Govori ALIJE IBN EBI TALIBA

 

GOVOR 1.

U kojem se podsjeca na stvaranje Zemlje i nebesa i na stvaranje Adema - mir neka je s njim! Stvaranje svemira, Stvaranje meleka, Opis stvaranja Adema, Allah odabire vjerovjesnike Svoje, Poslanje Muhammeda, Kur´an Casni i Sunnet, U ovom govoru istom on je kazivao o hadzu 

 

Hvala se duguje Bogu, Ciju slavu govornici ne mogu iskazati, Cije darove brojitelji ne mogu izbrojiti, a Cije pravo ne mogu oduziti oni koji se trude, Kojeg razumska hrabrost najviša ne moze procijeniti, te shvacanja zadubljena ne mogu doseci. Njemu - za Cije svojstvo nema granice nikakve, niti opisa ikakva - nije odredjeno vrijeme nikakvo i nije ustvrdeno trajanje nikakvo. On je stvorio svjetove svemocnošcu Svojom, rasijao vjetre samilošcu Svojom, te Zemlju, koja se tresla, utvrdio hridinama. 

U vjeri je na prvom mjestu priznanje Njega. Savršenost priznavanja Njega jest svjedociti Ga. Savršenost svjedocenja o Njemu jest vjerovati u Jednocu Njegovu. Savršenost vjerovanja u Jednocu Njegovu jest smatrati Ga cistim. A savršenost cistote Njegove jest odricati Mu svojstva, buduci daje svako svojstvo dokaz daje ono razlicno od onog cemu je pripisano, a sve ono cemu je nešto pripisano razlicno je od svojstva. Tako, svako ko Bogu pripisuje svojstva priznaje Njemu slicna a ko priznaje Njemu slicna smatra Ga dvojnošcu, a ko Ga smatra dvojnošcu priznaje dijelove za Njega, a ko priznaje dijelove za Njega krivo Ga shvaca, a ko Ga krivo shvaca oznacava Ga, a ko Ga oznacava ogranicava Ga, a ko Ga ogranicava odredjuje Ga brojem. 

Ko god kaze u cemu je On, drzi daje On sadrzan, a ko god kaze na cemu je On, drzi da On nije na još necemu. On je Onaj Koji jest, ali ne kroz pojavu dospijevanja u bivanje. On jest, ali ne iz ne-jest. On je sa svime, ali ne u bliskosti tjelesnoj. On je razlican od svega, ali ne u odvojenosti tvarnoj. On djeluje, ali ne u znacenju kretnje sredstava. On vidi cak i kada nema ništa za gledanje medju stvorovima Njegovima. On je samo Jedan, tako da ne postoji niko s kim Se On moze druziti ili koga On ne moze opaziti u odsutnosti njegovoj. 

On je stvaranje pokrenuo sasvim iz pocetka i zapoceo ga posve izvorno, bez promišljanja, bez korišcenja bilo kakvoga pokusa, bez uvodjenja pokreta ikakva, bez iskušavanja nakane ikakve koja bi Ga omela. On je svim stvarima dodijelio vremena njihova, sastavio razlicitosti njihove, dao im osobine njihove, odredio, znajuci ih, znacajke njihove prije nego što ih je stvorio, obuhvacajuci potpuno granice i zatvorenosti njihove, znajuci sklonosti i utajenosti njihove. 

Kada je Svemocni stvorio rupe nebesa, potakao širenje svoda nebeskog i slojeve vjetrova, u tome je pokrenuo vodu, a talasanja njezina bijahu uzburkana i vali njezini preskakahu jedni preko drugih. On je tom vodom opteretio vjetar siloviti i vihore kršece; naredio im daje uzvracaju, podario im vlast nad snagom njezinom i saopcio joj ogranicenja njezina. Vjetar je puhao ispod nje, a voda je burno pretjecala iznad njega. 

Onda je Svemocni izveo vjetar; ucinio mu kretanje neplodnim, odredio mu polozaj, osnazio zamah i rasprostro ga nadaleko i naširoko. Potom je On naredio vjetru da uzdigne vodu obilnu i da osnazuje vale mora golemih. Tako je vjetar uspjenio vodu kao kad je mlacenica uspjenjena, te je silovito potjerao u nebo, bacajuci prednji dio njezin na zadnji i stajuci na tekuci - sve dok razina njezina ne bijaše uzdignuta i površina joj u obilju pjene. Onda je Svemocni uzdigao pjenu na vjetru otvorenom i nebu prostranom, te od tog uoblicio sedam nebesa, pa donje ucinio poput vala ustaljenog, a gornje poput svoda zaštitnog i zdanja visokog bez stupa ikakva koji bi ga podupirao ili spojnice koja bi ga odrzavala povezanim. On ih je potom uresio zvijezdama i svjetlošcu krijesnica, te ovjesio Sunce blistavo i Mjesec sjajni ispod nebesa u obrtanju, svoda u kretnji i neba koje se vrti. 

Onda je On stvorio otvore izmedju nebesa visokih, pa ih ispunio vrstama meleka Svojih. Neki od njih spušteni su nicice i ne vracaju se u polozaj klecanja. Drugi klece i ne ustaju. Neki su od njih u redovima i ne mijenjaju polozaj svoj. Drugi stalno velicaju Boga i ne posustaju. Njih ne pogadja ni snenost oka, ni pogrješka razuma, ni klonulost tijela, ni ucinak zaboravljanja. 

Medju njima su cuvari pouzdani objave Njegove i donositelji poruke poslanicima Njegovim i oni koji raznose tamo i ovamo naredbe i odluke Njegove. Medju njima su zaštitnici stvorova Njegovih i cuvari vrata vrtova dzenetskih. Medju njima su i oni cija su stopala pricvršcena na zemlji, ali im se vratovi protezu nebesima; udovi njihovi izlaze na sve strane, ledja njihova podudaraju se sa stupovima Prijestolja Bozijeg, pred kojim su oci njihove oborene i pod kojim su krila njihova sklopljena, te su izmedju sebe i svih drugih razastrli koprene slave i zastore moci. Oni ne misle o Stvoritelju svome preko slike, ne pripisuju Mu svojstva stvorenoga, ne ogranicavaju Ga u boravište neko i ne ukazuju na Nj preko prikaza. 

Uzvišeni je od zemlje grube i njezne, slatke i slane, uzeo ilovacu, koju je utapao u vodu sve dok nije postala cista, te je mijesio vlazenjem sve dok nije postala ljepljiva. Od nje je izvajao lik s oblinama, spojevima, udovima i clancima. Ocvršcivao gaje dok se nije ukrutio i otvrdnjivao dok nije suh i zvonak postao u vremenu odredjenom i trajanju znanom. Onda je On u nj udahnuo od Duha Svog, na štoje on poprimio oblik bica ljudskog s umom koji upravlja njime, razumom kojim se koristi, udovima koji mu sluze, dijelovima tijela koji mijenjaju polozaj njegov, razboritošcu koja luci izmedju istine i neistine, okusa i mirisa, boja i vrsta. On je smjesa ilovace boja razlicitih, tvari vezivnih, oprecnosti razlazecih i svojstava raznovrsnih, kao što su toplina i hladnoca, mehkoca i tvrdoca. 

Potom je Allah Uzvišeni zatrazio od meleka da ispune ocekivanje Njegovo od njih i da namire zalog naloga Njegovih, da ga priznaju padanjem nicice pred njim i da se pokore casnom polozaju njegovom. Allah je zato rekao: 

”Padnite nicice pred Ademom!” - i oni padoše nicice, osim Iblisa.

Uobrazenost zadrza Iblisa i u njemu nadjaca zloba. On se tako uzoholi u oblicju svom od vatre i prezirno se ponese prema stvoru od ilovace. Allah mu zato doznaci vrijeme kako bi dopustio da sasvim zasluzi srdzbu Njegovu, upotpuni kušnju i ispuni obecanje. Tako On kaze: 

Uistinu, daje ti se rok do Dana vec odredjenog.

Uzvišeni je potom nastanio Adema u boravištu gdje mu je ucinio zivot ugodnim a boravak sigurnim i upozorio gaje na Iblisa i neprijateljstvo njegovo. Taj ga neprijatelj kasnije zavede iz zavisti prema boravljenju njegovu u Dzennetu i druzenju s dobrima. Tako je uvjerenje svoje utopio u sumnju, a odlucnost u slabost. Radost svoju preinacio je u strah, a posrnuce svoje u kajanje. Onda je Allah Uzvišeni pruzio Ademu priliku da se pokaje, poucio ga rijeci milosti Svoje, obecao mu povratak u Dzennet i spustio ga na mjesto iskušavanja i radjanja potomaka. 

Iz potomstva njegova Uzvišeni je izabrao vjerovjesnike i uzeo jamstvo njihovo za objavu Svoju i za nošenje poruke Bozije kao obavezu njihovu. Tokom vremena mnogi su ljudi iznevjerili povjerenje Bozije, zanemarili pravo Njegovo i pomiješali utvare zajedno s Njim. Šejtan ih je odvratio od poznavanja Njega i drzao ih daleko od sluzenja Njemu. Onda im je Allah uputio poslanike Svoje i niz vjerovjesnika Svojih da bi ispunili prisegu Stvaranja Prvotnog, da bi ih podsjetili na dar Njegov zaboravljeni, da bi ih potakli poucavanjem, da bi im otkrili skrivena svjetla spoznaje, da bi im pokazali znake svemoci Njegove: nebesa uzdignuta nad njima, zemlju rasprostrtu pod njima, sredstva za zivot kojima su opskrbljeni, smrt koja ih zaustavlja, poteškoce koje ih troše i nezgode koje se nad njima smjenjuju. 

Allah nije nikada dopustio da stvorovi Njegovi ostanu bez vjerovjesnika poslatog od Njega ili bez poslanice spuštene od Njega ili bez dokaza obavezujuceg ili puta jasnog. Ti poslanici bijahu takvi da se ne osjecahu slabima zato što ih bijaše malo a poricatelja njihovih mnogo. Medju njima je bio ili prethodnik koji bi imenovao sljedecega ili sljedeci kojega je predstavio prethodnik. 

I tako su pretjecala vremena i prolazila razdoblja njihova; ocevi su odlazili, a sinovi su zauzimali mjesta njihova, sve dok Allah nije posiao Muhammeda - neka je blagoslov Boziji na nj i na porodicu njegovu! -kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju obecanja datog i upotpunjenju vjerovjesništva. Svjedocenje za nj bilo je uzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro poznat, a rodjenje njegovo casno. Ljudi na Zemlji u to doba bijahu razdijeljeni u sljedbe razlicite, ciljevi im bijahu razdvojeni, a puti mnogostruki. Oni su ili usporedjivali Boga sa stvorovima Njegovim, ili iskrivljavali imena Njegova, ili se obracali drugima pored Njega. Preko njega On ih je izveo iz zablude i izvukao iz neznanja. 

Potom je Uzvišeni dodijelio Muhammedu - Allah blagoslovio njega i potomstvo njegovo! - susret sa Sobom i odredio da mu pripadne ono što je u Njega, pocastio ga odlaskom sa svijeta ovog i ostavljanjem mjesta iskušavanja. On gaje zato povukao Sebi s pocašcu. Neka Allah blagoslovi njega i potomstvo njegovo! 

Ali, on je vama ostavio isto što su drugi vjerovjesnici ostavljali narodima svojim, jer ih vjerovjesnici ne ostavljahu neusluzene, bez puta jasnoga i bez znaka postojanog. Ostavio vam je Knjigu od Stvoritelja vašeg, razjasnio dozvole i zabrane njezine, duznosti izricite i odluke slobodne, opozivajuce i opozvane naloge njezine, dopustivo i obaveze stroge, posebno i opcenito, pouke i primjere njezine, obuhvatnosti i djelimicnosti, jasnosti i nejasnosti njezine, potanko objašnjavajuci kratice i rasvjetljavajuci sve nejasnoce. 

U njoj postoje neki ajeti cije je poznavanje obavezno i neki cije nepoznavanje ljudima moze biti dopušteno. Sadrzi i ono što je, po njoj, obavezno, a ciji je opoziv Sunnetom obznanjen ili ono što je po Sunnetu obavezno ciniti, ali ona dopušta necinjenje toga. Ili, postoji ono što je obavezno u dato vrijeme, ali ne i poslije toga vremena. Zabrane njezine takodjer se razlikuju. Neke su velike i u vezi s njima postoji prijetnja vatrom. Druge su male i za njih postoje izgledi oprosta. Neke ce On, opet, oprostiti otkupom, malim ili velikim. 

Allah vam je ucinio obaveznim hodocašce svetoj Kuci Njegovoj, koja je tacka usmjeravanja za ljude što idu prema njoj, onako kako zivotinje hodece ili golubovi hitaju prema izvoru vode. Allah ga je Uzvišeni ucinio znakom poniznosti skrušene pred velicinom Svojom i znakom pokornosti pred moci Svojom. On je od stvorova Svojih odabrao one koji su Mu se, cuvši poziv Njegov, odazvali i rijec Njegovu posvjedocili. Oni su zauzeli polozaje poput vjerovjesnika Njegovih i slicni su melekima Njegovim koji kruze oko Prijestolja Njegova, koji za se pribavljaju sve koristi od sluzbe Njemu i zure obecanom oprostu Njegovom. Allah Uzvišeni ucinio ju je znakom islama i svetošcu za one koji kod nje traze utocište. On je obaveznim ucinio hodocašcenje njezino i postavio pravo njezino, kojim vas obavezuje u ispunjavanju njegovom. Tako Uzvišeni kaze: 

 

Svi ljudi koji su sposobni duguju Bogu hodocašcenje

Hrama. Uvezi s onima koji poricu Istinu - doista,

Allah nema potrebu ni u cemu u svjetovima svim.

 

 

GOVOR 2.

Izrecen nakon povratka sa Siffina. Arabija prije objave Vjerovjesništva. U istom govoru ovom Zapovjednik vjernih ukazuje na Kucu Vjerovjesnika Casnog, kako to slijedi 

 

Hvalim Boga, trazim upotpunjenje blagoslova Njegova, podredjujuci se slavi Njegovoj i ocekujuci zaštitu od cinjenja grijeha prema Njemu. Prizivam pomoc Njegovu buduci da mi je potrebna dovoljnost Njegova. Onaj kojeg On vodi ne luta. Onaj kojem je On protivnik ne dobiva zaštitu. Onaj kojeg On podupire nema potrebu za drugim. Hvala je najteze od svega što se mjeri i najvrjednije od svega što je urizniceno. 

Svjedocim da nemaj boga osim Boga Jednog. On nema slicna. Svjedocenje moje iskušavano je u iskrenosti svojoj a naša vjera bit je tog svjedocenja. Drzat cemo ga stalno, sve dok zivimo, i cuvat cemo ga usprkos nevoljama koje nas zadese. Svjedocenje je temeljni kamen vjere i korak prvi prema djelima dobrim i zadovoljstvu Milostivoga. Ono je sredstvo da odbijemo šejtana. Isto tako, svjedocim daje Muhammed rob Njegov i Vjerovjesnik Njegov. On ga je poslao s vjerom uzvišenom, znamenom djelotvornim, Knjigom napisanom, svjetlošcu sjajnom, zrakom blistavom i nalogom odlucnim da rasprši sumnje, da iznese dokaze jasne, da opomene znakovima i da upozori kaznama. Ljudi u to doba bijahu zapali u poroke, cime je uze vjere bilo prekinuto, stupovi vjerovanja uzdrmani, pocela obešcašcena, sustav rastrojen, otvori suzeni, prolazi zamraceni, uputa nepoznata, a tama gotovo potpuna. 

Milostivom bijaše otkazana poslušnost, šejtanu data podrška, a vjerovanje napušteno. Uslijed toga padoše stupovi vjere; tragove njezine nije bilo moguce razaznati, a prolazi joj bijahu razoreni; puti njezini bijahu zatrti. Ljudi su se pokoravali šejtanu, koracali putima njegovim, pili na pojilima njegovim. Preko njih su se razletjela znamenja šejtanova i zastava njegova bijaše uzdignuta nad opacinama koje su trale ljude papcima i po njima gazile. Opacine su se uzdigle, a ljudi, uronjeni u njih, bijahu zavedeni, smušeni, obeznanjeni i namamljeni kao u kucu dobru sa susjedima lošim. Umjesto sna, bili su budni. Umjesto surmi, imali su suze u ocima. Bijahu u zemlji u kojoj su uceni bili u uzdama, a neznalicama pocasti odavane. 

Oni su mjesto tajni Njegovih, skloništa stvari Njegovih, posude znanja Njegova, središta mudrosti Njegove, skrovišta spisa Njegovih i planine vjere Njegove. S njima je Allah ispravio ledja i otklonio drhtanje udova. 

Dvolicnjaci su posijali poroke, natopili ih obmanama i poznjeli propast. Niko u zajednici muslimana ne moze biti ravan potomstvu Vjerovjesnikovu. Nikada se ne moze izjednaciti s njima onaj na kojega se proteze blagodat njihova. Oni su i temelj vjere i stup vjerovanja. Poodmakao trkac treba im se vratiti, a pratilac ih sustici. Oni imaju sva svojstva da budu vode. Oporuka i naslijedje njima idu u prilog. Sada je pravo vraceno vlasniku svome i okrenuto prema svome središtu povratka.

 

GOVOR 3.

Poznat kao govor Šikšikijje 

 

Pazite! Tako mi Boga, sin Ebu Kuhafe ogrnuo se njime. A doista, znao je daje polozaj moj spram njega bio jednak polozaju osovine u odnosu na rucni mlin. Obilje vode otjece od mene, a ptica ne moze uzletjeti do mene. Stavio sam zastor spram hilafeta i drzao se odijeljenim od njega. 

Potom sam poceo misliti da li bi trebalo napasti ili mirno trpjeti zasljepljujucu tminu patnji u kojima su odrasli malaksali, a mladi ostarjeli, dok vjernik istinski djeluje pod teretom sve dok ne susretne Boga. Našao sam daje ustrajnost u tome bila mudrija. Usvojio sam, zato, strpljenje, iako je bilo bockanja u oku i gušenja u grlu. Gledao sam otimanje nasljedstva moga sve dok je prvi išao putem svojim, ali je nakon sebe hilafet predao Ibn el-Hattabu. 

Naveo je A´šaove retke: 

Velika je razlika moga dana

Na grbi deve provedena,

I dana brata Dzabirova Hajjana.

 

Cudno je da se za zivota zelio osloboditi hilafeta, ali gaje za drugoga potvrdio poslije smrti svoje. Ta su dvojica, u što nema sumnje, dijelila vime njegovo strogo medju sobom. Taj je stavio hilafet u ogradu cvrstu, gdje je govor bio ohol i gdje je dodir bio grub. Propusti su bili obilni, a takvi su bili i izgovori za njih. Ko je bio u dodiru s njima bio je poput jahaca deve neukrocene. Ako bi trznuo povodac njezin, nosnica bi bila prekinuta; ali ako bi ga popustio, bio bi zbacen. Ljudi su se zato, Boga mi, spetljali u nesmotrenosti, obijesti, nestalnosti i zastranjenja. 

Ostao sam strpljiv i pored razdoblja dugog i nepopustljivosti iskušenja, sve dok on ne ode putem svojim, i preda sve skupini, smatrajuci da sam i ja jedan od clanova njezinih. Ali, o Boze, šta je trebalo ciniti s tim vijecanjem?! Je li bilo tamo ikakva sumnjicenja mene od strane prvoga od njih i da li i ja bijah tada smatran bliskim njima? Ostadoh, medjutim, tih kada i oni bijahu tihi. A letio sam visoko kada i oni. Jedan od njih okrenuo se protiv mene u mrznji svojoj, a drugog su tazbinske veze njegove skrenule na drugi put - te ovo te ono - sve dok ne ustade treci izmedju tih ljudi, nadimajuci prsa snagom svom. S njim se podigoše i potomci oca njegova, koji su progutali imetak Boziji kao deva što prozdire lišce proljetno sve dok joj ne pukne kolan, pa je cini njezini dokrajce i prozdrljivost svali, 

U tome casu ništa me ne iznenadi do mnoštvo ljudi koji navališe na mene. Ustremiše se prema meni sa strana svih, poput grive hijene, tako silno da su prignjecili Hasana i Husejna i razderali mi oba kraja ogrtaca na plecima. Okupili su se oko mene poput stada ovaca i koza. Kada uzeh uzde vodstva drzavnog, jedna se stranka otcijepi, druga posta neposlušna, dok ostatak zapoce djelovati nezakonito, kao da nisu culi rijeci Bozije: 

Što se tice tog zivota buduceg, Mi ga darujemo

onima koji ne traze da se uznose na Zemlji,

niti da uz to šire pokvarenost;

jer buducnost pripada onima koji su svjesni Boga.

Da, Boga mi, culi su ih i razumjeli, ali svijet ovaj zasvjetlucao je u ocima njihovim i ukrasi njegovi su ih zaveli. Pripazite, tako mi Onog Koji rascjepljuje zrno i stvara bica ziva, da mi ne dodjoše ljudi i da podrzavatelji ne istrošiše uvjeravanja, i da se uceni ne osloniše na Boga, s obavezom da nece pristati na prozdrljivost tlacitelja i glad tlacenih, zbacio bih uze hilafeta na njegova pleca i postupao bih s posljednjim jednako kao i s prvim. Vidjeli biste onda da u pogledu mome ovaj svijet vaš nije bolji od kihanja koze.

 

GOVOR 4.

Dalekovidost Zapovjednika vjernih i postojani dokaz njegov u vjeri 

 

Posredstvom nas stekli ste uputu u mraku i osigurali polozaj visoki. Pomocu nas izbavili ste se iz tame noci. Neka ogluše uši koje ne cuju povike! Kako neko ko gluh ostaje na povike glasne moze cuti glas slabašni? Neka se smiri srce koje je stalno kucalo. 

Uvijek sam ocekivao posljedice nevjere vaše. Pazljivo sam vas motrio kroz odjecu varke. Zastor vjere skrio me je od vas, ali iskrenost namjera mojih otkrila je vas meni. Stao sam za vas na put istine medju tragovima koji zavode i na kojima susrecete jedan drugog. Ali ne bijaše predvodnika. Kopali ste, ali niste našli vodu. 

Danas vam omogucujem da vam govore znaci koji su jasni. Onaj koji me ostavi bez svoga je mišljenja. Nikada nisam sumnjao u Istinu nakon što mije pokazana. Musa - mir neka je s njim! - nije imao straha za sebe, vec se bojao da ga neznalice ne svladaju i u zastranjenju da se ne zadesi. Danas se nalazimo naspucu Istine i neistine. Onaj koje siguran da ce dobiti vodu ne osjeca zedj.

 

GOVOR 5.

Izrecen kada je umro Vjerovjesnik Casni. Tada su Abbas ibn Abdulmuttalib i Ebu Sufjan ibn Harb ponudili Zapovjedniku vjernih da poloze prisegu za hilafet. 

