Utisci o ličnosti imama Husejna

 

Položaj imama Husejna u časnim Kur'anskim ajetimaNi u čemu se riječ muslimana nije podudarila kao u saglasnosti o prednosti Ehli bejta, njihovom visokom naučnom i duhovnom položaju i posjedovanju svih vrlina kojima Svevišnji Allah želi da se ukrasi cijelo čovječanstvo. Ovo podudaranje stavova potiče iz nekoliko korijena. Jedan od njih je izričito ukazivanje Časnog Kur'ana na poseban položaj Ehli bejta kroz jasno naglašavanje da su oni čisti od svake vrste prljavštine, da su oni Poslanikovi bližnji prema kojima je obavezna ljubav kao naknada za poslanstvo koje je Svevišnji Allah podario cijelom čovječanstvu, te da su oni dobrostivi koji su bili pokorni samo Allahu, strahovali od Božije kazne i odlikovali se bojaznošću od Allaha pa im je On osigurao Džennet i spas od Njegove patnje.

 

Imam Husejn, a.s., je jedan od članova Ehli bejta, koji je bez ikakve sumnje očišćen od svake vrste prljavštine. Čak se smatra sinom Allahovog Poslanika jasnim naglašavanjem časnog ajeta objavljenog povodom mubahele (međusobno proklinjanje) s kršćanima iz Nedžrana, ovjekovječene u Časnom Kur'anu u 61. ajetu sure Ali Imran:

A onima koji se s tobom budu o njemu raspravljali, pošto si već pravu istinu saznao, ti reci: „Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!“

 

Većina poznavalaca hadisa s više lanaca prenosilaca zabilježili su da je ovaj ajet objavljen o Ehli bejtu, kojeg čine Božiji Poslanik, imam Ali, hazreti Fatima, imam Hasan i imam Husejn, a riječ „sinovi“ spomenuta u ajetu odnosi se na Hasana i Husejna bez i najmanje sumnje.

Ovaj događaj sadrži izričitu izjavu Allahovog Poslanika da su oni najbolji stanovnici zemlje i najplemenitiji kod Allaha jer upravo zbog toga on s njima izlazi u međusobno proklinjanje s kršćanima. Nedžranski sveštenik također je priznao: „Zaista vidim lice za koje, kad bi tražilo od Allaha da otkloni brdo sa svog mjesta, On bi ga otklonio.“

 

Dakle, ovaj događaj, kao i sam časni ajet, ukazuju na veličanstvenost njihovog položaja, njihovu uzvišenost,prednost u odnosu na ostale, da su oni najdraža stvorenja Allahu i Njegovom Poslaniku i da im se u njihovim vrlinama niko ne može približiti.

Pored Božijeg Poslanika, Časni Kur'an nije ukazao ni na čiju bezgrješnost osim Ehli bejta, koji je Svevišnji Allah želio očistiti od svake vrste prljavštine. Ako su se muslimani međusobno i razilazili o tome obuhvata li pojam Ehli bejt Poslanikove supruge, svi su složni u mišljenju da su ovim časnim ajetom obuhvaćeni imam Ali, hazreti Fatima, imam Hasan i Husejn.

 

Iz ovoga možemo razumjeti tajnu obaveznosti ljubavi prema njima, držanja do njihove linije i davanja prednosti ljubavi prema njima nad ljubavi prema ostalima: „Allah želi odagnati od vas nevaljalštine, o, porodico Kuće poslaničke, i da vas sasvim očisti!“, jer je bezgrješnost Ehli bejta najjasniji dokaz o tome da je spas u slijeđenju njih kada se putevi razgranaju i naklonosti raziđu. Dakle, onaj kojeg je Svevišnji zaštitio od svake vrste prljavštine je onaj koji upućuje na izbavljenje i njegov sljedbenik je spašen od utapanja.

Kako prenosi Ibn Abbas, kada je objavljen ajet o ljubavi prema bližnjima i kada su neki muslimani upitali Poslanika na koga se odnosi „bližnji prema kojem je obavezna pokornost“, on je jasno naglasio da su to Ali, Fatima i njihova dva sina.

Časni Kur'an nas ne ostavlja sve dok nam ne objasni razloge ove prednosti, pa je objavljena sura Ed-Dehr (El-Insan) da razjasni veličinu duhovne zbilje koju posjeduje Ehli bejt, a.s. i iskrenost kojom su ukrašene njihove pokornosti i ibadeti:

Mi vas samo radi Allahova zadovoljstva hranimo, od vas nadoknadu niti zahvalnost ne želimo! Mi strepimo od našeg Gospodara na Danu kada će lica biti smrknuta i namrštena! Pa će ih toga Dana Allah od zla sačuvati i ozarenost i radost im podariti, i Džennetom i svilom ih za ono što su pretrpjeli nagraditi.

Većina mufesira i poznavalaca hadisa prenose da je ova časna sura objavljena o Ehli bejtu, kada su se razboljeli Hasan i Husejn i imam Alise zavjetovao da će u znak zahvalnosti postiti tri dana ako im Allah podari ozdravljenje, pa su ispunili svoj zavjet na najbolji način kojim su pokazali najljepšu požrtvovanost, te je objavljeno:

A čestiti će iz čaša kanforom začinjeno piće piti, sa izvora iz koga će Allahovi štovatelji piti, koji će kud im je volja razvoditi! Oni su zavjet ispunjavali i strepjeli od Dana čije će zlo posvuda biti rasprostranjeno! I hranu su davali, premda su je i oni voljeli, siromahu i siročetu i zarobljeniku“.

 

Na ovaj način Svevišnji Allah se zahvalio za njihov trudu požrtvovanosti i odanosti onim što će im uslijediti na Ahiretu i darovanjem vođstva muslimana na Ovom svijetu sve dok nasljeđuju Zemlju i sve što je na njoj.

