Neprijateljstvo ehli sunneta prema Ehli-bejtu otkriva njihovu suštinu

 

Istraživač ostane zaprepašten kada sazna činjenicu da je ehli sunnet vel džemaat bio neprijateljski raspoložen prema Poslanikovom čistom potomstvu i da su slijedili one koji su se protiv njih borili, proklinjali ih, ubijali i činili sve da im se zatre trag.

 

Zato ćeš naći da ehli sunnet vel džemaat pouzdanim smatraju one muhaddise koji su haridžije ili nasibije, a optuživali su i omalovažavali one muhaddise koji su bili sljedbenici Ehli-bejta. Naći ćeš to spomenuto u njihovim knjigama kada pokušavaju učiniti lažnim vjerodostojne hadise koji govore o odlikama Ali ibn Ebi Taliba pa omalovažavaju njihove prenosioce riječima: “U njegovom lancu prenosilaca je taj i taj, a on je rafidija.”(Rafidija (otpadnik) je pogrdan naziv među ehli sunnetom za onoga ko prihvata Alija, a odbija hilafet onih prije njega.)

 

S druge strane čine sve da lažne hadise koji govore o vrijednostima i hvalama drugih halifa učine vjerodostojnim, makar njihovi prenosioci bili nasibije, jer za njih biti nasibija znači biti oštar i čvrst u sunnetu. Ibn Hadžer o Abdullah ibn Idrisu Ezdiju, poznatom nasibiji, kaže: “On je iz ehli sunneta vel džemaata, bio je oštar u primanju sunneta i bio je osmanija.”

(Tehzibu-t-tehzib, Ibn Hadžer 5/145 i 1/82)

 

O Abdullah ibn Avnu Basriju kaže: “Pouzdan je, pobožan, oštar u sunnet i oštar prema novatorima”

Ibn Saad kaže: “Abdullah ibn Avn Basri je bio osmanija.” (Poznato je da su osmanije nasibije, oni koji Alija smatraju nevjernikom i optužuju ga da je ubio Osmana. Na njihovom čelu je Muavija ibn Ebi Sufjan, Osmanov amidžić.) O Ibrahim ibn Jakubu Dževzedžaniju, poznatom po svojoj mržnji prem Aliju kaže: “Slijedio je mezheb Haris ibn Osmana Dimeškija, poznatog po svojoj mržnji prema Aliju.”(Nasibije su neprijatelji Alijevi i Ehli-bejta, a to su haridžije, nepravednici i oni koji su se vratili svojim stopama i koji su se borili protiv njega. Poslije njegove pogibije, psovali su ga i proklinjali.)

 

Ibn Hajjan veli: “On je bio čvrst u sunnetu čuvajući hadise.” Dobro je spomenuti da bi ovaj nasibija, kojeg hvale da je bio oštar u sunnetu i čuvanju hadisa, koristio priliku kada se okupe muhaddisi kod njegovih vrata pa bi poslao sluškinju sa kokoškom, koja bi išla po gradu, a onda bi se vratila i rekla svom gospodaru Dževzedžaniju da nije našla nikog u gradu da joj zakolje kokoš, a onda bi on povikao Subhanallah!

 

Nema ko da zakolje kokoš, a Ali je u po bijela dana zaklao dvadeset i nešto hiljada muslimana!! Ovakvim varkama su nasibije nastojali ljude skrenuti sa pravog puta i odvesti ih u zabludu. Ovakvim lažima su nastojali ispuniti srca muslimana, a posebno muhaddisa, kako bi i oni osjećali zavist i mržnju prema Ali ibn Ebi Talibu te ga počeli psovati i proklinjati.

 

Ovu pojavu ćeš naći i danas, uprkos tvrdnjama ehli sunneta vel džemaata u našem vremenu da oni vole Ehli-bejt i da su zadovoljni sa Alijem, ali ako govoriš o nekom hadisu u kojem se spominju odlike Alijeve počeće te ismijavati i optuživati te da si postao šija, da su to novotarije i pretjerivanje u vjeri. A kada govoriš o halifama: Ebu Bekru, Omeru i drugim ashabima bez izuzetka, i kažeš nešto o njihovim odlikama, pa ako i pretjeruješ u tome, oni će biti zadovoljni tobom i tvojim riječima i cijenit će te da si učen.