 

O ljudi! Sijecite vale iskušenja ladjama izbavljenja! Okrenite se s puta razdora i skinite krune ponosa. Uspješan je onaj koji se dize na krilima, ili koji ostaje miran dok drugi uzivaju lagodnost. Ovo je put vode mutne ili zalogaja koji ce udaviti osobu koja ga guta. Neko ko otrgne plodove prije nego što dozriju slici na onoga koji sadi na polju tudjem. 

Ako se izjasnim, reci ce: ”Pohlepan je na vlast!” A ako prešutim, reci ce: ”Uplašio se smrti!” A koliko je to daleko od istine?! Boga mi, sin Ebu Taliba bliskiji je smrti nego dijete prsima matere svoje. Uronio sam u znanje skriveno. Ako bih ga otkrio, drhtali biste poput konopa u bunarima dubokim.

 

GOVOR 6.

Izrecen kada mu je savjetovano da ne progoni Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn el-Avvama u vezi s ratovanjem 

 

Boga mi, necu biti poput jazavca koji se pretvara da spava i pored ponavljanog bacanja kamenja sve dok onaj koji je u trazenju toga to ne nadje, ili dok ga ne svlada onaj koji ga išcekuje. Radije cu stalno zadavati udarce onima koji se udaljuju od Istine, uz pomoc onih koji Istinu prihvacaju, i onima koji griješe i sumnjaju, uz pomoc onih koji slušaju i koji mi se pokoravaju, sve dok dan moj ne dodje. Boga mi, neprestano je oduzimano pravo moje od dana kada je Vjerovjesnik - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj! - umro pa sve do danas.

 

GOVOR 7.

O licemjerima 

 

Oni su šejtana ucinili gospodarem poslova svojih, a on ih je uzeo za saradnike. Polozio je jaja i izlegao ih u grudima njihovim. U krilima njihovim gmize i puzi. Gleda kroz oci njihove i govori jezicima njihovim. Tako ih vodi grijehu i lijepim im pricinja i stvari gnusne, kao što je djelovanje onoga kojem je šejtan ucinjen saradnikom u poslu, pa govori neistinu jezikom njegovim.

 

GOVOR 8.

Izrecen o Zubejru u vrijeme za koje bijaše primjeren 

 

Tvrdi da mi se rukom svojom zakleo na vjernost. Ali, nije se zakleo srcem svojim. Tako je on potvrdio vjernost. Što se tice tvrdjenja njegova da to nije drukcije nego sa srcem, trebat ce istupiti s dokazom jasnim za to. Inace, morat ce se vratiti tamo odakle je došao.

 

GOVOR 9.

Kukavicluk ljudi oko deve 

 

Oni grme poput oblaka i sijevaju poput munje. Ali, i pored toga, pokazuju kukavicluk. Mi ne grmimo, sve dok ne navalimo, niti zalijevamo sve dok zbiljski kišu ne izlijemo.

 

GOVOR 10.

O Talhi i Zubejru 

 

Pazite! Šejtan je okupio odred svoj i sabrao konjicu i pješadiju svoju. Uz mene je doista razboritost moja. Niti sam se prevario, niti sam ikada bio prevaren. Boga mi, napunit cu do vrha radi njih catrnju iz koje cu samo ja izvlaciti vodu. Oni se od nje ne mogu niti odvratiti, niti se njoj vratiti.

 

GOVOR 11.

Izrecen u Bici oko deve, kada je Zapovjednik vjernih dao zastavu sinu svome Muhammedu ibn el-Hanefijji 

 

Planine se mogu pomaci s mjesta svojih, ali ti se ne smiješ pomaci sa svoga. Zube svoje stisni! Glavu svoju daj Bogu! Noge svoje cvrsto u zemlju usadi! Pogled svoj na neprijatelju najudaljenijem zadrzi, pa oci zatvori! I budi siguran daje pobjeda samo od Boga Uzvišenog!

 

GOVOR 12.

Izrecen nakon pobjede u Bici oko deve.

 

Tada je, naime, jedan od drugova njegovih rekao: ”Zelim daje brat moj, taj i taj, prisutan, pa da vidi kakvu ti je Allah dao pobjedu nad neprijateljima.” Zapovjednik vjernih na to rece: ”Je li ljubav brata tvoga uz nas?” On rece: ”Jest!” Tada Zapovjednik vjernih kaza: 

U tom slucaju on je prisutan. Šta više, u ovoj vojsci našoj prisutni su cak i oni ljudi koji su još u kicmama muškaraca i matericama zena. Ukratko, vrijeme ce ih iznijeti i vjera ce pomocu njih ojacati.

 

GOVOR 13.

Koji osudjuje stanovnike Basre, Inacice govora istog 

 

Bili ste vojska zene i sljedbenici deve. Ona je zamumlala, a vi se odazvali. Kada bijaše ubijena, vi se razbjezaste. Cudorednost vaša je niska, a zavjet vaš raskinut. Vjera vaša je dvolicnost. Voda vaša je ustajala. Onaj koji prebiva medju vama natovaren je grijesima, a onaj koji vas napusti osigurava milost Stvoritelja svog. 

Kao da vidim glavnu dzamiju vašu, slicnu vanjštini ladje, a Allah je poslao kaznu iznad i ispod nje, i utapa se svako ko je na njoj. 

Boga mi, grad vaš ce doista biti toliko potopljen, pa kao da vec vidim dzamiju njegovu poput gornjeg dijela ladje ili poput noja koji lezi. 

Poput grudi ptice na valu morskom. 

Od ilovace u sebi grad vaš medju gradovima svim zaudara najviše, najblizi je vodi i najudaljeniji nebu. U njemu je devet desetina zla. Onaj koji ulazi u nj opkoljen je grijesima svojim, a onaj koji je izvan njega uziva praštanje Bozije. Kao da gledam tu nastambu vašu: voda ju je toliko progutala da se vidi samo najviši dio dzamije, koja izgleda poput grudi ptice na valu morskom.

 

GOVOR 14.

I ovo je osuda stanovnika Basre 

 

Kopno vaše blisko je moru, ali daleko nebu. Pamet vaša je tanka, a razboritost vaša pomucena. Cilj ste strijelcu, zalogaj izjelici i lahak plijen lovcu.

 

GOVOR 15.

Izrecen nakon stoje Osman ibn Affan vratio zemljište darovano 

 

Boga mi, cak i da sam se uvjerio da su time zene udate ili djevojke robinje otkupljene, vratio bih ga zato stoje u pravicnosti obilje blagostanja. Onaj koji smatra daje tegobno djelovati pravedno, uvidjet ce daje tegobnije ciniti nepravdu.

 

GOVOR 16.

Izrecen nakon što mu je u Medini polozena prisega na vjernost Iz govora istog 

 

Zajamcena je odgovornost za ono što kazem. I odgovoran sam za to. Onaj kome su iskustva jasno pokazala primjerna kaznjavanja minula sprijecen je vrlinom od zapadanja u sumnje. Morate znati da su vam se vratile one iste nevolje koje su postojale onog dana kada je Allah poslao Vjerovjesnika Svog - neka su blagoslovi Boziji i mir na nj! 

Tako mi Onog Koji gaje poslao s Istinom, vas ce zestoko razarati, gorko rastresati, kao u rešetu, i sasvim miješati, kao kašikom po loncu u kome se kuha, sve dok oni medu vama što su dolje ne budu gore, a oni što su gore ne budu dolje i oni koji su pozadi ne budu naprijed, a oni koji su naprijed ne budu pozadi. Boga mi, nisam zatajio niti jednu jedinu rijec, niti izrekao laz ikakvu, a bio sam obaviješcen o dogadjaju ovom i vremenu ovom. 

Budite svjesni da su grijesi doista poput konja nepokornih na koje su uzjahani jahaci njihovi, a uzde su im ohlabavljene, te oni s njima skacu u Dzehennem. Budite svjesni daje vrlina doista poput konja izvjezbanih, na kojima su jahaci njihovi s uzdama u rukama svojim, te ih oni odnose u Dzennet. Postoji istina, a postoji i laz. Postoje i sljedbenici njihovi. U prošlosti se dogadjalo da laz zavlada. A cesto je bilo da istina ostane u manjini. Rijetko se dogodi da ono što zaostaje promakne naprijed. 

Onaj koji misli na Dzennet i Dzehennem nema druge brige. Onaj koji se odvazuje i radi brzo bit ce izbavljen, dok i trazitelj koji je spor moze gajiti nadu. A onaj koji uskracuje djelo susrest ce propast u Dzehennemu. Desno i lijevo su puti koji zavode. Put srednji je put koji je Knjiga Vjecna i Predanje Vjero vjesnika. S njeg se proširio Sunnet i njemu je povratak konacni. Onaj koji se protivi - propao je. A onaj koji izmišlja neistinu - razocaran je. Onaj koji se opire Istini suocava se s propašcu. Dovoljno je neznanje covjeku ne znati sebe. Onaj kojije cvrsto ukorijenjenuvrlini ne propada. Sklonite se u kuce svoje i popravljajte sami sebe. Pokajanje je na vama! Covjek treba hvaliti samo Boga, a osudjivati jedino sebe.

 

GOVOR 17.

O onima koji su postavljeni da bi dijelili pravdu medju ljudima, ali za to nisu sposobni 

 

Od svih ljudi dvije su osobe najomrazenije Bogu. Jedna je ona koja se predala samo sebi. Ona je tako skrenula s Puta pravog i voli govorenje o novotarijama i pozivanje na put krivi. Ona je, zato, kušnja za one koji su njome iskušavani. Samu je sebe odvratila od vodstva onih koji joj prethode. Zavodi one kojije slijede u zivotu njezinu ili poslije smrti njezine. Nosi teret grijeha drugih i zaplela se u nedjela svoja. 

Druga osoba je ona koja se zaodjenula neznanjem. Ona se time svrstala medu neznalice. Bezumno prelazi granicu svaku u tminama iskušenja i slijepa je za blagodati. Oni koji nalikuju ljudima nazivaju je ucenjakom. Ali, ona to nije. Ta osoba izlazi rano ujutro da bi skupljala stvari, a njihovo je manjkanje bolje od obilja; skuplja ih sve dok zedj svoju ne ugasi vodom ustajalom i dok ne stekne ono što je beznacajno. 

Ona sjedi medju ljudima kao sudac odgovoran za rješavanje svega stoje drugima zamršeno. Ako pred nju bude izneseno sporno pitanje neko, po nahodjenju ga svome traljavo dokazuje i presudjuje na osnovi njega. Na taj se nacin zaplice u pometnju sumnji, kao u mrezu paukovu, ne znajuci da li je presudila pravo. Ona je neznalica koja luta u neznanju i koja se besciljno krece tumarajuci u mraku. Nije ni pokušavala pronaci istinitost znanja. Predanje raznosi kao što vjetar raznosi lišce suho. 

Boga mi, ona nije sposobna za rješavanje pitanja koja dospiju pred nju, niti je dostojna dodijeljenoga joj polozaja. Sve što ne zna, i ne smatra vrijednim saznavanja. Ne shvaca daje ono što je izvan domašaja njezina u domašaju drugih. Ako joj je nešto nejasno, nad tim šuti, jer svjesna je neukosti svoje. Zivoti izgubljeni vicu protiv nepravednih presuda njezinih i imeci mrmljaju protiv nje. 

Tuzim se Bogu na osobe koje zive u neznanju i umiru zavedene. Za njih ništa nije bezvrjednije od Kur´ana ako j e kazivan kako treba biti kazivan, niti išta vrjednije od Kur´ana ako su ajeti njegovi iskrivljivani, niti išta opakije od vrline, niti vrlije od poroka.

 

GOVOR 18.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao omalovazavajuci razlike stavova medju ucenjacima 

 

Kada je zadaca neka stavljena pred bilo kojeg od njih, da bi presudio, on sudi o njoj po nahodjenju svome. A kada se sasvim ista zadaca iznese nekom drugom od njih, on donosi presudu suprotnu. Onda ti suci odlaze glavaru koji ih je postavio, pa on ovjerava sve te presude, iako im je Bog Jedan, Poslanik jedan, Knjiga jedna. 

Je li im to Allah naredio da se ne slazu, pa Ga oni poslušali?! Ili im je On to zabranio pa Ga oni nisu poslušali!? Ili im je Allah poslao vjeru nepotpunu, pa zatrazio pomoc njihovu da bi je upotpunio!? Ili su oni sudionici Njegovi u poslovima, tako da im je dio duznosti proglasiti, a Njemu valja prihvatiti?! Ili je to Allah Uzvišeni poslao vjeru savršenu, ali ju je Poslanik - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim! - manjkavo prenio i predao!? Istina je da Allah Uzvišeni kaze: 

Ni jednu jedinu stvar u Knjizi Mi nismo zanemarili!

I kaze da jedan dio Kur´ana potvrdjuje drugi dio i da nema razlazenja u njemu, kako On rece: 

Daje on od bilo koga osim od Boga, oni bi zasigurno 

pronašli u njemu mnoge proturjecnosti unutarnje.

Vanjština Kur´ana je zaista ushitno lijepa, a unutarnjost mu je duboka. Cuda njegova nikada nece nestati, ushitnosti njegove nikada nece proci, a tmine jedino njime mogu biti otklonjene.

 

GOVOR 19.

Izrecen s govornice dzamije u Kufi.

 

Dok je Zapovjednik vjernih drzao predavanje, Aš'as ibn Kajs mu je prigovorio: ”O Zapovjednice vjernih, to je protiv tebe a ne u korist tvoju.” Zapovjednik vjernih gaje pogledao i rekao: 

Kako ti znaš šta je za mene, a šta protiv mene?! Prokletstvo Bozije i drugih neka je na tebi! Ti si ohol sin oholog, dvolican sin poricatelja Istine. Boga mi, jednom si pao u ropstvo poricatelja Istine, a jednom u ropstvo muslimana, ali ni imetak tvoj ni podrijetlo tvoje nisu te mogli izbaviti ni s jedne strane. Covjek koji je udesio da narod njegov bude stavljen pod sablju, te mu prizvao pogibelj, doista zasluzuje da ga bliznji mrze, a da se daljnji ne pouzdaju u nj.

 

GOVOR 20.

O smrti i uzimanju pouke iz nje 

 

Kad biste mogli vidjeti ono što vidješe oni od vas koji su umrli, bili biste zbunjeni i uznemireni. Onda biste culi i pokorili se. Ali ono što oni vidješe još je pred vama zastrto. Zastor ce uskoro biti svucen. Pokazano vam je pod uvjetom da gledate. Dato vam je da cujete pod uvjetom da slušate. I upuceni ste ako uputu prihvacate. Istinu vam govorim! Glasno ste pozvani primjerima i upozoreni vijestima upozorenja punim. Poslije glasnika nebeskih samo covjek moze prenijeti poruku od Boga.

 

GOVOR 21.

Savjet o cuvanju lahkoce u svijetu ovome 

 

Cilj je doista pred vama. Za vama je cas koji vas goni. Sacuvajte lahkocu - stignut cete. Vaši prvi cekaju vaše posljednje.

 

GOVOR 22.

O onima koji su ga optuzili za ubojstvo Osmana 

 

Pripazite! Šejtan je doista krenuo podsticuci sljedbenike svoje. I skupio je vojsku svoju da bi nasilje bilo vraceno u logu svoju, a krivda na mjesto svoje. Boga mi, nisu mi mogli prigovoriti da sam išta ruzno ucinio, niti su ucinili pravdu izmedju mene i sebe. 

Od mene zahtijevaju pravo koje su napustili i krv koju su sami prolili. Ako sam ja bio sudionik s njima, i oni imaju udio svoj u tome. Ali, ako su to ucinili bez mene, sami moraju snositi posljedice. Najveci dokaz njihov je protiv njih samih. Šišaju majku koja je vec presušila i ozivljuju novotarije koje su vec mrtve. O kako lije veliko razocarenje izaziyaca! Ko je taj izazivac i zašto mu se odaziva? Zadovoljan sam doista dokazom Bozijim protiv njih i znanjem Njegovim o njima. Ako odbiju, ponudit cu im oštricu sablje koja je dovoljan izljecitelj krivog i dovoljan podrzatelj pravog. 

Cudno je da mi šalju glas da istupim prema njima radi borbe kopljima i da se pripremim za boj sabljama. Ne bilo ih! Uvijek sam bio takav da nikada ne bijah preplašen borbom, niti uznemiren sukobljavanjem. Uzivam potpunu sigurnost vjere od Boga moga i nemam sumnje nikakve u vjerovanje svoje.

 

GOVOR 23.

O drzanju dalekim od zavisti i vladanju lijepom prema prijateljima i rodjacima 

 

Zaista je odredba sišla s neba na Zemlju poput kapi kiše, donoseci svakome ono što mu je sudjeno, bilo obilje ili oskudicu. Zato, ako ma ko od vas vidi obilje u brata svoga, u potomstvu, imetku ili zivotu, neka mu to nipošto ne bude iskušenje. Sve dok musliman ne pocini neko djelo, za koje - ako se otkrije i spomene - mora spustiti pogled svoj i ako se tim djelom potaknu ljudi prosti, on je poput igraca koji ocekuje da ce mu prvo izvlacenje strjelice donijeti dobitak i isto pokriti gubitak prethodni. 

Takodjer, musliman koji je bez necasnosti ocekuje od Boga jedno od dva dobra: bilo poziv od Boga - a ono što je u Boga bolje je za njega - bilo opskrbu od Boga, te on ima djecu, imetak i, uza sve to, vjeru i štovanje. Zaista, imetak i djeca jesu zasadi svijeta ovoga. A dobro djelo je zasad svijeta onoga. Allah ponekad sastavlja sve to u skupinama nekim. 

Budite, zato, obzirni prema Bogu onako kako On to od vas trazi i bojte Ga se do te mjere da vam nece trebati isprika nikakva. I radite bez dvolicnosti i zelje da se nadaleko procujete, jer ako neko radi za nekoga drugog, onda ga Allah prepusti tome. Trazimo od Boga stupnjeve šehida, zajednicu sa sretnima i druzenje s vjerovjesnicima. 

O ljudi, cak i onaj koji je imucan doista ne moze biti bez srodnika svojih i pomoci njihove rukama ili jezicima. Samo su oni potpora njegova iza leda i samo oni mogu odvratiti nevolje njegove; oni su mu najusluzniji kada ga jadi snadju. Uspomena lijepa o covjeku, koju Allah zadrzava medu ljudima, bolja je za njega od imetka koji je ostavio u nasljedstvo drugima. 

Pazite! Ako iko od vas nade bliznje svoje u potrebi ili gladi, ne smije tvrdiciti u pomaganju njihovu s onim što nece biti uvecano ukoliko takva pomoc ne bude pruzena, niti biti umanjeno trošenjem toga u te svrhe. Ko god ustegne ruku od srodnika svojih usteze samo jednu ruku; ali, u vrijeme kad njemu zatreba pomoc, mnoge ce ruke ostati ustegnute od pomaganja njemu. Onaj koji je dobrocudan moze zauvijek zadrzati ljubav naroda svoga.

 

GOVOR 24.

Poticanje ljudi na dzihad 

 

Zivota mi, nece biti obzira ni za koga, niti popuštanja s moje strane u borbi protiv onoga koji se suprotstavlja Istini ili onoga koji basa u zabludi. O robovi Boziji, budite svjesni Boga i bjezite Bogu od Boga. Koracajte na putu koji je On postavio za vas i prihvatite ono što vam je On nalozio. U tom bi slucaju 'Ali jamcio za uspjeh vaš na kraju i onda ako ga ne biste zadobili odmah.

 

GOVOR 25.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao primivši ponavljane vijesti da Muavijini ljudi zauzimaju gradove.

 

Tada su došli i namjesnici njegovi u Jemenu, Ubejdullah ibn el-Abbas i Said ibn Nimran, uzmicuci nakon što ih je nadjacao Dusr ibn Ebi Artat. Dio je tada vrlo uznemiren nepostojanošcu ljudi svojih u dzihadu i razlazenjem njihovim u odnosu na mišljenje njegovo. Tada se uspeo na govornicu i rekao ovo: 

Niceg osim Kufe što mogu drzati i pruziti! Ako je to stanje tvoje, da vihori nastave udarati u tebi, neka te onda Allah razori! 

Zatim je naveo retke pjesnika nekog: 

O Amru, tako ti dobra zivota tvog oca,

Samo zalogaj skromnija dobih iz tog lonca!

I potom je nastavio: 

Obaviješcen sam daje Busr nadjacao Jemen. Boga mi, pocinjem misliti o tim ljudima da ce uskoro zgrabiti zemlju cijelu jedinstvom svojim u krivdi i razjedinjenošcu vašom u pravdi, nepokornošcu vašom imamu svome u pitanjima pravde i pokornošcu njihovom vodi svome u pitanjima nepravde, njihovim izvršavanjem zavjeta u korist gospodara njihova i izdajom vašom, ispravnim djelovanjem njihovim u gradovima njihovim i vašim lošim. Cak ako bih nekome od vas povjerio zdjelu drvenu, bojim se odbjegli biste s ruckom njezinom. 

O Boze moj, dojadili su mi, a i ja njima. Siti su me, a ja sam sit njih. Zamijeni ih meni boljim od njih, a zamijeni mene njima gorim od mene. O Boze moj, rastopi srca njihova kao što so biva rastopljena u vodi. Boga mi, htio bih da budete tisuca konjanika Benu Firasa ibn Ganma, (kako pjesnik kaze): 

Pozoveš li ih, doci ce ti konjanici,

Onako kao što dolaze ljetni oblaci.

Zatim je on - mir neka je s njim! - sišao s govornice.

 

GOVOR 26.

Arabija prije objave Vjerovjcsništva, Dio govora istog o paznji ljudi poslije smrti Vjerovjesnika Casnog, Dio govora istog o nagodbi izmedju Muavije i Amra ibn el-Asa 

 

Allah je poslao Muhammeda - neka su blagoslovi Boziji i mir na nj i na porodicu njegovu! - kao opomenitelja svjetovima svim i povjerenika Objave, dok ste vi, o Arapi, slijedili vjeru najgoru i prebivali u prebivalištu najgorem, medu stijenama surim i zmijama otrovnim. Pili ste vodu prljavu i jeli hranu necistu. Prolijevali ste krv jedni drugima i niste pazili na srodstvo. Utvare su se ucvrstile medu vama, a grijesi se prilijepili uz vas. 

Motrio sam i uvidio da nemam pomagaca nikakvog do porodice moje. Ustezao sam se zato da ih u smrt nagonim. Drzao sam oci svoje zatvorenim i pored trunja u njima. Pio sam uprkos gušenju u grlu. Bio sam strpljiv uprkos tegobi u disanju i gorcini goroj od gorcine tikvice gorke. 