 

Položaj imama Husejna kod Božijeg Poslanika

 

Božiji Poslanik je opisivao svoja dva unuka, Hasana i Husejna, odlikama koje ukazuju na veličinu njihovog položaja kod njega, kao svoja dva nevena iz ovog svijeta i iz ovog ummeta, najbolje od stanovnika Zemlje, poglavare mladića stanovnika Dženneta, imame bilo da stoje ili sjede, članove potomstva (Ehli bejta) koji se neće razdvojiti od Časnog Kur'ana do Sudnjeg dana, a narod koji bude

čvrsto držao do njih neće zalutati, pripadnike porodice koja jamči spas od utapanja za one koji se ukrcaju u njihovu lađu, jedne od onih o kojima je govoro:

„Zvijezde su zaštita stanovnicima Zemlje od utapanja u more, a moja porodica je zaštita stanovnicima Zemlje od razilaženja.“,

one na koje su se, prema više lanaca prenosilaca, odnosile njegove riječi:

„Bože moj, doista znaš da ja njih dvojicu volim, pa voli ih i Ti i voli svakog ko njih dvojicu voli.“

 

Položaj imama Husejna kod ljudi njegovog vremena

 

Omer ibn el-Hattab je rekao o imamu Husejnu: „Doista, ono što vidiš na našim glavama prvo je Allah posijao, potom ti.“ Osman ibn Affan je govorio o Hasanu, Husejnu i Abdullahu ibn Džaferu: „Oni su u potpunosti usvojili znanje i prigrabili sve dobro i mudrost.“ Ebu Hurejre je rekao: „Ušao je Husejn ibn Ali, a imao je na glavi turban pa sam pomislio da je Poslanik proživljen.“

 

Također, kada je Imam išao nekome na dženazu pa se umorio i sjeo na put, Ebu Hurejre je svojom odjećom počeo brisati zemlju s njegovih nogu. On mu je rekao: „O, Ebu Hurejre, je li to ti ovo radiš?“ i on je odgovorio: „Dozvoli mi; tako mi Allaha, da narod zna ono što ja znam o tebi, nosili bi te na svojim vratovima.“

 

Ibn Abbas je držao konja Hasanu i Husejnu pa je zbog toga bio ukoren i rečeno mu je: „Ti si stariji od njih“, na što je on odgovorio: „Njih dvojica su sinovi Allahovog Poslanika. Zar nije moja sreća što njima držim konja?“

 

Osim toga, Muavija je nakon preseljenja imama Hasana rekao ibn Abbasu da je postao poglavar svog naroda, ali on je to zanijekao: „Dok je Ebu Abdullah Husejn, a.s., živ, to nije tačno.“

Enes ibn Malik, jedan od ashaba, govorio je o imamu Husejnu: „On je bio čovjek najsličniji Božijem Poslaniku...“

 

Kada je Zejd ibn Erkam, poznati Poslanikov ashab, vidio kako Ubejdullah ibn Zijad udara štapom usne na mrtvoj glavi imama Husejna, ustao je i rekao: „Skloni taj štap s tih usni, kunem se Bogom osim Kojeg drugog Boga nema, lično sam vidio kako je Poslanik stavljao svoje usne na te i ljubio ih.“ To je rekao i zaplakao. Ubejdullah ibn Zijad se nato jako naljutio: „Učinio ti Bog oči vječno uplakanim! Da nisi star i posenilio i da nisi pamet izgubio, kunem se Bogom da bih ti vrat presjekao!“, na što je Zejd ibn Erkam ustao i napustio skup, a prolazeći pored njih govorio je: „...O, Arapi, poslije ovoga svi ćete biti robovi. Ubili ste Fatiminog sina, a Merdžaninog ste uzeli za svog zapovjednika. On ubija vaše dobre, a loše uzima za roblje.“

 

Kada je Ebu Berze el-Eslemi vidio da Jezid štapom udara po usnama imama Husejna, rekao mu je: „Zar tim štapom udaraš po Husejnovim usnama? Tvoj štap udara na mjesto koje sam vidio da je Poslanik ljubio. Uistinu, Jezide, doći ćeš na Sudnji dan. Tvoj zagovornik kod Boga bit će Ubejdullah ibn Zijad. Doći će i Husejn, a njegov zagovornik će biti Poslanik Božiji.“

 

Kada je Muavija rekao Abdulahu ibn Džaferu da je poglavar Beni Hašima, on mu je odgovorio: „Poglavari Beni Hašima su Hasan i Husejn.“ Abdullah ibn Džafer je pisao imamu Husejnu: „Ako danas budeš ubijen, ugasit će se svjetlo islama, jer si ti, doista, putokaz upućenima i nada vjernicima.“

 

Neki čovjek je pitao Abdullaha ibn Omera: „Je li ispravan namaz ako na odjeći bude krv muhe?“ On ga je upitao odakle je, a ovaj je odgovorio da je iz Iraka. Ibn Omer je potom rekao: „Pogledajte ovoga: pita me o krvi muhe, a oni su ubili sina Allahovog Poslanika. Ja sam čuo Poslanika kako je govorio: ,Njih dvojica (Hasan i Husejn) su moji mirisni cvjetovi iz ovog svijeta.‘“

 

Muhammed ibn Hanefije je rekao: „Doista, Husejn, a.s., je među nama po znanju najučeniji, po blagosti najveći, po srodsvu s Allahovim Poslanikom najbliži, bio je imam i učenjak vjere...“

 

Husejn, a.s., je prolazio pored Amra ibn Asa, a on je sjedio u hladu Kabe, pa je rekao: „Od svih stanovnika Zemlje, ovaj je danas najmiliji i stanovnicima Zemlje i stanovnicima neba.“

Kada je imam Husejn, a.s., prolazio pored Abdullaha ibn Amra ibn Asa, ovaj je rekao: „Ko želi da vidi najmilijeg stanovnika Zemlje kod stanovnika neba, neka gleda ovoga koji prolazi.“ Kada je Jezid ibn Muavija tražio od oca da u odgovoru na pismo imamu Husejnu napiše nešto što će ga poniziti, Muavija mu je rekao: „Ne bih da ga grdim i tako mi Allaha, ne vidim na njemu mjesta za mahanu.“

Kada je nakon odbijanja imama Husejna da dadne prisegu Jezidu Mervan ibn Hakem predložio Velidu ibn Utbe ibn ebu Sufjanu da ga ubije, ovaj mu je rekao: „Tako mi Allaha, o, Mervane, ne bih volio da mi se da dunjaluk i sve što je na njemu, a da ja ubijem Husejna. Subhanallah! Da ja ubijem Husejna ako kaže da neće dati prisegu? Tako mi Allaha, siguran sam da će biti ništavan na Sudnjem danu onaj ko ubije Husejna.“

 

Nakon hapšenja Kajsa ibn Mushira, izaslanika imama Husejna u Kufi, Ibn Zijad je od njega tražio, ako želi ostati živ, da se popne na minber i proklinje imama Alija i njegova dva sina, Hasana i Husejna. On se popeo na minber pa na najbolji način iskoristio veliki skup ljudi u džamiji i u prisustvu Ibn Zijada te nakon zahvale i veličanja Allaha, rekao: „Ljudi, uistinu Husejn ibn Ali je najbolji čovjek među ljudima, sin kćerke Allahovog Poslanika, ja sam njegov izaslanik vama, odvojio sam se od njega u području el-Hadžir, pa požurite njemu i podržite ga...“.

