Pogledi onih koji znaju (ehli-zikr) Hazreti

 

Ali opisujući one ashabe, koji se smatraju prvim ashabima je kazao:

 

“Kada sam napokon prihvatio hilafet, jedna grupa je prekršila svoju zakletvu, a drugi su zastranili, a ostali su zanemarili istinu kao da nisu čuli Allahove riječi kada je kazao: “ To je staniste za onaj svijet kojeg smo Mi pripremili za one koji se nisu ohlili na Zemlji i koji nisu uspostavljali nered. A nabolji ishod očekuje bogobojazne. ” Ne uistinu, tako mi Allaha, oni nisu razmijenili njihovo značenje! Ovaj svijet je blistav u njihovim očima, i njegov sjaj ih je zaveo...” Staza rječitosti. Također, je o njima rekao: “Oni su šejtane učinili gospodarem poslova svojih, a on ih je uzeo za saradnike. Položio je jaja i izlegao ih u grudima njihovim. U krilima njihovim gmiže i puzi. Gleda kroz oči njihove i govori jezicima njihovim. Tako ih vodi grijeh i lijepim im pričinjava stvari gnusne, kao što je djelovanje onoga kojem je šejtan učinjen saradnikom u poslu, pa govori neistinu jezikom njegovim.”

Staza rječitosti, govor 7.

 

U pogledu Amra ibn Asa, poznatog ashaba kazao je:

“Čudna je da sin Nabige govori među Sirijcima da sam šaljivčina zauzet besposlicom i zabavom. On je izrekao laž i govorio je griješno. Pazite! Laganje je govorenje nagore. On govori pa laže, obećava pa krši obećanja, moli i ustrajava, ali kad neko moli od njega, on usteže škrto. Iznevjerava jamstvo i kida rodbinske veze.” Staza rječitosti, govor 83. A Božiji Poslanik je kazao: “Tri su svojstva licemjera: kada govori laže; kada obeca prekrši i kada mu se nešto povjeri iznevjeri.”

Sva ova svojstva, pa i više od toga bile su prisutne kod Amr ibn Asa. U slavu Ebu Zera Gafarija i u kritici Osmana i onih koji su protjerali Ebu Zera u mjesto Rabdha, i držali ga u egzilu sve dok nije umro u potpunoj osami: “O Ebu Zerru! Ti si se doista naljutio. Ljudi su se uplašili od tebe radi stvari svijeta ovog, dok si se ti njih uplašio radi vjere svoje. Zato, prepusti im ono čega se oni plaše od tebe i odmakni se od njih, otklanjajući ono čime te oni plaše. Kako su oni ovisni o onom od čega ih ti odbijaš, a kako si ti neovisan o onom što ti oni uskraćuju!

Ti ćeš uskoro znati ko je dobitnik sjutra i ko je najzavidniji. Čak ako bi nebesa i zemlja bili zatvoreni pojedincu nekom, a on bio svjestan Boga, Allah bi ih onda otvorio za njega. Samo će te pravednost privlačiti, dok će te nepravednost odbijati. Da si ti prihvatio svijet ovaj njihov, oni bi te zaista voljeli, te da si ti sudjelovao u tome, dali bi ti utočište.”

Staza rječitosti, govor 129.

 

O Mugire ibn Akhnas, koji je također bio poznati ashab, h. Ali je kazao:

“O sine prokletog i besplodnog, od stabla koje nema ni korjenja ni granja. Hoćeš li se ti pozabaviti mnome? Bogami, Allah neće osnažiti onoga kojeg ti pomažeš, niti će ustati onaj kojeg ti podižeš. Odlazi od nas! Allah udaljio kuću tvoju! A onda čini što god želiš. Ne imao Allah milosti za tebe ako ti budeš imao milosti!”

Staza rječitosti, govor 134.

 

U vezi Talhe i Zubjera, dvojice uglednih ashaba koji su se unatoč prisegi datoj njemu, pobunili protiv njega i poveli rat, h. Ali je rekao:

“Boga mi, oni mi nisu mogli prigovoriti ni za jedno djelo nevaljalo, niti su bili pravedeni između mene i sebe. Doista, traže pravo koje su oni zapostavili i krv koju su oni prolili. Ako sam sudjelovao u tome s njima, onda i oni imaju udjela u tome. Ali, ako su to počinili bez mene, potraživanje bi trebalo biti protiv njih. Prvi korak pravde njihove morao bi biti izricanje presude protiv sebe. Imam razum svoj sa sobom. Nikada nisam miješao stvari, niti su mi se one pomiješane javljale. Doista, to je grupa pobunjenička u kojoj ima jedan bliski, jedan žalac i jedna sumnja koja spušta veo. Ali, zaista očigledno je, te je neistina napustila mjesto svoje. Jezik njezin se okanio svađe.