On nije dao prisegu vjernosti sve dok nije dobio pristanak njegov da ce mu platiti cijenu njezinu. Neka ruka kupca toga ne bude uspješna i neka pogodbu prodavaca presretne sramota! Sada se morate latiti oruzja za rat i spremiti za nj opremu. Plameni su mu visoko narasli i blještavilo mu je uvecano. Odjenite se strpljenjem, jer ono je odjeca najbolja za pobjedu.

 

GOVOR 27.

Poticanje ljudi na dzihad 

 

A sada! Dzihad je doista jedna od kapija Dzenneta, koju je Allah otvorio za najvece prijatelje Svoje. On je odjeca vrline, zaštitni oklop Boziji i pouzdani štit Njegov. Ko god ga, u mrznji, napusti, Allah ga pokriva odjecom sramote i ogrtacem nevolje. Odbacen je s prezirom i porugom, a srce mu je zastrto. Istina je oduzeta od njeg zato što izostavlja dzihad. On mora trpjeti sramotu i pravda mu je uskracena. 

Pripazite! Pozivam vas da se borite protiv ljudi tih i nocu i danju, i tajno i javno. I poticem vas da ih napadate prije nego oni napadnu vas. Boga mi, nijedan narod nije bio napadnut usred kuca svojih a da nije pretrpio sramotu. Ali, vi to ostavljate drugima i okanjujete se toga sve dok ne budete napadnuti i gradovi vaši zauzeti. Konjanici Benu Gamida doprli su do Anbara i ubili Hassana ibn Hassana el-Bekrija. Oni su udaljili konjanike vaše od vojarne. 

Saznao sam da su ljudi njihovi napastovali zene muslimanske i druge zene pod zaštitom islama, te potrgali ukrase njihove s nogu, ruku, vratova i ušiju. I ni jedna zena nije se mogla tome oduprijeti, osim izgovaranjem ajeta: 

Mi smo Boziji i Njemu cemo se vratiti!

Potom su otišli natrag natovareni blagom bez rane ijedne i zivota izgubljenog. Ako ijedan musliman umre od tuge za svim tim, onda on ne zasluzuje prijekor, vec je najprije opravdan preda mnom. 

Kakvo cudo! Kakvo cudo! Boga mi, srce vehne i zabrinutost raste gledajuci jedinstvo tih ljudi u krivdi i razlaz vaš u pravdi. Sram vas i jad za to bilo! Postali ste cilj u koji strijele bivaju odapinjane. Napadnuti ste, sami ne napadate. Na vas navaljuju, a vi ne navaljujete. Prema Bogu se griješi, a vi ste s tim saglasni. Kada sam ljeti od vas trazio da krenete protiv njih, rekli ste daje zega jaka, da vas poštedim dok zega ne popusti. A kad sam vam naredio zimi da krenete, rekli ste daje studen ljuta, da vam dam vremena dok studen ne prodje. To su bili izgovori samo u izbjegavanju zege i studeni. Pa ako tako bjezite od zege i studeni, bjezat cete, Boga mi, još gore od sablje. 

O vi, tek likovi ljudski, vi neljudi! Razumijevanje vaše je razumijevanje djece, a pamet vaša pamet stanara što zive u prostorima zastrtim. Volio bih da vas nisam ni vidio, niti upoznao. Boga mi, to mi poznanstvo uzrokuje kajanje i donosi zalost samo. Neka vas Allah uništi! Srce ste mi natocili jedom i grudi ispunili srdzbom. Prisilili ste me da jedan za drugim pijem gutljaje jada zestokog. Upropastili ste savjet moj nepoko-ravanjem i napuštanjem mene do te mjere da su Kurejši poceli govoriti: "Sin Ebu Taliba je doista hrabar covjek, ali ne poznaje vodjenje rata." Neka ih Allah blagoslovi! Je li iko od njih vatreniji u ratu i iskusniji u njemu od mene?! Krenuo sam u njega još u dvadesetim godinama. I ovdje sam! Prešao sam šezdesetu. Ali onaj kojem se ne pokorava ne moze uspješno voditi rat.

 

GOVOR 28.

O prolaznoj naravi ovog i vaznosti svijeta buduceg 

 

Svijet je ovaj doista okrenuo leda i navijestio odlazak svoj, dok je svijet buduci zasigurno najavio dolazak. Znajte! Danas je dan pripreme, a sju-tra dan utrke. Mjesto napredovanja je Dzennet, dok je krajnost Dzehennem. Zar nema nikog da prije smrti svoje ponudi pokajanje nad pogrješkama svojim?! Ili, zar nema nikog da poduzme djela cestita za sebe prije Dana obracuna?! 

Doista ste u danima nadanja iza kojih stoji smrt. Onom koji radi u toku dana nadanja svog, prije nego mu dodje smrt njegova, koristit ce djelo njegovo, a smrt mu njegova nece naškoditi. Ali onaj koji propušta da djeluje tokom vremena nadanja, prije nego nastupi smrt, zaista je na gubitku i smrt njegova donijet ce mu štetu. Pripazite! Radite kada ste u zadovoljstvu upravo onako kako radite kada ste u strahu. Pripazite! Doista ne vidjeh pospanog koji cezne za Dzennetom, niti usnulog koji se boji Dzehennema. Pripazite! Onaj kojem ne koristi Istina mora trpjeti štetu od lazi. A onaj kojeg ne vodi Uputa bit ce odveden zabludom u propast. 

Pripazite! Izricito vam je naredjeno da idete. I upuceni ste kako da se za to putovanje pripremite. Zasigurno, najstrašnija stvar koje se bojim u vezi s vama jest da slijedite strasti i da protezete nade. Pribavite iz svijeta ovog za se ono što ce vas izbaviti sjutra.

 

GOVOR 29.

O onima koji su našli izgovore u vrijeme dzihada 

 

O ljudi Cija su tijela zajedno, a zelje razlicite. Govor vaš smekšava kamenje tvrdo, a djela vaša privlace vama neprijatelje vaše. Na sjednicama svojim uvjeravate kako cete uciniti ovo ili ono, ali kada nastupi borba, kazete: "Odvrati se!" Ako vas neko poziva, poziv ostaje bez odziva. Onom koji s vama mucno izlazi na kraj srce se ne utješi. Izgovori su vam loši poput isprika duznika nevoljnog da plati. Covjek bez vrijednosti ne moze se obraniti od nevolje. Istinu nije moguce doseci bez napora. Koju kucu osim svoje treba zaštititi? I s kojim vodom biste išli da ratujete poslije mene? 

Razocaran je, Boga mi, onaj kojeg ste prevarili. A onaj koji uspije s vama, Boga mi, dobiva samo strijele nekorisne. Vi ste poput strijela izlomljenih bacenih na neprijatelja. Boga mi, polozaj mije sada takav da niti vjerujem rijecima vašim, niti ceznem za pomoci vašom, niti s vama zastrašujem neprijatelja. Staje s vama? Kakva je bolest vaša? Staje lijek za ozdravljenje vaše? Druga stranka su ljudi kao i vi. Zar rijec bez djela?! Nemarnost bez vrline?! I pohlepa za onim što nije pravo?!.

 

GOVOR 30.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao iznoseci na vidjelo zbiljske cinjenice o ubojstvu Osmana ibn Affana 

 

Da sam naredio ubojstvo njegovo, bio bih ubojica njegov. Ali, da sam sprijecio druge da ga ubiju, bio bih pomagac njegov. Stanje bijaše takvo da onaj koji mu je pomagao sada ne moze reci: "Napustio gaje onaj od kojeg sam ja bolji." A onaj koji gaje napustio ne moze reci: "Pomogao mu je onaj koji je bolji od mene." Iznosim pred vas cijeli slucaj njegov. On je prisvajao i to je radio ruzno. Negodovali ste protiv toga i u tome ste pocinili prijestup. U Boga je presuda istinska izmedju onog koji je prisvajao i onog koji je negodovao.

 

GOVOR 31.

Izrecen prije Bitke oko deve Naime, Zapovjednik vjernih je tada poslao Abdullaha ibn el-Abbasa Zubejru ibn el-Avvamu sa zadacom da mu savjetuje povratak pokornosti. U toj prilici rekao mu je sljedece: 

 

Ne susreci se nipošto s Talhom! Jer, susretneš li ga, naci ceš ga poput bika neukrotiva ciji su rogovi savijeni prema ušima njegovim. On jaše divlju jahacu zivotinju, a kaze daje pripitomljena. Ali sastani se sa Zube-jrom, buduci daje on cudi blage. I reci mu: ”Rodjak tvoj po materi ti kaze: ´Poznavao si me u Hidzazu ali me ne poznaješ u Iraku. Onda, šta te odvrati od onog stoje bilo znano?´”

 

GOVOR 32.

O potcjenjivanju svijeta ovoga i vrstama ljudi njegovih 

 

O ljudi! Zatekli smo se u tako nepravednom i nezahvalnom vremenu, u kojem je casni smatran pokvarenim, a tlacitelj napreduje u prijestupima svojim. Ne koristimo ono što znamo i ne otkrivamo ono što ne znamo. Ne bojimo se nesrece sve dok nas ona ne snadje. 

Cetiri su vrste ljudi! Medju njima je onaj koji je zašticen od sijanja smutnje samo niskim polozajem svojim, manjkavošcu sredstava i oskudnošcu imetka. 

Potom, postoji onaj koji je potegao sablju, koji otvoreno tvori smutnju, koji skuplja konjicu i pješadiju svoju i koji se predao pribavljanju imetka, vodjenju ceta, uspinjanju na govornicu i dopustio je da mu utrne vjera. Kako je loša trgovina da svijet ovaj kupuješ prodajuci ono što ti pripada u Boga kao naknada. 

Medju njima je i onaj koji trazi svijet ovaj pomocu djela odredjenih za svijet buduci. Ali on ne trazi svijet buduci pomocu djela svijeta ovog. Izgledom je miran, sitno koraca, pokazuje odjecu svoju, ukrašava se da bi se predstavio pouzdanim, te koristi dobrostivost Boziju kao put cinjenja grijeha. 

A potom, postoji i onaj kojeg slabost i nedostatak sredstava zivotnih zadrzavaju od trazenja vlasti. Njega je to stanje ucinilo takvim, pa se on i prikazuje zadovoljnim. I kiti se ruhom odlicnika, iako od toga nema ništa. 

Zatim, preostaju ljudi u cijem slucaju sjecanje na povratak konacni drzi spuštenim poglede njihove, a strah od ozivljenja ponovnog potice im suze. Neki od njih su protjerani i raspršeni, neki su zastrašeni i podjarmljeni, neki su tihi kao da imaju brnjicu, neki se iskreno mole, neki su pogodjeni jadom teškim i obuzeti bolom, a strah ih je utamnicio u bez-imenost, i stid ih prekriva tako kao da su u vodi gorkoj, usta su im zatvorena, a srca utucena. Oni su poucavani sve dok nisu zamoreni, ugnjetavani sve dok nisu bili ponizeni i ubijani sve dok ih nije preostao samo mali broj. 

Neka svijet ovaj bude u ocima vašim manje vrijedan od kore drace i os-trizaka vune. Poucite se na primjeru onih koji su bili prije vas, prije nego se na primjeru vašem budu poucavali oni koji ce doci poslije vas. I odbacite svijet ovaj kudeci ga, jer on je ostavio i onoga koji je u nj bio zaljubljeniji nego što ste vi.

 

GOVOR 33.

Izrecen uz krpljenje sandale njegove.

 

Abdullah ibn el-Abbas kaze daje on, kada je Zapovjednik vjernih istupio radi rata sa stanovnicima Basre, došao njemu u posjetu u Zukaru. Zatekao gaje kako krpi sandalu svoju. Tada mije Zapovjednik vjernih rekao: ”Kolika je vrijednost sandale ove?” Odgovorih: ”Nema vrijednost nikakvu!” Potom on rece: ”Boga mi, ona mije draza nego upravljanje vama, osim kada promicem pravdu i odvracam krivdu!” Onda je istupio i odrzao govor." 

Uistinu, Allah je poslao Muhammeda - blagoslovi Boziji neka su s njim i potomstvom njegovim! - kada niko medju Arapima nije citao knjigu, niti zagovarao vjerovjesništvo. On je ljude vodio sve dok ih nije postavio na mjesto njihovo i sve dok ih nije dopratio do izbavljenja njihova. Tako su koplja njihova postala pouzdana, a prilike njihove sredjene. 

Boga mi, doista bijah u vodstvu njihovom sve dok ono potpuno ne ovlada. Ne pokazan slabost ili kukavicluk. I sadašnji mi je hod takav. Probijat cu zasigurno nepravdu sve dok pravda ne izadje sa strane svoje. 

Staje izmedju mene i Kurejša? Boga mi, borio sam se s njima kada su bili poricatelji Istine i borit cu se s njima kada budu zavedeni. Bit cu za njih isti danas kakav sam za njih bio jucer. 

Boga mi, Kurejši nam se samo svete zato što nam je Allah dao prednost nad njima, pa smo ih mi uveli u vlast našu. Poslije tog oni su postali, kako pjesnik kaze: 

Zivota mi, svakog jutra svjeze mlijeko si pio,

i sitnošpice hurme s mladim maslom si jeo;

Plemenitost koju nisi imao prije tebi smo dali,

rasnim konjima i zutosmedjim kopljima smo te okruzili.

 

GOVOR 34.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao pripremajuci ljude za borbu protiv Sirijaca 

 

Teško vama! Umorio sam se koreci vas. Jeste li zadovoljni ovosvjetskim umjesto zivotom buducim? Ili, ponizenjem umjesto dostojanstvom? Kada vas zovem da se borite protiv neprijatelja vašeg, oci vam kolutaju kao da ste vec u pandzama smrti i kao da ste izbezumljeni od zaprepašcenja. Nagovore moje niste shvatili, pa ostadoste smeteni. Kao da su vam srca pogodjena ludilom, pa ne shvacate. Ne^Vjerujem vam dok noc je noc. Niti ste mi potporanj da se oslonim, niti pomoc za cast i pobjedu. Primjer vaš je primjer deva ciji su cuvari zalutali; tako, ako se one okupe s jedne, razidju se s druge strane. 

Boga mi, tako ste nevicni paljenju plamena ratnog. Protiv vas se spletkari, a vi ne uzvracate. Granice vaše suzavaju se, a vi se ne srdite. Oni koji rade protiv vas ne spavaju, a vi se bezbrizno zabavljate. Boga mi, podjarmljeni su oni koji jedni druge u nevolji ostavljaju. Boga mi, uvjeren sam o vama da cete se, ako se boj rasplamsa i smrt bude obli-jetala oko vas, odvojiti od sina Ebu Talibova kao što glava odsjecena biva od trupla odvojena. 

Boga mi, ako neko omoguci neprijatelju svome da ga nadvlada tako da mu cupa meso, drobi kosti i guli kozu komad po komad, onda to znaci da je bespomocnost njegova velika a srce njegovo slabo i zatoceno u grudima. Vi mozete postati takvi ako zelite! Ali, što se tice mene, prije nego što to dopustim, upotrijebit cu britku sablju svoju koja ce zasijecati ispod kostiju glave i od koje ce letjeti ruke i noge. Poslije toga ce AHah uciniti što On hoce. 

O ljudi, imam pravo nad vama, imate pravo nada mnom. Što se tice prava vašeg nada mnom, to je da vas savjetujem, da vam u potpunosti dam ono što vam pripada, da vas poucim da ne ostanete neznalice i da vam objasnim kako biste znali. A što se tice prava moga nad vama, to je ispunjenje zakletve vaše na vjernost, dobronamjernost u prisutnosti i odsutnosti, odazivanje kada vas pozovem i poslušnost kada vam naredjujem.

 

GOVOR 35.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao poslije prosudjivanja 

 

Sva hvala se duguje Bogu, pa makar vrijeme donijelo nevolju satirucu i dogadjaj veliki! Svjedocim da nema boga osim Boga Jednog, da nema sudionika za Njeg, niti s Njim ima ikakva drugog boga osim Njega, i da je Muhammed rob Njegov i Poslanik Njegov. 

A potom! Nepokornost savjetnika sucutna, koji ima znanje i iskustvo, donosi, doista, razocarenje i ima za posljedicu kajanje. Dao sam vam naloge o presudivanju tom i iznio pred vas gledišta svoja skrivena - e da su nalozi Kasirovi bili ispunjeni!? - ali odbijali ste to kao protivnici grubi i pobunjenici nepokorni sve dok sam savjetnik nije zapao u sumnju o savjetu svome, pa je kresivo prestalo davati iskru. Moj i vaš polozaj, zato, posta kao u pjesmi Havazina: 

Dao sam vam nalog usred Mun´aridzu-l-Liva,

Ali shvacen ne bih do sutrašnjega podneva!

 

GOVOR 36.

Upozoravanje ljudi Nehrevana na njihov usud 

 

Opominjem vas da ne biste pali kao zrtve na kosini rijeke ove i na ravnici nizije ove, bez dokaza ocigledna od Gospodara vašeg i bez dokaza jasna od vas samih. Izašli ste iz kuca svojih i onda vas je šcepala sudbina. Odvracah vas od tog prosudjivanja, ali vi odbaciste savjet moj, kao suparnici i protivnici, sve dok nisam mišljenje svoje okrenuo u smjeru zelja vaših. Vi ste skupina glava lahkih i razboritosti slabe. Oca ne imali! Nisam vam donio zlo nikakvo, niti vam zelio nesrecu ikakvu.

 

GOVOR 37.

Kazivanje Zapovjednika vjernih koje se uzima kao govor o postojanosti njegovoj u dosezanju Istine i prednjacenju u vjerovanju

 

Izvršio sam duznosti kada su drugi klonuli duhom. I istupio sam javno kada su se drugi skrivali. Govorio sam kada su drugi šutjeli. Stupao sam sa svjetlom Bozijim kada su drugi mirovali. Bio sam glasom najtiši od njih, ali najdalekosezniji u istupanju naprijed. Jezdio sam drzeci se za uzdu vrline, naredjivanja dobra i sprjecavanja zla. Obaveznosti njezinoj predah se posve, poput planine koju ne moze pokrenuti ni vjetar silan, niti oluja uzdrmati. Niko ne bi mogao naci pogrješku pri meni, niti govornik ijedan loše govoriti o meni. 

Covjeka ponizenog poštujem sve dok osiguravam pravo za njega. A jak covjek slab je za mene sve dok od njega ne oduzmem pravo [drugoga]. Zadovoljni smo sudbinom koju je Allah odredio i pokoravamo se zapovijedi Bozijoj. Zar mislite da bih govorio laz o Poslaniku Bozijem -blagoslov i mir od Boga neka su na nj! Boga mi, zasigurno sam prvi koji gaje posvjedocio! Zato, necu biti prvi koji ce ga krivotvoriti. Razmotrio sam slucaj svoj te se uvjerio daje poslušnost moja pretekla prisegu moju na vjernost. A zavjet na vratu mome u korist je drugome.

 

GOVOR 38.

O imenovanju sumnje kao pojave i ponizenosti onih koji sumnjaju 

 

Sumnja se sumnjom zove jer istini samo slici. Što se tice zaljubljenika u Boga, uvjerenje im je svjetlo, a smjer puta pravog im je vodic. A što se tice neprijatelja Bozijih, zabluda je molba njihova, a sljepoca im je vodic. Smrt ne moze izbjeci onaj koji se nje boji. A vjecnost ne moze zadobiti onaj koji je voli.

 

GOVOR 39.

O ponizenosti onih koji se povlace iz borbe 

 

Suocen sam s ljudima koji ne slušaju kada im naredim i koji ne odgovaraju kada ih pozivam. Oca ne imali! Šta biste htjeli pa da se dignete radi Boga? Zar vas vjera ne povezuje i osjecanje casti ne potice? Medu vama stojim vicuci i zovuci vas u pomoc. Ali ne slušate rijec moju i ne pokoravate se nalozima mojim sve do casa kada okolnosti pokazu loše posljedice svoje. Osveta nikakva ne moze biti postignuta s vama i niti ikakva ostvariti se zelja. Zvao sam vas u pomoc kad je braci vašoj trebalo, ali ste bucali kao deva koju boli drob i uvijali se kao deva leda tankih. Onda mi je dolazila slaba teturava skupina vas, kao da su bili gonjeni prema smrti i gledali je ocima svojim.

 

GOVOR 40.

Izrecen kada je Zapovjednik vjernih cuo povik haridzija: "Jedina presuda je ona Bozija!" Još jedna inacica 

 

Taje izreka pravilna, ali ono što se njome smjera - krivo je! Da! Presuda doista pripada samo Bogu! Ali, ti ljudi kazu daje vladavina samo Bozija. Cinjenica je da za ljude nema umaknuca od vladara, dobroga ili lošeg. Pod upravom njegovom radi i vjernik i uziva nevjernik. Tokom se njezinim ispunjavaju rokovi Boziji. Preko vladara porez je skupljan, neprijatelj suzbijan, putevi osiguravani, a pravo slaboga oduzimano od jakog. Covjek cestit uziva mir i dobiva zaštitu od prijestupnika. Kada je Zapovjednik vjernih cuo povik haridzija o presudi spomenutoj rekao je: 

Ocekujem presudu Boziju nad vama. 

Potom je nastavio: 

Što se tice uprave dobre, castan covjek u njoj vrši dobra djela. U upravi lošoj osoba pokvarena uziva sve dok joj vrijeme ne istekne, pa je i smrt ne sustigne.

 

GOVOR 41.

O osudi izdaje 

 

O ljudi! Odanost je doista blizankinja iskrenosti. Od nje ne poznajem štita boljega. Onaj koji shvaca zbilju povratka nikada ne izdaje. U vremenu smo kada vecina ljudi gleda na izdaju kao na mudrost. U danima ovim neznalice to nazivaju prepredenošcu uzvišenom. Šta je s njima? Allah ih ubio! Onaj koji je prošao kroz vatru i vodu zivota pronalazi isprike da se zaštiti od naloga i zabrana Bozijih, ali se ne obazire na njih i pored te sposobnosti svoje. A onaj kojeg vjera ne obuzdava vreba priliku i pribjegava lukavstvu.

 

GOVOR 42.

O Zeljama srca i proširivanjima nada 

 

O ljudi! Ono cega se najviše bojim za vas jest dvoje: djelovanje u skladu sa strastima i proširivanje nada. Što se tice djelovanja u skladu sa strastima, to odvraca od Istine. A proširivanje nada cini da svijet buduci zaboravljen bude. Morate znati daje svijet ovaj prošao vrlo brzo, te da ništa nije ostalo od njega. Ništa, ni poput kapljica preostalih u zdjeli koju je neko prevrnuo! 

Pripazite! Svijet buduci vec pristize! A oba svijeta imaju sinove svoje. Budite sinovi svijeta onoga, a ne sinovi svijeta ovoga! Jer, svaki ce sin na Danu sudnjem pristati uz majku svoju. Doista, danas se radi, ali još nema obracuna. A sjutra je obracun, ali nece biti rada.