Jezid ibn Mes'ud en-Nehšeli je u jednom govoru rekao: „Ovaj Husejn ibn Ali je sin Allahovog Poslanika, posjeduje istinske časti i ukorijenjen stav. Njemu pripadaju neopisive vrline i nepresušno znanje. On je zbog svoje prošlosti, godina, prednosti u vjeri i bliskosti s Poslanikom najpreči za hilafet. Smiluje se djeci i brine se o starima. Koliko li je on plemenit pastir podanicima i koliko li je plemenit imam narodu kojem je Allah dao jasne dokaze i dostavio opomenu.“

 

Ubejdullah ibn Hurr el-Džu'fi rekao je: „Kada sam ga ugledao, shvatio sam da nisam vidio ljepšeg čovjeka i ni za kim mi srce nije izgaralo kao za njim.“

 

Ibrahim en-Neha'i je rekao: „Da sam ja bio među onima koji su ratovali protiv Husejna, a potom bio uveden u Džennet, stidio bih se gledati u lice Allahovog Poslanika.“

 

 

Imam Husejn, a.s., kroz vijekove i generacije

 

 

Rabi' ibn Hajsem je govorio nekima od učesnika ubistva imama Husejna: „Tako mi Allaha, ubiste odabranike, a da ih je Poslanik vidio, poljubio bi im usne i stavio bi ih u krilo.“

 

Ibn Sirin je rekao: „Nakon Jahja, sina Zekerijaa, a.s., nebo nije plakalo ni za kim osim za Husejnom ibn Alijem.“

Kada je on ubijen, nebo je pocrnilo, zvijezde su se pojavile u pola dana, čak su se Blizanci (ast. Gemini) vidjeli popodne i padala je crvena zemlja, a nebo je sedam dana i noći bilo boje grudice usirene krvi.

 

Ali Dželal el-Husejni je rekao: „Poglavar častan, imam Ebu Abdullah el-Husejn, sin kćeri Allahovog Poslanika i njegov mirisni cvijet, sin Zapovjednika vjernih, Alija, njegov položaj je položaj Poslanikove porodice, njemu pripada najčasniji rod i najsavršenija duša, sakupio je sve vrline plemenitosti morala i lijepa djela kao što su: visoke ambicije, najveća hrabrost, najviša darežljivost, tajna znanja, rječitost, pomaganje istini, odvraćanje od zla, borba protiv nepravde, skromnost na osnovu dostojanstva, pravednost, strpljivost, blagost, čednost, muževnost, suzdržljivost i slične.

 

Odlikuju ga očuvanost fitreta i ljepota tjelesne građe, veličina razuma, snaga tijela, a na sve ove pohvalne osobine pridodao je puno ibadeta, dobra djela kao što su namaz, hadždž, džihad na Božijem Putu i dobročinstvo. Kada je boravio u Medini ili negdje drugo, bio jekoristan zbog svog znanja, vodič zbog svojih djela, čist u svom plemenitom ponašanju, pristojan u svom rječitom govoru, darežljiv u svom imetku, skroman pred siromašnima, uvažavan kod halifa, davao je sadaku siročadi i bijednicima, tražio prava za potlačene, zauzet svojim ibadetom. Od Medine do Mekke je išao pješice dvadeset i pet puta radi obavljanja hadždža...

Husejn, a.s., je bio putokaz upućenima i svjetlost zemlje. Zato su predaje o njegovom životu upute onima koji traže put obasjan svjetlošću njegovih lijepih osobina, onima koji slijede tragove njegovih vrlina.“

 

Muhammed Reza el-Misri je rekao: „On je sin kćerke Allahovog Poslanika, putokaz upućenima i nada vjernicima.“ Omer Rida Kahale je rekao: „Husejn ibn Ali je poglavar stanovnika Iraka po poznavanju vjere, položaju, velikodušnosti i darežljivosti.“

Abdullah el-A'la'ili je rekao: „U predajama o Husejnu je preneseno da je on slika čiji je lik lijepo uređen po izgledu njegovog velikog djeda, ali Poslanik, s.a.v.a., je prelio na njega i obilne zrake svoje ljubavi i dragocjenih stvari kako bi i za njega i za tu sliku upotpunio i njeno značenje pa da onda njegova zbilja bude kao što je bilo prije, ljudska zbilja koja se uzdigla do poslanstva ,ja sam od Husejna‘ i poslanstvo koje se spustilo do ljudske zbilje ,Husejn je od mene‘ pa neka je mir na njega i na dan kada se rodio.“

 

Abbas Mahmud Akkad je za njega rekao da je: „Uzor za ljude, u ogrtaču od svjetlosti, pred kojim se povinu pogledi, doživio je ponos kojem nema sličnog u historiji čovječanstva, bez izuzetka, i među arapima i nearapima, prijašnjima i sadašnjima. Ne postoji u svijetu porodica koja je porodila toliko šehida po broju, jačini i čuvenosti koliko je Husejnova. Dovoljno mu je to što je on na ovom svijetu jedini šehid sin šehida i otac više šehida tokom stotina godina.“

 

Omer ebu-n-Nesr je rekao: „Ovo je priča jedne porodice iz Kurejša, koja je nosila zastavu požrtvovanosti, šehadeta i junaštva od istoka do zapada. To je priča čije su činove sastavili mladići koji nisu živjeli kao obični ljudi, niti su umrli kao obični ljudi. Allah je počastio ovu skupinu svojih stvorenja time što je poslanstvo, Objavu i nadahnuće spustio u njihovu kuću i povećao dobrotu. On nije želio za njih ibadet u mjeri običnog čovjeka, već ih je želio za progonstvo, šehadet i za najuzvišenije uzore u naređivanju dobra i odvraćanju od zla, te im je propisao da predvode zastavu bogobojaznosti i dobrote do posljednjeg potomka.“

