Talha ibn Ubejdulah

 

On je jedan od poznatih ashaba i jedan od šestorice koje je kandidovao Omer ibn Hattab za hilafet i o njemu rekao da on vjeruje u zadovoljstvo, a poriče ljutnju, jedan dan je čovjek, a drugi dan je šejtan.

 

On je jedan od desetorice koji su obradovani Džennetom, po mišljenju ehli sunneta vel džemaata. Kada istražujemo ličnosti ovog čovjeka u knjigama historije nalazimo da je on bio jedan od velikih ljubitelja dunjaluka, od onih koje je dunjaluk zaveo i povukao za sobom, pa su prodali svoju vjeru zbog njega.

 

Njihova trgovina im nije donijela nikakve dobiti i na Sudnjem danu će se kajati. Pogledajmo kako je Talha uznemirio Božijeg Poslanika, s.a.v.a., riječima: “Kada umre Božiji Poslanik oženit ću se Aišom, ona je moja amidžična.”

Ovo je došlo do Božijeg Poslanika i on se uvrijedio zbog toga.Kada je objavljen ajet o hidžabu i kada su se Poslanikove žene pokrile, Talha je rekao: “Zar Muhammed pokriva i zaklanja naše amidžične od nas, a ženi se ženama poslije nas? Ako mu se nešto desi, ja ću oženiti njegove žene poslije njega.” (Tefsir Ibn Kesir, Tefsir Kurtubi, Tefsir Elusi i drugi, svi o tumečenju ovog ajeta iz sure Al-Ahzab, 53)

 

Kada je Božiji Poslanik ostao uvrijeđen na ove riječi objavljeno je: “Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!”Ahzab, 53

 

Ušao je Talha kod Ebu Bekra prije njegove smrti kada je ovaj napisao svoju oporuku u kojoj je imenovao Omer ibn Hattaba za halifu, pa mu je Talha rekao: “Šta ćeš reći svome Gospodaru o tome što si imenovao nad nama osornog i grubog halifu?” Na to ga je Ebu Bekr izgrdio veoma ružnim riječima. (El-Imama ve-s-sijasa, Ibn Kutejbe, u pogl. o smrti Ebu Bekra i imenovanju Omer ibn Hattaba za halifu.)

 

Međutim, nalazimo, poslije toga da je on šutio i bio zadovoljan novim halifom. Postao je jedan od njegovih pomagača. Radio je na sakupljanju imetka i robova, a posebno kada je osjetio želju za hilafetom i ispružio vrat za položajem nakon što ga je Omer ibn Hattab kandidovao za hilafet. Talha je na vijećanju za halifu ostavio Imama Alija na cjedilu i stao u redove Osman ibn Affana, jer je znao da ako hilafet ode Aliju, od njegovih ambicija neće ništa ostati.

 

O tome Imam Ali kaže: “Jedan od njih okrenuo se protiv mene u mržnji svojoj, a drugog su tazbinske veze njegove skrenule na drugi put - te ovo te ono...” Nehdžul-belaga, govor Šikšikija Šejh Muhamed Abduh u svom komentaru na Nehdžul-belagu kaže: “Talha je naginjao Osmanu zbog veza među njima, a koje su spomenuli neki prenosioci predaja.

 

U svom naginjanju Osmanu dovoljno je to što je ostavio Alija na cjedilu, a to je uradio jer je bio iz plemena Tejmi, a između Benu Hašima i Benu Tejma ljutnje zbog Ebu Bekrovog preuzimanja hilafeta." (Muhamed Abduhu, Šarh Nehdžul-belage, 1/88, govor Šikšikijja)

 

Nema sumnje da je Talha jedan od ashaba koji je prisustvovao polaganju prisege u Gadir Homu i čuo riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.a.,: “Kome sam ja bio vladar, ovaj Ali mu je vladar.” Nema sumnje da je on čuo Božijeg Poslanika kada je rekao: “Ali je sa istinom, a istina je sa Alijem.” I da je prisustvovao na Hajberu kada je Poslanik dao zastavu Aliju i kada je rekao da “Ali voli Allaha i Njegova Poslanika i da Allah i Njegov Poslanik vole njega.”

 

On, također, zna da je Ali u odnosu na Poslanika kao što je bio Harun u odnosu na Musaa, i zna još mnogo toga. Ali, mržnja i zavist su napunili njegovo srce, i vodila ga je samo pristrasnost svome plemenu i svojoj amidžični Aiši kćerki Ebu Bekrovoj, koju je želio oženiti poslije Poslanika, ali Kur’an to nije dozvolio.