 

GOVOR 43.

Izrecen kada je Zapovjednik vjernih izaslao Dzerira ibn Abdullaha el-Bedzelija Muaviji, a neki od drugova njegovih predlozili pripremu borbe s njim 

 

Pripremanje moje za rat s narodom Sirije, dok je Dzerir ibn Abdullah el-Bedzeli još tamo, bilo bi zatvaranje vrata za Siriju i odvracanje naroda njezina od djela dobrog, ako ga oni kane uciniti. Medjutim, ustvrdio sam granicu vremensku za Dzerira nakon koje se on ne bi zadrzavao, osim ako bude prevaren ili neposlušan. Mišljenje moje daje prednost strpljenju. Pricekajte zato vrijeme kratko. Ne dopada mi se vaša priprema. 

Razmotrio sam to temeljito sa strana svih. Ali ne nalazim put nikakav osim rata ili vjere krive. Doista, postojao je vladar nad ljudima koji je uveo novotarije i koji je prisilio ljude da ih ocituju. Ocitovali su ih, a onda se podigli i izmijenili poredak cijeli.

 

GOVOR 44.

Izrecen kada je Maskala ibn Hubejre eš-Šejbani prebjegao Muaviji, nakon sto je otkupio neke suznje iz Benu Nadzije od jednog poreznika Zapovjednika vjernih, ali, kada je on zatrazio isplatu, onaj je umakao u Siriju 

 

Neka Allah osramoti Maskalu! On je radio kao plemic, ali je pobjegao kao rob. Prije nego stoje štovatelj njegov mogao govoriti, on gaje ušutkao. I prije nego stoje hvalitelj njegov mogao posvjedociti dobra djela njegova, on mu je zatvorio usta. Daje ostao, uzeli bismo od njega ono što bi on mogao lahko dati, a za ostatak bismo pricekali sve dok ne bi skupio više imetka.

 

GOVOR 45.

O Uzvišenosti Bozijoj i niskosti svijeta ovog 

 

Hvala se duguje Bogu. Od milosti Njegove niko ne gubi nadu. Od blagodati Njegovih niko nije odvojen. Od oprosta Njegova niko nije razocaran, a za sluzbu Njegovu niko nije dovoljno velik. Milost Njegova nikada ne prestaje. Blagodat Njegova nikada ne moze biti istrošena. 

Svijet ovaj je mjesto za koje je kraj odredjen. A stanovnicima njegovim dosudjen je odlazak s njega. On je sladak i privlacan. On hita onima koji teze za njim i prirasta srcu onoga koji ga gleda. Otputujte zato s njega s opskrbom najboljom koju mozete pripremiti i ne trazite na njemu više nego stoje dovoljno; ne zahtijevajte od njeg više od uzdrzavanja.

 

GOVOR 46.

Izrecen kada je Zapovjednik vjernih odlucio krenuti prema Siriji 

 

Boze moj! Utjecem Ti se od tegobe puta, zala povratka i prizora uništenja porodice i imovine. Boze, Ti si drug na putovanju i Ti si Onaj Koji je ostavljen radi obitelji. Niko osim Tebe ne moze spojiti to oboje, jer onaj koji je ostavljen ne moze biti pratilac na putovanju, niti onaj koji je u društvu moze istodobno biti i ostavljen.

 

GOVOR 47.

O nesrecama velikim koje pogadjaju Kufu 

 

O Kufo! Kao da vidim kako te razvlace na trgovištu poput koze stavljene iz Ukaza. Sastrugana si nevoljama i mucena patnjama teškim. Doista znam da ce Allah pogoditi brigom i ošinuti rukom ubojice nasilnika svakog koji bi ti smjerao zlo.

 

GOVOR 48.

Izrecen u vrijeme pohoda na Siriju 

 

Hvala se duguje Bogu kad se noc rasprostire i kada se mraci. I neka je hvala Bogu kad god zvijezda šija i zalazi. I neka je hvala Bogu Cija darezljivost nikada ne izostaje i Cije blagonaklonosti ne mogu biti uzvracene. Pa dobro! Izaslao sam naprijed prethodnicu svoju i naredio im da ostanu u taboru na ovoj obali rijeke sve dok im ne prispije sljedeci nalog moj. Namjera mije prijeci tu vodu do malih nastambi ljudi koji zive na onim stranama Tigrisa, pa i njih podici s vama na neprijatelja, te ih drzim kao pomocnu snagu vašu.

 

GOVOR 49.

O velicini i uzvišenosti Bozijoj 

 

Hvala Bogu Koji zna sve nevidljivo i prema Kojem vode znaci svega vidljivog. On nije vidljiv okom gledatelja, ali oko koje Ga ne vidi ne moze Ga ni poreci, niti Ga um koji dokazuje jestost Njegovu moze dosegnuti. On je tako Uzvišen u Uzvišenosti Svojoj da ništa ne moze biti uzvišenije od Njega, dok je u bliskosti toliko blizak da ništa od Njega ne moze biti blize. Ali, Uzvišenost Ga Njegova ne udaljuje od iceg u stvaranju Njegovu, niti Ga bliskost Njegova dovodi na razinu jednaku s bilo cime. On nije umovima raskrio tajanstvo svojstva Svoga, pa ipak nije ih sprijecio u stjecanju znanja bitnog o Sebi. I zato je On takav da svi znaci postojanja svjedoce o Njemu tako ocito da Ga cak i um poricatelja takodjer posvjedocuje. Allah je uzvišen nad onim što o Njemu kazuju oni koji Ga usporedjuju s bilo cime i oni koji Ga poricu.

 

GOVOR 50.

O izmiješanosti pravog i krivog 

 

Izvor pojavljivanja nesreca jesu strasti slijedjene i propisi izmišljeni, koji su suprotni Knjizi Bozijoj i na kojima neki ljudi uzajamno saraduju, protivno vjeri Bozijoj. Daje ono stoje krivo izdvojeno iz smjese s onim Stoje pravo, ne bi bilo skriveno od onih koji ga traze; a daje ono stoje pravo izdvojeno iz smjese s onim stoje krivo, prestali bi ga spominjati jezici nepokornih. Medjutim, ono što se cini jeste to da se nešto uzima odavde, a nešto odande, te se oboje miješa. I tada šejtan uzima vlast nad prijateljima svojim, a izbavljaju se samo oni kojima je Allah odredio dobro.

 

 

GOVOR 51.

Izrecen kada su pristaše Muavijine na Siffinu nadjacali drugove Zapovjednika vjernih, zauzeli pojilo na Eufratu i sprijecili pristup vodi 

 

Oni vam išcu zalogaje borbe. Zato, ili ostanite u sramoti i na polozaju najnizem, ili namocite krvlju sablje svoje i ugasite vodom zedj svoju. Smrt je zivjeti u potcinjenosti, dok je zivot umrijeti kao pobjednik. Pazite, Muavija, doista, vodi malu skupinu pobunjenika i drzi ih u tmini o cinjenicama istinskim, s posljedicom da oni podmecu prsa svoja kao mete smrti.

 

GOVOR 52.

O propasti svijeta ovog te o nagradi i kazni u svijetu buducem (Ovaj je govor vec bio dat ali, s obzirom na razliku izmedu te dvije inacice, navodimo ga ponovno.) Dio govora istog o opisu Blagdana zrtve i kakvoci zivotinje za zrtvovanje 

 

Pripazite! Svijet ovaj skoncava i vec obznanjuje odlazak avoj. Poznatosti njegove postale su stranci i on se ubrzano krece unatr-ag. On pozuruje zitelje svoje prema propasti i vozi susjede svoje prema smrti. Slasti njegove ogorcale su, a bistrine zamucene. U skladu s tim, ono stoje ostalo od njega poput vode je preostale u zdjeli, ili samo gutljaj vode. Ako je osoba zedna pije, zedj joj nije ugašena. 

O robovi Boziji, pripremite se da napustite svijet ovaj, cijim je ziteljima odredjeno nestajanje. Ne dozvolite nipošto da vas nadvladaju nadanja duga, niti da vam se oduzi rok boravka! Boga mi, da mucete poput deve koja je izgubila mladunce svoje, da dozivate poput gukanja golubova, da skrušeno molite poput pustinjaka predanih, da se okrenete Bogu, ostavljajuci imetke svoje i djecu kao sredstvo stjecanja blizine Njegove i mjesta visokog kod Njega, ili oprosta grijeha što su odredjeni u knjigama Njegovim i koje su zabiljezili meleki Njegovi, bilo bi to manje od nagrade Njegove koju molim za vas ili kazne Njegove od koje strahujem radi vas. 

Boga mi, da se srca vaša potpuno rastope, a oci vaše proliju suze krvave, bilo od zelje za Njim ili u strahu od Njega, i da vam je dopušteno da zivite na svijetu ovom sve vrijeme koliko on traje, cak ni onda djela vaša ne bi mogla isplatiti velike darezljivosti Njegove vama i vodjenje Njegovo vas prema vjeri. 

Potrebno je da zivotinji koja ce biti sasvim prikladna za zrtvu oba uha njezina budu uzdignuta a oci njezine zdrave. Ako su uši i oci zdrave, zivotinja za zrtvovanje je zdrava i bez nedostatka, pa makar joj rog bio slomljen ili vukla noge svoje do mjesta zrtvovanja.

 

GOVOR 53.

O davanju prisege 

 

Oni navaljivahu na me kao što deve navaljuju jedna na drugu kad prispiju do vode pitke, onda kad su raspuštene nakon razvezivanja nogu, sve dok ne pomislih da ce ili ubiti mene ili se medjusobno poubij ati ispred mene. Razmišljao sam o pitanju tom i iznutra i izvana tako da mi je to prijecilo spavanje. Ali ne nadoh puta nikakva osim da se borim s njima ili, u protivnom, da odbacim sve stoje donio Muhammed - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! Ustvrdio sam da bi suociti se s ratom bilo za mene lakše nego suociti se s kaznom, te da su tegobe svijeta ovoga lakše nego tegobe svijeta onoga.

 

GOVOR 54.

Izrecen kada su ljudi Zapovjednika vjernih pokazali nestrpljenje spram ustezanja njegova da im dopusti borbu na Siffinu 

 

Ako mislite daje to posljedica straha od smrti, Boga mi, ne marim da li idem prema smrti ili smrt zuri prema meni. A ako mislite da je to od sumnje moje prema ziteljima Sirije, Boga mi, ne odugovlacim s ratom cak ni jedan dan, osim u nadi da ce mi se pridruziti skupina neka, naci uputu preko mene i vidjeti svjetlo moje slabašnim ocima svojim. To mi je milije nego ih poubijati u stanju zavedenosti njihove, iako ce trpjeti grijehe svoje.

 

GOVOR 55.

O postojanosti na polju bojnom 

 

S Poslanikom Bozijim - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - borili smo se protiv oceva, sinova, brace i rodjaka svojih, a to je samo povecavalo vjerovanje naše, pokornost, slijedjenje Puta pravog, podnošenje bolova i ozbiljnost u borbi protiv neprijatelja. Naš covjek i neko od neprijatelja bacali bi se jedan na drugog kao muzevi hrabri, boreci se do smrti; ponekad je covjek naš savladao protivnika svoga, a ponekad je covjek neprijateljski savladao našeg. 

Kada je Allah vidio iskrenost našu, poslao je ponizenje na neprijatelja našeg i pomoc Svoju na nas, sve dok se islam nije uspostavio s vratom na zemlji i ostatkom na mjestu svome. Zivota mi, da smo se i mi ponašali poput vas, ni jedan stup vjere ne bi mogao biti podignut, niti bi stablo vjerovanja moglo olistati. Boga mi, vi cete pomusti krv našu i to cete sigurno popratiti kajanjem.

 

GOVOR 56.

U kome Zapovjednik vjernih govori drugovima svojim o Muaviji 

 

Poslije mene nametnut ce vam se covjek zvala širokih i trbuha velikog. Progutat ce sve cega se docepa i ceznut ce za onim što ne dobije. Trebalo bi da ga ubijete, ali necete ga ubiti. Pripazite, naredit ce vam da me grdite i da me se odreknete. Što se tice pogrda, pa grdite me, jer - to je ocišcenje moje i izbavljenje za vas. A što se tice odricanja, ne odricite me se, jer sam rodjen u vjeri prirodnoj i bio sam prvi u njoj i prvi u Iseljenju.

 

GOVOR 57.

Izrecen prigodom obracanja Zapovjednika vjernih haridzijama 

 

Oluja vas pogodila i ne ostao niko od vas ko oplodava! Zar da sebi posvjedocim nevjerovanje nakon vjere u Boga i borbe na putu Bozijem s Poslanikom Bozijim!? 

”Tada bih zalutao i ne bih na Putu pravom bio".

I, zato, zauzmite najgore mjesto povratka i vratite se natrag. Pripazite! Zasigurno, susrest cete poslije mene ponizenja puno, sabljom britkom i sebicnošcu koju ce tlacitelji usvojiti kao nacin ponašanja prema vama.

 

GOVOR 58.

Izrecen kada je Zapovjednik vjernih pokazao nakanu da se bori protiv haridzija i kada je obaviješcen da su oni prešli preko mosta Nehrevana na drugu stranu 

 

Mjesto propasti njihove na ovoj je strani rijeke. Boga mi, cak ih ni deset nece prezivjeti, a od vas ni deset poginuti nece.

 

GOVOR 59.

Izrecen kada su izvijestili Zapovjednika vjernih da su haridzije u cijelosti izginuli 

 

Ne, Boga mi! Oni su još sjeme u kicmama muškaraca i matericama zena. I kad god se pojavi glavar njihov, bit ce ubijen, sve dok i posljednji od njih ne postanu lupezi i pljackaši.

 

GOVOR 60.

Još jedno kazivanje Zapovjednika vjernih 

 

Ne ubijajte haridzije poslije mene, jer onaj koji trazi Istinu, ali je ne nalazi, nije jednak onome koji trazi neistinu pa je nalazi!

 

GOVOR 61.

Izrecen kada je Zapovjednik vjernih upozoren o namjeri da ga podmuklo ubiju 

 

Doista, nada mnom je cvrst štit Boziji! Kada dodje dan moj, on ce biti skinut s mene i predat ce me smrti. Tada, niti ce strijela skrenuti ustranu, niti ce rana zacijeliti.

 

GOVOR 62.

O prolaznosti svijeta ovog 

 

Pripazite! Svijet ovaj je doista mjesto iz kojeg se moze izbaviti samo dok se boravi u njemu. Djelo koje je obavljeno za nj i radi njega ne moze osigurati izbavljenje. Ljudi su u njemu kušani izazovima, pa oni koji su uzeli od njega za njega rastavljeni su od toga i na odgovornost su pozvani. A oni koji su uzeli od njega za buduci to su našli i time su bili nagradjeni. Za umne ljude on je kao sjenka popodnevna. Tek što si opazio kako se protegla, ona se vec skupila.

 

GOVOR 63.

O nestajanju i uništenju svijeta ovog 

 

O robovi Boziji! Budite svjesni Boga i preduhitrite smrti svoje djelima dobrim. Kupite dobrobit trajnu placajuci stvarima prolaznim. Pripremite se za putovanje, jer ste gonjeni. I spremite se za smrt, jer vas vec natkriljuje. Budite ljudi koji se razbude kada ih zovu i koji znaju da svijet ovaj nije boravište njihovo, te ga zato zamjenjuju. 

Doista, Allah vas nije stvorio bez svrhe, niti vas je ostavio zaboravljene. Samo je dolazak smrti to što svakog od vas odvaja od Dzenneta ili Dzehennema. Cilj koji priblizava trenutak svaki i raskriva casak svaki treba uistinu smatrati bliskim. Nepoznato, koje gone dvije, uvijek nove pojave, noc i dan, zasigurno se priblizava brzo. Putnik koji dolazi s dobitkom ili gubitkom zavrjedjuje opskrbu najbolju. Zato, dok ste tu, stecite takvu opskrbu sa svijeta ovog, kojom se mozete zaštititi sjutra. 

Svako treba biti svjestan Boga, opominjali sebe, odaslati unaprijed pokajanje svoje i nadvladati strast svoju, zato što je kraj njegov skriven od njega, nadanja njegova ga varaju, a šejtan se prilijepio uz njega i uljepšava mu grijeh da bi ga pocinio, podstice ga da odgodi pokajanje, sve dok ga smrt ne zadesi u casu kada je on prema njoj najnemarniji. O kakve li tuge za nemarnog! Njegov ce zivot biti dokaz protiv njega i dani njegovi odvest ce ga u propast. 

Od Boga Uzvišenog išcem, da nas i vas ucini jednakim onome kojeg blagodat ne cini obijesnim, kojeg nikakav drugi cilj ne moze navesti da smanji pokornost Gospodaru svome i kojeg kajanje i jad teški nece zadesiti nakon smrti.

 

GOVOR 64.

O svojstvima Bozijim 

 

Neka je hvala Bogu za Kojeg jedan uvjet ne prethodi drugome, tako da On moze biti prvi prije nego stoje bio posljednji i vidljiv prije nego što je bio skriven. Sve što se oznacava jednim osim Njega - neznatno je. Svaki ugledni osim Njega - bijedan je. Svaki jaki osim Njega - slab je. Svaki gospodar osim Njega - rob je. Svaki znalac osim Njega - trazitelj je. Svaki upravitelj osim Njega - nekad je prozet upravljanjem a nekad nesposobnošcu. Svaki slušatelj osim Njega - gluh je za glase tihe; jaki ga glasi zaglušuju, a daleki mu izmicu. Svaki gledatelj osim Njega - slijep je za boje skrivene i tvari prenjezne. Sve vidljivo mimo Njega - skriveno je, a sve skriveno mimo Njega - ne moze postati vidljivo. 

On nije stvorio ono stoje stvorio da osnazi vlast Svoju, niti uslijed straha od posljedica vremena, a niti da trazi pomoc protiv napadaja jednakog, ili suparnika hvalisavog, ili protivnika mrskog. S druge strane, On je stvorio sve stvorove i oni su skrušeni robovi Njegovi. On ne ulazi u stvari da bi se reklo: On u njima prebiva. I ne odvaja Se od njih da bi se reklo: On je od njih odijeljen. Ne umara Ga stvaranje onog stoje On zapoceo, niti upravljanje onim stoje On razasuo. Nikakva Ga nemoc ne zahvaca prema onome stoje On stvorio. Nikada Mu se ne javlja sumnja nikakva u ono što je On naredio i odlucio. Samo je odredba Njegova cvrsta, znanje Njegovo savršeno, zapovijed Njegova konacna. U nesrecama se nada polaze u Njega, a u blagodatima se od Njega strahuje.

 

GOVOR 65.

Izrecen drugovima Zapovjednika vjernih u danima Siffina o nacinima borbe 

 

O skupino muslimana! Budite ispunjeni sviješcu o Bogu. Zaogrnite se mirom duševnim i stisnite zube svoje, jer to omogucuje da se sablja brzo izvuce iz lubanje. Upotpunite svoju opremu ratnu i pomaknite sablje svoje u koricama njihovim prije nego što ih izvucete. Motrite neprijatelja. Koristite koplja svoja na obje strane, udarajte sabljama i uskladujte sablje i korake. I znajte da ste, zaista, pred Bogom i sa sinom amidze Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! Obnavljajte napade svoje i stidite se bjezanja, jer je to sramota za potomstvo i vatra na Danu sudnjem. Dajite rado zivote svoje i idite s lahkocom u smrt. Cuvajte se te goleme .vecine i poredanih cadora. Usmjerite se u središte njezino, jer se šejtan skriva u donjoj strani njezinoj. On je ispruzio ruku svoju za navalu, a pozadi drzi nogu svoju za uzmicanje. Ustrajte sve dok vam ne svane svjetlo Istine. 

Vi ste jaci, Allah je s vama, On vas nece lišiti nagrada za djela vaša.

 

GOVOR 66.

Kada je, nakon smrti Poslanika - neka su blagoslovi Boziji na nj i na porodicu njegovu! - do Zapovjednika vjernih dopro glas o zbivanju u Sekifi Benu Saide, upitao je: "Šta kazu Pomagaci?" Odgovorili su: "Kazu: 'Neka bude od nas jedan zapovjednik a od vas jedan zapovjednik.'" Zapovjednik vjernih rece 

 

Zašto niste iznijeli dokaz protiv njih buduci daje Poslanik Boziji - neka je mir Boziji na nj i na porodicu njegovu! - oporucio dobro postupanje sa svakim od njih koji bude dobar i opraštanje svakom od njih koji bude loš. 

Prisutni rekoše: 

"U tome nema dokaza protiv njih!?" 

Zapovjednik vjernih odgovori: 

Daje upravljanje bilo njihovo, ne bi bila potrebna oporuka nikakva u vezi s njima. 

A onda rece: 

Šta su zagovarali Kurejši? 

Prisutni rekoše: "Dokazivali su da pripadaju ispravnom stablu Poslanika - neka je mir Boziji na nj i na porodicu njegovu!" 

A onda Zapovjednik vjernih rece: Dokazivali su stablo, a zanemarili plod.

GOVOR 67.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao kada je imenovao Muhammeda ibn Ebi Bekra za upravljaca Egipta, pa on bio savladan i ubijen 

Kanio sam odaslati Hašima ibn Utbu u Egipat kao namjesnika, a da sam ucinio tako, on ne bi njima otvorio prolaz, niti bi im pruzio priliku. Ovo nije prigovor Muhammedu ibn Ebi Bekru, buduci da sam ga volio i odgojio.

 

GOVOR 68.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao koreci nemarno ponašanje drugova svojih 

 

Kako cu dugo imati prema vama obzira koji se ima prema mladim muzjacima deva grba praznih ili prema odjeci iznošenoj, koja, kada je zakrpljena na jednoj strani, popusti na drugoj. Uvijek kada se prethodnica sirijska vrzma oko vas, svaki od vas zatvori kapiju svoju i sam se skriva kao gušter u rupi svojoj, ili kao jazavac u jazbini svojoj. Ponizen je, Boga mi, onaj kojega vi podupirete, a onom je koji odapinje strijele pomoci vašom kao da odapinje strijele koje su slomljene i na vrhu i na dijelu donjem. Unutar dvorišta ste, Boga mi, zaista brojni, ali pod zastavom vas je tek malo. Doista, znam cime se mozete popraviti i kako se skretanje vaše moze dovesti u red. Ali necu popravljati stanje vaše kvareci sebe. Neka Allah osramoti obraze vaše i uništi vas. Vi ne shvacate pravo kao što shvacate krivo i ne napuštate krivo kao što napuštate pravo.

 

GOVOR 69.

Izrecen ujutro onog dana kada je Zapovjednik vjernih smrtno ranjen 

 

Sjedio sam kad me savlada san. Tada mi se ukaza Poslanik Boziji - neka su blagoslovi Boziji na nj i na potomstvo njegovo! - pa rekoh: "O Boziji Poslanice! Kakvu li sam zlocu i mrznju morao susresti od sljedbenika tvojih?" On odgovori: "Prokuni ih!" Ali rekoh: "Neka mi ih Allah zamijeni boljim od njih, a neka mene zamijeni njima gorim od mene!"