Abdulhafiz Ebu-s-Se'ud je rekao: „(On je) simbol oslobodilačke borbe, prkosnog džihada, pogibije na putu načela i ideologije i nepokornosti pred nepravdom vladara i nasiljem vlastodržaca.“ Ahmed Hasan Lutfi je rekao: „Doista, smrt koju je on na Kerbeli dozivao predstavljala je za njega ideal koji je bio ljepši od svih ideala života, jer je to bio put ka Allahu koji je i početak i kraj svega i zato što to je put do pobjede i vječnosti. On je najveći heroj koji je smrću pobijedio smrt.“

 

Neke od vrlina imama Husejna

 

Imam Husejn ibn Ali se rodio u kući u koju su dolazili meleci i u koju je spuštana Objava, na čistom mjestu koje je bilo neprestano u vezi s nebom; s njegovim uzdisajima podešavali su se časni ajeti koji se učili u toku dana i noći; rastao je među svetim ličnostima koje su se ogrnule Božijim znakovima i iz bistrine poslanstva napajao se slašću veze sa Stvoriteljem, a Poslanik milosti je izlio u stubove njegove ličnosti obilje svoje plemenitosti morala i veličanstvo duše.

 

Husejn, a.s., je bio Muhammedov lik u njegovom ummetu, kretao se među njima Kur'anskom uputom, govorio idejom poslanstva, koračao stopama svog velikog djeda kako bi objasnio plemenitost morala, štitio stvari ummeta, a nije zapostavljao ni upućivanje, savjetovanje i pomaganje postavljajući sebe kao živi primjer za ono što su poslanstvo i Poslanik željeli.

Bio je svjetlo upute zalutalima, prijatan napitak žednima, oslonac na koji se oslanjaju vjernici, dokaz na koji pozivaju dobrostivi, mjerilo istine pri razilaženju muslimana, sablja pravde koja se srdila radi Allaha i ustajala u Njegovo ime. Kada je pokrenuo ustanak, podigao je baklju poslanice koju je nosio njegov djed, braneći njegovu vjeru i samu veličanstvenu poslanicu.Udubljivanjem u njegovu jedinstvenu ličnost pronalazimo sljedeće njegove vrline:

 

Skromnost

 

 

Imam Husejn, a.s., je po prirodi bio sklon skromnosti i lišen sebičnosti. Bio je iz plemenitog roda i uzvišene časti i imao je poseban položaj kod Poslanika, s.a.v.a. Živio je među ummetom, nije prezirao njegove siromahe, nije se uzdizao iznad slabijih niti se oholio nad njima, ugledajući se u svog velikog djeda, koji je bio poslan kao milost svim svjetovima, tražeći time Božije zadovoljstvo i odgajanje ummeta. Preneseno je o njemu mnogo događaja u kojima je prema ostalim muslimanima postupio potpuno skrušeno pokazujući dobrostivost poslanstva i nježnost svoje plemenite ličnosti. Ukazat ćemo na nekoliko primjera:

 

Imam Husejn, a.s., je prolazio pored grupe bijednih koji su jeli suh hljeb na nekoj prostirki. Nazvao im je selam i oni su ga pozvali da jede s njima. On je sjeo i rekao je: „Da vaša hrana nije od sadake, ja bih jeo s vama.“ Zatim je rekao: „Ustanite da idemo kod moje kuće.“ Nahranio ih je, obukao i naredio da im se svakom dadne nešto novca.

 

Preneseno je da je Imam prolazio pored skupine bijednih koji su na sofi jeli, pa su rekli: „Izvolite“. Rekao je: „Allah ne voli ohole“, pa je sjeo i jeo s njima, a potom je rekao: „Ja sam se odazvao vašem, sada se vi odazovite mom pozivu.“ Svi su pristali, pa ih poveo kući i rekao svojoj supruzi: „Iznesi sve što si uštedjela.“

Blagost i oprostivost

 

Imam Husejn, a.s., se odlikovao učtivošću poslanstva i imao je duh svog djeda, velikog Poslanika na dan u kojem je oprostio onima koji su ratovali protiv njega i stali naspram islamske misije. Srce mu je bilo prostrano za sve ljude. Bio je brižljiv u upućivanju naroda ne obazirući se na zla njihovih neznalica. Božije zadovoljstvo ga je podsticalo, približavao se griješnicima, ulijevao im sigurnost, usađivao nadu u Božiju milost i ničije zlo nije uzvraćao zlim, većbi se smilovao, upućivao na put istine i izbavljao iz zablude.

 

Preneseno je da je imam Husejn, a.s., rekao:„I da me čovjek uvrijedi na ovo uho“ pokazujući rukom na desno uho „a zatraži izvinjenje na drugo, ja bih to prihvatio od njega, jer mi je prenio Zapovjednik vjernih, Ali ibn ebi Talib, da je čuo moga djeda, Božijeg Poslanika, kako kaže: ,Neće doći na Kevser onaj ko ne prihvati izvinjenje, bilo da je ono opravdano ili nije.‘“ Preneseno je da njegov sluga počinio djelo zbog kojeg je trebao biti kažnjen pa je on tako i naredio. Sluga je rekao: „Moj gospodine: ﴿ َظْيَغْلاَنيِمِظاَكْلاَو Koji srdžbu savlađuju...“, a imam Hasan je rekao: Ostavite ga. Ovaj je nastavio: Moj gospodine: ﴿ ِساَّنلاِنَعَنيِفاَعْلاَو i ljudima praštaju...“, a Imam je rekao: Oprostio sam ti“. Sluga je dovršio: „Moj gospodine: ﴿ َنيِنِسْحُمْلاُّبِحُيَُّاللََّو A Allah voli dobročinitelje.“ i Imam je rekao: „Pušten si u ime Allaha na slobodu i imaš dvostruko više od onoga što sam ti davao.“

 

Darežljivost i velikodušnost

 

Imam Husejn, a.s., je velikodušno pomagao siromašne i potrebite, imao samilosti za udovice i siročad te radovao srca onih koji su mu dolazili. Udovoljavao je potrebe onima koji su tražili prije nego ih dovede do neugodnog osjećaja traženja. Uvijek je održavao veze sa svojom rodbinom. Nije mu pristigao neki imetak a da ga nije podijelio i udijelio, a ovo je osobina darežljivoga, ćud velikodušnika i obilježje plemenitoga.