 

Tačno rečeno, ovo je vjerovanje njihovih dobrih prethodnika. Historičari su prenijeli da je Imam Ahmed ibn Hanbel svakog muhaddisa smatrao slabim koji bi govorio o nedostacima Ebu Bekra, Omera ili Osmana, a iskazivao je poštovanje Ibrahimu Dževzedžaniju, nasibiji, kojeg smo već spominjali, dopisivao se s njim, čitao iz njegovih knjiga na minberu i navodio ih kao argumente. Kada je ovako postupao Ahmed ibn Hanbel, koji je svojim savremenicima stavio u obavezu priznavanje Alijevog hilafeta, onda ne pitaj za druge koji mu nisu priznali ni jednu jedinu odliku ili koji su ga proklinjali sa minbera petkom i bajramima.

 

Evo šta Daru Kutni kaže: “Ibn Kutejbe, mutekellim (skolastičar) ehli sunneta je naginjao poređenju, a odstupao od Potomstva.”

(Lisanul mizan, Zehebi 3/357)

 

Iz ovoga je jasno da je većina ehli sunneta vel džemaata odstupila od Poslanikovog potomstva. Mutevekkil, kojeg su muhaddisi prozvali ‘onaj koji je oživio sunnet’ koji je iskazivao veliko poštovanje prema Ahmed ibn Hanbelu i slušao njegove naredbe o imenovanju kadija, bio je jedan od najvećih nasibija. Njegova zloba je došla do tog stepena da je naredio da se iskopa kabur Husejna sina Alijevog i da se zabrani posjećivanje njegovog kabura i ubijao bi svakog ko je nosio ime Ali.

 

Havarizmi ga je spomenuo u svojim rasprava, pa kaže da on nikom nije davao imetak dok ne bi prokleo porodicu Ebu Talibovu, mir neka je s njima!, i pomogao mezheb nasibija. (Resailu Havarizmi, str. 135) Nije potrebno napominjati da mezheb nasibija je, ustvari, mezheb ehli sunneta vel džemaata, a pomagač mezheba nasibija je Mutevekkil ‘onaj koji je oživio sunnet’, pa pokušaj shvatiti!!

 

Evo, Ibn Kesir nam prenosi u El-Bidaje ve-n-nihaje da je ehli sunnet vel džemaat, kada su čuli Eameša da prenosi hadis od Tajr Mešvija, u kojem se govori o odlikama Ali ibn Ebi Taliba, istjerali su ga iz džamije i oprali mjesto na kojem je sjedio.

(Ibn Kesir, El-Bidaja ve-n-nihaja 11/147)

 

Također su pokušali spriječiti kopanje mezara Muhamed ibn Džerira Taberija, poznatog komentatora tefsira i velikog historičara, ni zbog čega drugog, sem zbog toga što je rekao da je hadis Gadir Hom “Kome sam ja bio vladar, Ali mu je vladar.”, sahih, te naveo više predaja koje su dostigle tevatur. Ibn Kesir kaže: “Vidio sam da ima knjigu u kojoj je sakupio sve predaje o Gadir Homu, u dva velika toma, i knjigu u kojoj je sakupio predaje od Tajr Mešvija.”(Ibid) Ibn Hadžer ga je spomenuo rekavši: “On je veliki Imam i mufessir, pouzdan, iskren, u njemu se osjeća malo šiizma koje ne šteti.”

(Lisanu-l-mizan, Ibn Hadžer, o biografiji Džerir Taberija.)

 

Veliki muhaddis, Imam Nesai, pisaca jednog od 6 Sahiha kod ehli sunneta, kada je bilježio predaje u knjizi o odlikama Zapovjednika vjernih Alija pitali su ga o odlikama Muavije, a on, je na to rekao: “Za njega ne znam ni jednu odliku, sem Poslanikovih riječi upućenih njemu: “Ne zasitio Allah njegov stomak.” Zbog toga su ga udarali po glavi dok se nije onesvijestio. U takvom stanju je i prenešen i od toga je i umro.

 

U svojoj historiji Ibn Kesir prenosi događaje iz 363. godine koji su se desili u Bagdadu između šija i ehli sunneta povodom Ašure: “Skupina od ehli sunneta su popeli neku ženu na devu i nazvali su je Aiša, a neki od njih su se nazvali Talha, a neki Zubejr, pa su rekli: ‘Idemo da se borimo protiv drugova Alijevih.’ U tom sukobu su mnogi ubijeni.” (Ibn Kesir, El-Bidaja ve-n-nihaja 11/275) Isto ovo se danas dešava u Indiji gdje ehli sunnet napadaju šije na dan Ašure kako bi ih spriječili na organizovanju povorki žalosti tom prigodom.