 

GOVOR 70.

Karanje stanovnika Iraka 

 

A sad! O ljudi Iraka! Vi ste poput zene trudne koja, kada iznese trudnocu, rodi dijete mrtvo, kojoj je umro i muz njezin, te je dugotrajno vrijeme hudovištva njezina, a nasljeduje je samo rod daleki. Boga mi, nisam vam došao po volji vlastitoj. Došao sam vam silom prilika. Doznao sam kako govorite da 'Ali laze. Allah vas ubio! Protiv koga govorim laz? Da li protiv Boga? A medu prvim sam koji je povjerovao u Njega. Da li protiv Vjerovjesnika Njegova? A medu prvim samkoji gajepriznao. Zaista ne! Boga mi, bio je to nacin izrazavanja koji ne uspjeste procijeniti i ne bi-jaste za to sposobni. Teško vama! Razdajem besplatno ove mjere izraza lijepog. Zelio bih posude dobre da ih zadrze. 

I vi cete zasigurno shvatiti svrhu njegovu poslije isteka vremena izvjesnog!

 

GOVOR 71.

U kome Zapovjednik vjernih kazuje ljudima kako izgovarati priziv blagoslova na Vjerovjesnika 

 

Boze moj, Rasprostiratelju površina i Odrzavatelju uzdignuca, Stvoritelju duša u izvornoj naravi njihovoj, nesretnih i sretnih! Pošalji najbiranije blagoslove Svoje i blagonaklonosti rastuce na Muhammeda, roba Tvoga i Poslanika Tvoga, koji je pecat onima koji su prethodili, rastvoritelj onog što je zatvoreno, objavitelj Istine Istinom, suzbijatelj sila nepravde i satiratelj napada zavodjenja. Kako je bio opterecen tako je to nosio, izvršavajuci zapovijed Tvoju, napredujuci prema volji Tvojoj, bez ustezanja koraka ili slabosti odluke, slušajuci objavu Tvoju, cuvajuci oporuku Tvoju, iduci naprijed u širenju naloga Tvojih, sve dok nije zapalio vatru za onog koji trazi i osvijetlio put za onog koji tapka u tmini. 

Srca su njime upucena nakon što su prošla kroz iskušenje. Postavio je znakove jasne i propise svijetle. On je pouzdani opunomocenik Tvoj, cuvar uriznicenog znanja Tvoga, svjedok Tvoj na Danu sudnjem, Tvoj glasnik istine i Tvoj Poslanik ljudima. Boze moj, pripremi prostrano mjesto za njeg u hladu Svom i obdari ga dobrom umnozavajucim iz obilja Svoga. 

Boze moj, uzvisi zgradu njegovu iznad svih drugih zgrada, povecaj stupanj njegov u Sebe, upotpuni svjetlo njegovo i nagradi ga za njegovo izvršenje poslanstva Tvog primanjem svjedocenja njegova i budi govorom njegovim zadovoljan, jer je govor njegov pravican, a pravac njegov potpuno jasan. Boze moj, sastavi nas i njega u radosti zivota, stalnosti blagodati, ispunjavanju zelja, uzivanju zadovoljstava, lagodnosti zivljenja, punom miru duše i darovima casti.

 

GOVOR 72.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao u Basri o Mervanu ibn el-Hakemu. Kada je Mervan bio zarobljen u Bici oko deve, molio je Hasana i Husejna - mir neka je na njih! - da se zauzmu za njega pred Zapovjednikom vjernih. Tako, oni su govorili o njemu Zapovjedniku vjernih, pa gaje on oslobodio. Onda su rekli: "O Zapovjednice vjernih, on zeli da ti se zakune na vjernost." Tada je on rekao: 

 

Zar mi nije polozio zakletvu na vjernost poslije ubojstva Osmanova? Sad mi ne treba zakletva njegova na vjernost, jer je ruka njegova ruka Jevreja. Ako mi se rukom svojom zakune na vjernost, prekršit ce je nakon vremena kratkog. Doista, on se moze dokopati vlasti toliko dugo koliko pas oblize njušku svoju. Otac je cetiri razbijaca. Ljudi ce dozivjeti od njega i djece njegove dan crveni.

 

GOVOR 73.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao kada je Savjetodavno vijece odlucilo dati prisegu Osmanu 

 

Doista znate da za hilafet imam više prava od svih drugih. Boga mi, mirovat cu tako dugo dok stvari muslimana budu neoštecene i ne bude tlacenja, osim nada mnom, trazeci nagradu za to i drzeci se daleko od privlacnosti i primamljivosti njegovih za kojima ceznete.

 

GOVOR 74.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao kada je saznao da ga Umejje okrivljuju za ubojstvo Osmana 

 

Zar znanje Umejja o meni nije uzdrzalo Umejje da me optuzuju i zar prvenstvo moje nije odvratilo te neznalice da me okrivljuju? Bozije sii im opomene rjecitije od govora mog. Ja sam borac dokazima protiv onih koji se odvajaju od vjere i progonitelj sam onih koji podrzavaju sumnje. Nejasnosti treba staviti pred Knjigu Boziju. A ljudi ce biti nagradjeni prema onome što nose u srcima svojim.

 

GOVOR 75.

O uvjeravanju i savjetovanju 

 

Neka Se Allah smiluje onome koji je mudrost cuo i zadrzao u pameti, koji, kada se pozove na Put pravi, pristupa mu, slijedi predvodnika te se izbavljuje, ima stalno na umu Boga i boji se grijeha svojih, djela vrši iskreno i radi cestito, stjece blago nagrada nebeskih, izbjegava porok, tezi cilju i zanje naknadu, odupire se zeljama svojim i odbacuje nade, izdrzljivost cini sredstvom izbavljenja svoga, a vrlinu opskrbom za smrt svoju, krece se po putu casti i ustrajava na glavnom putu istine, valjano koristi vrijeme svoje i hiti prema kraju i opskrbljuje se djelom.

 

GOVOR 76.

O Umejjama 

 

Benu Umejje su mi priznali malo nasljedstva Muhammedova - neka je blagoslov Boziji na nj i na porodicu njegovu! Boga mi, ako pozivim, ocistit cu ih kao što mesar ocisti prašinu sa zaprašenih komada mesa.

 

GOVOR 77.

Molitva smjerna Zapovjednika vjernih 

 

Boze moj, oprosti mi ono što Ti znaš o meni više od mene. Ako se vratim, Ti vrati oprost. Boze moj, oprosti mi ono što sam obecao sebi, ali Ti nisi našao ispunjenje toga sa mnom. Boze moj, oprosti mi ono cime sam trazio bliskost Tebi jezikom mojim, ali se srce moje opiralo i nije to izvršavalo. Boze moj, oprosti mi treptanje oka, izraze slabe, zelje srca i pogrješke govora.

 

GOVOR 78.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao kada je odlucio krenuti u boj s haridzijama, a neko mu rekao: "Ako kreneš1 sada, bojim se da neceš uspjeti u nakani svojoj s obzirom na polozaj zvijezda!" 

 

Misliš li da mozeš ukazati na cas kad covjek istupi a da ga nikakvo zlo nece snaci, ili da mozeš upozoriti na vrijeme u kojem, ako neko istupi, zlo ce se javiti? Ko god to tvrdi iskrivljuje Kur'an i ne obzire se na Boga u postizanju zeljenog cilja svoga i suzbijanju nepozeljnoga. Rekavši to, gajiš nadu da ce onaj koji postupa po tome što kazeš prije velicati tebe nego Boga, jer ga - prema krivom mišljenju tvome - vodiš casu u kojem ce on postici korist i izmaci šteti. 

A onda se Zapovjednik vjernih okrenuo ljudima i rekao: 

O ljudi! Cuvajte se naucavanja zvjezdoznanstva, osim onog s kojim se nastoji ispravno kretati po kopnu i moru; ono navodi na gatanje, a zvjezdoznanac je kao gatalac, dok je gatalac kao carobnjak, carobnjak kao poricatelj istine, a poticatelj istine bit ce u Dzehennemu. Istupajte u ime Boga!

 

GOVOR 79.

Koji je Zapovjednik vjernih izrekao poslije Bitke oko deve o uskracenostima zena 

 

O ljudi! Zene su doista vjerovanja uskracena, udjela uskracenih i razbora uskracena. Što se tice uskracenosti u vjeri njihovoj, to se odnosi na uzdrzavanje njihovo od namaza i posta tokom mjesecnice. Što se tice uskracenosti u udjelima njihovim, to je zato što su dijelovi njihovi u nasljedstvu pola od dijelova muškarca. Sto se tice uskracenosti u razboru njihovom, to je zato stoje svjedocenje dvije zene jednako svjedocenju jednog muškarca. Zato se dobro cuvajte zena zlih, a budite na oprezu spram onih koje su dobre i ne povladujte im ni u dobru da ne bi zudjele za lošima.

 

GOVOR 80.

O putu uvjeravanja i savjetovanja 

 

O ljudi! Zaista, umjerenost znaci skracivanje nadanja, zahvalnost na blagodatima i suzdrzljivost od zabranjenoga. Ako je to daleko od vas, onda neka ono stoje zabranjeno ne nadvlada strpljivost vašu. I ne zaboravite da budete zahvalni na blagodatima. Allah je od vas otklonio ispriku preko jasnih dokaza blistajucih i otvorenih poslanica sjajnih.

 

GOVOR 81.

O svijetu ovome i ljudima njegovim 

 

Kako da opišera boravište ciji je pocetak napor teški a završetak nestanak. Za dopušteno na njemu slijedi polaganje racuna, a za zabranjeno - kazna. Svako koje tu imucan - kušanje, a svako koje siromašan-ozalošcen je. On izmice onome koji ga nastoji zadobiti, a primice se onome koji ga nastoji izbjeci. Ako neko gleda kroz njega, on ce mu darovati vid; ali ako neko ima oci svoje na njemu, on ce ga oslijepiti.

 

GOVOR 82.

Govor ovaj nazvan je "blistavim" i to je jedan od govora najushitnijih Zapovjednika vjernih Poticanje ljudi na svjesnost o Bogu Oprez spram svijeta ovog Smrt i ozivljenje Ogranicenje zivota Nema srece bez svijesti o Bogu Dio govora istog koji ljudima napominje blagodati Bozije Priprema za Dan sudnji Upozorenje o šejtanu Dio govora istog o stvaranju covjeka Pouka koju treba nauciti od onih koji su prošli 

 

Neka je hvala Bogu Koji Se visoko uzdigao moci Svojom, a priblizio obiljem Svojim. On je davalac nagrada i odlika svih i otklanjatelj nevolja i tegoba svih. Zahvaljujem Mu na neprestanoj milosti Njegovoj i obilnim blagodatima Njegovim. 

Vjerujem u Njega buduci daje On prvi od svega i daje On nedvojben. Molim Ga za uputu, buduci daje On blizak i vodic; trazim pomoc Njegovu, buduci da je On mocan i pobjeditelj i pouzdavam se u Njega, buduci daje On dovoljan i pomagac. Svjedocim daje Muhammed - neka su blagoslovi Boziji na nj i na porodicu njegovu! - rob Njegov i Poslanik Njegov. On ga je poslao radi prenošenja zapovijedi Njegovih, radi okoncanja isprika Njegovih i radi predstavljanja opomena Njegovih. 

O robovi Boziji, savjetujem vam da budete svjesni Boga Koji vam je iznio primjere i Koji vam je postavio rokove zivotne. On vam je dao odjecu kojom se pokrivate i rasijao vam opskrbu zivotnu. Okruzio vas je znanjem Svojim. Odredio vam je nagrade. Obdario vas je blagodatima obilnim i darovima golemim. Opomenuo vas je dokazima dalekoseznim i izbrojao vas brojevima. Odredio vam je dobi zivota u ovom mjestu iskušavanja i kuci poucavanja. 

Vi ste na svijetu ovome u iskušavanju i trebate poloziti racun o tome. Doista je svijet ovaj mjesto ciji je napitak mutan a vrelo glibovito. 

Vanjština njegova privlaci, a unutrašnjost njegova razara. On je varka promjenljiva, sjenka prolazna i potporanj nakrivljeni. Cim mu postane blizak onaj koji osjeca odvratnost prema njemu i u njemu nadje smiraj onaj koji gaje poricao, tada on poskakuje, lovi zamkama svojim, gada strijelama svojim i stavlja mu oko vrata uze smrti, odvodeci ga u grob tijesan, pusto mjesto povratka da bi vidio mjesto boravka i naknadu za djela. To se nastavlja s pokoljenja na pokoljenje. Niti ih smrt prestaje iskorjenjivati, niti se preostali uzdrzavaju od griješenja. 

Oni slijede primjere onih prije sebe; skupno idu dalje cilju konacnom i sastanku sa smrcu. A kada sve bivajuce dodje kraju, vremena se rastoce i ozivljenje se primakne, Allah ce ih izvuci iz zakutaka grobova, iz gnijezda ptica, brloga zvijeri, svih mjesta pogibeljnih. I hitjet ce zapovijedi Njegovoj i hrlit ce Njegovom mjestu povratka, skupina za skupinom, šuteci, stojeci i redajuci se u vrste. On ce ih okruziti pogledom i pripraviti da cuju glasnika. 

Na njima ce biti odjeca pokornosti, omotaci potpune prepuštenosti i poniznosti. A vrijeme lukavština vec je prošlo i nadanje se prekinulo. 

Srca su se od zelja ispraznila i postala su brigom obuzeta. Glasovi su se u strahu stišali. Muka je stegla grlo. Strahovanja se uvecala. A uši drhte od glasa tutnjeceg onoga koji poziva sudu konacnom i preuzimanju presude, kazne zestoke ili nagrade obilne. 

Ljudi su stvoreni Snagom i odgajani Vlašcu, uzeti smrcu, pokopani u grobove, pretvoreni u ostatke zemne, prozivljeni pojedinacno, nagradjeni nagradama svojim i svi zasebno racun polazu. Vec im je bilo dato vremena da nadu izbavljenje, pokazan im je Put pravi, dato im je da zive zadovoljni, otklonjena je od njih tmina sumnji, ostavljeni su radi utrke u kojoj se najbolji natjecu da o trazenju cilja najdublje razmišljaju, te postignu vrijeme potrebno da se pribave dobici i opskrbe za boravište buduce. 

O primjera li uputnih i savjeta djelotvornih! Samo ako nadu srca cista, uši otvorene, mišljenja odlucna i pameti prodorne?! Budite svjesni Boga kao onaj koji je cuo pa se pokorio, pogriješio pa priznao, pobojao se pa cestito radio, bio oprezan pa pohitio, cvrsto se uvjerio pa najljepše radio, bio poducavan pa pouku uzeo, bio opomenut pa se uzdrzao, odazvao se i vratio, grijeh pocinio pa se pokajao, ugledao se pa primjer najbolji slijedio, kome je vjerozakon pokazan pa ga vidio. 

Zato je pozurio tragajuci i izbavio se bjezeci od zla. On je za sebe sakupio zalihu i ocistio unutarnjost jastva svoga. Gradio je za svijet onaj i uzeo je sa sobom opskrbu za dan odlaska svoga, misleci na putovanje svoje, na potrebe svoje i na mjesto oskudice svoje. Poslao je ispred sebe za boravište svoje. O robovi Boziji, budite svjesni Boga, uvidjajuci radi cega vas je On stvorio i bojte se Njega do te mjere do koje vas je On tako savjetovao. Zasluzite ono što vam je On obecao, imajuci povjerenja u istinitost obecanja Njegovog i zadrzavajuci oprez od strahote Dana sudnjeg. 

Dao vam je uši da cuju ono stoje vazno za njih, oci da imaju vid umjesto nevida i udove koji se sastoje od više clanaka, cija je gipkost u srazmjeri s ustrojstvom oblika njihovih i trajanjima doba njihovih, te i tijela koja se uzdrzavaju onim što im koristi i duše koje su u potrazi za opskrbom svojom u sveobuhvatnim blagodatima Njegovim, u vaznim darovima Njegovim i u ogradama oprosta Njegova. On je odredio rokove zivota vaših koje je sakrio od vas. On vam je sacuvao tragove naroda bivših radi pouke, koji su se nasladjivali u svom udjelu srece i bili razuzdani. Smrt ih je sustigla prije zelja njihovih, od kojih su ih odvojile ruke smrti. Nisu se pobrinuli za sebe dok su im tijela bila zdrava, te nisu izvukli pouku dok im mladost još nije bila minula. 

Jesu li to ljudi oni koji su u mladosti cekali da se ledja saviju u starosti i oni koji su nalazili zadovoljstvo u zdravlju svjezem cekajuci slabosti, te one osobe zive koje cekahu cas smrti?! Kada se cas rastanka sasvim pri-makne i putovanje bude blizu s mukama jada i nevolje, trpljenja patnji i gutanja pljuvacke, doci ce i vrijeme da se rodjaci i prijatelji pozovu u pomoc i da se promijene strane na lezaju. Mogu li onda bliznji zaustaviti smrt ili zene zalujuce uciniti dobro ikakvo? Covjek ce ipak biti ostavljen sam u groblju, zatvoren u kutak tijesni groba svoga. 

Gmizavci su sasvim progrizli kozu njegovu i patnje su razorile svjezinu njegovu. Nepogode su otklonile tragove njegove, a nevolje su izbrisale cak i znakove njegove. Tijela svjeza preinacena su u jadna i obvehla, a kosti istruhle nakon što bijahu tvrde. Duše su opterecene teretom grijeha i postale su svjesne nepoznatoga. Ali, sada niti djelo dobro moze biti dodato, niti loše oduzeto pokajanjem. Zar niste vi sinovi, ocevi, braca i rodjaci tih mrtvih i zar niste slijedili tragove njihove, išli putima njihovim i gazili stazama njihovim?! Ali srca ipak nisu ganuta, ne mare za Putem pravim i slijede smjer krivi, kao da ih se to ne tice i kao daje ispravan put grabljenja dobiti svjetskih. 

I znajte da morate preci preko mosta na kome koraci posrcu, noge izmicu i prijete opasnosti strašne na koraku svakom. Budite svjesni Boga, o stvorovi Boziji, svjesnošcu covjeka mudrog, cije razmišljanje ispunjava srce njegovo, strah slabi tijelo njegovo, bdijenje nocu u sluzenju Bogu zamjenjuje san njegov, nada ga drzi zednim u danu njegovom, sustezanje od svijeta ovog zauzdava strasti njegove, a sjecanje na Boga stalno pokrece jezik njegov. On gaji strah kad treba. Puteve neravne izbjegava u korist ravnih. Da bi postigao cilj zeljeni, ide stazom najkracom; zamke privida ne saplicu ga, a nejasnoce ne zasljepljuju oci njegove. Ima san ugodan a dan miran, jer je zadobio radost vijesti dobre i spokojstvo zivota u obilju. 

Stazu svijeta ovog prolazi na nacin koji je dostojan hvale. Sretan šalje opskrbu za svijet buduci. Zuri bez straha. U vremenu kratkom hitro se krece. Predaje se trazenju i bjezi od zla. U toku dana današnjeg brine se za sjutra i na umu ima buducnost. Dzennet je, dakako, nagrada najbolja i postignuce najviše, dok je Dzehennem kazna i patnja dovoljna. Allah je uzvratitelj i pomagac najbolji, a Knjiga dokaz i tuzitelj dovoljan. 

Oporucujem vam da budete svjesni Boga, Koji nije ostavio opravdanje za ono o cemu je On opomenuo, te iscrpio dokaz o putu koji je On pokazao. On vas je opomenuo o neprijatelju koji se potajice prikrada u srca i govori na uši ispotiha, te time zavodi i priziva propast, obecava pa obmanjuje nadama; on grijehe prikazuje lijepim, a zlocine goleme nevaznim. A kada zavede društvo svoje i u propast nepovratnu ga baci, onda porice ono stoje prikazivao lijepim, pocinje smatrati krupnim ono što je prikazivao neznatnim i strašiti onim što je predstavljao sigurnim. 

Pazite! Osvrnite se na covjeka kojeg je Allah stvorio u tminama materica i iza slojeva zastora od onoga što je bilo sjeme koje se izlijeva, potom ugrušak bezoblicni, potom zametak, potoni dojence, i potom dijete, i onda mladic posve odrastao. Zatim mu je On podario um za pamcenje, jezik za govor i oko za gledanje, da bi razumijevao ono što pouku nosi i izbjegavao ono stoje zabranjeno. 

Kada je postao potpuno skladan i stas se njegov do granice svoje razvio, udaljava se oholo i srlja zbunjeno. Napaja se iz zdjele zudnji svojih, zaranja u ostvarivanje ovosvjetskih slasti svojih, da bi uzivao u opijenosti svojoj i neobuzdanim strastima svojim, ne pomišljajuci ni na kakvo zlo, niti se bojeci bilo cega; tako umire zaveden porocima svojim. Kratki zivot svoj potrošio je u nastojanjima besmislenim. Nije stekao ništa za nagradu, niti je izvršio obavezu bilo koju. Muke smrtne ga sustizu i smucuju dok je još u raspuštenosti i radosti svojoj, pa postaje izgubljen i provodi noci besane u tegobama jada golemih i probadanjima bolova i neraspolozenjima u prisutnosti brata rodjenog, roditelja brizljiva i one koja tuguje od zalosti i u prsa se udara, nesretna što joj je covjek u obuzetosti smrtnoj, nevolji teškoj, u jadima bolnim i u posljednjim trzajima smrtnim. 

Umetanje zatim u haljine mrtvacke, ostajuci miran i sasvim potcinjen drugima. Potom je stavljen na dasku u stanju takvom, nakon što su ga izgazile nevolje i iscrpile bolesti. Mnoštvo ljudi mladih i brace usluzne odnose ga njegovoj kuci samoce gdje su prekinute sve veze s posjetiocima. Potom odlaze oni koji su ga pratili i vracaju se oni koji su tugovali za njim. I onda je posadjen u grobu svome da bi pristupio pitanjima strašnim i ispitivanjima koja spoticu. A nevolju najvecu tamo predstavljaju ulazak u vodu vrelu, gorenje u Dzehennemu, ognji vatre vjecite i silina plamena, gdje nema razdoblja za odmor, niti mira koji uspoko-java, niti sna'koji odmara izmedju više vrsta umiranja i kazni koje se smjenjuju bez prestanka jedna za drugom. 

Trazimo utocište u Boga! 

O robovi Boziji! Gdje su oni koji su dugo zivjeli pa uzivali, oni koji su poucavani pa shvatili, oni kojima je dato vremena pa se zabavljali, oni koji su bili zdravi pa zaboravili!? Bilo im je dodijeljeno razdoblje dugo, bili su velikodušno opskrbljeni, bili su upozoreni na kaznu tešku i bile su im obecane nagrade velike. Cuvajte se grijeha koji upropašcuju i poroka koji navlace srdzbu. 

