KO JE IBN TEJMIJE

 

 

Ahmed ibn Abdulhalim, poznat kao Ibn Tejmije, koji je umro 728. godine po H. pripadao je krugu hanbelijske uleme. Usljed ostrih stavova koje je zagovarao bio je meta oštrih kritika velikog broja sunijskih alima i velikana. Ukazujem na neke knjige koje sadrze u sebi te kritike:

- Sifaus-sikam fi zijareti kabri hajril-enam (Ozdravljenje od bolesti posjetom mezara najboljih ljudi). Dakle, zijaret Poslanikovog mezara moze izliječiti bolesti. Autor: Tekijuddin Sebki, sunijski alim.

- Isti autor piše knjigu: Ed-Durretul-medie fi reddi ‘ala Ibn Tejmijje.

- El-mekaletur-reddijje; ovu knjigu piše Kadil-Kudat, malikija po imenu Tekijuddin Ebi Abdullah Hanai kao odbijanje nekih vjerskih stavova Ibn Tejmije.

- Nedžmul-muhtedi ve redžmul-muktedi, autor: Fahr ibn Muallim Karsi.

- Ref‘us-subhe, autor: Tekijuddin El-Hasni kao odgovor na prigovore Ibn Tejmije u vezi sa zijaretom Poslanikovog mezara i drugih njegovih tvrdnji u vezi sa sirkom, koje se odbijaju.

- Et-Tuhfetul-muhtare fi reddi ‘ala munkeriz-zijare, koju pise Tadzuddin i u kojoj navodi fetve uvazenih sunijskih alima u vezi s korisnoscu zijareta Poslanikovog mezara. U istoj knjizi kaže se kada su Ibn Tejmijin stav o posjeti mezara prenijeli Kadil-Kudatu Egipta Bedruddinu Džemaatu, ispod toga on pise: Zijaret Poslanikovog mezara je dobrota i sunnet i u vezi s tim se sva ulema slozila. Covjek koji smatra zabranjenim zijaret Poslanikovog mezara treba biti ukoren od svih alima i biti spriječen da prica takve price. Ukoliko to ne bude urodilo plodom, treba biti zatvoren i da se to svima da do znanja kako ga ljudi ne bi slijedili. Kudati triju drugih mezheba u Egiptu prihvataju i potvrdzuju ovaj stav. Iscrpan stav u vezi sa ovim mozete procitati u spomenutoj knjizi Ref‘us-subhe od Tekijuddina El-Hasnija, jednog od sunijskih alima.

 

 

IBN TEJMIJE I HADIS

 

 

Neki od sljedbenika Ibn Tejmijje su uvjerenja da je on bio lider u hadiskoj nauci, dok drugi, smatraju da je njegov metod u vrjednovanju hadisa bio neispravan i netacan govoreci: "Nije vodio racuna o prenosenju hadisa, bio je izuzetno nagao i brz, te je slijedio svoje strasti."

Sad, sta je od ovog istina?

Mi, necemo istinu traziti kod njegovih sljedbenika, niti kod njegovih poricatelja. Odgovor na ova pitanja cemo traziti u rijecima samog Ibn Tejmijje, zato sto se njegov odnos prema hadisu, veoma jasno moze uociti iz samom njegovog govora. Ovdje cemo navesti primjere iz njegovih djela koji se odnose na hadis.

Tewessul (Zagovaranje) Plemenitim Poslanikom u dovama

Od mnogih ashaba i tabi`ina prenose se hadisi koji se odnose na tewessul, odnosno, zagovaranje Poslanikom kod Uzvisenog Allaha, ciju je autenticnost potvrdio i sam Ibn Tejmijje. Kao npr. ovaj hadis: "Boze, obracam Ti se molbom, usmjeravajuci se Tebi našim Poslanikom, Poslanikom rahmeta. O Muhammede, ja se tobom obracam mome Gospodaru da mi udovolji potrebi".

Taberani navodi u "El-Mu'dzemu-s-sagir" od Ibn Emane ibn Sehla ibn Hunejfa, od njegovog amidze Osmana ibn Hunejfa, da se covjek zaputio Osmanu ibn Affanu, svojom potrebom, ali mu halifa Osman nije izišao u susret, niti je razmotrio njegov problem. Kad se susreo sa Ibn Hunejfom, pojadio mu se zbog toga (dakle, nakon smrti Muhammeda, a. s., i nakon hilafeta Ebu Bekra i Omera).

Osman bin Hunejf, poznati ashab, poznavalac vjere, rekao mu je:

"Uzmi abdest, otiđi u dzamiju i klanjaj dva rekata, poslije kojih ceš reci: 'Boze, obracam Ti se molbom, usmjeravajuci se Tebi našim Poslanikom, Poslanikom rahmeta. O Muhammede, ja se tobom obracam mome Gospodaru da mi udovolji potrebi'. "Spomeni svoju potrebu, da ja ne idem s tobom", dodao je.

Covjek je poslušao savjet Osmana ibn Hunejfa, a onda otišao halifi Osmanu ibn Affanu, na cijim vratima ga je docekao portir, koji ga je, uzevši za ruku, uveo kod halife, koji ga je ponudio da sjedne na šilte, a onda rekao: "Šta treba". Izlozio mu je svoju problem, koji mu je on odmah riješio.

Kad je covjek otišao od Osmana ibn Affana, susreo je Osmana ibn Hunejfa i rekao mu: "Allah te nagradio. Nije se ni osvrtao dok mu ti nisi rekao!" (misleci da je Osman ibn Hunejf govorio halifi za njega).

Osman ibn Hunejf mu je rekao: "Boga mi, nisam mu govorio, ali sam bio kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad mu je došao slijepac, zaleci se na gubitak vida, na što mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Zar se neceš strpiti?' 'Allahov Poslanice, nemam nikoga da me vodi', rekao mu je on, na šta mu je Muhammed, a. s., rekao: 'Otiđi, uzmi abdest, a onda klanjaj dva rekata. Zatim se obrati Allahu, dz. š,, ovom dovom: 'Boze, obracam Ti se molbom, usmjeravajuci se Tebi našim Poslanikom, Poslanikom rahmeta. O Muhammede, ja se tobom obracam mome Gospodaru da mi udovolji potrebi'.

(Ibn Hunejf je rekao: 'Tako mi Allaha, nismo se još bili ni razišli kad je kod nas ušao covjek, koji izgledaše kao da nikad nije ni bio slijepac!"

Ovaj tekst ashaba Osmana ibn Hunejfa je potpuno jasan u pogledu valjanosti tevessula umrlim.

Vjerodostojnost ove predaje potvrdili su Bejheki, Munziri, Hejsemi, kako slijedi.

Valorizacija hadisa o slijepcu

Taberani kaze: "Ovaj hadis je sahi, navodeci da ga Osman ibn Omer navodi od Šu'beta.