 

Ovo kratko izlaganje nam pojašnjava da su nasibije, koji su bili neprijateljski raspoloženi prema Aliju i borili se protiv Ehli-bejta, oni koji sebe nazvaju ehli sunnet vel džemaat i znamo šta misle pod sunnetom, a šta pod džemaatom. Logično je da onaj ko je bio neprijatelj Poslanikovom potomstvu, neprijatelj je i njihovom djedu, Božijem Poslaniku, s.a.v.a., a ko je neprijatelj Božijem Poslaniku, on je neprijatelj Allahu. Sunnet Milostivog je ljubav prema Allahu, Njegovom Poslaniku i Ehli-bejtu i njihovo slijeđenje.

 

O tome Uzvišeni kaže: “Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim ljubavi prema bližnjima.”Šura, 23 Kako je Muavija daleko od Alija i kako su daleko vođe zablude od vođa istine! “To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.”Ali Imran, 138

Ehli sunnet je izmijenio način donošenja salavata na Poslanika i njegovu porodicu Pažljivo iščitavaj ovo poglavlje pa ćeš saznati ono što su Ehli sunnet vel džemaat skrivali i dokle je dosezala ta mržnja prema Poslanikovom potomstvu.

 

Oni nisu ostavili ništa od odlika Ehli-bejta, a da ih nisu izmijenili. Od toga je i salavat na Muhammeda i Porodicu Muhammedovu, o čemu i Kur’an govori. Buharija i Muslim bilježe i svi muhaddisi od ehli sunneta vel džemaata da su ashabi došli Poslaniku kada je objavljen ajet: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” Ahzab, 56 i rekli: “Božiji Poslaniče, znamo kako da te pozdravljamo, ali kako ćemo te blagosiljati?”

Poslanik, s.a.v.a., je odgovorio: “Recite: ‘Dragi Bože, neka je salavat na Muhammeda i na porodicu Muhammedovu kao što si blagoslovio Ibrahima i porodicu Ibrahimovu... (Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammedin kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahime inneke Hamdun Medžid...)

(Sahih Buhari 4/118)

 

U nekim predajama se prenose i riječi: “Nemojte na mene donositi nepotpun salavat.”, a ashabi su upitali: “A kakav je to nepotpuni salavat, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “Da kažete: Allahumme sali ala Muhammedin (Bože, blagosiljaj Muhammeda) i da ušutite. Allah je savršen i potpun i prihvata samo ono što je potpuno.” Ovo je navelo i Imama Šafiju da jasno kaže da onaj ko ne donosi salavat na Ehli-bejt, Allah neće primiti njegovo donošenje salavata.

 

U Sunenu Darukutni sa senedom od Ebu Mesuda Ensarije kaže: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko donese salavat, a u njemu ne spomene moj Ehli-bejt, salavat mu neće biti primljen.” (Sunen Darukutni, str. 136.) Ibn Hadžer bilježi u Es-Savaiku-l-muhrika: “Prenosi Dejlemi da je Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Dova je pokrivena sve dok se ne donese salavat na Muhammeda i njegovu Porodicu.”

(Es-Savaiku-l-muhrika, Ibn Hadžer, str. 88.)

 

Taberani bilježi u El-Evsatu od Alija da je rekao: “Svaka dova je prekrivena dok se ne donese salavat na Muhammeda i Porodicu Muhammedovu."

(Fejdu-l-kadir 5/19, Kenzu-l-ummal 1/173)

 

Dakle, saznali smo iz Sahiha ehli sunneta vel džemaata kako se treba donositi salavat na Muhammeda i porodicu Muhammedovu.

Isto tako smo saznali da Allah neće primiti salavat čovjeka ako u njemu nije blagosiljao Muhammeda i njegov Ehli-bejt, a i to da je dova muslimana prekrivena sve dok ne donese salavat na Muhammeda i njegovu Porodicu. Ovo je, tako mi života, velika odlika kojom je data prednost Ehli-bejtu nad ostalim ljudima i putem njih čovjek se približava svom Gospodaru.