O vi, koji ste obdareni ocima i ušima, zdravljem i dobrima, ima li ikakvo mjesto zaštite, ikakav zaklon izbavljenja ili utocište, ili sklonište, ili pribjezište, ili povratak?! Nema li? 

Pa ipak kako su nastrane misli vaše?!

I kuda se odmecete?! Cime ste zavarani?! Udio svakog od vas na Zemlji ovoj, duljinom i širinom, jest samo komad tla koji odgovara stasu njegovom i velicini gdje ce lezati s obrazima svojim zemljom prekrivenim. 

Sadašnjost je trenutak pogodan da se radi! 

O robovi Boziji, buduci daje vrat slobodan od omce a duh neokovan, sad imate vremena da trazite poduku. Tijela su vam zdrava. Slobodni ste okupiti se u zajednicu. Ostatak zivota je ispred vas. U prilici ste djelovati po volji. Postoji mogucnost za pokajanje i postoji prostranstvo potrebe prije nego što vas nadvladaju okolnosti i nevolje tjeskobne, strah i slabost, prije nego dodje smrt ocekivana i prije nego što vas zgrabi Silni, Mocni.

 

GOVOR 83.

O Amru ibn el-Asu 

 

Cudno je da sin Nabige govori medju Sirijcima da sam šaljivcina zauzet besposlicom i zabavom. On je izrekao laz i govorio je grješno. Pazite! Laganje je govorenje najgore. On govori pa laze, obecava pa krši obecanja, moli i ustrajava, ali kad neko moli od njega, on usteze škrto. Iznevjerava jamstvo i kida veze rodbinske. 

Kada je u borbi, on zapovijeda i upozorava, ali samo dotle dok ne pocnu raditi sablje. Kad dodje trenutak takav, najveca je smicalica njegova u tome da se go uputi pred protivnika. Boga mi, sjecanje na smrt odvraca me od šale i zabave, dok je njega zaborav svijeta buduceg odvratio od govorenja istine. On se nije zakleo Muaviji na vjernost bez nakane, vec je unaprijed dobio saglasnost njegovu da ce on trebati platiti cijenu zakletve i dati mu nagradu za napuštanje vjere.

 

GOVOR 84.

O savršenstvu Bozijem i savjetovanju Dio govora istog Dio govora istog 

 

Svjedocim da nema boga osim Boga; On je Jedan i On nema sudionika nikakva. On je Prvi, tako da ništa nije prije Njega. On je Posljednji, tako da za Njega nema granice nikakve. Zamišljanja ne mogu doseci nijedno svojstvo Njegovo. Srca ne mogu primiti znanje o svojstvima Njegovim. Rašclanjivanje i dijeljenje ne mogu se primijeniti na Njega. Oci i srca ne mogu Ga usporediti. 

O robovi Boziji! Poucite se iz pouka korisnih i znakova blistavih. Budite upozoreni opomenama djelotvornim. Okoristite se savjetovanjem i upozoravanjem. Jer to je kao da su vas vec stigle pandze smrti, otkinute od vas veze nade i zelja, iznenada vas snašle strahote najvece i kao da ste vodeni mjestu gdje svako mora ici. 

Svako bice ljudsko doci ce s gonicem i svjedokom.

Gonic ga goni prema Danu prozivljenja, dok svjedok svjedoci protiv njega djelima njegovim. 

[U Dzennetu] su stupnjevi sve bolji od boljeg i mjesta razlicita jedna od drugih. Uzivanja u njemu ne prestaju. Onaj ko prebiva u njemu nikad nece otici iznjega. Onaj kome je darovano boravljenje vjecno u njemu ne stari, a stanovnik njegov ne trpi oskudicu.

 

GOVOR 85.

O pripremanju za svijet buduci i slijedjenju naredbi Bozijih 

 

Allah zna skritosti i cutnje unutarnje. On obuhvaca sve. On ima moc i vlast nad svim. I zato neka svako od vas radi u danima boravka svoga prije nego što nastupi smrt, u dokolici svojoj prije nego bude zaokupljen poslovima, i u vrijeme dok nesmetano diše prije nego što bude obuzet gušenjem. Nek pripravi sebi put i za odlazenje svoje. Neka se opskrbi iz kuce odlaska za kucu boravka vjecnog. 

Boga, i samo Boga se sjecajte, o ljudi, u onome što On trazi od vas da cuvate u Knjizi Njegovoj i pravima Njegovim koja vam je On dao u amanet na cuvanje. Allah Uzvišeni vas doista nije stvorio radi zabave, niti vas je ostavio zaboravljene, niti vas je pustio same u neznanju i tami. On je naznacio ono što treba da ostavite za sobom, poucio vas djelima vašim, odredio zivotne dobi vaše, objavio dio po dio poslanicu Svoju da bi sve ucinio jasnim, 

I odredio je da Poslanik Njegov zivi dugo vremena medu vama, sve dok On nije upotpunio za njega i za vas poruku poslatu kroz Kur'an, vjeru kojom je On zadovoljan, te dok vam nije preko njega razjasnio dobra i loša djela Svoja, zabrane i zapovijedi Svoje. 

On je pred vas stavio ispriku i iznio protiv vas dokaz. On vam je predocio prijetnju i opomenuo vas kaznom strogom. Zato se morate sasvim popraviti tokom preostalih dana svojih i pri vici se strpljivosti u njima. Tih je dana malo u usporedbi s mnoštvom dana u kojima ste bili nemarni, te niste obracali paznju na savjet. Ne dopustite sebi olakšice, da vas one odvedu na puteve silnika, niti se zavaravajte, pa da vas obmana odvede u grijeh. 

O robovi Boziji! Savjetnik najbolji sebi jest onaj koji je najpokomiji Gospodaru svome, a najviše vara sebe samog onaj koji je najnepokorniji Gospodaru svome. Prevaren je onaj koji je zavarao sebe. Zavisti vrijedan je onaj cija je vjera ispravna. Sretan je onaj koji se poucava na primjeru drugoga, dok je nesretan onaj koji je podlozan strastima svojim. Znajte daje cak i dvolicnost najmanja poput vjerovanja u više od jednog Boga, a druzenje s ljudima koji slijede strasti svoje jest kljuc zaboravu vjere i prizivanju šejtana. Cuvajte se lazi, jer ona je suprotna vjeri. Osoba istinoljubiva na visini je izbavljenja i dostojanstva, dok je lazljivac na rubu ponizenja i propasti. Ne zavidite jedan drugome, jer zavist izjeda vjeru upravo kao što vatra guta drva suha. Ne gajite zlobu, jer ona je britva koja brije djela dobra. I znajte da nadanje dugo cini razum nemarnim i sjecanje na Boga zabacuje u zaborav. Smatrajte zato neistinitim to nadanje, jer ono je varka, a onaj koji ga gaji - prevaren je.

 

GOVOR 86.

Svojstva vjernika iskrenog Svojstva vjernika neiskrenog O potomcima Vjerovjesnika Casnog Dio govora istog o Benu Umejjama 

 

O robovi Boziji! Allah najviše voli onoga kojeg je On pomogao protiv strasti njegovih, pa je obuzet tugom i zaodjenut strahom. Svjetiljka upute gori u srcu njegovu. On je osigurao gozbu za dan koji ga mora zadesiti. Priblizava sebi daleko, a olakšava teško. Promatra i opaza; sjeca se i umnozava djela svoja. Pije vodu pitku s izvora koji su lahko dostupni. Zato, pije do zadovoljenja i upucuje se tvrdim putem ravnim. Skida odjecu strasti i oslobadja se briga, osim brige svojstvene samo njemu. Oslobodio se sljepoce i društva ljudi koji idu za strastima svojim. Postao je kljuc za vrata upute i brava za vrata propasti. 

Vidio je put svoj i krece se po njemu. Poznaje putokaz njegov i prešao je opasnosti njegove. Docepao se potpora najpouzdanijih i uzadi najjacih. Na onoj je razini uvjerenja koje je poput blistavosti sunca. Radi Boga se Uzvišenog prihvatio izvršavanja djela najuzvišenijih, postavljajuci sve na mjesto svoje i vracajuci ogranak svaki osnovi njegovoj. On je svjetiljka u tminama, rastjerivac sljepoca, kljuc poteškoca, odstranjivac zamršenosti i vodic u pustinjama prostranim. Govori, pa je razumljiv, šuti, pa biva izbavljen. Radi iskreno radi Boga, te ga On odabire. Zato je poput rudnika vjere Njegove i poput potpornja Zemlji Njegovoj. 

Sebi nalaze pravicnost, a prvi korak te pravicnosti jest odbacivanje strasti od sebe. Opisuje istinu i po njoj postupa. Nema dobra kojem se nije usmjerio, niti pretpostavke dobra kojoj se nije upravio. Uzde svoje predao je Knjizi. Ona je zato vodic njegov i predvodnik. On odsjeda gdje se spušta teret njezin i nastanjuje se gdje ga ona naseli. 

Medjutim, drugi je covjek onaj koji sebe naziva ucenim, a zapravo nije takav. Samo je nakupio neznanje od neznalice i zavedenost od zavedenog. Ljudima je pripravio zamku od konopa varke i govora laznog. Kur'an uzima prema mišljenjima svojim i uskladjuje istinu prema zeljama svojim. Cini da se ljudi osjecaju sigurni od grijeha velikih i da olahko uzimaju zlocine velike. Kaze da se zaustavlja kod sumnjivosti, ali uranja u njih, da izbjegava novotarije, ali lezi u njima. Oblicje mu je ljudsko, ali mu je srce Zivotinjske. Ne poznaje vrata upute da bije slijedio, niti vrata zablude da bi se od nje odvratio. On je mrtvac medu zivima. 

Kuda onda idete?! Pa ipak kako su nastrane misli vaše?!

Putokazi su postavljeni, naznake su jasne, a svjetionik je uspravljen, pa kud idete ustranu i lutate dok su medu vama potomci Vjerovjesnika vašeg? Oni su uzde Pravog, znaci Vjere i jezici Istine. Priznajte im isti polozaj valjani kao što ga priznajete Kur'anu i pristupite im kao što deve zedne prilaze pojilu. 

O ljudi, usvojite kazivanje ovo Pecata vjerovjesnika - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke njegove! - da onaj od nas koji je umro nije umro, da onaj od nas koji je istruhnuo nije istruhnuo. I ne govorite ono što ne znate, jer najviše je istine u onome što poricete. Prihvatite dokaz onoga protiv kojeg nemate dokaze. Ja sam taj! Zar nisam pred vama radio po Kur'anu i zar nisam medu vama ostavio potomke? Uzdigao sam medu vama zastavu vjere i poucio vas granicama dozvoljenog i nedozvoljenog. Ispravnošcu svojom zaodjenuo sam vas odjecom sigurnosti i rasprostro vam vrlinu rijecju svojom i djelom. 

Pokazao sam vam primjerom svojim cudorednosti najplemenitije. Zato ne koristite zamišljanje svoje u onom cije se dno ne moze okom vidjeti, niti umom dosegnuti. 

Sve dok ljudi pocinju misleci da je svijet vezan za Umejje i da ce se blagodati njegove izlijevati na njih, i da ce ih voditi izvorima njegovim za napajanje, i da se bic njihov i sablja njihova nece otklanjati od ljudi, svaki od njih griješi. Ima samo nekoliko kapi radosti zivota koje ce oni posisati za vrijeme neko, te sve to izbljuvati.

 

GOVOR 87.

O dijeljenju Zajednice u stranke 

 

I zaista, Allah nije slomio vrat nasilnika bilo kojeg na svijetu ovom, osim poslije dopuštanja i vremena i mogucnosti za nj, i nije sastavio kost slomljenu zajednice bilo koje sve dok On nije na nju nametnuo nesrecu i nedacu veliku. Cak i manje patnje i nesrece koje vas tek trebaju zadesiti, ili su vam se vec dogodile, dovoljne su za davanje pouka. Svaki covjek sa srcem nije i razborit, svaki onaj ko ima uho ne cuje, a svaki onaj ko ima oko ne vidi. 

Cudim se i nema razloga da se ne cudim pred pogrješkama skupina onih koje su uvele izmjene u vjeru svoju, koje ne idu tragovima Vjerovjes-nika, niti slijede djela namjesnika, ne vjeruju u ono stoje izvan dosega opazanja i ne izbjegavaju zlo. Oni rade ono što je sumnjivo i odaju se strastima. Za njih je dobro što god smatraju dobrim, a zlo je što god smatraju zlim. Pribjezište njihovo u nevoljama jesu oni sami. Oslonac njihov u stvarima sumnjivim mišljenja su njihova. Kao daje svaki od njih pred-. vodnik sebi samom! Što god je sam odlucio, smatra da to treba uzeti kao izvor pouzdan i cinjenicu cvrstu.

 

GOVOR 88.

O Poslaniku Casnom 

 

Allah ga je izaslao nakon što je neko vrijeme bilo prekinuto slanje poslanika, a narodi bijahu dugo u drijemezu. Zla su dizala glave, sve bijaše u rasulu i ognjevima ratova, dok je svijet bio lišen svjetlosti i pun opacine javne. I lišce njegovo bilo je pozutjelo pa nije bilo nade u plodove njegove, dok je voda otekla u podzemlje. Svjetionik upute bio je išcezao, a pojavili se znaci propasti. [Svijet ovaj] bio je neprijatan sljedbenicima svojim i mrgodio se u lice trazitelju svome. Plodovi njegovi bijahu iskušenje, a hrana njegova lešina. Njegov znak raspoznavanja bijaše strah, a ogrtac njegov sablja. 

Zato, uzmite pouku, o robovi Boziji, i prisjetite se onoga cime bijahu zapleteni ocevi vaši i braca vaša i za što oni moraju poloziti racun. Zivota mi, vrijeme vaše nije dugo iza njihovog, niti je mnogo razdoblja, ili stoljeca proteklo izmedju vas i njih, niti ste puno udaljeni od vremena kad bijaste u slabinama njihovim. 

Boga mi, što god im je Poslanik govorio, to vam isto evo danas kazujem ja, a što god ste vi culi danas, nije razlicito od onog što su oni culi jucer. Oci koje bijahu otvorene za njih i srca koja bijahu napravljena za njih u doba ono - sasvim jednaki su vama dati u doba ovo. Boga mi, vi ne znate ništa što oni nisu znali i ništa vam nije dato od onoga cega su oni bili lišeni. Zasigurno, zadesila vas je nevolja cija se uzica nosna mota okolo, a cija je uzica za sputavanje izgubljena. Zato neka vas nipošto ne zavara ono u cemu su sljedbenici obmane, jer to je samo sjenka pruzena ciji je rok odredjen.

 

GOVOR 89.

Svojstva Bozija i savjeti neki 

 

Hvala Bogu, Koji je dobro znan, bez bivanja vidljivim, Koji stvara a da ne promišlja, Koji jest oduvijek i zauvijek - i kada nije bilo ni svoda nebeskog, ni zastora zajedno s vratnicama visokim, ni noci tamne, ni oceana mirnog, ni planina s prolazima širokim, ni zavojitih puteva gorskih, ni kopna ravnica širokih, ni stvorova u se pouzdanih. On je Zacetnik stvorova svih i Nasljednik njihov. On je bog stvorova svih i Skrbnik njihov. Vršeci volju Njegovu, Sunce i Mjesec se ravnomjerno krecu. Oni sve svjeze cine trošenim, a sve udaljeno bliskim. 

On je razdijelio opskrbu njihovu za zivot i odredio broj tragova i djela njihovih, broj dahova njihovih, skrivene poglede njihove i sve što je zatajeno u grudima njihovim. On zna njihova mjesta boravka i mjesta utocišta minulog u slabinama i matericama, pa sve dok ne dosegnu kraj svoj. 

Kaznjavanje Njegovo neprijatelja Njegovih strogo je, usprkos opsezno-sti Milosti Njegove, a samilost Njegova prijateljima Njegovim obilna je i pored zestokog kaznjavanja Njegovog. On svladava onog koji Ga zeli nadvladati, a uništava onog koji se sukobljava s Njim. On osramocuje onog koji Mu se odupire i pobjedjuje onoga koji protiv Njega ratuje. On je dovoljan onome koji se pouzdaje u Njega. On daje onome koji trazi. On naknaduje onome koji Mu daje. On nagradjuje onoga koji Mu zahvaljuje. 

O robovi Boziji, izvagajte sami sebe prije nego što budete izvagani i procijenite sami sebe prije nego što budete procijenjeni. Dišite prije gušenja grla. Pustite da budete vodeni prije nego što budete grubo protjerani. Znajte da, ako neko ne pomaze sebi kao savjetnik i ustezatelj svoj, onda niko drugi ne moze biti ustezatelj njegov, niti savjetnik njegov.

 

GOVOR 90.

Govor ovaj poznat je kao "Govor obrisa" i zauzima vrlo visoko mjesto medu govorima Zapovjednika vjernih. Mas'ada ibn Sadaka prenosi od imama Dzafera ibn Muhammeda es-Sadika - mir neka je na njih! - da je rekao:

 

"Zapovjednik vjernih odrzao je govor ovaj s govornice u Kufi nakon što gaje neko upitao: 'O Zapovjednice vjernih! Opisi nam Boga na takav nacin da Ga mozemo zamisliti kao da Ga ocima vidimo, tako da bi ljubav naša i znanje naše spram Njega mogli narasti!' Zapovjednik vjernih rasrdio se na to pa je nalozio muslimanima da se okupe u dzamiji. Iskupi se takvo mnoštvo muslimana daje dzamija bila prepuna. Onda se Zapovjednik vjernih uspe na govornicu dok je još bio u stanju srdzbe, a boja mu još bijaše promijenjena. Nakon stoje hvalio i velicao Boga i molio blagoslov Njegov na Vjerovjesnika Njegova, izrekao je govor ovaj." Opis Boga Svojstva Boga kako su opisana u Kur'anu Casnom O stvaranju Bozijem Dio govora istog O najuzvišenijoj savršenosti u stvaranju Bozijem Dio govora istog koji sadrzi opis neba Dio govora istog koji sadrzi opis meleka Dio govora istog s opisom zemlje i rasprostiranja njezina po vodi O stvaranju covjeka i slanju Vjerovjesnika 

 

Opis Boga 

 

Hvala Bogu, Kojega odbijanje i uskracivanje u davanju ne cine imucnijim i Kojeg darezljivost i dobrota ne osiromašuju, iako je darivatelj svaki osim Njega okrnjen, a uskratitelj svaki osim Njega zasluzuje prijekor. On je darivatelj darova blagotvornih i poklona i potpora obilnih. Stvorovi svi o Njemu ovise. On je zajamcio opskrbu njihovu i odredio im sredstva za zivot. On je pripremio put za one koji Mu se upravljaju i one koji tragaju za onim stoje u Njega. On je darezljiv u pogledu onog što se od Njega trazi isto kao i u pogledu onoga što se od Njega ne trazi. On je prvi za Kojeg nije bilo "prije", tako da prije Njega ništa ne moze biti. On je posljednji za Kojeg nema "poslije", tako da poslije Njega ništa ne moze biti. On prijeci zjenice ocne da Ga vide ili da Ga smotre. Vrijeme se ne mijenja nad Njim da bi nastala promjena ikakva u pogledu Njega. On nije ni najednom mjestu da bi se dopustilo kretanje Njegovo. 

Da On daruje sve što izdaju rudnici u planinama, ili zlato, srebro, bisere i ulomke korala što ih kriju oklopi oceanski, to ne bi umanjilo darezljivost Njegovu, niti okrnjilo velicinu onoga što On ima. Doista, On bi još uvijek imao riznice darova takve kao da nisu bile umanjene potrazivanjima ljudi, jer je On Darezljivi Kojeg prošnja siromaha ne moze osiromašiti, niti upornost upornih uciniti sustegnutim. 

 

Svojstva Boga kako su opisana u Kur'anu Casnom 

 

Onda, pogledaj, o ti koji traziš, pa se ogranici na ona svojstva Njegova na koja te Kur'an upucuje i obasjaj se svjetlom upute njegove. Prepusti Bogu Uzvišenom znanje ono cijim te je trazenjem šejtan opteretio, a cije trazenje ti Kur'an nije naredio, niti ima traga ikakvog o njemu u Sunnetu Vjerovjesnika - mir i blagoslovi Bozij i neka su na nj! - niti u predvodnika upute. To je granica krajnja prava Bozijeg u vas. Znaj da su u znanju postojani oni koji se najviše uzdrzavaju od podizanja zastora koji se rasprostiru preko nepoznatog, a njihovo priznanje neznanja o potankostima tajanstva skrivenog zadrzava ih od iskušavanja daljnjeg. Allah hvali njihovo priznanje nemoci da dosegnu ono što znanjem ne mogu obuhvatiti. On naziva postojanošcu u znanju ustezanje njihovo da se udubljuju u ono što im On nije naredio da istrazuju o biti Njegovoj. Ogranici se na to i ne prosuduj o velicini Boga Uzvišenog po mjeri razuma svoga; inace ceš biti od onih koji su propali. 

On je mocan toliko da ce ih odbiti kad mašte odapnu strijele svoje da shvate tacke krajnje moci Njegove, kad misao oslobodjena opasnosti došaptavanjima šejtanskim pokuša pronaci Ga u dubinama tajni carstva Njegova, kad srca budu ceznula za dosezanjem kakvoce svojstava Njegovih i kad se otvori razuma budu probijali tamo gdje Ga ne dosezu svojstva da bi dostigli znanje o biti Njegovoj, prolazeci tamne zamke nepoznatog i upravljajuci se prema Njemu. Oni ce se vratiti razocarani priznavši da se zbilja spoznanja Njegova ne moze doseci takvim lutanjem proizvoljnim, niti da u misao mislilaca moze prodrijeti trun uzvišenosti dostojanstva Njegova. 

On je zapoceo stvaranje, bez uzora ikakva koji bi slijedio i bez mjere ikakve koju bi oponašao od ma kakvog stvoritelja znanog koji bi bio prije Njega. On nam pokazuje carstvo moci i zacudnosti Svoje, što govori o znacima mudrosti Njegove. Priznanje stvorova o potrebi da ih On obdrzava moci Svojom upucuje nas na nuznost postojanja dokaza Njegova o spoznaji Njega. Znaci stvaralacke moci Njegove i mjerilo mudrosti Njegove nalaze se u cudesnostima koje je On sazdao. Sve stoje On stvorio dokaz je u korist Njegovu i vodic Njemu. Cak i stvor nijemi jeste vodic Njemu, kao da i on govori, a vodjenje njegovo Stvoritelju - ocito je. 