 

Da, Talha se pridružio Osmanu i položio mu je prisegu vjernosti, jer mu je ovaj davao poklone. Čim je Osman postao halifa obilno je darivao Talhu bez računa iz riznice muslimana. (Navode Taberi, Ibn Ebi Hadid i Taha Husejn o velikoj fitni da je Talha posudio od Osmana 50.000, pa mu je rekao jednog dana: “Čestitao ti je Malik i poslao one što je uhvatio.” Osman je rekao: “Eto to tebi, Ebu Muhamede, zbog pomoći tvoje hrabrosti!” Rečeno je da je Osman dao Talhi i 200.000.) Njegov imetak se umnožio, stoka i robovi, pa je njegov prihod samo iz Iraka svaki dan bio l.000 dinara.

 

Ibn Saad u Tabekat kaže: “Kada je umro Talha, njegova zaostavština je iznosila tirdeset miliona dirhema. Gotovine od toga je bilo dva miliona i dvije stotine hiljada dirhema i dvije stotine hiljada dinara, a ostalo je bilo u zemlji i stoci.” (Et-Tabekatu-l-kubra, Ibn Saad, 3/858)

 

Zbog svega ovoga Talha se uzoholio i počeo je huškati protiv svog dragog prijatelja Osmana kako bi ga zbacio sa hilafeta i preuzeo njegovo mjesto. Možda ga je Aiša, majka pravovjernih, poticala na to i potakla želju u njemu za hilafetom, jer je i ona radila na zbacivanju Osmana sa položaja halife. Ona nije ni sumnjala u to da sljedeći halifa neće biti Talha, njen amidžić.

 

Kada je do nje došla vijest o Osmanovom ubistvu i da su ljudi položili zakletvu Talhi, mnogo se obradovala i rekla je: “Daleko bio maloumnik i propao je! Sam tako Zu-lisbea, samo tako lave, samo, tako amidžiću, u Talhi su našli dostojnog hilafeta!” Da, ovo je nagrada Osmanu od Talhe, koji ga je obogatio, a ovaj ga napustio zbog želje za hilafetom i huškao je ljude protiv njega i u tome je bio najžešći.

On mu za vrijeme opsade nije dao ni vode da pije. Ibn Ebi Hadid bilježi da je Osman za vrijeme opsade rekao: “Teško Ibn Hadremijji (misli na Talhu) dao sam mu toliko i toliko zlata i imetka, a on proljeva moju krv i huška protiv mene!

Dragi Bože, daj da ne uživa u tome i neka ispati posljedice svog griješenja!”

 

Da, ovo je Talha koji se pridružio Osmanu i izabrao ga za halifu kako bi udaljio hilafet od Alija, a i zato što mu je Osman dao zlato i srebro, a evo ga danas kako huška protiv njega i podstiče ljude da ga ubiju i spriječava da mu se voda doturi. A kada su donijeli Osmanovo tijelo zabranio je da ga ukopaju u mezarje muslimana, već su ga ukopali u groblju “Hoš kevkeb” u kojem su Jevreji kopali svoje mrtve. (Tarih Taberi, Medaini i Vakidi o Osmanovom ubistvu.)

 

A nakon toga vidimo da je Talha prvi koji je položio prisegu Imamu Aliju poslije Osmanovog ubistva. Zatim je prekršio svoju prisegu na vjernost i pridružio se Aiši u Mekki, i najedanput se mijenja i traži da se osveti Osmanova krv.

 

Subhanallah!

Pa, ima li veće potvore od ove?!!

 

Neki historičari ovo tumače i navode razlog tome što je Ali odbio da ga imenuje namjesnikom Kufe i drugih oblasti, pa je prekršio svoju zakletvu i krenuo u borbu protiv Imama Alija kojem je još jučer položio prisegu vjernosti.