 

U tmini tihih noći nosio je vreće pune hrane i novca do kuća udovica i siročadi. O ovoj plemenitosti je svjedočio Muavija, i to onda kada je poslao poklone za nekoliko ličnosti pa nagovijestio: „Što se Husejna tiče, on će početi sa siročadima onih koji su poginuli uz njegovog oca na Siffinu, pa ako nešto od ovih poklona ostane, zaklat će devu i napojit će ih mlijekom.“

U jednom događaju punog milosti, ljudskosti i ljubaznosti, on je oslobodio roba time mu uzvraćajući na pozdrav. Naime, preneseno je od Enesa da je rekao:

„Bio sam kod Husejna pa je kod njega ušla jedna sluškinja s buketom cvijeća u ruci i pozdravila ga tim buketom. On joj je odgovorio: ,Ti si slobodna u ime Allaha.‘ Ja sam ga upitao: ,Sluškinja ti donese buket cvijeća, a ti je oslobodiš?‘ i on mi je odgovorio: „Tako nas je Allah podučio: اَذِإَومُتيِّيُحُةَّيِحَتِباوُّيَحَفَُنَسْحَأِباَهْنِمُْوَأاَهوُّدُر.

Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite. (En-Nisa, 86) Ljepše od toga je bilo njeno oslobađanje.“

Jedan od primjera njegove velikodušnosti i oprostivosti bilo je izmirenje duga Usame ibn Zejda, čime mu je otklonio brigu koja ga je bila obuzela, a bio je bolestan, uprkos tome što je Usame bio stao u red protivnika njegovog oca, Zapovjednika vjernih.

Jednom je neki prosjak stao na ulaz kuće imama Husejna i počeo recitovati:

 

ُْمَلُِبِخَيَُنْلْاُْنَمَُكاَجَرَُوُْنَمَُكَّرَحُْنِمُِنوُدَُكِباَبُْهَقْلَحْلاَُتْنَأُداَوَجَُوَُتْنَأُدَمَتْعُمَُكوُبَأُْدَقَُناَكَُلِتاَقُْهَقَسَفْلا

Neće sada u beznađe pasti onaj koji ima nadu u tebe i okretao je halke na vratima tvoje kuće: ti si darežljivi, ti si oslonac, doista ti je otac ubijao razvratnike.

 

Imam je žurno izašao i vidjevši tragove bijede na njemu pozvao je Kanbera i upitao:

؟اَنِتَقَفَنْنِمىَّقَبَتْلَه،ُرَبْنَقاَي

„Šta je ostalo od naše opskrbe?“ On mu je odgovorio: „Ima 200 dirhema za koje si mi naredio da podijelim u tvojoj porodici.“Imam je rekao: اَّنِماَهِبُّقَحَأَوُهْنَمَءاَجْدَقاَهِتاَه.

„Donesi mi to, jer je doista došao onaj koji je preči u odnosu na njih pa ih je uzeo i dao prosjaku uz izvinjenje i stihove:

Imam je rekao: اَّنِماَهِبُّقَحَأَوُهْنَمَءاَجْدَقاَهِتاَه. „Donesi mi to, jer je doista došao onaj koji je preči u odnosu na njih pa ih je uzeo i dao prosjaku uz izvinjenje i stihove: Uzmi. Doista ja tražim izvinjenje od tebe i znaj da sam ti se doista sažalio. Ako je u našem životu jutro otvrdnuto, uvečer naše nebo će biti obilno za te. Međutim, nestalnost vremena je u mijenjanju, a moj dlan je oskudan u opskrbi.

Beduin je uzeo novac zahvalivši se i moleći za njega dobro uz stihove: َنوُرَّهَطُمٌتاَّيِقَناوُرِكُذاَمَنْيَأْمِهْيَلَعُةَلََّصلاىَلْتُتْمُهُبوُيُجْعَْلْامُتْنَأُمُتْنَأَفرَوُّسلاِهِبْتَءاَجاَمَوِباَتِكْلاُمْلِعْمُكَدْنِعَوَنْوَلُْنَمُْمَلُْنُكَيُاّيِوَلَعَُريِحُُهُبُسْنَتاَمَفُُهَلُِِفُِعيِمَجُِساَّنلاُرَخَتْفُم

Očišćeni, neokaljanih čela, blagoslov teče na njih gdje god da se spomenu, vi, upravo vi ste uzvišeni, kod vas je znanje o Knjizi i onom što su donijele sure. Onaj koji nije alijevac po rodu, njemu ni kod koga nema ni pohvale.

 

Hrabrost

 

Doista čovjek ostane nemoćan u opisu i govoru kada proučava stranice hrabrosti u ličnosti imama Husejna, jer je on hrabrost bio naslijedio od svojih očeva, odgojen je i odrastao s njom, pa je i sam postao izvor hrabrosti i njen korijen. On je bio hrabar u izricanju i smion u odbrani istine, što je naslijedio od svog velikog djeda, Muhammeda, s.a.v.a., koji je stao pred najuobraženije mušričke snage sve dok ih nije pobijedio s ubjeđenjem, vjerom i džihadom na Božijem putu.

 

Imam Husejn, a.s., je stao uz svog oca, Zapovjednika vjernih, u borbi za vraćanje islama na vlast i usmjeravanje ummeta na put istinskog islama, boreći se protiv snaga zablude i zastranjenosti, i to riječima, djelom i snagom oružja, kako bi vratili istinu na zasluženo mjesto.

Stao je uz svog brata Hasana kao požrtvovani junak da bi očuvali ummet i spasili odabrane vjernike koji su držali do puta islamske poslanice. Ostao je ustrajan i čvrst kada je masa muslimana u pomaganju svoje vjere oklijevala pred Muavijinom silom i zabludom, njegovim zločincima i strujom koju je vodio da unakazi postojanu vjeru.