Svjedocim da onaj koji Te predstavlja rastavljajuci dijelove stvorova Tvojih i spajajuci cašice zglobova njihovih, što kriju ravnanje mudrosti Tvoje, ne usmjerava tajnu uma svoga na spoznaju Tebe, a srce njegovo nije ispunjeno uvjerenjem da Ti uistinu nemaš Sebi slicna. I takav kao da nije cuo kako se oni koji su slijedili odricu onih koje su slijedili rijecima: 

"Boga nam, bili smo, doista, u zabludi ocitoj kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednacavali."

Lazu oni koji Ti druga pridruzuju kad Te usporedjuju s utvarama svojim i oblace Ti maštama svojim odjecu stvorova, zamišljanjima svojim Te razdvajaju na dijelove poput komadanja tjelesa i nadarenošcu razuma svoga prosudjuju Te po naravi sila razlicitih. Svjedocim da ko god Te izjednacuje s icim od stvorova Tvojih - priznaje Ti jednakog, a ko god priznaje Tebi jednakog - ne vjeruje u ono što sadrze jasni znaci Tvoji i što govore ocevidnosti jasnih dokaza Tvojih. Ti si Allah, Koji ne moze biti zatocen u granice razuma, tako da budeš oblikovan razmišljanjima njihovim, niti u razmatranja uma, pa da budeš omedjen i podlozan promjenama. 

On je ustanovio mjeru za sve stoje stvorio i to najbolje uredio. On je ustanovio djelovanje njegovo i to najljepše uradio. On je sve usmjerio smjeru Svome, tako da ništa ne prelazi granice polozaja svoga, niti je uskraceno u dosezanju cilja svoga. A kada mu bude naredjeno da nastavi kretanje po volji Njegovoj, nije mu teško. A kako bi i bilo kada sve proistice iz htijenja Njegova? On je Stvoritelj raznolikosti, bez primjene misli, bez poticaja nagona nekog skrivenog u Njemu, bez pokusa ikakva uzetog iz nepostojanosti vremena i bez saradnika ikakva koji Mu moze pomoci u stvaranju zacudnosti. 

Tako je stvaranje stvorova Njegovih upotpunjeno odredbom Njegovom, te se priklonilo poslušnosti Njegovoj i odazvalo pozivu Njegovom. Lijenost ma kojeg lijenoga ili tromost onog koji se ispricava ne prijeci ih da to ucine. Zato, On ispravlja zakrivljenost stvari i ustvrduje granice njihove. On moci Svojom stvara sklad u suprotnim dijelovima njihovim i povezuje cinioce slicnosti. Onda ih razdjeljuje na vrste razlicite po granicama, kolicinama, naravima i oblicima. Sve je to stvaranje novo! On ih cini postojanim i oblikuje ih i stvara kako On hoce. 

On je uredio udubine i uzvisine šupljina nebeskih bez vezivanja i spojio prostranstva razdvojenosti i povezao ih medjusobno s parovima njihovim. On je olakšao pristup visinama neba onima koji se spuštaju sa zapovijedi Njegovom i onima koji se uspinju s djelima stvorova Njegovih. On je nebo pozvao kad je još bilo maglina, pa su se odmah sastavili vezovi spojeva njegovih. Onda je On, poslije spajanja, otvorio prolaze njegove i postavio bdijenja blistavih tijela nebeskih na šupljine njegove, te ga obdrzava Rukom Svojom da se ne stropošta u neizmjer prostorni. 

On mu je nalozio da bude potpuno potcinjeno zapovijedi Njegovoj. On je Sunce njegovo ucinio znamenom vidljivim dana njegova, a Mjesec njegov znamenom blijedim noci njegove. Onda ih je On pokrenuo na putanjama njihovim i odredio gibanje njihovo u postajama puteva njihovih, da bi pomocu njih lucio noc i dan, te da bi se po kretanjima njihovim moglo znati brojanje godina i racunanje vremena. Onda je On u unutrašnjosti njegovoj ovjesio svod nebeski i ukrasio ga sitnim sjajnim biserima i zvijezdama poput svjetiljki, a one koji kradom prisluškuju pogadja svijetlim krijesnicama njegovim. On je nebesa pokrenuo po odredjenoj putanji njihovoj i napravio ih u zvijezdama - stajacicama, zvijezdama koje se krecu, koje se spuštaju, koje se uspinju, koje su zlokobne i koje su sretne. 

Onda je Allah Uzvišeni, za nastanjenje nebesa Svojih i naseljenje neba najvišeg carstva Svoga, izveo stvorove ushicujuce - meleke Svoje. Njima je On ispunio otvore udubina njihovih i naselio cistine prostranih obodnica njihovih. Medu razmacima otvora tih odjekuju glasovi onih od meleka koji Ga velicaju u ogradama Svetosti, zavjesama tajanstva i velovima Uzvišenosti Njegove. A iza tog odjekivanja, koje zaglušuje uši, uzvišena su ozracja svjetlosti, koja brane pogledima da ih dosegnu i zato se oni, odbijeni, zaustavljaju na krajnjim granicama njihovim. 

On ih je stvorio u oblicima razlicnim i s obiljezjima i krilima raznim. Oni velicaju uzvišenost slave Njegove. Ne prisvajaju sebi moc Njegovu da se pokazuje u stvaranju, niti tvrde da stvaraju išta od onog što On Sam cini. Oni su samo robovi pocašceni. I ne govore dok im On ne govori i postupaju onako kako On naredi. 

On ih je tamo ucinio povjeriteljima objave Svoje i odaslao ih vjerovjes-nicima s poslanicama naredbi i zabrana Svojih. On ih je zaštitio od kolebljivosti sumnji. Zato nijedan od njih ne skrece s puta volje Njegove. On ih je obdario blagodatima sigurnosti i pokrio srca njihova smjernošcu i mirom. On im je rastvorio vrata predavanja slavljenju Njega. On im je uspravio svjetionike jasne kao znamenja Jednoce Svoje. Tereti grijeha ih ne pritišcu, a smjene noci i dana ih ne opterecuju. Sumnje ne napadaju strijelama cvrstinu vjere njihove. Zle slutnje ne nasrcu na stupove cvrstog uvjerenja njihovog. Iskra zlobe ne pali se medu njima. Zbunjenost ne pomucuje ono znanje o Njemu koje postoji u srcima njihovim ili velicinu Njegovu i strahopoštovanje slave Njegove koje pociva u grudima njihovim. Zavodjenja se ne usmjeravaju prema njima da bi opakošcu svojom utjecala na zamišljanje njihovo. 

Medju njima postoje oni koji su u okrilju oblaka teških, ili u visovima gora vrlo visokih, ili u tminama mraka sveobuhvatnog. A postoje oni cija su stopala prosla kroz najnize granice zemlje i ona su poput znmenja bijelih koja se izlazu na prostranu širinu vjetra. Ispod njih puše vjetar blagi koji ih zadrzava na granicama krajnjim do kojih dospijevaju. 

Zaokupljenost robovanjem Bogu posve ih obuzima, a istine vjere povezuju ih sa spoznavanjem Njega. Cvrsto uvjerenje u Njega odvodi ih u potpunu zaljubljenost u Njega. Ceznje njihove za onim što je u Njega ne prelaze na ono što je u nekog drugog. Okusili su slast spoznavanja Njega i napili se iz caša prepunih ljubavi Njegove. Korijeni svjesnosti o Njemu ucvrstili su se u dubini srca njihovih. Zato su oni, pokorom dugotrajnom, ugeli svoja prava leda. Trajnost zelje za Njim nije izbrisala strah njihov, niti je razmjera bliskosti skinula vezu poniznosti njihove. 

Ponos ih nije ucinio takvim da smatraju mnoštvom ono što su ucinili, niti im poniznost pred Uzvišenošcu Bozijom dopušta da velicaju dobra svoja. Malaksalost ih ne zahvaca i pored stalnog robovanja njihovog. Ceznje Njihove ne opadaju da bi se odvratili od nade u Gospodara svoga. Vrhovi jezika im se ne suše od molitve neprestane. Zabavljenost ih ne zahvaca tako da bi svoje glasove podignute, usmjerene prema Njemu, utišali. Strane se njihove ne pomjeraju iz redova pokornosti Bogu. Oni ne savijaju vratove svoje radi udobnosti u nepokornosti naredbi Njegovoj. Lahkoumnosti nemara ne djeluju protiv odlucnosti njihove da se trude, a varke strasti ne nadvladavaju odlucnost njihovu. 

Oni smatraju Vlasnika Prijestolja riznicom za dan potrebe svoje. Radi ljubavi svoje oni Mu se obracaju cak i onda kada se drugi obracaju stvorovima. Za njih robovanje Njemu nema granice krajnje. Ushitna naklonost njihova stalnoj poslušnosti Njemu izvire iz pobuda u srcima njihovim, koja su vazda ispunjena nadom u Njega i strahom od Njega. Razlozi straha njihova ne bivaju odsjeceni da bi popustili u ozbiljnosti svojoj, niti ih pozude zarobljavaju pa da lahka naprezanja vole više od ozbiljnih napora svojih. 

Prošla djela svoja ne smatraju velikim, jer ako bi ih smatrali velikim, onda bi razdoblja straha izbrisala nadu njihovu. Ne razlaze se u pogledu Skrbnika svog uslijed vlasti šejtanove nad njima. Porok raskidanja veza medjusobnih - ne raspršuje ih. Zloba zavisti uzajamne - ne zahvaca ih. Nacini kolebanja ne razdvajaju ih. Razliciti stupnjevi odlucnosti ne dijele ih. Tako ocituju odanost vjeri. Ni skretanje, ni slabost, ni opuštenost, ni nehaj - ne skidaju sa njih uzao vjere. U ozracjima nebeskim nema prostora kolika je tankost koze jedne a da u njemu nije melek koji je na sedzdi ili je u poslušnosti zornoj. Poslušnošcu stalnom raste im znanje o Gospodaru njihovu i Uzvišenost Gospodara njihova uvecava se u srcima njihovim. 

Allah je zasuo zemljom vale olujne i uzavrele i dubine mora nadošlih, gdje su se vali medjusobno sudarali, a visoki brijezi vodeni poklapali jedni druge. Oni su izlucivali pjenu poput muzjaka devina u stanju uzbudenosti spolne. Tako je uzavrelost vode uzburkane bila potcinjena tezom zemlje. Kada ju je zemlja privila na grudi svoje i smirila udarajucu uskovitlanost njezinu i rasprostrla se po njoj s plecatim kostima svojim, voda se nemocno pokorila. Tako je poslije uznemirenosti udarnih vala njezinih postala krotka, nadvladana i zatocenik pokoran u uzdi potcinje-nosti. I zemlja se smirila, rasprostrijevši se u dubinu struje vodene. Zemlja okonca oholost, ushitnost sobom, polozaj jak i nadmocnost vode, te ukroti uznemirenost toka njezina, pa se ona smiri nakon plahovitosti svoje i stiša nakon uzdizanja uzburkanosti njezine. 

Kada se uzbudenost vode smirila pod obalama njezinim i pod tezinom planina mocnih i visokih, stavljenih na pleca njezina, On je dao da provru izvori vode sa sljemena visokih, te ih raspodijelio dolinama i nizinama njezinim i obuzdao tokove njihove stijenama tvrdim i gorjima planina visokih, što su od stijenja cvrstog. Zatim se smirilo podrhtavanje njezino od prodiranja planina u dijelove površine njezine i probijanja njihova u duboka podrucja njezina i najahivanja njihova na vratove dolina njezinih i na slojeve ispod njih. I onda je On napravio širok prostor izmedju svoda nebeskog i nje, te stanovnicima njezinim pripremio zrak koji lahori. On je potom izveo na nju stanovnike njezine na svim mjestima prikladnim. Zatim, On nije zanemario predjele Zemlje, gdje su dijelovi veliki oskudijevali izvorima vode i gdje rijeke nisu mogle probiti korita svoja, nego im je dao oblake plovece koji ozivljavaju mrtvilo njihovo i poticu rast bilja. 

On je sastavio bijele oblake njihove od sitnih oblaka drukcijih, tako, kada se kolicina vodena snazno pokrenula u njima, pa munje pocele sijevati na krajevima njihovim i blijesak se nastavio ispod oblaka bijelih, kao i ispod onih teških i tamnih - On ih je poslao da izliju kišu obilnu. Oblak je visio nad zemljom i vjetri juzni su ga cijedili, izlijevajuci vodu njegovu, kako se deva potcini radi muze. Kad se oblak spusti na zemlju i izruci vodu svu koju je nosio u sebi, On cini da narastaju bilja po zemlji goloj i trave po planinama suhim. Tada je zemlja obradovana, buduci da je urešena vrtovima svojim, i ushicena odjecom svojom od bilja mehkog i uresima cvijeca svoga. On je sve to ucinio sredstvima za uzdrzanje ljudi i opskrbom za zivotinje. On je rastavio pute široke po prostranstvima njezinim i postavio putokaze za one koji se krecu po stazama njezinim. 

Kada je On rasprostro zemlju i dostavio zapovijed Svoju, izabrao je Adema - mir neka je s njim! - kao najboljeg od stvorova Svojih, ucinivši ga prvim svim stvorovima Svojim. On gaje nastanio u Dzennetu Svome, dao mu u njemu izobilje u opskrbi i ukazao na ono što mu je On zabranio. Izvijestio ga je da se, ukoliko se odvazi na to, izlaze griješenju prema Njemu i opasnosti za polozaj svoj. Ali on ucini ono što mu je zabranjeno upravo onako kako je On unaprijed znao. Zato ga Allah poslije pokajanja njegova spusti na Zemlju, da bije nastanio s potomstvom svojim i da bi Mu bio dokazom u odnosu na robove Njegove. 

Cak i kada je ucinio da umre, On ih nije ostavio bez onoga koji ce biti medu njima kao polog Bozanstva Njegova, te veza izmedju njih i spoznavanja Njega. Ali On je s njima sklopio ugovor o dokazima preko izabranih vjerovjesnika Svojih i nositelja pologa poruka Njegovih, iz naraštaja u naraštaj, sve dok se dokaz Njegov nije upotpunio s Vjerovjes-nikom našim Muhammedom - neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove! - pa su tako polozi Njegovi i opomene dosegli potpunost. 

On je na veliko i na malo odredio opskrbe. On ih je razdijelio na oskudne i na izobilne. On je to pravedno ucinio, da bi iskušavao koga god On hoce, s blagostanjem ili s oskudicom, i da time iskuša zahvalnost ili strpljivost imucnog i siromašnoga. Onda je On spario obilje njihovo s nesrecama siromaštva, sigurnost njihovu s mukama nevolja, te zadovoljstva uzivanja s tegobama tugovanja. On je stvorio vijekove zivotne i ucinio ih dugim ili kratkim, dao da neki isteknu prije a neki poslije, te ih okoncao smrcu. On je ucinio da smrt pritegne konope vijekova zivotnih te da ih raskine. 

On je Onaj Koji zna tajne onih koji ih skrivaju, razgovor tajni onih koji su se u njega zapleli, pomisli onih koji se odaju nagadjanjima, sigurnosti uspostavljene, kretnje ociju, unutarnje sadrzaje srca i dubine nepoznatog. On zna i ono što moze biti osluhnulo samo napinjanjem dubina usnih, ljetna utocišta mrava i zimska staništa kukaca, odjeke jecaja zena tugujucih i šum koraka. On zna i mjesta u nutarnjim ovojima latica gdje se plod zacinje, skrovišta divljaci u pecinama brda i dolina, skrite rupe komaraca izmedju stabala drveca i kora njihovih, mjesta nicanja listova na granama, mjesta kapanja sjemena koje prolazi kroz puteve slabina, narastanje oblaka sicušnih u goleme, kaplje kiše u oblacima tmastim, cestice prašine rasute vjetrima u skutima njihovim, obrise krajolika zbrisane povodnjima kišnim, kretnje kukaca na humkama pješcanim, gnijezda stvorova krilatih na grebenima planinskim i pjevove ptica cvrkutavih u tminama gnijezda. 

On zna i ono stoje urizniceno u školjkama bisernim i ono što kriju vali oceanski, sve ono što skriva tmuša noci i sve ono što pokazuje svjetlo dana, kao i sve ono što naizmjenicno prekrivaju slojevi tmina i obasjavaju ozracja svjetlosti, trag koraka svakog, osjet pokreta svakog, odjek zvuka svakog, kretnje usne svake, stanište zivoga bica svakog, tezinu cestice svake, jecaj duše zabrinute svake. Zna sve što postoji na Zemlji, kao Što su plodovi drveca ili list opali, ili mjesto gdje je sjeme polozeno, ili krv zgrušana, ili ugrušak, ili pocetak zivota, ili razvitak. 

U tome do Njega ne dopire teškoca nikakva i ništa Ga ne ometa u ocuvanju onoga stoje stvorio, niti Ga dosada ikakva ili slabost prijece da provede odredbe i da vodi stvorove. Naprotiv, znanje ih Njegovo prozima i On ih zna brojcano. Pravednost ih Njegova obuhvaca, a dobrota ih Njegova okruzuje i pored uskracivanja onog što Njemu pripada. 

Boze moj, Ti zasluzuješ opis lijep i beskrajno nabrajanje savršenstava Tvojih! Ako je nada usmjerena prema Tebi, pa Ti si najbolji u Kojega se nada. Ako je molba upucena Tebi, pa Ti si najdostojniji da se od Tebe moli. 

Boze moj, Ti si me obdario snagom takvom da ne hvalim nikoga drugog osim Tebe i ne zahvaljujem nikome drugom izuzev Tebi. Ne upucujem hvalu svoju drugima koji su izvori neprilika i središta zabrinutosti. Ti odvracaš jezik moj od hvaljenja bica ljudskih i uvelicavanja stvorenih i hranjenih. 

Boze moj, hvalitelj svaki ima od onog kojeg hvali pravo na placu i nagradu. Doista, ja usmjeravani pogled svoj prema Tebi, na obilja milosti i riznice oprosta. 

Boze moj, ovdje stoji onaj koji Te priznaje Jednim i Jedinim, što Ti i dos-toji, i koji smatra da niko drugi osim Tebe ne zasluzuje zahvale i pohvale ove. Potreba moja prema Tebi takva je da ništa osim dobrote Tvoje ne moze izlijeciti oskudicu njezinu, niti priskrbiti za nuznosti njezine mimo uzvracanja Tvoga i dobrote. Zato, daruj nam naklonost Tvoju na mjestu ovom i oslobodi nas od pruzanja ruku prema bilo kome drugom osim prema Tebi. 

Ti, doista, sve mozeš!

 

GOVOR 91.

Izrecen kada su ljudi odlucili dati prisegu Zapovjedniku vjernih poslije ubojstva halife Osmana 

 

Ostavite me i trazite nekog drugog. Suocavamo se s pitanjem koje ima lica i boje, koje srce nijedno ne moze izdrzati, niti razum ijedan prihvatiti. Doista, vidici su zamagljeni, a Put pravi je zagubljen. Znajte da cu vas, ako vam se odazovem, voditi kako ja znam i da necu slušati šta neko kaze ili grdi. Ako me napustite, onda sam isti kao i vi. Moguce je da cu najbolje od vas slušati i pokoravati se onome kojega vi postavite da vas vodi. Bolji sam vam kao savjetnik nego kao vladar.

 

GOVOR 92.

O uništenju haridzija, huškanju zlobnom Umejja i opseznosti znanja njegova 

 

I tako, sada, neka je hvala i slava Bogu, o ljudi! Izbio sam oko pobuni. Niko osim mene nije istupio prema njoj kada je tama njezina nadolazila, a bjesnilo njezino bilo zestoko. Pitajte me prije nego Što me izgubite, zato što cu vam - tako mi Onoga u Cijoj je Ruci zivot moj - ako me pitate bilo šta izmedju vašeg sada i Dana sudnjeg, ili o skupini koja bi uputila stotinu i takodjer zavela stotinu ljudi, reci ko najavljuje nastup njezin, ko je vodi naprijed, a koje tjera straga, gdje su postaje u kojima ce se zaustaviti jahace zivotinje njezine radi odmora i gdje konacno mjesto prebivanja, te ko ce medu njima biti ubijen, a ko ce umrijeti smrcu prirodnom. 

A kad me izgubite, pa vas zadese prilike teške i dogadjaji mucni, mnogi u polozaju onih koj i postavlj aju pitanja ostat ce nijemi s pogledom prema zemlji, dok ce oni koji su u mogucnosti da odgovor daju izgubiti hrabrost. To ce biti onda kada se ratovi spuste na vas s tegobama svim pa ce vam dani biti tako teški da cete ih uslijed nesreca osjecati kao da su produzeni, sve dok Allah ne dadne pobjedu onima koji su ostali cestiti medu vama. 

Kada iskušenja dodju, ona unesu pometnju, a kada nestanu, ostavljaju opomenu. Ne mogu biti poznata u vrijeme kada dolaze, ali su prepoznatljiva u vrijeme kada odlaze. Pusu poput vjetrova, pogadjajuci krajeve neke, a neke mimoilazeci. 

Pripazite, iskušenje najgore za vas, po mišljenju mome, jeste iskušenje Benu Umejja, buduci daje ono slijepo i uz to tvori tminu. Prevlast mu je opcenita, ali ucinci njegovi su zli za ljude pojedine. Onaj koji zadrzi bi-strovidnost u tom bit ce pogodjen nevoljom, a onaj koji ostane slijep u tom, izbjegnut ce nevolju. Boga mi, poslije mene zasigurno cete ustvrditi da su za vas ljudi najgori Benu Umejje, poput stare deve neobuzdane, koja grize zvalama svojim, udara prednjim i straznjim nogama svojim i odbija da bude pomuzena. Oni ce se zadrzati nad vama, sve dok medju vama ne budu ostavili samo one koji im koriste ili one koji im ne štete. Nesreca njihova trajat ce sve dok budete od njih trazili pomoc onako kako rob trazi pomoc od gospodara svoga ili pristaša od vodje svoga. 

Zlo njihovo doci ce na vas poput straha od pogleda zlog i ostataka iz doba neznanja, pri cemu nece biti svjetionika upute, niti ce biti vidljiv znamen izbavljenja ikakav. Mi, Kuca Cista, slobodni smo od tog zla i mi nismo medju onima koji ce ga izazvati. Zatim ce ga Allah odagnati od vas, poput skidanja koze preko onoga koji ce ih poniziti, silom goniti, napajati ih cašama punim, ne pruzati im išta osim sablje i ne pokrivati ih nicim osim strahom. Tada bi me Kurejši, po cijenu svijeta ovog i svega što je na njemu, zeljeli vidjeti cak samo jednom, i makar koliko traje klanje deve, zato da bih mogao od njih primiti ono od cega sada trazim dio samo, ali mi ga uskracuju.

 

GOVOR 93.

Hvala Bozija i pohvala vjerovjesnika Dio govora istog o vjerovjesnicima i o Vjerovjesniku Casnom i potomcima njegovim 

 

Uzvišen je Allah, Kojem se vrhunci odvaznosti ne mogu primaci, niti Ga tanahnost razuma moze pronaci. On je tako prvi da ne postoji nikakva krajnost za Njega da bi u njoj bio sadrzan, niti ima bilo kakvog kraja za Njega gdje bi On prestao. 

