Pismo Muhamed ibn Ebu Bekra upućeno Muaviji

 

“Od Muhamed ibn Ebu Bekra zalutalom Muaviji ibn Sahru.

Neka je selam na one koji se pokoravaju Allahu od onog ko se predao sljedbenicima Allahove vladavine i zaštite! A zatim, Allah je Svojom uzvišenošću, veličinom i moći stvorio Svoja stvorenja, a ne iz besposlice, niti ima slabosti u Njegovoj moći.

 

On nema potrebe za njihovim stvaranjem, ali ih je stvorio kao robove i među njima učinio da ima onih koji su zalutali i koji idu pravim putem, ima nesretnih i sretnih. Zatim je Svojim znanjem odabrao između njih Muhammeda i odredio ga za poslanstvo.

 

Odabrao ga je da primi Objavu i njega uzeo za povjerljivog. Poslao ga je da bude Poslanik, donosilac radosne vijesti i opominjač, i da donese potvrdu za objave prije toga, i kao dokaz prijašnjim šerijatima. Odabrao ga je da poziva Njegovom putu mudro i lijepim savjetom, a prvi ko je odgovorio, podržao go i povjerovao mu, primio islam i predao se u potpunosti bio je njegov brat i amidžić Ali ibn Ebi Talib, neka je mir s njim.

 

On je povjerovao o skrivenom gajbu, njega je volio više od bilo koga drugog, sobom ga je štitio od svakog zla i branio od straha, borio se u njegovim bitkama, a bio u miru kad je i on bio u miru. Nikada ga nije ostavljao, ni u satima nevolje ni na mjestima straha.

 

U njegovoj borbi nije mu bilo slična, niti je u njegovim djelima bio neko kao on. Vidim da se ti nastojiš uzdići iznad njega, a ti si ti, a on je onaj koji je prvi izlazio na dvoboje i isticao se u svakom dobru, prvi koji je primio islam. On ima najiskreniji nijet.

 

On je čovjek koji ima najbolje potomstvo i najbolju suprugu. On ima najboljeg amidžića, njegov brat se borio na Muuti, njegov amidža je prvak šehida u bici na Uhudu, njegov otac je sebe žrtvovao u pomaganju Božijeg Poslanika. A ti si prokletnik i sin prokletnika.

 

Ti i tvoj otac još uvijek nanosite vjeri zlo i trudite se da ugasite Allahovo svjetlo i u tome ste svi saglasni. Na tom putu trošite svoje imetke i huškate na njega plemena. Na ovome je umro tvoj otac, a ti si ga u tome naslijedio.

 

Dokaz tome su oni koji se tebi približavaju i kod tebe traže zaštitu, iz drugih grupa, predvodnika licemjerstva i razjedinjenosti prema Božijem Poslaniku, s.a.v.a. Dokaz Aliju o njegovim odlikama i vrijednosti, i njegovom prednjačenju u svemu i prvenstva njegovi su pomagači koje je i Allah spomenuo u Kur’anu, dao im prednost i pohvalio ih od muhadžira i ensarija. Oni su s njim, odredi i čete se bore s njim i podižu mač za njega, liju svoju krv, vide istinu u njegovom slijeđenju i nesreću u neslaganju i razilaženju s njim.

 

Kako, teško tebi, možeš sebe izjednačavati sa njime kad je on nasljednik Allahova Poslanika, s.a.v.a., njegov opunomoćenik, otac njegove djece i prvi koji ga je slijedio i najbliži mu vremenom. Poslanik je njega obavijestio o svojim tajnama, sve mu pokazao, a ti si njegov neprijatelj i sin njegova neprijatelja?!

Uživaj u svom dunjaluku onoliko koliko ti dozvoljava tvoja laž. Ibn As ti pruža pomoć u tvojoj zabludi i kao da je tvoje vrijeme već isteklo, a tvoja varka nestala, i ti ćeš vidjeti ko će imati posljednju riječ i čija je kazna gornja! I znaj da ti nastojiš prevariti tvog Gospodara koji je siguran od tvojih varki, i On te čeka u zasjedi, a ti živiš u iluzijama. Neka je selam na onog ko slijedi uputu!”

[Džumhuretu resaili-l-Arab, 1/475; Murudžu-z-zeheb, Mesudi 2/59; Šerhu-n-Nehdži, Ibn Ebi Hadid 1/283]

 

Ovo je pismo koje je napisao Muhamed ibn Ebu Bekr, a u kojoj se nalaze jasne činjenice za svakog ko traži istinu. Ono opisuje Muaviju da je u zabludi zalutao, da je prokletnik sin prokletnika i da je radio sve što je mogao kako bi utrnuo Allahovo svjetlo, svoj imetak je trošio kako bi izmijenio vjeru i Allahovoj vjeri tražio nesreće.

 

On je Allahov neprijatelj i neprijatelj Njegova Poslanika, radio je na širenju laži uz pomoć Amr ibn Asa. Isto tako, pismo otkriva odlike Ali ibn Ebi Taliba kakve niko ni prije ni poslije njega nije imao. Istina je da Ali ibn Ebi Talib ima više odlika i fadileta od onih koje je nabrojao Muhamed ibn Ebi Bekr i to mnogo više.

Ali, ono što nam je važnije za našu raspravu ovdje jeste odgovor Muavije ibn Ebi Sufjana na ovo pismo, kako bi poštovani čitalac shvatio ono što je historija sakrila. Iz njegova odgovora se može otkriti zavjera koja je udaljila hilafet od njenog stvarnog vlasnika i to legalnog koja je uzrokovala skretanje ummeta. Slijedi pismo Muavijinog odgovora: