Podjele u Islamu

 

Danas nakon 14 vijekova islamske historije opšte je shvatanje da je riječ "sunni" ili "ehlus-sunna wel-jemat" nastala otprilike u isto vrijeme kada i riječ "shi'a". Takvo shvatanje medjutim nije ispravno zato jer je naziv "sunni" nastao tek nekoliko vijekova kasnije. Zbog toga se ovim textom zeli ozbiljno i kritički proučiti kako su započele podjele u islamu i koji su im bili uzroci.

Kako je sve to počelo, kao i sta se zapravo dogadjalo?

Većina ljudi u današnjem svijetu, a posebno sunnije, su cesto pod pogresnim dojmom da je cijelo muslimansko tijelo izvorno bilo sunni-muslimansko, a da su zatim shi'e organizujuci svoju grupu tako napustile glavninu muslimana. To je medjutim totalno pogrešno.

Cinjenica je da se arapska riječ "shi'a" a koja označavajuci "sljedbenike" pominje u Kur'anu, poput ajeta 37:83 gdje se kaze da je Ibrahim (a.s) bio shia-sljedbenik Nuha (a.s).

A povod objave nekih Kur'anskih ajeta su upravo bili imam Ali (a.s) i njegovi shi'e

"A oni koji vjeruju i čine dobra djela - oni su, zbilja, najbolja stvorenja, njih nagrada u Gospodara njihova čeka; edenski vrtovi kroz koji će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga."

(Kuran 98: 7-8)

Kada su objavljeni ovi Kur'anski ajeti, Muhamed ibn Ali prenosi da je poslanik (s) rekao:Najbolja stvorenja si ti 'Ali i tvoji shi'e.

(Izvor: Tefsir ibne Jarir, tom 33; str 146; objavljeno u Kairu)

Jedan od najpoznatijih sunni alima Jalaladin Suyuti u svom komentaru ovog ajeta, prenosi kroz 3 esnada (lanca) pripovjedaca, da je poslanik (s) rekao svojim ashabima da su ovi ajeti upućeni 'Aliji i njegovim shi'ama:

"Kunem se onim u cijoj je ruci moj život da je tom čovjeku (Aliji) i njegovim shi'ama osigurano spasenje na dan prozivljenja".

(Izvor: Tefsir Durre Manthur; tom 6; str 379 objavljeno u Kairu)

Hazreti Abdullah ibn Abbas prenosi

"kada je taj ajet objavljen, poslanik (s) je rekao: 'Ali ti i tvoji shi'a će te biti srecni na sudnjem danu"

(Izvor: Tefsir Durre Menthur; tom 6; str 379 objavljeno u Kairu)

Ahmed ibn Hajr el-Mekki citira od Imama Dar Qatany u njegovom al Sawaiqh al Muhrriqa str 159 (Kairsko izdanje):

"O Abul Hasan, ti i tvoji shi'e će te steći dzenet".

Ibn Hajr el-Mekki u njegovoj anti-shi'a knjizi Sawaiqh al Muhriqa, prenosi i predaju Imama Tabarania:

"O Ali četiri osobe ce prije svih drugih ući u dzenet: Ja, Ti, Hasan i Hussain, slijedit ce nas vaši potomci, naše žene će slijediti naše potomake, a nasi shi'e će biti lijevo i desno od nas."

Hazreti Alija (a.s) prenosi u Tefsir Durre Menthur, tom 6; str 379 (Kairsko izdanje) da mu je poslanik (s) rekao:

"Zar nisi čuo ovaj ajet "njih nagrada u Gospodara njihova čeka; edenski vrtovi kroz koji će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti"? Ovaj stih se odnosi na tebe i tvoje shi'e, obećavam ti da ću vas susresti na bunaru Kewsera".

Al-Maghazli, poznati shafii alim prenosi predaju od Enesa bin Malika da je on čuo poslanika (s) da kaze:

"Sedamdeset hiljada ljudi će ući u dzenet bez zapitivanja, poslanik se okrenu Aliji i rece: "oni ce biti od tvojih shi'a i ti ces biti njihov imam"

(Izvor: Manaqib Ali al Murtaza str 184; od al-Maghazli al Shafii)

Za vrijeme halifata hazreti Alije ibn Ebu Taliba (as) se ova rijec pocela siroko upotrebljavati od ljudi koji su od hazreti Alije (as) zahtijevali krvnu osvetu za ubistvo halife Osmana, vojno ga izazivajuci u nizu krvavih građanskih ratova i sukoba, po prvi put tako nastalih među muslimanima.

To je najbolje objasnjeno u izjavama nekih alima ehl-ul-sunne:

Prema Ibn Teymiyi:

"U vrijeme fitne se ljudi podijelise u dvije (političke) grupe, sljedbenici Osmana i sljedbenici Alije."

(Izvor: Minhaaj us-Sunnah, tom 2, str 142)

Maulana Laal Shah Deobandi piše:

"Čitajući knjige o povijesti nalazimo da se u vrijeme halifata (Alije) i tokom gradjanskog rata ummet podijelio na dva dijela. Jedan dio je prozvan shi'an-e-Osman (Osmanovi sljedbenici). Drugi dio je prozvan "shi'an-e-Ali" (Alijini sljedbenici). Postupno, prva grupa je dobila ime "Osmanie", a druga grupa ljudi je jednostavno zapamćena kao "shi'e."

(Izvor: Istakhlaf Yazid, str 20)

Nakon malo vremena nastaje i treća grupa. Oni su bili poznati kao "Hawaridzi" ili Hardzije, a ummet sa njima biva podijeljen na tri dijela. Nakon rata Jamal (Rat oko Kamile), Muawiya ibn ebu Sufyan se sa svojom grupom Osmanija bori protiv Alije (a.s). Pri kraju tih ratova hazreti Alija (a.s) postaje sehid bivajuci ubijen u dzamiji.

Pojedinci smatraju da je ova podjela u grupe bila samo politicke prirode. Medjutim politicka strana podjele je imala direktne veze sa vjerovanjem tj vjerskom stranom, jer Allah u Kur'anu 4:59 kaze:

"O vi koji vjerujete! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nosiocima vlasti između vas"

U vezi ovih podjela kao i u vezi toga kome se nakon njega treba pokoravati je poslanik (s) rekao:

"Nakon mene narod ce iskusiti fitnu, vi će te se podijeliti u grupe, on zatim pokaza na 'Alija i reče: "Ali i njegovi drugovi će biti na pravom putu"

(Izvor Kanz ul Ummal; hadith 33016).

Sunni alim al-Muhaddith shah 'Abd al-'Aziz Dehlavi u svojoj knjizi pise:

"Naziv shi'a je prvi put dat Muhajirima i Ensarijama koji su dali prisjegu (bey'a) Aliji (Allah mu osvijetlio lice). Oni su bili njegovi nepokolebljivo vjerni sljedbenici tokom njegova (Ali'jevog) khalifata. Oni su ostali uz njega; uvijek se borise protiv njegovih neprijatelja, i pridržavahu i slijedise Ali'jeve naredbe i zabrane. Pravi shi'e su oni koji su bili 37 godine po Hijri"

(Izvor: Al-Muhaddith shah 'Abd al-'Aziz Dehlavi u dijelu Tuhfa Ithna 'Ashariyyah Farsi izdanje, str 18, izdavač Sohail akademija, Lahore, Pakistan).

(napomena -37 hijretske godine se Imam Ali (as) borio protiv Mu'awiye na Sifiinu).

Iz ovog vidimo da su shi'e Alije (as) bili ashabi - Muhajiri i Ensarije.

Kao što smo već rekli, ova podijela nije bila samo politicke prirode, jer je ovdje politika bila povezana sa Vodjstvom-Vodjenjem, jer grupa koja je smatrala Mu'awiyu svojim vodjom je prihvatila i njegovo ucenje, dok su oni koji su smatrali Aliju (a.s) njihovim vođom/Imamom prihvatili i ucenje od njega.

Kao sto i shah Abdul Aziz Dehlavi tvrdi shi'e su oni koji su:

* Smatrali imam Aliju (as) zakonitim khalifom

* Oni koji su bili uz njega, slijedeci sve ono što je rekao

* Oni koji su se borili protiv njegovih neprijatelja

Šta se dalje dogodja?

Pogledajmo o tome izvještaje nekih alima ehl-us-sunne:

Maulana Mu'iin ud-Deen Ahmed Nadwi piše u njegovoj historiji o dogadjajima u vrijeme Muawiye:

"Za njegovo vrijeme su postojale tri političke stranke. (1) Alijine shie, (2) shie Benu Umayyada, i (3) Kharjiti."

(Izvor: Tarikh Islam, objavljeno u Lahoru, tom 1, str 352)

Sunni historicar Akbar Shah Khan Najeeb-abadi piše u svojoj knjizi:

"Kad je hazreti Muawiya došao na vlast tri vrste ljudi su postojale u islamskom svijetu u odnosu na njihovo vjerovanje i metode. Prva grupa su bili Alijini shie, druga Muawiyni shie ili shie Benu Umayya a treći grupa su bili Kharjiti."

(Izvor: Tarikh islama, knj. 2, page 482, objavljeno u Karachi)

Allamah Hafiz Aslam Ji Rajpuri, drugi cijenjeni sunni alim isto piše o ovom razdoblju, tj. o tri skupine:

(1) Shie Benu Umayya, (2) Alijine shie, i (3) Kharjiti.

(Izvor: Tarikh ul-Ummat, strana 221, objavljeno u Lahoru.)

Dok je Benu Umayya ili pleme Umayyada bilo pleme trećeg halife Osmana i njegovog rodjaka Muawiye ibn Sufyana, a kojem su pripadali i mnogi drugi poznati Arapi, dotle su Kharjiti bili pobunjenici, koji su imali sebi svojstveno vjerovanje, koje je bilo protiv svih drugih koji nisu pripadali njihovoj grupi, a u pokušaju da prosire teritoriju svoje vlasti su bili desetkovani, tj skoro istrijebljeni od vojske hazreti Alija (a.s).

Dolaskom na vlast Muawiya od Osmanovih shia tj shia Benu Umaya kao i drugih koji su dotad ostali neopredeljeni razvija koncept "jemma'ta" - zajednice

Al-Tabari prenosi:

"Sadza osta s Benu Taghlibom sve dok ih Mu'awiya ne iseli u godini zajednistva (al-Jama'a)." Kad narod Iraka prihvati (da prizna) Muawiyu (kao khalifu) nakon Alije, Muawiya uze da protjeru iz Kufe one koji su ostali revnosni Aliji, i u njihove domove smjestiti onaj narod iz Sirije, Basre i Jezire koji su mu bili najrevnosniji; to su oni koji su pozvani "doseljenici" u gradskim garnizonima"

(Prevodioc ovog rada pise u vezi godine ujedinjenja sljedece:) Aam al-Jama'ah - 40 godine A.H / 660-661 A.D, se naziva tako zbog toga jer je muslimanske zajednice tada zajedno prihvatila Muawiyu, prekinuvši tako političke podjela nastale u prvom građanskom ratu.

(Istorija od al-Tabarija, engleska verzija, tom 10, str 97)

Jalaluddin al-Suyuti ovo jasno objasnjava u svojem dijelu Historija Khalifa (Tarikh ul Khulefa) sljedećim riječima:

... Muawiya se okrece protiv Alije, i preuzima titulu kalife. Tada je krenuo protiv Hasana, koji abdicira u njegovu korist. Na osnovu toga on uspostavlja njegov khalifat od Rabi'iul Akhir ili Jumadal Awwal - 41 A.H. Ta godina je zato nazvana Godina Zajednistva (al-Jama'a), a zbog okupljanja naroda pod jednim khalifom. Tokom te godine Muawiya imenova Merwanai ibn al-Hakima nad Medinom.

(Izvor: Historija Kalifa od Jalaluddin al-Suyutija, engleska verzija, str 204 - poglavlje o Muawiyi Ibn Ebu Sufyanu)

Alimi su suglasni u svojim zaključcima da nijedna od tih najranijih grupa jos ni tada nije imala naziv "Ehl us-sunna wel-Jemaa't". Sada se postavlja pitanje, zašto nije?

Gore-pomenuti sunni alim Akbar Shah Khan nam odgovor na ovo pitanje daje sljedećim riječima:

"Tokom tog vremena vladavine Banu Umayya, premda je imalo Kharjita kao i drugih grupe, ali sve one za uputu nisu uzimale ništa drugo sem Kur'ana i poslanikovih riječi. Nije postojala neka treća stvar kojom bi odredjivali svoje zakone."

(Izvor: Tarikh islama, knj. 2, page 673, objavljeno Karachi)

Iz ovog objasnjenja je jasno da nijedna od tih grupe za uputu nisu uzimale ništa drugo sem Kur'ana i poslanikovih riječi, ali da ipak niko od njih zbog toga nije sebe nazivao "Ehl us-sunna wel Jemaa't".

Ne zaboravimo da se nakon smrti casnog poslanika (s), puno ljudi pocelo razlikovati u pojedinim načinima njihovog provođenja vjerskih obreda, npr. za vrijeme drugog halife Omera ibn Khattaba je odlučeno da dzenaza namaz ima 4 tekbira, dok su pojedini poslanikovi ashabi insistirali da treba izgovarati 5 tekbira. Tek od 14 godine po hijri se terawija namaz (tokom mjeseca Ramazana) pocela primjenjivati od nekih osoba, dok su pojedini ashabi po poslanikovim (s) uputama umjesto terawije radije klanjali nocni namaz u svojim kucama. Dozvola direktnog razvoda koja je uvedena od strane Omera ibn Khattaba je i dan danas spoorna za pojedine sunni alime. Slično tome, postoje mnoge druge stvari koje su čak i tada bile spoorne, ali je istina takodje da su te razlike uvijek objasnjavane i dokazivane pod svjetlom Kur'ana i sunneta.

Pojedine druge grupe u vrijeme dinastije Umayyada

Prije nego što konačno objasnimo na koji je način nastao pojam "ehl us-sunnah wel jemaa't", vrijedilo bi pomenuti i nastanak nekih grupa koje su mu prethodile, a koje se pojavile među muslimanima za vrijeme Umayyada.

Murdzije

Allamah Ahmad Ameen Egipta piše o njihovom vjerovanju:

"Prema toj grupi, čovjek je slobodan da onako kako želi izabira svoj put za obavljanja vjerskih obaveza nakon što izgovori shehade. On je na pravom putu. Bez obzira da li je pomogao hazrat Osmanu ili da se pobunio za vrijeme njegova khalifata, ili ako je bio uz Alija ili uz Muawiyu.

Ova skola misljenja je stavljala naglasak da su Umayyadski vladari bili muslimani (mo'miniin) bez obzira koliko su griješili."

(Izvor: 1 *, vidi dolje)

On dalje piše:

"Historijski gledano, Murdzije nisu gajili mrznju prema vladarima iz Umayyadske dinastije, niti su se ikada pobuniti protiv njih ili ih kritikovali, naprotiv često su praktično pomogli i slijedili Umayyade."

(Izvor: 1 * vidi dolje)

Zbog svojeg vjerovanja da je iman konstantan tj da se ne može povećavati niti smanjivati, kao i zbog vjerovanja da se iman jedino potvrđivanje srcem i izjavljivanje jezikom neki alimi i Ebu Hanifu ubrajaju u murdzije zbog toga jer kaze:

"Izgovaranje (shehade) jezikom i prihvatanje toga svojim srcem je iman. Iman se niti smanjuje niti uvecava, kako god ga poredili sa stanovnicima neba, ili onih na zemlji, iman svih muslimana je isti".

Vise o vjerovanju murdzija i svrstavanju Ebu Hanife u murdzije mozete procitati nakon dowloadovanja na 9 stranici wehabijskog texta STUDIJA O MURDŽIJAMA (Direktan link za download)

Qaderije

Allamah Ahmad Ameen iz Egipta piše:

"Ti ljudi su vjerovali u čovjekovu slobodnu volju, da samostalno donosi svoje odluke. Historijski su upamćeni kao Qaderije."

(Izvor: 1 * vidi dolje)

Jebriye

Ova grupa je zapamćena kao "Jehmiya grupa" jer je osnovao čovjek po imenu Jehm bin Safwan. Njegovo vjerovanje je bilo u suprotnosti s Qedriya grupom.

Allamah Ahmad Ameen iz Egipta piše u vezi takvog vjerovanja:

"Jehm bin Safwan vjerujovase da je čovjek ogranicen i da nema ni vlasti a ni snage, bez obzira sta radio to je nenamjerno i on se nemože protivi tome. Bog mu je utvrdio skup dijela koja ce uciniti u životu, i bez obzira što on radio bice prisiljen da obavi ta dijela."

(Izvor: 1 * vidi dolje)

Mu'tazille

Allamah Ahmad Ameen iz Egipta piše:

"Obije - Qaderije i Jebriye su se izmiješale sa drugim grupama i zbog toga su i prestale postojati. Nakon njih je dosla Mu'tazilla grupa. Neki historicari pogrešno Mu'tazille nazivaju Qedriyanima ili čak i Jebriyama / Jehmiyama."