Tako mi Boga, sigurno ću za njih, napuniti čatrnju iz koje ću jedino ja izvalačiti vodu. Oni neće moći piti iz nje s bilo kojeg drugog mjesta. Prišli ste mi vičući: “Zakletva na vjernost, zakletva na vjernost!” Vi ste tako poput deve koje, ostavivši mladunčad novorođenu, odmah se vraćaju mladunčcadi svojoj. Sklopio sam šaku svoju, ali ste je rastvorili. Ustežem ruku svoju, ali je potežete. O Bože moj, ta dvojica su me napustila i nanijela mi nepravdu.

Obojica su prekršila zakletvu na vjernost meni i podigli ljude protiv mene. Ti razvezi ono što su oni svezali i ne ojačaj ono što su istakli. Pokaži ono što su oni svezali u ne ojačaj ono što su istakli. Pokazi im zlo kojem su se uputili i po kojem su radili. Prije boja tražio sam da budu postojani u zakletvi i postupao prema njima s uvažavanjem, ali su oni prije bitke unizili dobrotu i odbacili sigurnost.”

Staza rječitosti, govor 136.

 

U pismu njima dvojici, poručio je:

“O vi, dva cijenjena šejha, povratite se iz pozicije u kojoj se nalazite sada, jer najgore što vas može pogoditi sada je velika sramota. A poslije će obadvoje biti kombinovano sa džehennemskom vatrom.”

 

U pogledu Mervana ibn Hakima koji je bio zarobljen u “bici oko devei” potom oslobođen, a koji je, također, bio od njih koji su dali prisegu vjernosti pa je potom prekršio, kazao je: “Zar mi nije položio zakletvu na vjernost poslije ubistva Osmanova? Sad mi ne treba zakletva njegova na vjernost, prekršit će i nakon u vremena kratkog. Doista, on se može dokopati vlasti toliko dugo koliko pas obliže njušku svoju. Otac je četiri razbijača. Ljudi će doživjeti od njega i djece njegove dan crveni.”

Staza rječitosti, govor 72.

 

U pogledu ashaba koji su krenuli s Aišom prema Basri u “bitku oko deve”, a među kojima su bili i Talha i Zubejr kazao je:

“Izašli su vukući ženu Poslanika Božijeg, s.a.v.a., upravo kao što vuku robinju radi prodaje, uputivši se s njom u Basru. Njih dvojica su zatvorili žene svoje u kuće svoje, ali su ženu Poslanika Božijeg - blagoslovili Božiji neka su na nj i na potomke njegove! - pokazali i sebi i drugima u vojsci u kojoj nije bilo čovjeka ni jednog a da mi nije iskazao pokornost svoju i sasvim poslušno mi se zakleo na vjernost, dobrovoljno i bez prisile ikakve.”

Staza rječitosti, govor 171.

 

Kada je on pokopao Fatimu, prvakinju žena u Dženetu, Ali se Poslaniku obratio sljedećim riječima:

“Dakako, kćer će te tvoja izvjestiti da su se sljedbenici tvoji udružili radi tlačenja njezina. Pitaj je o svemu i uzmi sve novosti o stanju. To se dogodilo kada ne minuše ni vrijeme dugo ni uspomena na te.”

Staza rječitosti, govor 201.

 

Ali se u pismu obraća Muvaji riječima:

“Šta ćeš činiti kada se s tebe skine odjeća svijeta ovoga u koju si umotan? Svijet ovaj te privukao ukarasima svojim i zavarao užicama svojim. On te pozvao i ti si mu se odazvao, poveo te, pa si ga slijedio i zapovijedio, a ti mu se pokorio. Uskoro će te presretač jedan zaustaviti na onom od čega ti neće biti štita. Zato se kloni toga posla, uzmi u obzir obračun, pripremi se za smrt koja će te uskoro zateći i ne slušaj one koji skreću s Puta pravog. Ako nećeš raditi tako ja ću te podsjetiti na sve što god si zaboravio, jer ti si čovjek koji živi u ugodnosti i raskoši. Šejtan te uhvatio u zagrljaj svoj, postigao je želje svoje s tobom i kola tobom putevima duše i krvi.