Šejh Ibn Tejmijje (obratite paznju!) kaze: "Taberani je naveo hadis ekskluzivnom predajom. I uprkos nivou znanja kojeg je dostigao, nije bio upoznat sa predajom Revha ibn Ubade, ciji je lanac sahih, što pokazuje da ga ne prenosi samo Osmana ibn Omer od Šu'beta".

Kazemo: "Ako prihvatimo da ga jedino on prenosi od Šu'beta i ekskluzivnu predaju od Ebu Dza'fera posredstvom Ammare - pa, oni su sikka (pouzdani) kod svih hadiskih ucenjaka. Na taj nacin se anulira tagribul-hadis (tj., da se samo jednim prenosiocem veze za Poslanika, a. s., kakav je slucaj kod Tirmizija.

A koliko je sahih-hadisa koji su garib (tj., da ima samo jednog prenosioca od Muhammeda, a. s.), kao: "In-nemel ea'malu bin-nijjat", naprimjer, u kome se djelo veze za nijet.

Na taj nacin jasno se pokazuje da je hadis sahih po kriteriju Buharije i Muslima. I pored toga, neki, u cijim srcima lebde posebne nakane, naglašavaju da je lanac prenosilaca ovog hadisa kod Tirmizija daif, pod izgovorom da se u lancu nalazi jedna nepoznata osoba.

Pravilo je kod hadiskih strucnjaka da neki od prenosilaca - ako je nepoznat kod jednog, a poznat kod drugog - prednost ima onaj kod koga je poznat. Onaj koji potvrđuje ima prednost nad onim koji nijece (el-musbit mukaddem alen-nafi'); tako smatra sva uleme, narocito hadiska.

Za ovaj hadis Tirmizi kaze: "Hadis hasen, sahih garib", (tj. s jednog aspekta sahih, a sa drugog hasen, ekskluzivnom predajom) i nije poznat osim s ovog aspekta iz hadisa Ebu Dza'fera". "On nije Hatmi", kaze on.

To znaci da se prenosioci ovog hadisa, uprkos nepoznavanja (medzhulijjet) Ebu Dza'fera, iskazanog od strane Tirmizija, prihvataju do stepena sahih i hasen, sa dva aspekta.

Muhaddisi (strucnjaci za hadis), koji su prethodili Tirmiziju, potvrdili su da je Ebu Dza'fer - taj nepoznati prenosilac kod Tirmizija - ustvari Hatmi.

Ibn ebu Hejseme kaze:

"Ime ovog Ebu Dza'fera, o kome je govorio Hammad ibn Seleme, jest: Umejr ibn Jezid; on je Ebu Dza'fer, od kojeg navodi Šu'be. Zatim je naveo hadis putem (an tarik) Osmana od Šu'beta, od Ebu Dza'fera".

U "Ta'rifu-t-tehzibu" hafiza Ibn Hadzera stoji da je to Hatmi i da je pouzdan (sadduk). U "Isti'abu" Ibn Abdulberra također stoji da je to Hatmi. Zatim, hadis prenosi Bejheki putem Hakima, potvrđujuci ga i prihvatajuci njegovu vjerodostojnost. Navodi ga i Hakim predajom po Buharijinom i Muslimovom kriteriju. Potvrdio ga je i hafiz Zehebi. Na njega se poziva Ševkani.

Njih dvojica! Ko su samo njih dvojica!?

To znaci da je lanac prenosilaca poznat kod strucnjaka, velikana hadisa, kao što su Zehebi (kako je samo imao strog kriterij!), Ibn Hadzer (kako je samo trazio preciznost i tacnost!), Bejheki, Taberani, Ibn Abdulberr, Ševkani, cak i Ibn Tejmijje!

Ovaj hadis navode Buhari u "Tarihu-l-kebiru" i Ibn Madze u "Sunenu", potvrđujuci njegovu vjerodostojnost, Nesai u "Amelu-l-jevmi ve-l-lejla", Ebu Nu'ajm u "Ma'rifetu-s-sahabe", Bejheki u "Delailu-n-nubuvve", Munziri u "Tergibu", Hejsemi u "Medzmeu-z-zevaidu", Taberani u "Kebiru", Ibn Huzejme u "Sahihu" i drugi. Njegovu vjerodostojnost potvrdilo je oko petnaest hafiza.

Tako ovaj hadis, koji je vjerodostojan po Buharijinom i Muslimovom kriteriju, izbija adute onima koji ga napadaju i kude.

Stoga je tevessul dozvoljen zivim i umrlim racionalno, tradicionalno, i osjecajno. Postoji i širina, pa ko hoce neka ga prakticira, a ko nece - neka ga ne prakticira, ali bez širenja smutnje i proglašavanja grješnikom nekoga nakon svega predocenog.

Sve ovo nije dovoljno Ibn Tejmijji, pa na pocetku knjige Ettewessul we Al Wesile kaze: "Cak ni jedna osoba od ashaba i tabi`ina, ili drugih muslimana, poslije preseljenja Poslanikovog, nisu trazili ni sefa`at niti nesto drugo od Poslanika, niti je ijedan od imama mezheba u svojoj knjizi prenio bilo sta u vezi sa ovim." (Ibn Taimiyyah, Al-Tawasil wa Al-Wasila str. 18 i str.105-106)

Zijaret Poslanikovom kaburu i kaburovima Allahovih dobrih robova

U vezi sa zijaretom Poslanikovog (s) mezara, te mezarja Allahovih poslanika i dobrih robova, kaze: "Nema ni jedan sahih hadis koji govori o zijaretu Poslanikovom mezaru kao ni mezaru Hz. Ibrahima a.s." (Ibn Taimiyyah, Kitab Al-Ziyara, str. 12-13)

Na drugom mjestu u ovoj knjizi kaze: "Mnogobrojni hadisi koji se prenose u vezi sa zijaretom Poslanikovog (s) mezara, sa stanovista seneda (lanca prenosilaca) su dai`if (slabi), i ne samo to, nego su i apokrifni. Imami mezheba i prenosioci hadisa nisu prenijeli ni jedan hadis u vezi sa ovim.” (Ibid., str. 22, 3

I pored toga sto je te hadise drzao slabim, Ibn Tejmijje u svom Sunnenu prenosi sahih hadis od Ibn Madze I Dare Qutnija u kojem Poslanik (s) kaze: "Ko me posjeti poslije moje smrti kao da me je posjetio dok sam bio ziv."

Poslije prenosenja ovog hadisa, Ibn Tejmije izrazava sumnju u njegovu vjerodostojnost, zatim ga porice, iako su preneseni od velikana ehli sunneta kakvi su Ibn Madze I Darequtni te kaze: "Ovakvi hadisi od imama mezheba i sljedbenika sunneta nisu preneseni."

 

 

IBN TEJMIJE I BOZIJA SVOJSTVA

 

 

Ibn Tejmijje je ubjedjenjnja da ajeti i hadisi koji se odnose na Bozija svojstva, ne treba tumaciti nikako drugacije osim u njihovom doslovnom znacenju, niti bi trebalo u njima traziti bilo kakvo unutarnje znacenje. Na osnovu ovakvog stava on kaze: "Svaka rijec u Allahovoj Knjizi i Njegovoga vjerovjesnika je uslovljena onim što je njeno vanjsko znacenje, i nijedna od njih nema bilo kakvo figurativno izrazavanje (medzaz); radije, sve je to doslovce (haqiqa)" (Ibn Taimiyyah, Al-Hamawia Al-Kubra, str. 15; Al-Tafseer Al-Kabeer, tom. 2, str.249-250; Minhaj Al-Sunna, tom. 1, str. 250, 260-261)

Ili, na drugom mjestu kaze: "Stvoritelj, Slavljen i Uzvišen je On, se nalazi iznad svijeta i Njegovo bivstovanje iznad je literalno (doslovice), a ne u smislu dostojanstva ili ranga." (Ibn Taimiyyah, el-Ta'sis al-radd `ala asas el-takdis 1:111)

Ibn Tejmijje je ubjedjenja da ajeti i hadisi koji se odnose na Bozija svojstva ne treba tumaciti nikako drugacije osim u njihovom doslovnom znacenju, niti bi trebalo u njima traziti bilo kakvo unutarnje znacenje. Na osnovu ovakvog stava on kaze: „ Bog je gore i zauzeo je Arsh, sve gore je popunjeno njegovom egistencijom, pa cak ni u mjeri cetiri prsta tu nema praznine. On dolazi na dunjalucko nebo, zatim se vraca, i posjednik je udova poput oci, ruku, nogu, s tim, da njegovi udovi nemaju slicnosti sa udovima stvorenja".

Ibn Tejmijje isto tako kaze: "Onaj koji, opravdavajuci unutarnje tumacenje ajeta i hadisa govori kako je to iz pokornosti i postovanja prema Allahu, niti postuju Allaha, niti su ga spoznali onako kako treba." (Ibn Taimiyyah, Al-Tafseer Al-Kabeer, tom. 1, str. 270)

Jedini dokaz koji Ibn Tejmijje iznosi jesu sljedece njegove rijeci: "Proucavanjem tefsira i rivajeta koji su prenijeti od ashaba, te proucavanjem izuzetnog broja malih i velikih knjiga iz oblasti tefsira, do sada nisam nasao da neko od ashaba ajete i rivajete koji se odnose na Allahova svojstva, tumaci nikako drugacije osim po njihovom vanjskom znacenju." (Ibn Taimiyyah, Al-Tafseer Al-Kabeer, tom. 1, str. 270)

Misljenje Ibn Tejmijje u vezi sa sijevanjem munja i vjetrom je jako rasireno medju njegovim sljedbenicima, i zanesenjacima njegovom mislju. Bez toga, da sebi priuste malo zahmeta i muke, pa da prouce istinsko stanovise ashaba koje se prenosi u poznatim tefsirima kao sto su Taberijev, Begawijev i sl., koji su kod samog Ibn Tejmijje bili cijenjeni i uvazeni. Treba znati, da su ove knjige tefsira prepune unutarnjeg tumacenja ajeta koji se odnose na Allahova svojstva. Isto tako, ove knjige su ciste od antropomorfizma (tj.otjelovljivanja Allaha), u koji je Ibn Tejmijje bio uvjeren.

Na primjer, ako pogledamo tefsir ajetul kursijje, Taberi prenosi od Ibn Abbasa da rijec kursijj ima znacenja Bozijeg znanja, te je za dokazivanje svoje tvrdnje koristio govor Arapa, odnosno, znacenje u kojem Arapi rijec kursijj koriste u svom govoru. Ovu temu su prenijeli Qurtubi i Begawi od Ibn Atije kao i mnogi drugi.

Isto tako ukoliko se obratimo tefsiru ajeta u kojima se spominje wejh ((وجه)), vidjet cete da se ne moze naci cak ni jedna rijec koja bi potvdjivala stanovista Ibn Tejmijje po ovom pitanju, vec, naprotiv, sve sto je u tefsirima prethodnika, preneseno je upravo suprotno tvrdjama Ibn Tejmijje.

Na primjer, svi mufessiri rijec illa vedzhuhu u 88. ajetu sure El Qasas, sto doslovno znaci osim Njegovog lica, tumace kao illa hu, tj. osim Njega. Isto tako rijec vedzh u 27. ajetu sure Rahman, "ostaje samo Gospodar tvoj, Velicanstveni i Plemeniti" su protumacili u istom ovom znacenju, dok su 272 ajet sure Beqara, (... "ono sto udijelite drugima neka bude Allahu za ljubav.."), u kojem se takodjer spominje wedzhullah, protumacili kao Allahu za ljubav.

Ibn Tejmijje, isto tako, ajete u kojima se spominje oko, ruka, tumaci u njihovom doslovnom,vanjskom znacenju, te kao dokaz svojim stavovima, poziva se na stavove ashaba i tabi`ina. Uz sav trud i naprezanje koje je ulozio, Ibn Tejmijje nije uspio niti jedan validan dokaz donijeti od ashaba ili tabi`ina, da su nesto slicno rekli u vezi ovih pitanja, naprotiv, govorili su suprotno od onoga sto je on propagirao i zastupao.

Ibn Betuta i Ibn Hadzer Askelani prenose: Ibn Tejmijje, silazeci sa minbera je rekao: "Ovako isto Bog silazi na dunjalucko nebo." (Ibn Batuta, Al-Rihla, p. 95; Ibn Hajar Al-Asqalani, Al-Durur Al-Kamina, tom. 1, str. 154)

Ibn el-Kajjim potvrًuje to bezrezervno u svojoj knjizi Bada'i` el-fava'id, a gramaticar i komentator Ebu Hajjan el-Andalusi prenosi isto o Ibn Tejmijji u njegovom djelu Tefsir el-nahr el-madd min el-bahr el-muhit (Komentar o rijekama koje se protezu iz okeana): "Ja sam procitao u knjizi naseg suvremenika Ahmed ibn Tejmijje napisanoj njegovom vlastitom rukom i koju je on licno nazvao Kitab el-`Ars (Knjiga o Prijestolju) slijedece: "Allah Uzvisseni sjedne (jedzlisu) na stolicu (kursijj), i On je ostavio slobodnog mjesta za Poslanika (Muhammeda) da sjedne tu (zajedno) s Njim." Tadz el-Din Muhammed ibn `Ali el-Barnibari je prevario (Ibn Tejmijju) ubjedivsi ga da je njegov istomisljenik dok se najzad nije domogao tog njegova rukopisa i mi smo to procitali u njemu (tj. rukopisu)." (Ebu Hajjan, Tefsir el-nahr el-madd 1:254 (Ajet el-Kursi)

Kao sto jedan savremeni ucenjak rece, sve ovo izgleda odrazava drugi paragraf iz Biblije, tacnije ono sto se nalazi u Evanًelju po Marku (19:16): "Onda je Gospod [Isus], posto im je govorio, uzdignut na nebo, i posjednut na desnu stranu od Boga."

Ibn Tejmijje u knjizi Minhadz ul sunne izuzetno insistira doslovnom znacenju rijeci da Bog sjedi na arshu i zestoko brani svoj stav, osim sto nista ne govori o sjedenju Poslanika pored Allaha.

On je isto tako ubjedjenja da je nase dizanje ruku prema nebu dok cinimo dovu, dokaz da se Allah nalazi gore. (Ibn Taimiyyah, Al-Hamawia Al-Kubra, str. 94; Sharh Hadeeth Al-Nizool, str. 59)

Ukoliko je ovo tacno, pa zasto ne bismo rekli da je Bog dolje, jer dolje cinimo sedzdu, ili da je u pravcu kible, jer se u tom pravcu okrecemo dok namaz obavljamo.

Ovako kruto i doslovno tumacenje ajeta i hadisa, jedan je od najvecih promasaja, na kraju krajeva, takva metoda je apsolutno strana arapskom jeziku. Arapi, na cijem je jeziku i Ku`ran objavljen, nisu skloni ovakvim promasajima. To najbolje mozemo uvidjeti u ajetu "Svi se cvrsto Allahovog uzeta drzite i nikako se ne razjedinjujte", zar bi se neko usudio rijec "uze" protumaciti doslovno, tj. da se svi uhvatimo za jedno veliko uze, koje je spusteno sa nebesa, i da se cvrsto njega drzimo. Svi mufessiri su postigli saglasnost da je uze u ovom ajetu islam, Qur`an ili Poslanikova porodica. Uglavnom, niko ne tumaci uze u njegovom doslovnom znacenju.

Onaj koji porice unutarnje tumacenje ovih ajeta je u zabludi, i velikom neznanju. Onaj koji pripisuje ashabima doslovno tumacenje sifata Bozijih iznosi na njih jednu veliku laz. Tefsiri su prepuni unutarnjih tumacenja ajeta, i svako onaj ko ima zelju u to se moze lahko uvjeriti.

 

 

TEFSIR AJETA I UZROCI NJIHOVE OBJAVE

 

 

U vezi sa hadisom koji objasnjava povod objavljivanja 55 ajeta, sure El-Maida, (Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju dok su na ruku`u), a koji se odnosi na Hz. Alija a.s., dok je u namazu davao sadaku, Ibn Tejmije, "sasvim slucajno" kaze da je hadis, prema konsenzusu islamskih ucenjaka neispravan. (Ibn Taimiyyah, Muqadima fi Usool Al-Tafseer, str. 31, 36)

Dalje kaze:"“Najispravniji tefsir je Taberijev, on je sa ispravnim senedom prenio rijeci prethodnika, od sumnjivih osoba nije nista prenio, i to nije kniga novotarija."

Ibn Tejmije je i u vezi sa Begavijevim tesirom je iznio isto misljenje.

Teberi, ovaj hadis koji se odonosi na suru El Maida 55, prenosi iz pet sahih izvora, dok Begavi u svom tefsiru, poslije prenosenja ovog hadisa kaze: "Svi mufessiri su postigli saglasnost u ispravnost ovog hadisa."

Kako Ibn Tejmijje kaze da je Taberijev tefsir najvjerodostojniji, da nema novotarija i sl., a porice hadis koji je Taberi prenio iz pet sahih izvora?! Zaista cudno.

Ukoliko zelite saznati vise o povodima objave ovog ajeta, obratite se na tefsire Taberija, Begavija, Zamahserija, Razija, Ibn Mes`uda, Bejdavija, Kurtubija, Sujutija, Alusija i drugih.

Opravdanost ili neopravdanost proklinjanja Yezida ibn Mu`awije

Ibn Tejmije prenosi hadis od Ahmeda Ibn Hanbela i kaze: "Ahmed ibn Hanbel je upitan: Da li prenosite hadise od Yezida Ibn Mu`awije u svom Musnedu? Odgovorio je: Ne, zato sto on nema postenja. Zar ne znas sta je sa ehlul hurre uradio"?

Imamu Ahmedu je receno da neki vole Yezida, na sta je on rekao: "Zar onaj koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan, moze voljeti Yezida." Sin imama Ahmeda (Salih) mu rece: Pa zasto ne proklinjes Yezida? Odgovorio je: Zar si do sada cuo da tvoj otac nekoga proklinje? (Ibn Taimiyyah, Ra's Al-Hussain, str. 205)

Ibn Tejmijje prenosi nepotpuno ove rijeci Ahmeda ibn Hanbela, zato sto se Ahmed ibn Hanbel u njegovom nastavku, jasno odredio po pitanju proklinjanja Yazida ibn Mu`awije.

Ebul Feredz ibn Dzewzi i mnogi drugi, prenose ove rijeci Ahmeda ibn Hanbela u potpunosti i ne izmijenjene: "Ahmed ibn Hanbel je rekao: Zasto da onaj koji je u Allahovoj Knjizi proklet, ne bude i od nas proklet? Kada su ga upitali u kojem ajetu je to Allah prokleo Yezida, on je odgovorio: Zar i vi ne biste, kada bi se vlasti docepali, nered na Zemlji cinili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih ucinio. (Sura Muhammed, 22-23)

(Ibn Al-Jawzi, Al-Ra'd ala Al-Mutasib Al-Aneed, str. 16; Al-Shibrawi, Al-Ithaf bi Hub al-Ashraf, str. 63-64)

Pa je zatim rekao: "Zar ima veceg nereda od ubistva"?

Ibn Tejmijje se na ovakav nacin odnosio prema Poslanikovim (s) rijecima i rijecima prethodnika. Sve sto nebi bilo saglasno njegovim nefsanskim prohtjevima bi odbacio i proglasio laznim. U nastavku cemo iznijeti druga svjedocanstava o njegovom odnosu prema hadisima.

 

 

IBN TEJMIJINO PORICANJE SUPERIORNOSTI EHLULBEJTA a.s.

 

Ibn Tejmijje je mnogo toga izrekao o ovoj temi, sto je pokazatelj njegove netrpeljivosti i protivljenja ehli bejtu. Navest cemo mnoge primjere, s tim da prije toga zelimo navesti nekoliko ajeta i hadisa koji govore velicini i ulozi koju ehli bejt posjeduje.