 

Nije se bojao nikakve prijetnje, niti onoga što se naziralo kao tragičan kraj njegovog ustanka koji je podignut da bi se stanje ummeta popravilo, proživila poslanica njegovog djeda Poslanika i da bi se stalo na put nepravdi i pokvarenosti. On se pobunio predan Božijoj zapovijedi i uložio sve svoje napore tražeći Njegovo zadovoljstvo. To je onaj koji je Hurru ibn Zijadu er-Rijahiju, kada mu je ovaj rekao: „Podsjećam te na Allaha u vezi s tvojom dušom jer ako posegneš za sabljom, zasigurno ćeš biti ubijen!“, uzvratio:

 

ِلِسْوَْلْاوُخَأَلاَقاَمَكُلوُقَأَسَو؟يِنوُلُتْقَتْنَأُبْطَخْلاُمُكِبوُدْعَيْلَهَو؟يِنُفِوَخُتِتْوَمْلاِبَفَأِهِمَعِنْب:

„Zastrašuješ li me to smrću? Zar vi možete išta više učiniti osim da me ubijete? Ja ću ti u odgovoru ponoviti stihove koje je moj brat iz plemena Avs, kada je išao pomagati Poslaniku, rekao svom amidžiću:

ِإىَتَفْلاىَلَعٌراَعِتْوَمْلاِباَمَويِضْمَأَسًامِلْسُمَدَهاَجَوًاقَحىَوَناَماَذَُوَُسآَُلاَجِّرلاَُريِحِلاَّصلاُِهِسْفَنِبَُوَُقَراَفُاروُبْثَمَُوَُعَّدَوُامِرْجُمُْنِإَفُُتْشِعُْمَلُْمَدْنَأَُوُْنِإُُّتِمُْمَلُْمَلُأَُفَكَُكِبًُلُذُْنَأَُشيِعَتَُواَمَغْرُت

Ja ću otići ka smrti jer smrt za odvažnog nije sramota onda kada je njegov cilj Istina, kada se bori kao musliman, potpomaže svojom dušom ljude dobrostive, suprotstavlja se prokletniku i rastavi se od griješnika. Ako ostanem živ, neću se kajati, a i ako umrem, neću biti uznemiren, ali tebi je dovoljno to što živiš takav sramotan život.“

Na dan Taffa zauzeo je stav kojim je zapanjio i zbunio i one najpametnije i nije se slomio pred najvećom nedaćom čak ni kada je ostao sam, već je stajao poput visoke planine kojoj se neprijatelj nije mogao približiti od strahopoštovanja i bojazni, uprkos mnogim ranama na tijelu, o čemu je čak i neprijatelj svjedočio. Humejd ibn Muslim je rekao:

„Tako mi Boga, nikada nisam vidio čovjeka slomljenih krila kao što je on, kome su pobijena sva djeca, članovi porodice i prijatelji, a da je hrabriji, da vlada sobom i da je u ratu neustrašiviji. Tako mi Boga, niti prije niti poslije njega nisam vidio nikoga sličnog, da su neprijateljski vojnici s desne i lijeve strane od straha od njega, poput koza kada ih napadnu vukovi, bježali na sve strane.

 

Ponos i prkos

 

Doista se lik muslimanskog revolucionara u najljepšem i najpotpunijem obliku pojavio u prkosu imama Husejna i njegovom odbijanju da bude strpljiv prema nepravdi i da šuti na nasilje. On je za sve naredne generacije uspostavio sunnet, prkos i požrtvovanost na putu ideologije zauzimajući taj veliki revolucionarni stav,budeći ummet i ohrabrujući ga da ne umire u poniženju i preziru time što je odbio dati prisegu oslobođenom robu, sinu oslobođenog roba, Jezidu, Muavijinom sinu, riječima:

 

يِلْثِمَّنِإُعِياَبُيَلَهَلْثِم.

ََ„Doista, neko poput mene nikada ne daje prisegu nekome poput njega.“

 

Upravo on je otvoreno govorio svom bratu, Muhammedu ibn Hanefiji, utjelovljujući taj prkos:

 

ىًوْأَمَلَوٌأَجْلَمْنُكَيْمَلْوَل،َِّاللََّو،يِخَأاَي، َةَيِواَعُمَنْبَديِزَيُتْعَياَباَمَل.

Brate moj, tako mi Allaha, da nema na čitavom dunjaluku ni jedno mjesto boravka niti utočišta, ne bih dao prisegu Jezidu, Muavijinom sinu.“

 

Uprkos tome što je šejtan bio savladao savjest ljudi pa ih umrtvio dotle da su pristali na poniženje, imam Husejn,a.s., je stao podižući glas u lice velike vojske zla i nepravde emevijskih otpadnika:

يِلَّذلاَءاَطْعِإيِدَيِبْمُكيِطْعُأَل،َِّاللََّو(َِّاللََّداَبِعاَيىَداَنَّمُث)،ِديِبَعْلاَراَرْقِإْمُكَلُّرِقُأَلَويِبَرِبُتْذُعيِنِإَرَونوُمُجْرَتْنَأْمُكِب.

„Kunem se Allahom, neću vam se pokoriti poslušnošću poniznoga, niti ću pobjeći kao što rob bježi. I ja se obraćam i svome i vašem Gospodaru da me ne kamenujete.“

(Ed-Duhan, 20) Doista, riječi imama Ebu Abdullaha el-Husejna, koje potiču iz njegovog dostojanstva i samopouzdanja, pokazatelji su najuzvišenijih stavova onih koji imaju principe, vrijednosti i nose odgovornosti misije. On je rekao:

 

َّنِإَو،لَأَىِعَّدلاْدَق،ِىِعَّدلاَنْبَُّاللَّىَبْأَي،ُةَّلِذلااَّنِمَتاهْيَهَو،ِةَّلِذلاَوِةَّلِسلاَنْيَب،ِنْيَتَنْثاَنْيَبَزَكَرْتَرُهَطَوْتَباطٌروجُحَوَنوُنِمْؤُمْلا

َوُهُلوسَرَوانَلَكِلذَئِللاُةَعاَطَرَثْؤُتْنَأْنِمٌةَّيِبَأٌسوُفُنَوٌةَّيِمَحٌفوُنُأَوِماِماَرِكْلاِعِراَصَمىَلَع.

„Znajte, čovjek nečasnog rođenja, od oca nečasnoga rođenja, ostavio nam je izbor između dviju stvari: mača i poniženja. Koliko je samo daleko poniženje od nas! Ne voli Allah za nas tako nešto niti Njegov Poslanik, ni vjernici ni ljudi časni i čistih srca, niti to vole gorljive niti ponosne duše da damo prednost pokoravanju nevaljalim nad časnim smrtima.“

 

Ovako je imam Husejn, a.s., podučio čovječanstvo šta znači prkos u stavovima i požrtvovanost zbog poslanice.