O Muavija! Kad ste vi bili zaštitnici podanika i čuvari stvari naroda ovog? Zar bez koraka ikakva na prijed ili odlike istaknute?! Utječem se zaštiti Božijoj da nas ne zadese nesreće prijašnje i opominjem te da te želje ne bi više zavaravale, i da se vanjština tvoja ne bi razlikovala od unutrašnjosti tvoje. Pozivao si u rat!

Zato ostavi ljude po strani, istupi mi i poštedi strane obje od borbe tako da bi se moglo znati ko od nas ima srce zahrđalo i oči zastrte. Ja sam Ebu-l-Hasan, koji je ubio djeda tvoga, brata tvoga i daidžu tvoga, isjekavši ih na komade na dan Bedra. Sablja je ista sa mnom protivnika svoga dočekujem srcem istim. Nisam promijenio vjeru niti izmislio novog vjerovjesnika nekog. Doista sam na onom putu časom koji ste vi voljno napustili, a na kojem ste prisilno bili. Tvrdiš da ti istupim tražeći osvetu krvi Osmanove.

Zasigurno znaš gdje je prolivena krv Osmanova. Ako je želiš osvetiti potraži je tamo. Kao da gledam da ćes, kad te rat bude isjekao zubima svojim, stenjati kao što deve stanju pod teretima. I kao da vidim stranku tvoju smetenu neprekidnim udaranjima sablji, pojavom smrti i padanjem tijela za tijelom kako me poziva Knjizi Božijoj, iako će oni biti nevjernici, poricatelji Istine ili kršitelji zakletve na vjernost nakon što su je, a da mi nije iskazao pokornost svoju i sasvim poslušno mi se zakleo na vjernost, dobrovoljno i bez prisile ikakve.

Došli su namjesniku mome u Basri i čuvarima riznice muslimana i drugim stanovnicima njezinim pa ih poubijali tako što su neke stavili u zatvor, u kojem su pomrli, dok su druge poubijali na prijevaru. Boga mi, čak da su namjerno ubili jednog čovjeka među muslimanima koje je bio bez krivice ikakve, za mene bilo zakonito pobiti svu tu vojsku, budući da su bili prisutni u otme, ali nisu izrazili neslaganje s tim, niti to spriječili jezikom ni rukom, a da i ne govorim da su oni zaista pobili među muslimanima onoliko ljudi koliko ih je bilo kada su nastupili prema njima.”

Staza rječitosti, pismo 10.

 

Njegove riječi u pogledu Aiše i onih koji su slijedili nju u “bici oko deve”:

“Bili ste vojska žene i sljedbenici deve. Ona je zamumlala, a vi ste se odazvali. Kad je bila ubijena vi se razbježašte. Ćudorednost je vaša niska, a zavjet vasš raskinut. Vjera vaša je dvoličnost.”

Staza rječitosti, govor 13.

 

U pogledu Kurejšija od kojih su sasvim sigurno mnogi ashabi kazo je sljedeće:

“Što se tiče nasilja nad nama u tome, iako smo najviši u pogledu potomstva i najjači po srodstvu s Poslanikom Božijim - neka je blagoslov Božiji na nj i na potomke njegove! - bijaše to čin sebičan nad kojima su srca ljudi nekih bila pohlepna, dok su srca drugih bila u tome darežljiva. Presuditelj je Allah i Njemu je povratak na Danu sudnjem. A sad, pusti tu priču o haranju u kojoj povika svuda kruži.

Dođi i pogledaj slučaj sina Ebu Sufjanova. Vrijeme je učinilo da se smijem nakon što je njega prisililo da plače. Nema čuđenja, Bogami! To je ono što nadmašuje čudo svako i što povećava nepravdu! Ti ljudi su pokušali ugasiti plamen Božiji na svijetiljci Njegovoj i zatvoriti izvor Njegov na vrelu Njegovom.

Oni su između mene i sebe izmiješali vodu koja izaziva zarazu. Ako nevolje iskušenja budu otklonjene od nas i od njih, povest ću ih smjerom istine. A ako bude drugačije, pa ne izgaraj od žalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve što oni rade.” Staza rječitosti, govor 161. Također u pismu Muaviji: “Pozvao si nas da Kur'an presudi, iako nisi od ljudi njegovih. Mi se nismo odazvali tebi, već smo se odazvali Kur'anu da bi on presudio. Selam!”

Staza rječitosti, pismo 48.

 

“I reci: ‘Istina je došla i laž je nastala, laž će uvijek biti poražena." Kur'an