Uzviseni Allah u vezi sa ehli bejtom hz.Ibrahima a.s. kaze:

"Zar se cudis Allahovoj moci?" – rekose oni - "Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesnickoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!"

(Hud:74)

Isto tako, poslije spominjanja osamnaest poslanika, Kuran kaze:

i neke pretke njihove i potomke njihove i bracu njihovu – njih smo odabrali i na pravi put im ukazali.

(Al-An'am:87)

Ili na drugom mjestu se u Kuranu kaze:

Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom – sve porod jedan do drugog - a Allah sve cuje i sve zna.

(Ali Imran:33-34)

Ili,

i potomcima njegovim vjerovjesnistvo i Knjigu dali

(Al-'Ankabut:27)

Ili,

i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih ucinismo dobrim

… i ucinismo ih vodjama da upucuju prema zapovijedi Nasoj, i objavismo im da cine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.(Al-Anbiya:72-73)

A sto se konkretno Poslanikovog ehli bejta tice Ku`ran kaze:

Allah zeli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno ocisti.

(Al Ahzab:33)

"Ne trazim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim paznje rodbinske."

A umnogostrucicemo nagradu onome ko ucini dobro djelo, jer Allah, zaista, mnogo prasta i blagodaran je.

(Ash-Shura:23)

U vezi rivajeta koji govore o Poslanikovom ehli bejtu: se u jednom hadisu kaze: "O Allahu, ovo je moj ehlul bejt, otkloni od njih svaku necistotu I ocisti ih potpunim ciscenjem. (Sahih Muslim, br. 2424; Sunan Al-Tirmathi br. 3205, 3787, 3871)

Isto tako, kada je objavljen 56 ajet sure Al Ahzab: Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljate ga i vi i saljite mu pozdrav! Malik bin Mes’ud kaze: "Jednom nam pristize Resulullah, sallallahu alejhi ve alihi sellem, dok smo sjedili kod Sa’d bin Ubadea, a Besir bin Sa’d ga upita: "Allahov poslanice, Allah nam je naredio da te blagosiljamo i selame da ti upucujemo, pa kako cemo to uraditi? Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sutio je toliko dugo da smo pozeljeli da ga o tome nismo ni pitali. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zatim rekao: "Izgovarajte: - Allahu blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, kao sto si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Obaspi blagodatima Muhammeda i Muhammedovu porodicu, kao sto si blagodatima obasuo Ibrahima i Ibrahimovu porodicu meًdju svim svjetovima, jer Ti si uistinu Hvaljen i Slavljen.

U drugoj predaji navodi se da je neki covjek dosao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: "Allahov Poslanice, sto se tice nazivanja selama tebi, to nam je poznato, ali kako cemo te blagosiljati? On je odgovorio: ’Reci, - Allahu moj blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu kao sto si blagoslovio Ibrahima, i obaspi Muhammeda i porodicu Muhammedovu blagodatima onako kao sto si obasuo blagodatima svojim Ibrahima i porodicu Ibrahimovu, jer ti si zaista Hvaljen i Slavljen.

El-Vahidi, od Ka’ba bin U’dzrea, navodi slicnu predaju kao povod objavljivanja ovome ajetu (sebebi nuzul) rekavsi: "Neki covjek je rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, poznato nam je kako cemo te selamiti, ali kako cemo te blagosiljati, pa je objavljeno – Zaista Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika...”

Od Ebu Mes’uda el-Bedrija navodi se da su ashabi rekli: "Allahov Poslanice, znamo kako cemo te selamiti, ali kako cemo salavate donositi na tebe kada klanjamo?" On rece: - Izgovarajte, Gospodaru, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu...

Iz navedenih hadisa razumije se da je obavezno uz Poslanika, blagosiljati i njegovu porodicu (ehli bejt), jer kada god je Alejhisselam odgovarao na pitanje ashaba kako ce ga blagosiljati, uz salavate na njega spomenuo je i svoju porodicu. Zar to nije dokaz vrijednosti ehli bejta?

Neki pravnici safijske skole cak uslovljavaju validnost namaza blagosiljanjem Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem i njegove porodice.

Jednog dana (nakon oprostajnog hadza) Allahov poslanik (s) je ustao da nam odrzi govor pored vode na mjestu koje je poznato kao Hum, (Gadir Hum), a koji se nalazi izmedju Mekke i Medine. Poslanik (s) je hvalio i velicao Uzvisenog Allaha i onda rekao: "O ljudi! Pogledajte! Izgleda da se priblizio cas kada cu biti pozvan od Allaha i ja cu odgovoriti tom pozivu. Pazite! Ostavljam vam dvije dragocjene stvari. Prva od njih je Knjiga Allahova u kojoj je svjetlost i uputa, a druga je moj Ehlul-Bejt. Allahom vas opominjem za moj Ehlul-Bejt, Allahom vas opominjem za moj Ehlul-Bejt, Allahom vas opominjem za moj ehli-bejt. To je ponovio tri puta.

· Sahih Muslim, dio o vrlinama ashaba, poglavlje o Alijevim vrlinama, 1980 Izdat u Saudi Arabia, Arapska verzija, dio 4, str 1873, hadis #36.

· I u mnogi drugim djelima kao u Sahih al-Tirmidhi, Musnad Ahmad (pogledaj ispod). Za Englesku verziju Sahih Muslima pogledaj knjiga 031, hadis #5920)

Allahov poslanik (s) je rekao: "Ali je sa Kur`anom, i Kur`an je sa Alijem. Oni se nece razdvojiti jedan od drugoga sve dok me ne susretnu kod mojeg izvora."

· al-Mustadrak, od al-Hakim, dio 3, str 124 uz pozivanje na Umm Salama

· al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar, dio 9, odjeljak 2, str 191,194

· al-Awsat, od al-Tabarani; kao i al-Saghir

· Tarikh al-Khulafaa, od Jalaluddin al-Suyuti, str 173

"Pazite! Moj Ehlil-Bejt je poput ladje Nuhove. Ko god se ukrca na nju bice spasen, a ko god se ne ukrca na nju bice izgubljen."

· 1. al-Mustadrak, od al-Hakim, dio 2, str 343; dio 3, str 150-151 uz pozivanje na Abu Dhara. al-Hakim tvrdi da je ta predaja vjerodostojna (Sahih).

· 2. Fadha'il al-Sahaba, od Ahmad Ibn Hanbal, dio 2, str 786

· 3. Tafsir al-Kabir, od Fakhr al-Razi, u vezi komentara Qur'anskog ajeta 42:23; dio 27, str 167

· 4. al-Bazzar, uz pozivanje na Ibn Abbasa i Ibn Zubaira sa upotrebom rijecima "potonuti" umjesto "izgubljen".