1 *: (Izvor: za citate Allamah Ahmad Ameen iz Egipta: Fajr ul-Islam, objavljeno u Lahoru)

Nastanak Mu'tazilla, njihova vjerovanje i njihova popularnost

Sunni alim i mislilac Syed Qasim Mehmood piše:

"Njihovo vjerovanja privlaci poznate filozofe i alime u rasuđivanju i raspravama. Čak ni ljudi iz vlade nisu bili pošteđeni od utjecaja na njihove vjerske poglede. Oni su stvarili problem čak i za naše Imame, kao što su Imam Ebu Hanifa, Imam Maalik, Imam Shaf'ia, Imam Ahmad ibn Hanbel. Toliko da je imam Hanbel pretrpio ozbiljne kazne od ruku vladajuceg sloja zbog osporavanja njihovog vjerovanja o stvorenosti Kur'ana."

(Izvor: Shahkar Islami Encyclopedia, str 1368, objavljeno u Karachiu)

Maulana Shibli Nau'mani piše:

"Khalifa Yazid ibn Waliid iz Umayyadskog plemena je slijedio ovu školu misli."

(Izvor: 'Ilm ul-Kalaam wA Kalaam, str 26, objavljeno u Karachiu)

I prema Ahmad Ameen - Egipćaninu:

"Umayyadski khalifa Yazeed ibn Waliid kao i Merwan ibn Muhammed su prihvatili njihovo vjerovanje (od Mu'tazilla) i vlast pripadase Mu'tazillama u vrijeme vladavine Abbasidskih khalifa Meemuuna i Mu'tasime."

(Izvor: Fajr ul-Islam, str 329-373)

U istoj knjizi nalazimo sažetak vjerovanja Mu'tazilla:

1. Kur'an nije Allahova poruka, vec je stvoren od Allaha. Da bi poslao poruku potrebne su tijelo, usta i jezik, dok Allah ne posjeduju tijela ili tjelesne komponente.

2. Kogod tvrdi da je musliman samo svojim jezikom je kompletan musliman iako ne praktikuje Islamske propise. Vjerovanje je stvar koja je u srcima, a ne u radnji.

3. Čovjek nece biti obavezan odgovarati na pitanje Allahu na Sudnjem Danu za ono sto je radio. Zato što je nesposoban da kontrolise sve svoje radnje on neće ni dobiti kaznu zbog toga.

Allamah Ahmad Ameen iz Egipta piše:

"Mu'tazille su bili su jednoglasni u svom uvjerenju da je prisega hazreti Ebu Bekru bila vjerski ispravna i mjerodavna. O tome nije bilo naznacivanja od casnog poslanika (s), kao i to da su ashabi sami došli do dogovora o tome."

Maulana Shibli Nau'mani piše o njihovom ucenju:

"Mu'tazille u svojem praktikovanju vjere (furu-e-din) često slijede Imama Ebu Hanifu. Ali i osobe iz drugih mezheba ponekad dijele poglede Mu'tazilla. Poput Abul Hassan Al-Esh'ari, koji je bio Shaf'ijskog uvjerenja, ali takodje bio i autoritet u vjerovanju kod Mu'tazilla."

(Izvori: 'Ilm ul-Kalaam wa Kalaam, str 33, objavljeno u Karachiu. Sharah' Aqayed Nasfi, str 7, objavljeno u Karachi)

Poznati alim ehl-us-sunne iz modernog doba, Syed Abul Ali Hassan Nadwi piše:

"Narod bi obicno bivao impresioniran njihovim (Mu'tazilla) rječitim stilom pri debatama, izrazenom razboritoscu kao i njihovim poniranjem u dubine znanja. Kao rezultat toga došlo je do atmosfere nevjerice i nepovjerenja među sljedbenicima i prenosiocima hadisa koji su pripadali mezhebima ucenih imama."

(Izvor: Tarikh da'wat wa 'azeemat, tom 1, str 104, objavljeno u Karachiu)

Sheikh Abul Hassan al-Esh'ari napusta Mu'tazille

"Ugledani alimi tog vremena su bili nemocni snagom zdravog rasuđivanje (kod Mu'tazilla) kao i njihovim uticajem na vladajuci sloj. U takvom trenutku kako kaze Allama Abul Hassan Nadwi je bila potrebna osoba čije su mentalne sposobnosti i domet bile daleko iznad onih kod Mu'tazilla."

