Neophodan komentar za upotpunjenje ove rasprave

 

Dobro je ukazati da se šije drže izvora islamskog zakonodavstva, tj. Kur’ana i sunneta, i tome ništa ne dodaju. To je zato što se nalazi dovoljno autoritativnih tekstova kod njihovih Imama o svakom pitanju koje je potrebno čovjeku. Neki ljudi to ne odobravaju i drže nemogućim da Imami Ehlibejta imaju dovoljno autoritativnih tekstova koji su potrebni ljudima iz razloga što je proteklo mnogo vremena, pa sve do Sudnjeg dana.

 

Kako bi ovo približili čitaocu, neophodno je ukazati na slijedeće: Musliman vjeruje da je Uzvišeni Allah poslao Muhammeda sa potpunim šeriatom kao upotpunjenjem prethodnih zakona i koji ih kontroliše, kako bi usavršio čovjekov životni put na ovoj Zemlji nakon kojeg će se vratiti u vječni život. “On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je uzdigao iznad svih vjera.”Tevba, 33

 

Musliman vjeruje da Uzvišeni Allah želi od čovjeka da bude pokoran Njegovim propisima u svojim riječima i djelima i da mu se u potpunosti preda. “Allahu je prava vjera jedino islam.”Ali Imran, 19 “A onaj ko želi neki drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena.”Ali Imran, 85 Ako je tako, onda Allahovi propisi moraju biti potpuni i sveobuhvatni da bi pokrili sve ono što treba čovjeku u njegovom mukotrpnom životu kako bi bile prebrođene sve zamke i otpori pred izazovima kako bi došao do željenog cilja.

 

O svemu ovome Allah, dž.š., kaže: “U Knjizi Mi nismo ništa izostavili.”An'am, 38 Na ovim osnovama nema nijedne stvari, a da nije spomenuta u Allahovoj knjizi, ali čovjek svojim ograničenim razumom ne može shvatiti sve ono što je Allah spomenuo zbog dalekosežne mudrosti koja nije skrivena onima koji znaju.

 

To je kao Njegove riječi: “I ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga, ali vi ne razumijete veličanje njihovo.” Isra', 44 Riječi “I ne postoji ništa” bez izuzimanja upućuje na čovjeka, životinju i neživu materiju kako veličaju Gospodara.

Čovjek može prihvatiti veličanje životinja i živih stvorenja, ali njegov razum ne shvata kako kamen može veličati Boga. Allah, dž.š., kaže: “Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane.”Sad, 18

 

Ako prihvatamo i vjerujemo u ovo onda moramo prihvatiti i vjerovati da se u Allahovoj knjizi nalaze svi propisi koji su potrebni ljudima do Sudnjeg dana, ali mi ih ne možemo shvatiti, sem ako se ne vratimo onome kome su objavljeni i koji je razumio cijelo značenje Knjige, a to je Allahov Poslanik, s.a.v.a.. Allah, dž.š., kaže: “Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.”Nahl, 89

 

Ako prihvatimo da je Uzvišeni Allah objasnio svaku stvar Svom Poslaniku kako bi on ljudima to pojasnio, onda moramo prihvatiti da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., sve objasnio i nije ostavio ništa od onoga što je ljudima potrebno do Sudnjeg dana, a da nije dat propis o tome. Ako nije do nas stiglo to objašnjenje i ako ga mi danas ne znamo to je rezultat naših nedostataka i neznanja ili je rezultat obmane posrednika koji je bio između nas i njega ili je rezultat neznanja ashaba i njihova nerazumijevanja onoga što im je Poslanik, s.a.v.a., objasnio.

 

Ali, Uzvišeni Allah, velika je Njegova mudrost, zna da su sve ove pretpostavke moguće pa nije ostavio da se Njegov šeriat izgubi. Od Svojih robova izabrao je Imame i dao im da naslijede znanje o Knjizi i njeno objašnjenje, kako ljudi ne bi imali dokaz i opravdanje kod Allaha, pa kaže: “Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo.”Fatir, 32

 

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je objasnio ljudima sve ono što im je potrebno, a Alija je odredio za svog opunomoćenika kako bi mogao objašnjavati ljudima ono što im je potrebno do Sudnjeg dana. Odabrao ga je zbog odlika koje su krasile samo Alija između svih drugih ashaba. Odabrao je Alija zbog njegove velike oštroumnosti, jakog pamćenja i shvatanja svega onoga što čuje. Poslanik ga je poučio svemu što je on znao i uputio ummet na njega rekavši da je Ali vrata kroz koja se dolazi njemu, s.a.v.a.

 

Ako neko kaže da je Allah, dž.š., poslao Svog Poslanika cijelom čovječanstvu i da on nema pravo da nekom od njih da prednost i pouči ga onome što on, s.a.v.a., zna, a drugima to ne uradi, reći ćemo: Božiji Poslanik nema nikava udjela u tome, on je rob kome se naređuje i koji izvršava ono što mu se objavljuje od njegova Gospodara. Allah je taj koji mu je to naredio, jer je islam vjera tewhida (Božije jednoće) i zasniva se na jedinstvu svega. Zato se i ljudi moraju ujediniti i okupiti oko jednog vodstva.