· 5. al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar Haythami, dio 11, odjeljak 1, str 234 u vezi ajeta 8:33. Takodje i u odjeljku 2, str 282. On je rekao da je taj hadis prenesen preko pouzdanih osoba

· 6. Tarikh al-Khulafaa i Jami' al-Saghir, od al-Suyuti

· 7. al-Kabir, od al-Tabarani, dio 3, str 37,38

· 8. al-Saghir, od al-Tabarani, dio 2, str 22

· 9. Hilyatul Awliyaa, od Abu Nu'aym, dio 4, str 306

· 10. al-Kuna wal Asmaa, od al-Dulabi, dio 1, str 76

· 11. Yanabi al-Mawaddah, od al-Qundoozi al-Hanafi, str 30, 370

· 12. Is'af al-Raghibeen, od al-Saban

"Nemojte biti ispred njih pa da stradate, nemojte se udaljavati od njih pa da stradate, i nemojte pokusavati da vi njih ucite, jer oni znaju bolje od vas."

· 1. al-Durr al-Manthoor, od al-Suyuti, dio 2, str 60

· 2. al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar al-Haythami, dio 11, odjeljak 1, str 230, citirano od al-Tabarania, takodje i u odjeljku 2, str 342

· 3. Usdul Ghabah, od Ibn al-Athir, dio 3, str 137

· 4. Yanabi' al-Mawaddah, od al-Qundoozi al-Hanafi, str 41, kao i str 335

· 5. Kanz al-Ummal, od al-Muttaqi al-Hindi, dio 1, str 168

· 6. Majma' al-Zawa'id, od al-Haythami, dio 9, str 163

· 7. Aqabat al-Anwar, dio 1, str 184

· 8. A'alam al-Wara, str 132-133

· 9. Tadhkirat al-Khawas al-Ummah, Sibt Ibn al-Jawzi al-Hanafi, str 28-33

· 10. al-Sirah al-Halabiyyah, od Noor al-Din al-Halabi, dio 3, str 273

Allahov poslanik (s) je rekao: "Moj Ehlul-Bejt je poput kapije pokajanja kod Izraelicana; ko god udje bice mu oprosteno."

· Majma' al-Zawa'id, od al-Haythami, dio 9, str 168

· al-Awsat, od al-Tabarani, hadis #18

· Arba'in, od al-Nabahani, str 216

· al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar al-Haythami, dio 11, odjeljak 1, str 230, 234

Druga, prilicno slicna predaja je prenesena od al-Dare Qutnja u Ibn Hajarovom djelu al-Sawa'iq al-Muhriqah, dio 9, odjeljak 2, str 193; gdje Poslanik (s) kaze: "Ali je vrata prastanja, ko god udje na nju je vjernik, i obratno, ko kod ne udje na tu kapiju je nevjernik"

Ove predaje su u skladu sa Kur`anskim kazivanjem ajeta 2:58-59 kao i ajeta 7:161-162:

i kada smo rekli: "Udjite u ovaj grad i jedite sto god hocete i koliko god hocete, a na kapiju pognutih glava udjite, i recite: ’Oprosti’ - oprosticemo vam grijehe vase, a onima koji cine dobra djela dacemo i vise!"

(Quran 2:58-59)

A kada im je bilo receno: "Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hocete i recite: ’Oprosti!’, a na kapiju udjite glava pognutih - oprosticemo vam grijehe vase, a onima koji dobra djela cine dacemo i vise"

(Quran 7:161-162)

Sada kada smo naveli nekoliko ajeta i hadisa o vrijednosti ehli bejta, cini nam se prigodnim navesti stavove Ibn Tejmijje u vezi sa ehli bejtom naseg casnog Poslanika (s)

Ibn Tejmijje kaze: "Vjerovanje u to da je ehli bejt Poslanikov bolji od drugih je od dzahilijetskih ubjedjenja, kada su porodicne i plemenske veze bile uzrokom prednosti jednih nad drugima." (Ibn Taimiyyah, Minhaj Al-Sunna, tom. 3, str. 269)

Prema ovom Ibn Tejmijjinom stavu, to sto je Allah Uzviseni odabrao Poslanikov ehli bejt, ucinio ih predvodnicima poslije Poslanika (s), dao im posebne stepene, te svi ajeti i rivajeti koji govore o njihovoj superiornosti, sve je to za Ibn Tejmijju dzahilijjet i plemesko uzdizanje. Ukoliko ovakvi stavovi nisu poricanje Allahove Knjige i sunneta Poslanikovog, onda sta je?

Kada je objavljen ajet: Allah zeli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno ocisti. (Al Ahzab,33), Poslanik (s) je pozvao Alija, Fatimu, Hasana i Husejna, alejhimu selam, stavio preko njih ogrtac i zamolio: "O Allahu, ovo je moj ehlul bejt, otkloni od njih svaku necistotu i ocisti ih potpunim ciscenjem."

Iako Ibn Tejmijje cijeni da je ovaj hadis sahih, docim je u njegovom tumacenju izrekao nesto sasvim drugo, pa kaze: U ovom ajetu se samo obznanjuje zelja Bozija za ciscenjem ehli bejta, a ono sto je Poslanik rekao je samo dova." (Ibid, tom. 2, str. 117)

Svi ajeti i hadisi koji se odnose na ehli bejt, ili posebno na hz. Aliju, oko cijeg povoda objavljivanja cak postoji potpuna saglasnost medju mufessirima, kod Ibn Tejmije su ili odbaceni u potpunosti ili im porice vjerodostojnost.

Kao na primjer ajeti:

Oni su zavjet ispunjavali plaseci se Dana cija ce kob svuda prisutna biti,

i hranu su davali – mada su je i sami zeljeli – siromahu i sirocetu i suznju.

"Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne trazimo!

mi se Gospodara naseg bojimo, onog Dana kada ce lica smrknuta i namrgoًena biti."

(Ad Dahr:7-10)

Ili sljedeci ajet, koji je objavljen u povodu davanja sadake hz. Alije, dok je jos u namazu bio:

Vasi zastitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju.

(Al Maida:55)

Zaista je to zacudjujuce, sa kojom dozom neprijateljstva Ibn Tejmijje nastupa prema ehli bejtu. On porice svaki hadis koji govori o bilo kakvim vrlinama ehli bejta. On cak porice i hadis o bratimljenju izmedju Poslanika i hz. Alije. Hadis koji je mutewatir prenesen, znaci, hadis koji prenose najmanje dvadeset pet ashaba, u ciju se vrijednost ne moze sumnjati. On u vezi sa tim kaze: "hadis o bratimljenju Poslanika i Alija je bez ikakvog osnova".