 

Otvorenost i smjelost u izricanju istine

 

Doista je pokret imama Husejna bio poput vulkana koji je izbio u historiji islamske poslanice, snažni potres koji je probudio svijest onih koji su pokazali klonulost u pomaganju istine, čista riječ koja je pozvala sve revolucionare i one koji su odani ideologiji i islamskoj poslanici da nastave put u izgradnji časnog društva u skladu s onim što su Svevišnji Allah i Njegov Poslanik željeli.

 

Imam Husejn, a.s., je koristio metode otvorenosti i otkrovenja, objašnjavajući ummetu i poremećaje i iskrivljenosti i ispravan put. On je taj koji je potpuno smjelo stao pred nasilnike, upozoravajući ih i sprječavajući ih u daljem činjenju nepravde i razvrata... Njegova pisma Muaviji su, bez i najmanje dvojbe, jasna u upozoravanju i opominjanju zbog nastavljanja nasilja te u otkrivanju stepena njegove zablude i pokvarenosti ummetu. On je potpuno jasno i energično odbio dati prisegu Jezidu ibn Muaviji. Objašnjavajući to Velidu ibn Utbi, Jezidovom namjesniku u Medini, rekao je:

َحَتَفاَنِب،ِةَمْحَّرلاُّلَحَمَوِةَكِئَلََمْلاُفَلَتْخُمَوِةَلاَسِرلاُنِدْعَمَوِةَّوُبُّنلاِتْيَبُلْهَأاَّنِإُديِزَيَوَُّاللََّمَتَخاَنِبَوَُّاللَِّفْلاِبٌنِلْعُم،ِةَمَّرَحُمْلاِسْفَّنلاُلِتاَق،ِرْمَخْلاُبِراَش،ٌقِساَفٌلُجَرِقْسيِلْثِمَو،ُعِياَبُيَلَهَلْثِم.

„O, namjesniče, mi smo porodica vjerovjesništva, izvorišta poslanstva, mjesta obilaženja meleka, uporišta Božije milosti. Bog je počeo s nama i završit će s nama, a Jezid je griješnik, pijanica, ubica nedužnih ljudi, javno čini razvrat, i osoba poput mene nikada neće dati podršku čovjeku poput Jezida...“

Njegova otvorenost prema njegovim ashabima i onima koji su ga podržavali je bila jasna: dok su se kretali prema Kufi, pristigla mu je vijest da je Muslim ibn Akil poginuo i da je narod odustao od toga da mu pomaže, pa je onima koji su ga slijedili, da bi im vratio nadu, rekao:

 

ُْدَقاَنَلَذَخاَنُتَعيِش،ُْنَمَفَُّبَحَأُُمُكْنِمَُفاَِضْنِلا،ُْفَِضْنَيْلَفُِِفُِْريَغُجَرَح،َُسْيَلُِهْيَلَعُماَمِذ.

„Doista, naši sljedbenici su nas ostavili na cjedilu. Pa ko od vas voli da odustane neka odustane, bez ikakve neugodnosti i obaveze.“

 

Razišli su se od njega oni koji su došli radi neke koristi i oni sa slabijim vjerovanjem, a ostali su odabranici iz njegove porodice i sljedbenika. On ih nije prevario niti im je laskao u to vrijeme kada je teško mogao naći pomagače.

Prije početka sukoba dozvolio je svim vjernim prijateljima koji su ga slijedili da idu ovim riječima:

 

َوْمُكْنِمَّحَصَأاًباَحْصأُمَلْعَأليِنِإْدَقُلْيَّللااذَهَف!اًريَخيِنَعاللهُمُكاَزَجَف،ٍتيَبِلْهَأَلَضْفَألَوَلَدْعَألَويِتَوْخِإْنِمٍلُجَرْوَأِهِبِحاَصِدَيِبْمُكْنِمٍلُجَرُّلُكْذُخْأَيْلَو،ًلََمَجُهوُذِخَّتاَواوُموُقَف،َلَبْقَأِداَوَسيِفاوُقَّرَفَتلااَذَهَليِلْتَقىَلَعاوُرَدَقَويِنوُباَصَأْوَلَو،يِريَغَنوُبُلْطَيلْمُهَّنِإَف،َمْوَقْلاِءلُؤَهَويِنوُرَذَوِلْيَّلْمُكوُبَلَطاَم.

„Uistinu, ja ne poznajem prijatelje bolje od mojih prijatelja, niti porodicu dobrostiviju od moje porodice. Da vam Bog s moje strane podari najbolje nagrade. ...Sada vas je noć prekrila svojom tminom, okoristite se tom prilikom. Svaki od vas neka povede svog druga ili nekog od moje braće. Raziđite se u tmini noći, a mene ostavite sa ovim narodom, jer ovi ljudi traže mene. Kad do mene dođu i ubiju me, okanit će se vas.“

 

Činjenica je da će, ko god prostudira detalje pokreta imama Husejna, naići na iskrenost, otvorenost, smjelost u svakoj riječi, svakom djelu i u svim koracima ovog njegovog blagoslovljenog pokreta.

 

badet i bogobojaznostEbu Abdullah el-Husejn ni u jednom trenutku života ni tren nije prekinuo vezu sa svojim Gospodarom. Ovu vezu je utjelovio u obliku robovanja Allahu, učvršćivao je veze sa Stvoriteljem, neka Mu je veličanstvena moć, ojačao je požrtvovanost pokornošću i potpunom predanošću pred Allahom i radi Njega. Njegovo robovanje je bilo plod istinske spoznanje Svevišnjeg Allaha. Kratak pogled na njegovu dovu na dan Arefe nam jasno pokazuje dubinu njegove spoznje Allaha i čvrstinu njegove veze s Njim, a ovdje ćemo citirati jedan odlomak iz nje:

 

َكَلَسْيَلاَمِروُهُّظلاَنِمَكِرْيَغِلُنوُكَيَأَكْيَلِإٌرِقَتْفُمِهِدوُجُويِفَوُهاَمِبَكْيَلَعُّلَدَتْسُيَفْيَكَوُهَنوُكَيىَّتَحِلَدىَلِإَجاَتْحَتىَّتَحَتْبِغىَتَمَكَلَرِهْظُمْلاَكْيَلِإُلِصوُتيِتَّلاَيِهُراَثْلْاَنوُكَتىَّتَحَتْدُعَبىَتَمَوَكْيَلَعُّلُدَيٍليِصَنَكِبُحْنِمُهَلْلَعْجَتْمَلٍدْبَعُةَقْفَصْتَرِسَخَوًابيِقَراَهْيَلَعُلاَزَتَلَوَكاَرَتَلٌنْيَعْتَيِمَعيبا...„Kako može poslužiti kao dokaz o Tebi ono što u svom postojanju ovisi o Tebi? Ima li nešto mimo Tebe takvu jasnoću koju Ti nemaš da bi ono ukazivalo na Te? Kada si bio odsutan pa da treba dokaz da upućuje na Te i kada si bio dalek da bi tragovi bili oni što će odvesti do Tebe? Slijepo je oko koje ne vidi da Ti bdiješ nad njim, propala je pogodba roba za kojeg nisi odredio udio Svoje ljubavi...