(Izvor: Isti kao prethodni)

Tokom ovog vremena, Imam Abul Hassan Al-Esh'ari (rođen 260 po hijri u Basri), koji se ubrajao među Mu'tazilla imame, bi podozriv spram njegovog učitelja Abu Ali Jubai i zapoce debatirati sa njim o nekim stvarima vjerovanja. Njegov učitelj ga nemogase zadovoljiti odgovorima. Tako on ne samo da odstupi iz škole Mu'tazilla ucenja, vec ih počeo kritizirati i otvoreno se suprotstavljati njihovim stavovima.

Rođenje "ehl us-sunne wel jamaat"

Mu'tazillah su za dokazivanje njihovog uvjerenja i pogleda koristili razum. Imam Abul Hassan al-Esh'ari im se poče suprostavljati sunnetom casnog poslanika (s), a koji je u suprotnosti s njihovim uvjerenjima. On i njegov rani sljedbenici okupise se pod samoproklamovanim imenom "ehl us-sunnah wel Jemaat".

Mulla Ali Qari u knjizi Sharah Fiqah Akbar piše:

"Abul Hassan al-Esh'ari napusti njegovo (njegovog učitelja Abu Ali Jubai'a) ucenje, i on i njegovi sljedbenici se suprostavljahu ucenju Mu'tazilla s ucenjem dokazivanim iz sunneta, a oni nazvase njihovu grupu "ehl us-sunna wel jamaat."

(Izvor: Sharah Fiqah Akbar, str 88, objavljen u Karachiu)

Sada i nekoliko riječi iz "Sharah 'Aqaeyd Nasfi" u prevedu Maulana Abdul Haq Fazil Deobandia. On piše:

"Imam Esh'ari (koji je ranije bio mu'tazilla) i njegovi sljedbenici otvoreno osuđivahu ne-sunni poglede Mu'tazilla potvrdjene kroz sunnet i kroz grupu pravednika ("Jamaat-e-Haqqah" tj. sunni grupe), te su dobili naziv "ehl-ul Sunnah wel jamaat"."

(Izvor: Sharah 'Aqayed Nasfi, str 17, prevedeni od Maulana Ubaid ul-Haq, objavljeno u Karachiu)

"Pokret Abul Hassan al-Esh'aria i njegovih sljedbenika nazva sebe "ehl-ul sunna wel jamaat" i nakon toga su najčešće nazivani tim pojmom."

(Izvor: Shahkar Islamska enciklopedija, 265 stranica, izdavač Karachi)

Maulana Muhammad Idrees Mirathi, rektor Medresse Al-Arabija Islamia u Karachiu, piše:

"Pri kraju trećeg (hijretskog) stoljeća Imam Abul Hassan Esh'ari ostavi Mu'tazillanski nacin vjerovanja i odluči ih uništiti, i nazva njegovu grupu nazivom "ehl us-sunna wel jamaat", i od tada se od pravednika i vjernika s ponosom nosi to ime."

(Izvor: Sunnat ka Tashri'i Maqaam, str 46, objavljen Karachi)

Allamah Ibn Hajar Mekki piše:

"Kad se govori o nazivu "ehl us-sunna" to se onda ustvari odnosi na Abul Hassan Esh'aria i Abul Mensuur Maturdiju i njihove sljedbenike."

(Izvor: Tanveer ul-Imaan, str 17, objavljeno u Lahoru)

Zaključak:

Gore navedeni argumenti nam daju kristalno jasnu činjenicu da riječ "sunni" ili "ehl-ul-sunna wel jemaat", nije nastala istovremeno i kao proturjecnost riječi "shi'a", zapravo ova riječ nastaje tek u toku ranog četvrtog vijeka po hijretskom kalendaru, i to kao suprotnost Mu'tazilla grupi. Mu'tazille su kasnije polako skoro nestale poput mnogih drugih islamskim grupa koje su sada nepoznate obicnim muslimanima, a sa njihovim nestankom su i Hanefije, Maalikije, Shafi'ije, Hanbelije počele sebe oslovljavati kao "sunni", ili sljedbenici sunneta casnog poslanika (s)