 

Ovo je potpuno logična stvar koju je odredila Allahova knjiga, a o tome sudi i razum. Uzvišeni kaže: “Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, poremetili bi se.”Enbija, 22 “Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio - radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao.”Mu'minun, 91

 

Isto tako da je Allah poslao dva poslanika u isto vrijeme ljudi bi se podijelili na dva naroda i na dvije suprotstavljene strane. Allah, dž.š., kaže: “A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.”Fatir, 24 Također, svaki je poslanik imao opunomoćenika koji bi ga naslijedio u njegovom narodu, kako se ne bi rascijepili i kako bi ostali u jednoj zajednici.

 

Ovo je, tako mi života, prirodna stvar koju poznaju svi ljudi, bilo da su učeni ili neznalice, vjernici ili nevjernici. Zar ne vidiš da svako pleme, svaka stranka, svaka država mora imati svoga predsjednika koji će je voditi. Nemoguće je da se pokoravaju i slušaju dvojicu predsjednika u isto vrijeme. Zbog svega ovoga, Allah je odabrao poslanike i od meleka i od ljudi, dao im čast obaveze vođenja Njegovih robova i učinio ih Imamima da upućuju po Njegovoj naredbi. Allah, dž.š., kaže: “Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom.”Ali Imran, 33

 

A Imame koje je Allah odabrao za pečaćenje muhamedanskog poslanstva, oni su iz Poslanikovog potomstva, a svi su iz Ibrahimove porodice, potomstvo jedni drugih. To su oni na koje je ukazao Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekavši: “Poslije mene, halifa će biti dvanaest, a svi su od Kurejšija.” (Hadis bilježe Buharija u svom sahihu 8/127 i Muslim 6/3.

 

U nekim predajama stoji da su svi od Hašimija, umjesto od Kurejšija. Ali, bilo da su od Hašimija ili od Hurejšija, svi su iz Ibrahimove porodice, kao što je poznato. U svakom vremenu postoji poznati Imam, a ko umre ne poznajući Imama svog vremena, umro je džahilijetskom smrću. A kada Allah, dž.š., odabere Imama, očisti ga, zaštiti od grijeha i pouči ga, a mudrost se daje samo onome ko je istinski zaslužuje.

 

Ako se vratimo osnovnoj temi, a to je znanje Imama o svemu onome što je potrebno ljudima od šeriatskih propisa kroz tekstove koji su došli u Knjizi i sunnetu, a koji prate životni slijed čovječanstva sve do Sudnjeg dana, nećemo naći u islamskom ummetu da je to iko tvrdio, sem Imama Ehli-bejta, mir neka je s njima!, koji su jasno govorili da oni imaju El Džamiu knjigu koju je diktirao Božiji Poslanik, a pisao je Ali ibn Ebi Talib i da se u njoj nalazi sve što je ljudima potrebno do Sudnjeg dana, pa čak i otkupnina za ogrebotinu.

 

Već smo govorili o ovoj sahifi El-Džami koju je Ali nosio sa sobom, a na koju su ukazali i Buharija i Muslim u svojim sahihima i niko od muslimana to ne može poreći. Na ovim temeljima, šije, koji se drže Imama Ehli-bejta, u šeriatu su sudili samo po kur'anskom tekstu i sunnetu. Oni nisu uzimali nikakve druge izvore najmanje tri stoljeća u kojima su živjeli dvanaest Imama. A ehli sunnet vel džemaat je bio prisiljen da se koristi idžtihadom, kijasom i drugim zbog toga što su izgubili vjerodostojne tekstove i što ih njihovi Imami nisu poznavali, još od vremena prvog hilafeta.

 

Ali, halife su se latili spaljivanja poslaničkog sunneta i radili su na tome da ga sakriju i spriječe da dospije među ljude. Kad jedan od njihovih vođa kaže: “Dovoljna nam je Allahova knjiga”, jasno odbacujući Poslanikov sunnet, onda je prirodno da oni osjećaju potrebu za tekstovima koji će objašnjavati propise iz samog Kur'ana. Svima nam je poznato da je malo onih vanjskih, jasnih propisa u Kur’anu, i općenito svi trebaju Poslanikovo objašnjenje.

 

Zato Allah, dž.š., kaže: “A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje.”Nahl, 44 Dakle, Kur’an treba poslanički sunnet da objasni njegove propise i namjere. Kada su autoriteti ehli sunneta vel džemaata spaljivali sunnet koji objašnjava Kur’an, onda kod njih nije ostalo predaja koje objašnjavaju Kur’an, a niti onih koje objašnjavaju sami sunnet. I morali su kada je bila ovakva situacija, da se oslone na idžtihad, kijas i dogovaranje njihove uleme, pa uzmu ono što smatraju boljim i ono u čemu oni vide privremenu korist za njih.