 

َوَكْيَلِإَلوُصُوْلاُبُلْطَأ،َكْنِمَكْيَلَعىَفْخَيَليِلاَحاَذَهَوَكْيَدَيَنْيَبٌرِهاَظيِلُذاَذَه،يِهَلِإُّلِدَتْسَأَككْيَدَيَنْيَبِةَّيِدوُبُعْلاِقْدِصِبيِنْمِقَأَوَكْيَلِإَكِروُنِبيِنِدْهاَف،َكْيَلَع.

..Bože moj, evo ova moja poniznost pred Tobom je očita i ovo moje stanje nije Ti skriveno, od Tebe tražim dostizanje do Tebe i Tobom tražim put do Tebe, pa uputi me svojom svjetlošću ka Sebi i učvrsti me pred Sobom iskrenošću robovanja...

 

ْشَأيِذَّلاَتْنَأُقْنَعَراَيْغَْلْاَتْلَزَأيِذَّلاَتْنَأَوَكوُدَّحَوَوَكوُفَرَعىَّتَحَكِئاَيِلْوَأِبوُلُقيِفَراَوْنَْلْاَتْقَرِبوُلاُمُهْتَشَحْوَأُثْيَحْمُهَلُسِنوُمْلاَتْنَأَكِرْيَغىَلِإاوُئَجْلَيْمَلَوَكاَوِساوُّبِحُيْمَلىَّتَحَكِئاَّبِحَأمِلاَوَعْل.

..Ti si Taj Koji je obasjao svjetlošću srca Svojih prijatelja sve dok Te nisu spoznali i potvrdili Tvoju jednoću i Ti si Taj Koji je otklonio strance iz srca svojih poklonika sve dok nisu odbacili ljubav prema drugima i potragu za utočištem kod nekog mimo Tebe. Ti si drug njihov kada ih ljudi ostave u osamljenosti.

 

..َرِسَخْدَقَلَوًلَدَبَكَنوُدَيِضَرْنَمَباَخْدَقَل؟َكَدَجَوْنَمَدَقَفيِذَّلااَمَو؟َكَدَقَفْنَمَدَجَواَذاَمَكْنَعىَغَبْنَملَّوَحَتُم..

.Onaj ko je Tebe izgubio, šta je našao?! A šta je izgubio onaj ko je Tebe našao?! Zasigurno je propao onaj ko je zadovoljan nečim osim Tobom! I doista je gubitnik onaj koji se okrenuo od Tebe...

ْيَدَيَنْيَباوُماَقَف،ِةَسَناَؤُمْلاَةَوَلََحُهَءاَّبِحَأَقاَذَأْنَماَي،ِهِتَبْيَهَسِبَلََمُهَءاَيِلْوَأَسَبْلَأْنَماَيَوَنيِقِلَمَتُمِهنيِرِفْغَتْسُمِهْيَدَيَنْيَباوُماَقَف.

..O, Ti, Koji si dao svojim poklonicima da okuse slast bliskosti pa su stali pred Tobom umiljavajući Ti se. O, Ti, koji si odjenuo svoje prijatelje odjećom Svog strahopoštovanja pa su stali pred Tobom tražeći oprost...“

 

Doista se na njemu (imamu Husejnu) vidjela veličina straha od Allaha i jačina opreznosti prema Njemu, dotle da su ga upitali: „Koliko li je velik tvoj strah od tvog Gospodara?“, a on je odgovorio:

 

ُنَمْأَيَلَمْوَياَيْنُّدلايِفََّاللََّفاَخْنَمَّلِإِةَماَيِقْلا.

„Neće biti u miru na Sudnjem danu niko do onaj ko se bude bojao Allaha na ovom svijetu.“

 

Neki primjeri njegovih ibadeta

 

Ibadet je za Poslanikovu porodicu bio postojanje i život. Njihov užitak bio je u šaputanju sa Svevišnjim Allahom, a njihov ibadet se nije prekidao ni danju ni noću, ni tajno ni javno. Imam Husejn, a.s.,, koji je bio jedan od stubova ove časne porodice, pred Svemoćnim je stajao onako kako stoji učeni pobožnjak sa spoznajom i uvjerenjem. Kada bi uzimao abdest, boja lica bi mu se promijenila i zadrhtali bi njegovi udovi i, kad su ga pitali za razlog, odgovorio je:

 

ْنَأِشْرَعْلاِبَرْيَدَيَنْيَبَفَقَوْنَمِلُكىَلَعٌّقَحُهُنْوَلَّرَفْصَيُهُلِصاَفَمَدِعَتْرَتَو.

„Dostojno je onome ko stoji pred Svemoćnim da mu boja lica požuti i udovi zadrhte.“

 

Trudio se da obavi namaz čim nastupi vrijeme, čak i u najtežim situacijama: stao je da klanja podne namaz u vrhuncu krvavog sukoba desetog dana muharrema, kada ga je vojska zablude bila opkolila i gađala strijelama sa svih strana.Izlazio je ponizno pred Bogom idući prema Njegovoj časnoj kući i obavljao je obrede hadždža ponizno i skrušeno. Na hadždž je išao pješice dvadeset i pet puta.

 

Među šijskim poznavaocima hadisa u svim generacijama dobro je poznata njegova skrušenost na Arefatu u danima hadždža i njegovim dugim šaputanjima s Gospodarom dok je stajao na putu prema brdu kada su se ljudi okupljali oko njega. Puno je činio dobročinstvo i udjeljivao sadaku. Preneseno je da je bio naslijedio neku zemlju i neke stvari pa je sve udijelio kao sadaku prije nego što ih je i preuzeo.Imao je običaj u tmini noći nositi hranu bijednima u Medini ne želeći time ništa osim nagrade kod Allaha i Njegovu bliskost.