 

To je rezultat udubljivanja u dunjaluk. Prodao je svoj ahiret, a njegovu pažnju je zaokupio položaj, ugled i imetak. Taha Husejn kaže: “Dakle, Talha je predstavljao posebnu vrstu opozicije, bio je zadovoljan onim što mu je dodijeljeno od bogatstva i položaja, a kada je zaželio više od toga suprotstavio se dok nije uništio i bio uništen.” (Taha Husejn, El-Fitnetu-1-kubra, 1/l50)

 

Ovo je Talha koji je do jučer položio prisegu vjernosti Imamu Aliju, a samo nekoliko dana poslije vuče za sobom Aišu u Basru, ubija nevine, uzurpira imetke i sije strah među ljudima, dok se nije rascijepio štap pokornosti Aliju. Bez stida ustaje protiv Imama svog vremena kojem je položio zakletvu na pokornost. Pored svega toga Imam Ali prije same bitke mu šalje izaslanika sa porukom: “Zar mi nisi položio zakletvu vjernosti? Šta te je navelo da ustaneš protiv mene, o Talha?” Rekao je: “Tražim da se osveti Osmanova krv.” Ali je rekao: “Ubio Allah onog ko je odgovoran za ubistvo Osmana!”

 

A u predaji od Ibn Asakira Imam Ali mu je rekao: “Bogom te zaklinjem Talha, zar nisi čuo Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da kaže: “Kome sam ja bio vladar, ovaj Ali mu je vladar. Dragi Bože, budi prijatelj onome ko je njemu prijatelj, a budi neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj?” Odgovorio je: “Da, čuo sam.” Pa, mu je Ali rekao: “Zašto onda hoćeš da se boriš protiv mene?!” Njegov odgovor je bio: “Tražim osvetu za Osmanovu krv.” A Ali je odgovorio: “Ubio Allah onog ko je odgovoran od nas za ubistvo Osmana!” Allah, dž.š., je primio Alijevu dovu i Talha je bio ubijen taj isti dan. Ubio ga je Mervan ibn Hakem kojeg je Talha doveo da se bori protiv Alija.

 

Talha u ovome nije gledao ni na što drugo osim na svoj cilj. Nije ispunjavao svoja obećanja, niti je slušao zov istine. Na istinu ga je podsjetio Imam Ali i iznio mu dokaze, ali Talha je ostao pri svome, uzoholio se i zalutao i druge odveo u zabludu.

Zbog njegove fitne ubijeno je mnogo nevinih ljudi koji nisu učestvovali u ubijanju Osmana, niti su ga ni poznavali, niti su kad izašli izvan Basre. Prenosi Ibn Ebi Hadid da kada je Talha došao u Basru, došao mu je Abdullah ibn Hakim Temimi zbog pisama koja mu je pisao, pa je rekao Talhi: “Ebu Muhammede, ti si nam pisao pisma?” Rekao je: “Jesam.”Rekao je: “Još jučer si nam pisao i pozivao nas da zbacimo Osmana i ubijemo ga, a kada si ga ubio, sada nam dolaziš i tražiš da se osveti njegova krv.

Tako mi života, kakvo ti je ovo mišljenje! Ti samo želiš ovaj dunjaluk! Polahko, ako je ovo tvoje mišljenje, zašto si od Alija prihvatio ono što ti je izložio kod polaganja zakletve, pa si mu položio zakletvu svojom voljom, a onda si porekao svoju zakletvu, a sada si došao da i nas uvedeš u svoju smutnju.” (Šerh Ibn Ebi Hadid Muatezili 2/500)

 

Da, ovo je istina o Talhi ibn Ubejdulahu, ali sramotna, onakvom kakvu su je zabilježili muhaddisi i historičari od ehli sunneta vel džemaata. I poslije svega ovoga, oni kažu da je i on jedan od one desetorice koji su obradovani Džennetom. Valjda oni misle da je Džennet hotel Hilton u koji mogu ući oni koji imaju milione i da će se u njemu sresti ubica i ubijeni, silnik i onaj kome je učinjena nepravda i da će se u njemu sresti vjernik i griješnik, dobročinitelj i zlobnik.

 

“Kako svaki od njih žudi da u Džennet uživanja uđe?”Ma'aridž, 38

“Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao sa onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i sa griješnicima?”Ahzab, 28

“Zar da vjerniku bude isto kao griješniku? Ne, njima neće biti isto.”Sedžde, 18

“One koji su vjerovali i dobra djela činili čekaju Džennetske bašče u kojima će boraviti, kao nagrada za ono što su radili, a one koji nisu vjerovali čeka Vatra u kojoj će prebivati. Kad god pokušaju da iz nje iziđu, biće u nju vraćeni i biće im rečeno: ‘Trpite kaznu u Vatri koju ste poricali.’”Sedžde, 19-2