Na drugom mjestu opet kaze: "Poslanik se nije pobratimio sa Alijem." (Ibn Taimiyyah, Minhaj Al-Sunna, tom. 3, str. 14)

Pogledajmo sada ko se sve prenosi dogadjaj o bratimljenju Poslanika (s) sa hz.Alijom:

Ibn Saad, Al-Tabaqat Al-Kubra, tom. 3, str. 22;

Sirat Ibn Hisham, tom. 2, str. 109;

Ibn Hayan, Al-Sira Al-Nabawia, str.149;

Al-Istiab, tom. 3, str. 35;

Asa'd Al-Ghaba, tom. 2, str. 221, tom. 4, str. 16, 29;

Uyun Al-Athar, tom. 6, str. 167;

Al-Bidaia wa Al- Nihaia, tom. 7, str. 348;

Ibn Abi Al-Hadeed, Sharh Nahj Al-Balagha, tom. 6, str.167;

Al-Sayuti, Tarikh Al-Khulafa, str. 135;

Al-Tirmathi, Al-Sunan, br. 3720;

Al- Baghawi, Masabih Al-Sunna , br. 4769;

Al-Hakim, Al-Mustadrak, tom. 2, str. 119

On je jednostavno poricao sve sto se ticalo hz Alije, i jednostavno nikada ne dosnosi za to dokaz, niti se poziva na misljenja imama mezheba.

 

 

IBN TEJMIJE I EHLULBEJT

 

Kur`ani Kerim i Poslanik islama (s) su jasno obznanili mjesto i ulogu ehlul bejta a.s. Muslimani, kao sljedbenici ova dva izvora islama, samim tim priznaju ovaj stepen i mjesto ehli bejtu. Tome se protive samo osobe opcinjene sopstvenim interesima.

Ibn Tejmijje u nekim svojim djelima prenosi hadise koji govore o velicini i prednosti koju ehli bejt ima, u odnosu na druge ljude: "Beni Hasim su najbolji od Kurejsija, Kurejsije su najbolji arapi, a arapi su najbolji od potomstva Ademova." Isto ovo i drugi sahih hadis od Allahovog Poslanika (s) kaze: Bas kao sto je Uzviseni odabrao Hz. Ismaila, i izmedju njih Kenan, a od Kenana odabrao Kurejs, a od Kurejsa Beni Hasim." (Sahihul Muslim). (Ibn Taimiyyah, Ra's Al-Hussain, str. 200, 2)

U knjizi Sunen, prenio je da se Abbas pozalio poslaniku (s) kako Kurejsije ponizavaju Beni Hasim, pa je Poslanik (s) rekao: "Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, Kurejsije nece uci u dzennet sve dok vas ne budu voljeli zbog Boga i bliskosti samnom."

Sada nam se postavlja sljedece pitanje: Kakavo je ubjedjenje Ibn Tejmijje kada je u pitanje ehli bejt, te kakav je njegov stav o ehli bejtu?

Ibn Tejmijje, bez imalo politicnosti, sasvim jasno i bez bilo kakve dvosmislenosti, iznosi svoje uvjerenje o ehli bejtu u sta cemo se i mi uvjeriti.

Ibn Tejmijjin stav o neprijateljima ehli bejta a.s.

Ibn Tejmije sasvim otvoreno iskazuje naklonost prema dusmanima ehli bejta, i do krajnjih granica svoje moci, u svom govoru i pisanju, brani neprijatelje ehli bejta, te za njih iznalazi opravdanja. On zbog takvih ljudi porice hadise Poslanika (s) govore ashaba i tabi`ina, te historijske istine koje su prenesene u predajama, u ciju istinitost se stanovista islama ne moze sumnjati, i oko cije vjerodostojnosti je ulema postigla saglasnost.

Ibn Tejmijje u vezi sa ovim je napisao mnogo toga, te ovaj mali rad nema kapaciteta da to sve obuhvati, ali cemo usput spomenuti neke od dokaza za ove nase tvrdnje.

Hafiz Zehebi od Isma`ila ibn Rahawaih, savremenika Ahmeda ibn Hanbela, prenosi da prethodnici nisu cak ni jedan sahih hadis prenijeli o vrlinama Mu`awije ibn Ebi Sufjan, ali ipak, to nije bila smetnja Ibn Tejmijji da napise knjigu Vrline Muawije sina Sufijanovog. (Al-Hafidh Al-Thahabi, Si'ar Alam Al-Nubala', tom.13, str.132)

Stanovnici Damaska su trazili od poznatog muhaddisa Nesaija, napisao poznati Sunnen, da napise knjigu o vrlinama Mu`awije sina Sufjanovog, na sta im je on odgovorio: Muawijinu vrlinu ne znam, osim one da ga je Poslanik prokleo "Nikada mu se stomak ne zasitio“ (Ibid. ,tom. 14, str. 125; Ibn Khulaqan, Wafiat Al-Ayan, tom. 2, str. 384.)

Od Hasana El Basrija se prenosi vise o ovoj temi, on kaze: "Mua`wija je imao cetiri osobine, a svaka od njih je bila dovoljna za njegovu propast. Prvo, izazvao je rat medju ummetom islamskim, preuzeo je hilafet a da se prethodno nije ni sa kim savjetovao, i to u trenutku kada su medju ummetom bili ashabi koji su imali izuzetne zasluge i vrijednosti. Drugo, imenovao je svog sina Jezida za halifu, iako je bio pijanica i oblacio svilu. Trece, govorio je da je Zijad sin Ebu Sufjanov. Cetvrto, ubio je `Adijj ibn Hadzera i njegove drugove. Tesko njemu zbog `Adijja i njegovih drugova. I opet, tesko njemu zbog `Adijja i njegovih drugova." (Al-Kamil fi Al-Tareekh , tom. 3, str. 487; Tahtheeb Tarikh Dimashq , tom. 2,str. 384)

Isto tako se u vezi Mu`awije prenose mnogobrojni hadisi od Imama Alija a.s., Ibn `Abbasa, `Ubade Ibn Samita, Ammara i drugih, za cije navodjenje ne vidimo potrebu. Svakako, govor njegovog najveceg pomagaca i saucesnika Amr ibn `Asa je najveci dokaz Mu`awijinog udaljavanja od vjere i sklonosti grijesnju.

Sto se tice Jezida ibn Mu`awije, vidjeli smo ranije, kako Ibn Tejmijje staje u njegovu odbranu, te govor Ahmed ibn Hanbela o proklinjanju Jezida nepotpuno prenosi, iskrivljuje rijeci pretrhodnika i mijenja historijske cinjenice. Da bi opravdao Jezidova djela, cak i ashabima i tabi`inima pripisuje lazi te kaze: "Jezid nije bio zadovoljan sa ubistvom Husejna, naprotiv, poslije njegovog ubistva izrazio je izuzetno negodovanje." (Ibn Taimiyyah, Ra's Al-Hussain, str. 207)

Da vidimo da li je svoje tvrdnje o Jezidu potkrijepio izjavama ashaba i saglasnosti prethodnika, ili je govorio shodno svojim nefsanskim prohtjevima?!