 

Ali ehli sunnet vel džemaat su se razbjesnili i ostavili su ovu izvrsnost i odliku Ehli-bejta, jer su osjetili opasnost u njoj po sebe i svoje položaje. Jer, Ebu Bekr, Omer, Osman i svi ashabi, ma kakve lažne vrijednosti i izmišljene odlike bile o njima rečene, oni nikako ne mogu dostići ovaj položaj, ni ovu odliku, jer od svih njih salavat neće biti primljen ako ne budu donosili salavat na Ali ibn Ebi Taliba poslije Muhammeda, jer je on prvak Porodice, što je svima poznato. Pa su se prihvatili posla da izmijene salavat, dodajući dio od sebe u pogledu koga Božiji Poslanik, s.a.v.a., ništa nije rekao niti naredio.

 

Naravno, to su uradili kako bi time podigli položaj svojih prvaka od ashaba. Isto tako, latili su se posla da ovaj salavat okrnje još od prvog stoljeća, pa kada bi pisali knjige u njima nije bilo potpunog salavata, a kada bi spomenuli ime Muhammed ili Poslanik ili Allahov Poslanik samo bi napisali: sallallahu alejhi ve sellem, bez spominjanja Porodice Poslanikove! Ako danas, nekome od njih kažeš da donese salavat na Muhammeda, odgovori će ti “sallallahu alejhi ve sellem”, i neće spomenuti Ehli-bejt.

 

Neki će zapinjati u govoru pa ćeš samo čuti “salli ve sellim”. A kada upitaš nekog šiju, bilo da je Arap ili perzijanac, da donese salavat na Poslanika, on će reći: “Allahumme salli ala Muhammedin ve ali Muhammed.” U knjigama ehli sunneta vel džemaata su zabilježene riječi Poslanikove, s.a.v.a., gdje kaže: “Recite: ‘Allahumme salli ala Muhammedin ve ali Muhammed” (Dragi Bože, blagosiljaj Muhammeda i porodicu Muhammedovu) u sadašnjem i budućem vremenu, i u obliku dove i traženja od Njega Uzvišenog.

 

Ali i pored toga, oni se zadovoljavaju donošenjem salavata riječima “sallallahu alejhi ve sellem” (Neka je Allahov blagoslov i selam na njega!) u prošlom vremenu bez spominjanja Ehli-bejta. Prvak i vođa ehli sunneta vel džemaata pokušao je da izbriše ime Muhammedovo iz ezana. (Vidjeti knjigu Pitajte one koji znaju istog autora, str. 46.)

 

Onda nije čudo što su njegovi sljedbenici pokušali da okrnje salavat na Poslanika i da ga izmijene. A da su bili u mogućnosti da ga potpuno izbrišu i to bi uradili, ali, daleko je, daleko je od toga da mogu! Danas ćeš čuti sa svih njihovih minbera, posebno sa minbera vehabija, samo izmijenjeni salavat. Dakle oni donose nepotpun salavat, ali kada su prisiljeni da ga upotpune tada dodaju riječi: “i na sve njegove ashabe”, ili kažu “i na njegove čiste, dobre ashabe” i na taj način nastoje ajet koji govori o čistoći Ehli-bejta prebaciti ashabima kako bi obmanuli obične ljude da misle kako su Ehli-bejt i ashabi isti po vrijednosti i odlikama.

 

Znanje o obmanjivanju i iskrivljavanju su uzeli od svog prvog fakiha i njihovog velikog vodiča Abdullaha ibn Omera, koji je poznat po svojoj mržnji prema Ehli-bejtu. Malik bilježi u svojoj El-Muvetta da je Abdullah ibn Omer stajao kod Poslanikova kabura i donosio salavate na Poslanika, Ebu Bekra i Omera.

(Tenviru-l-havalik fi šerhi Muvettai Malik l/180)

 

A ti, poštovani čitaoče i tragaoče za istinom, ovom dodatku u salavatu nećeš naći podloge ni u Kur’anu ni u poslaničkom sunnetu. Kur’an i sunnet naređuju da se donosi salavat na Muhammeda i na njegovu Porodicu, a naredba je upućena najprije ashabima, pa onda drugima. Ovaj dodatak ćeš naći samo kod ehli sunneta vel džemaata.

 

Koliko samo imaju novotarija koje su izmislili i nazvali ih sunnetom, a njima žele da zatru prave vrijednosti ili da pokriju istinu. “Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.”Fusilet, 6 Ovo nam, također, rasvjetljava ko su stvarni ehli sunnet i šta je to što ga je u njegovim temeljima uobličilo.