Taftazani u knjizi Serhul `aqaidul nesfijje prenosi saglasnost uleme po ovom pitanju i kaze: "Oni (ulema) su se slozili u misljenju i dozvolili proklinjanje ubica Imama Husejna a.s., te proklinjanje onoga ko je izdao naredbu za njegovo ubistvo, onoga ko je to smatrao dozvoljenim i onoga ko je sa tim zadovoljan. Istina ovoga dogadja je takva da je Jezid bio sretan sa ubistvom Imama Husejna a.s., te je to i dokazao svojim drskim i bezobraznim ponasanjem prema ehli bejtu a.s., sto je potvrdjeno i mutewatir predajama,tj.predajama u ciju autenticnost nema sumnje. Mi u nevjerstvo Jezidovo i njegove vojske nemamo sumnje, pa neka je prokletstvo Uzvisenog na njega i njegovu vojsku."

Ibn Tejmijje u vezi prenosenja mubarek glave Imama Husejna a.s. u Sham kaze da je to jedna neutemeljena tvrdnja. On ne staje samo na ovome nego dalje nastavlja: "Prenosenje glave Husejnove Jezidu, i to da se Jezid drvetom igrao njegovim usnama, nije nista drugo doli laz." (Ibn Taimiyyah, Ra's Al-Hussain, str. 206-207; Al-Wasia Al-Kubra, str. 53)

Da li se Ibn Tejmijje koristio istinskim dokazima u ovim svojim tvrdnjama? Na primjer, Ibn Tejmijje spominje imena fakiha i alima hadisa te kaze: "Zubejr ibn Bekar, Muhammed ibn S`ad, pisac knjige Tabeqat, i drugi koji su u posjedovanju znanja fiqha i obavijestenosti poznati, te od drugih uceniji, i u onome sto je preneseno od drugih istinoljubiviji".

Zatim dodaje: "Begawi i Ibn Ebi Dunja i drugi ucenjaci, koji su od svih ostalih uceniji i istinoljubiviji, imaju isti stav po ovom pitanju", tj. u vezi sa prenosenjem glave Imama Husejna a.s. u Sam.

Sad, treba vidjeti sta ove osobe kazu o svemu tome?! Da li se zaista desilo to da je glava Poslanikovog unuka nosena u Sam na dvor Jezidu, te da li se Jezid igrao glavom unuka Poslanikovog. Da li se to dogodili u prisustvu zena i djece iz Poslanikovog potomstva?! Da vidimo, da li gore navedeni alimi zaista poricu da se nesto tako dogodilo?

Ibn Tejmijje ne prenosi nista od gore navedenih alima, zato sto oni prihvataju i priznaju spomenuti dogadjaj, koji Ibn Tejmijje tako revnosno porice. Oni, takodjer, svoje tvrdnje potkrijepljuju dokazima u ciju se vjerodostojnost slozila ulema, a ciju validnost porice Ibn Tejmijje.

Sve sto Ibn Tejmijje prenosi od ove uleme je to da kaze: "Svi oni koji su se bavili prikupljanjem predaja o prenosenju glave Imama Husejna u Kairo, Askelan ili Sam, poput Ebi Dunja ili Begawija, nisu prenijeli nista o tome da se nesto tako dogodilo."

Zar ovo nisu smijesne tvrdnje? Zar se od nekoga ko vazi za alima, ili se makar tako predstavlja, mogu ocekivati tvrdnje suprotne stvarnosti?

Dalje kaze: "Jezid nije porobio clanove Poslanikove porodice vec se prema njima velicanstveno ponio." (Ibn Taimiyyah, Ra's Al-Hussain, str. 208)

Na drugom mjestu opet kaze: "Jezid nije zarobio nikoga od zena ili muskaraca ehli bejta". (Ibn Taimiyyah, Ra's Al-Hussain, str. 208)

Historicari se u potpunosti slazu u istinitost onoga sto Ibn Tejmijje porice. Ibn Ebi Dunja, Muhammed Ibn S`ad pisac Tabeqata, su osobe na koje se Ibn Tejmijje poziva kada se govori o prenosenju glave Imama Husejna, te kaze da oni nisu nista o tome prenijeli. Da vidimo da li je to istina?

Njih dvojica poslije prenosenja vijesti o ubistvu hz. Husejna a.s. i pljackanju odjece, maca i njegove ammame, kazu: "A jedan od njih, ukrade odjecu Fatime, kceri Husejnove, dok drugi, pokida joj ukrase. Omer ibn S`ad je glavu Imama Husejna poslao Ubejdullah ibn Zijadu i zene i djecu su posjeli na jahalice i u trenutku kada su prolazili pored tijela sehida hz. Zejneb je povikala: Ya Muhammeda! Ovo je tvoj Husejin, koji golog tijela u prasini i krvi lezi, posjecenih dijelova tijela… Ya Muhammeda, Ya Muhammeda!!! Kceri tvoje u zarobljenistvo padose, a sinovi su ti pobijeni... Od gledanja ovog prizora i dusman i prijatelj je plakao. U tom trenutku Ibn Zijad je pozvao Hur ibn Kajsa te mu predao glavu Imama Husejna i glave drugih sehida te ih poslao Jezidu. Zatim je od Jezida dosao glasnik i zatrazio od Ubejdullaha da sav imetak Husejnov i imetak ehli bejta posalje Jezidu u Sam i to sto prije.

Poslije ulaska clanova ehli bejta u Sam, Jezid je izdao naredbu da se Ali ibn Husejn, djeca i zene, dovedu njemu. U tim trenucima Ali Ibn Husejn mu je rekao: "O Jezide, ako nas Boziji Poslanik (s) vidi u ovakvom stanju, sta ce reci? Tada je neki od stanovnika Sama ustao i zatrazio od Jezida da mu poklonu Fatimi, kcerku hz.Husejna a.s. Prestravljeno dijete se cvrsto drzalo za hz. Zejneb, srahujuci od ishoda. Hz. Zejneb je tada rekla: "O covjece, ovo dijete niti je tvoje, a niti Jezidovo vlasnistvo pa da ti je moze dati! Jezid, sav rasrdjen je rekao: To nije istina, ova djevojcica je moje vlasnisto i mogu je dati onome kome ja hocu! Zejneb je odgovorila: "Nikada, Bogom se kunem, Allah Uzviseni ti nikada tako nesto nije dozvolio, osim ako nisi vjeru nasu napustio i prihvatio neku drugu." Poslije ovog dogadjaja Jezid je ehli bejt poslao u Medini. (Ibn Al-Jawzi, Al-Ra'd ala Al-Mutasib Al-Aneed, str. 49-50)

O ovom dogadjaju govore i drugi historicari, ali, to ocito nije ni vazno Ibn Tejmijji. (Tarikh Al-Tabari; Al-Kamil fi Al-Tareekh; Al-Bidaia wa Al-Nihaia).