On ih je polozio na najboljem mjestu polaganja i nastanio ih na najboljem mjestu boravljenja. Njih su predavale jedna drugoj kicme najplemenitije u materice najcistije. Uvijek kada bi umro prethodnik od njih, nasljednik sljedeci podigao bi se radi vjere Bozije, sve dok ta cast Boga Uzvišenog nije dospjela do Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke njegove! Allah gaje izveo iz roda najodabranijeg i najcasnijeg mjesta zasada, od stabla istog iz kojeg je On izveo vjerovje-snike Svoje i podigao povjerenike Svoje. Porodica njegova je porodica najbolja, rodbina njegova je rodbina najbolja, a stablo njegovo je stablo najbolje. Ono je izraslo u podrucju-svetom i izdiglo se u plemenitosti. Grane njegove su dugacke, a plodovi mu ne mogu biti dosegnuti. 

On je predvodnik svih koji su Boga svjesni i svjetlo za one koji su upuceni. Svjetiljka je ciji plamen šija, krijesnica cija je svjetlost blistava i kremen cija je iskra zarka. Put zivotni njegov je ispravan, pravac je njegov usmjeren, govor je njegov odlucan, a presuda njegova pravedna. Allah gaje poslao nakon stoje vrijeme neko prekinuto slanje poslanika, kada su ljudi zapali u pogrješke djelovanja i neznanje. 

Neka vam se Allah smiluje! 

Neka Allah izlije milost Svoju na vas! 

Radite u skladu sa znacima jasnim, jer je put utrt i vodi kuci sigurnosti, dok ste vi u mjestu trazenja blagodati Bozije i imate vremena i mogucnosti. Listovi su rašireni, pera pišu, tijela su zdrava, jezici nesputani, kajanje se prihvaca, a djela primaju.

 

GOVOR 94.

O uvjetima ljudi u vrijeme obznane Vjerovjesnikove i radu njegovu na proširenju poruke njegove 

 

On ga je poslao u doba kada su ljudi lutali u smetenosti i bludjeli u nedaci. Strasti su ih zavele, a oholost zastranila. Neznanje krajnje ucinilo ih je glupim. Bili su zbunjeni nepostojanošcu stvari i nesrecama neznanja. Onda Poslanik - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na cisto i casno potomstvo njegovo! - ucini najbolje, dajuci im savjet iskren, iduci sam Putem pravim i pozivajuci mudrosti i savjetu dobrom.

 

GOVOR 95.

Pohvala Vjerovjesnika Casnog Dio govora istog o Poslaniku 

 

Neka je hvala Bogu Koji je tako Prvi da ništa nije prije Njega, i tako Posljednji da ništa nije poslije Njega. On je tako Vidljiv, da ništa nije iznad Njega i tako Skriven, da ništa nije blize od Njega. 

Njegovo mjesto prebivanja najbolje je od mjesta svih, a podrijetlo njegovo najplemenitije je medu podrijetlima svim u rudnicima plemenitosti i kolijevkama sigurnosti. Srca osoba cestitih naklonjena su njemu, auzde pogleda upravljene su njemu. Njime je Allah pokopao pakost uzajamnu i ugasio ognjeve pobune. On ih je njime ujedinio kao bracu i rastavio one koji su bili skupa. Preko njega On je uzvisio one iz sloja donjeg, a ponizio one iz gornjeg. Govor je njegov jasan, a šutnja je njegova kao govor.

 

GOVOR 96.

Opominjanje drugova njegovih O Kuci Vjerovjesnika Casnog 

 

Iako Allah daje vrijeme tlacitelju, kazna Njegova ga nece poštedjeti. On ga motri iz zasjede na prolazu puta njegova i s mjesta gdje se grlo steze. 

Tako mi Onoga u Cijoj vlasti je zivot moj, ti ce vas ljudi nadjacati ne zato što imaju pravo vece od vas nego zato što zure prema krivdi s predvodnikom njihovim a vi kasnite s pravom mojim. Narodi se plaše nasilja vladara svojih, dok se ja bojim nasilja podanika svojih. 

Pozivao sam vas u dzihad, ali niste pristupili. Opominjao sam vas, ali niste slušali. Pozivao sam vas tajno kao i javno, ali se niste odazvali. Dao sam vam savjet iskren, ali niste prihvatili. Jesu li prisutni kao odsutni, i robovi kao gospodari? Izlazem vam mudrosti, ali bjezite od njih i savjetujem vas savjetom dalekoseznim, ali se razlazite daleko od njega. Podsticem vas na dzihad protiv nasilnika, ali, prije nego što dovršim govor svoj, vidim vas da se udaljavate kao sinovi Sabe. Vracate se mjestima svojim i zavaravate jedni druge savjetima svojim. Ispravim vas ujutro, ali mi se vracate uvecer iskrivljeni kao luk. Uspravitelj je postao umoran, a ono što uspravlja uspraviti se ne moze. 

O oni cija su tijela prisutna, ali pameti odsutne, Cije su zelje raspršene, i ciji su vladari s njima na kušnji! Drug vaš pokorava se Bogu, ali se vi ne pokoravate njemu, dok se predvodnik Sirijaca ne pokorava Bogu, ali se oni pokoravaju njemu. Boga mi, zelio bih se zamijeniti s Muavijom, poput dinara s dirhemima, tako da on uzme od mene desetoricu vas, a meni da jednog od njih. 

O stanovnici Kufe, s vama sam iskusio troje i još dvoje: gluhi ste, iako imate uši, nijemi, iako govorite, te slijepi, iako imate oci. Niti ste pomagaci iskreni u borbi, niti braca pouzdana u nevolji. Nek vam ruke zemljom budu zaprljane! O prilike deva ciji su cobani nestali! Kad god su skupljene sjedne, rasture se s druge strane. Boga mi, kao da vas vidim da cete, ako rat postane zestok i boj se potpuno razmaše, pobjeci od sina Ebu Talibova i rastvoriti se poput zene pri porodu. Doista sam ja s uputom jasnom od Gospodara moga i na putu Vjerovjesnika moga. Na putu sam pravom, koji slijedim ispravno. 

Pazite na clanove porodice Vjerovjesnika vašeg. Stalno se drzite puta njihova. Slijedite korake njihove zato što vas nikada nece ostaviti izvan poduke i nikada baciti u propast. Ako oni sjede, sjedite i vi, a ako se oni podignu, podignite se i vi. Ne idite ispred njih, buduci da biste tako zalutali. Ne zaostajte iza njih, kako ne biste tako propali. 

Vidio sam drugove Muhammeda - neka je blagoslov Boziji na nj i na porodicu njegovu! - ali nisam našao nikog da im slici. Oni su zapocinjali dan s prašinom na kosi i licu, a provodili noc na sedzdi i stojeci u molitvi. Spuštali su cela i lica. Sa sjecanjem ozivljenja svoga cinilo se kao da stoje na zeravici. Izgledalo je da su im medu ocima biljezi poput koljena kozijih od sedzdi dugih. Kada se spomene Allah, oci njihove obilno teku sve dok se ovratnici košulja njihovih ne namoce. Oni drhte u strahu od kazne i nadi u nagradu, kao što drvo podrhtava u danu vjetra olujnog.

 

GOVOR 97.

Nasilje Umejja 

 

Boga mi, oni ce nastaviti tako sve dok svaku zabranu Boziju ne ucine dozvoljenom i ugovor svaki ne prekrše, i dok u kucu svaku od cerpica ili u cador ne prodre nasilje njihovo pa ih opacina njihova ne ucini ukletim, i sve dok ne ustanu dva uplakana, jedan koji place radi vjere svoje i drugi koji place radi svijeta ovoga, i sve dok pomoc nekoga od vas nekome od njih ne bude kao pomoc roba gospodaru njegovu, kad je ovaj prisutan -on mu se pokorava, a kad je odsutan - on ga ogovara, i sve dok ne bude u jadu najvecem onaj medu vama koji bude najbolje mislio o Bogu. Ako vam Allah podari sigurnost - pridite, a ako ste stavljeni na kušnju - otrpite! 

Jer, pazite, buducnost pripada onima koji su Boga svjesni.

 

GOVOR 98.

O ustezanju od svijeta ovoga i nestalnosti vremena 

 

Zahvaljujemo Mu na onome stoje bilo i trazimo pomoc Njegovu u poslovima našim radi onog što ce se još dogoditi i molimo Ga za sigurnost u vjeri, upravo kao što Ga molimo za zdravlje tijela naših. 

O robovi Boziji, savjetujem vam da se drzite dalje od svijeta ovog, koji ce vas napustiti bez obzira što ne zelite rastanak s njim i koji ce tijela vaša postarati, makar vi zeljeli obnavljanje njihovo. Primjer vaš i primjer njegov slican je putnicima koji prevaljuju razdaljinu neku, a onda kao daje hitro prelaze ili se usmjeravaju prema znaku nekom, te ga odmah dosezu. Kako je kratka razdaljina do cilja ako neko napreduje prema njemu i doseze ga!? A kako je kratak dio puta onoga koji ima samo jedan dan, koji ne moze produljiti, dok ga gonic brzi goni svijetom ovim sve dok on ne ode s njega?! 

Zato, ne ceznite za castima i ponosom ovosvjetskim i ne ushicujte se ljepotama i nasladama njegovim, niti jadikujte nad štetama i nezgodama njegovim, jer ce se cast njegova i ponos okoncati, dok ce ljepota njegova i naslada prestati, a štete i nezgode njegove ce minuti. Doba svako u njemu ima kraj i zivo bice svako u njemu mora umrijeti. Zar za vas nema opomene u ostacima prethodnika i otvaratelja ociju i pouke u precima vašim davnašnjim, ako pameti imate? 

Zar niste uvidjeli da se prethodnici vaši ne vracaju i da sljedbenici prezivjeli ne ostaju? Zar niste opazili da stanovnici svijeta ovog osvicu i omrkavaju u stanjima razlicitim? Nekoje umrli koji je oplakivan, drugom se saosjecanje izrazava, neko se ruši u bolu, neko raspituje za bolest, neko ispušta dah svoj posljednji, neko cezne za svijetom ovim dok ga smrt trazi, neko je nemaran, ali nije zanemaren, a po tragovima prethodnika hode preostali. 

Pripazite! Kada cinite djela loša, sjetite se uništitelja radosti, pljenitelja uzitaka i ubojice zelja. Trazite pomoc Boziju u izvršenju duznosti koje su pravo Njegovo i u blagodatima i dobrocinstvima Njegovim koji su neizbrojivi.

 

GOVOR 99.

O Vjerovjesniku Casnom i potomcima njegovim 

 

Neka je hvala Bogu, Koji rasprostire dobrotu Svoju medu stvorove i pruza Ruku darezljivosti Svoje medu njima. Zahvaljujemo Mu na svemu i trazimo pomoc Njegovu u izvršavanju prava Njegovih. Svjedocimo da nema boga osim Njega i daje Muhammed - mir od Boga neka je na nj i porodicu njegovu! - rob Njegov i Poslanik Njegov. On ga je poslao da objavi zapovijedi Njegove i da govori o opomeni Njegovoj. A on je to vjerno izvršio i išao Putem pravim. 

Medju nama je ostavio zastavu Istine. Ko god ide ispred nje - otpada od cudorednog sustava islama. Ko god zaostaje za njom - propao je. Ko god se stalno drzi nje - pridruzio se. Nositelj njezin postojanje u govoru, spor u ustajanju, a brz kad ustane. Kada sagnete vratove svoje pred njim i uperite prstima svojim prema njemu, doci ce mu smrt i odnijet ce ga. Zivjet cete nakon njega toliko dugo koliko to Allah hoce, sve dok vam Allah ne pokaze onoga koji ce vas sakupiti zajedno i sjediniti vas nakon raspršenja. Zato ne tezite za onim koji ne nastupa, niti gubite nadu u onoga koji odstupa, jer se zaista moze dogoditi da se onome koji odstupa oklizne jedna od nogu njegovih, a druga ostane cvrsta dok se obje ne vrate i zajedno ucvrste. 

Pripazite! Potomci Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! -jesu poput zvijezda na nebu. Kad zvijezda jedna zadje, druga se pojavi. Zato ste u mogucnosti da se upotpune blagoslovi Boziji na vas a On vam je pokazao ono cemu se trebate nadati.

 

GOVOR 100.

O nepostojanosti vremena 

 

On je Prvi prije svakog prvog i Posljednji poslije svakog posljednjeg. Prvost Njegova nalaze da nema niko prije Njega, a posljednjost Njegova nalaze da nema niko poslije Njega. Svjedocim da nema boga osim Boga svjedocenjem u kojemu je tajno uskladjeno s javnim, a srce s jezikom. 

O ljudi, nemojte mi se nipošto suprotstavljati pa da stradate, niti mi biti neposlušni pa da zalutale. I ne namigujte medu sobom kada me slušate. Tako mi Onog Koji je dao da sjemenka proklije i Koji je ni iz cega stvorio zivot, doista je ono što vam prenosim od Vjerovjesnika, koji je cist od rodjenja - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! Niti je lagao prenositelj, niti je krivo razumio slušatelj. 

Pa dobro, to je kao da vidim covjeka zavedena koji vice u Siriji, a podigao je zastave svoje u okolici Kufe. Kada mu usta budu otvorena sasvim, tvrdoglavost njegova postane zestoka, a koraci njegovi po zemlji teški, onda ce nered sjeci zubima djecu svoju, rat ce bjesniti s valima svojim, nastupit ce dani kobni i noci mucne. Tako, kada usjev poraste, pa se uzdigne na stabljikama, more njegovo nahrli naprijed i munja njegova sijevne, zastave pobuda teških zavihorit ce se i jumuti naprijed poput noci tamne i mora ustalasanog. Te i kolike još mnoge nepogode druge razdirat ce Kuru i oluje ce je šibati, te ce uskoro glave udarati o glave; usjevi uspravni bit ce poznjeveni, a poznjeveno uništeno.

 

GOVOR 101.

O Danu sudnjem Dio govora istog o nevoljama buducim 

 

To je Dan kada ce Allah u njemu sakupiti prve i posljednje radi svidjanja racuna i isplate za djela. Oni ce pokorno stajati, dok ce im znoj do usta dopirali, a tlo se pod njima tresti. U polozaju najboljem od njih bit ce onaj koji nade mjesto za obje noge svoje i dovoljno prostora za sebe. 

Nevolje su poput noci tamne. Nezaustavljive su i zastave njihove se ne mogu vratiti. Dolazit ce vam zauzdane i osedlane. Predvodnik njihov ce ih tjerati, a jahac njihov ce ih izmirivati. Trgovci nevoljama ljudi su cije je zlo veliko a plijen neznatan. Oni koji ce se protiv njih boriti na putu Bozijem bit ce ljudi koji su prezreni medu oholima, na Zemlji nepoznati, ali na nebu dobro znani. Teško tebi, o Basro, onda kada vojska kazne Bozije navali na tebe bez graje povika. Stanovnici tvoji ce se tada suociti sa smrcu crvenom i gladju silnom.

 

GOVOR 102.

O ustezanju od svijeta ovog Dio govora istog o svojstvima ucenjaka Dio govora istog o buducnosti 

 

O ljudi! Gledajte na svijet ovaj kao oni koji se ustezu i okrecu od njega. Tako mi Boga, on ce doista uskoro izgnati stanovnike svoje i uzrokovati jad teški sretnom i sigurnome. Ono što prodje i ode s njega nikada se ne vraca, a ono što dolazi od njega nepoznato je da bi bilo ocekivano. Radosti njegove izmiješane su s tugom, a postojanost ljudi na njemu završava u nemoci i slabosti. Zato nemojte nipošto da vas zavara mnoštvo onoga što vam se na njemu svidja, jer ono što ce vam od toga biti saputnikom neznatno je. 

Neka Allah obaspe milošcu covjeka koji razmišlja pa pouku uzima, a kada pouku uzme, on prosvjetljenje doseze. Što god je prisutno na svijetu ovom uskoro nece postojati, dok sve što mora postojati u svijetu buducem vec je u postojanju. Sve izbrojivo proci ce, sve ocekivano dolazi, a sve što dolazi sasvim je blizu. 

Ucenje onaj koji zna vrijednost svoju. Dostaje covjeku neznanja ako ne zna vrijednost svoju. Zaista je Bogu najomrazeniji covjek onaj kojeg je Allah prepustio samom sebi: onaj koji je skrenuo s Puta pravog i hodi bez vodica. Ako je pozvan uredjivanju svijeta ovog, hitar je, ali, ako je pozvan da sadi za svijet buduci, lijen je. Kao da mu je obaveza ono za stoje hitar, a kao da mu nije obaveza ono za što je lijen. 

Doci ce vrijeme kada ce se samo vjernik usnuli moci izbaviti, onaj koji se ne primjecuje kad je prisutan, a ne nedostaje kad je odsutan. Takvi su svjetiljke upute i znaci u putovanjima nocnim. Oni ne šire potvore, niti raznose tajne i klevetu. Oni su ti kojima ce Allah otvoriti vrata milosti Svoje i odbiti od njih tegobe kazne Svoje. 

O ljudi, doci ce vam vrijeme kada ce se islam izvrnuti kao što se izvrce lonac sa svim sadrzajima svojim. O ljudi, Allah vas je zaštitio od onog stoje On mogao otezati, ali On vas nije poštedio od stavljanja na kušnju. Allah, najuzvišeniji od govornika svih, kaze: 

U tome, pazite, doista imate poruku;

jer Mi, doista, uvijek stavljamo na kušnju.

 

GOVOR 103.

O stanju ljudi prije obznane vjerovjesništva i Vjerovjesnikovim pothvatima u širenju poruke njegove 

 

Tako sad, doista je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - kada niko medu Arapima nije citao Knjigu, niti polagao pravo na vjerovjesništvo i Objavu. On se morao boriti zajedno s onima koji su ga slijedili, protiv onih koji su ga poricali, vodeci sljedbenike svoje izbavljenju njihovom i zureci s njima da ih ne bi smrt preduhitrila. Kada je ma koja osoba klonula uzdahnula, ili se neka nevoljno zaustavila, stao bi uz nju sve dok je ne bi doveo do cilja svoga, osim propalice bez imalo dobra u sebi. Naposljetku, pokazao im je cilj njihov i vodio ih prema mjestu njihovu. Zato su njihovi poslovi napredovali, mlin njihov se poceo okretati, a koplja njihova se ispravila. 

Tako mi Boga, bio sam medju njima zaštitnica sve dok se nisu okrenuli na strane svoje i skupili u snop svoj. Nikada nisam pokazao slabost niti plašljivost, niti sam izdao ili malaksao. Boga mi, sigurno cu slamati krivdu sve dok ne izvucem pravdu iz slabina njezinih.

 

GOVOR 104.

Pohvala Poslanika Casnog O Umejjama O ulogama imama 

 

I onda je Allah poslao Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - kao svjedoka, donositelja vijesti dobrih i opomenitelja, najboljeg od stvorova kao djeteta i najcestitijeg kao covjeka odrasloga, najcistijeg od cistih u ponašanju, najdarezljivijega od darezljivih po izdašnosti. 

Svijet ovaj ne pokazuje vam se ugodnim u uzicima njegovim i vi niste pribavili mlijeko iz vimena njegovih, osim nakon što ste ga susreli kada uzda njegova nosna bijaše povucena a vodica njegova opuštena. Narodima nekim zabranjeno u njemu bijaše poput grana savitih, a dozvoljeno - udaljeno i nedostupno. Boga mi, otkrivate svijet ovaj kao sjenku pruzenu do roka odredjenog. Zato je Zemlja ova vama bez smetnje ikakve, ruke vaše su na njoj odriješene, dok su ruke predvodnika od vas svezane, sablje vaše nad njima nadnijete, a sablje njihove od vas otklonjene. 

Pripazite, jer zaista za krv svaku ima osvetnik, a za pravo svako potrazi telj. Osvetnik krvi naše poput suca je za potrazivanje svoje, a to je Allah Koji je takav da Ga ne moze uciniti nemocnim onaj koji trazi, niti Mu umaci onaj koji bjezi. Kunem se Bogom, o Benu Umejje, uskoro cete ga sigurno vidjeti u rukama drugih i u kuci neprijatelja vašeg. Znajte da najbolje vidi ono oko ciji pogled hvata vrlinu i znajte da najbolje cuje ono uho koje cuje savjet dobar i prihvati ga. 

O ljudi, upalite sebi svjetlo od plamena svjetiljke pozivatelja koji slijedi ono što kazuje i koji izvlaci vodu iz vrela koje je ocišceno od necisti. 

O robovi Boziji, ne oslanjajte se na neznanje svoje i ne prepuštajte se strastima svojim, jer doista onaj koji postupa tako jest poput onoga koji stoji na rubu obale vodom podlokane, koja ga uništava s leda od jednog dijela do drugog, slijedeci mišljenje njegovo koje on mijenja. On se zeli drzati uz ono uz što se ne moze drzati i pribliziti ono što se ne moze pribliziti. Zato, Boga, samo Boga se bojte i ne zalite se onome koji ne moze otkloniti nevolju vašu, niti razvrgnuti ono što je ucinjeno obaveznim za vas. 

Doista, nema obaveze na Imamu, osim onoga cime je zaduzen od Gospodara svoga: prenijeti opomene, ustrajavati u davanju savjeta dobrog, ozivljavati Sunnet, izvršavati kazne nad onima koji ih zasluzuju i vracati dobitke vlasnicima njihovim. Zato, pohitajte znanju prije nego što raslinje njegovo uvehne i prije nego što vi sami budete zabavljeni sobom pa ne mognete traziti znanje od onih koji ga imaju. Odvracajte od onoga stoje loše i sami se uzdrzite od njega, jer vam je naredjeno da sprjecavate nakon što se sami uzdrzite.

 

GOVOR 105.

O Islamu, Dio govora istog o Vjerovjesniku Casnom, Dio govora istog upucen sljedbenicima njegovim 

 

Neka je hvala Bogu, Koji je propisao islam i ucinio propise njegove lah-kim onome kome je došao i osnazio stupove njegove spram svakog onog koji ga pokušava nadvladati. Tako gaje Allah ucinio sigurnošcu za onog koji je pristao uz njega, mirom za onog koji je ušao u njega, dokazom za onog koji o njemu govori, svjedokom za onog koji se parnici uz pomoc njegovu, svjetlom za onog koji trazi svjetlo od njega, razumijevanjem za onog koji poima, mudrošcu za onog koji duboko razmišlja, znakom za onog koji pazljivo promatra, razjašnjenjem za onog koji odluku donosi, poukom za onog koji pouku uzima, izbavljenjem za onog koji vjeruje, pouzdanjem za onog koji se uzda, smirenjem za onog koji se prepusti i štitom za onog koji ustrajava. 

On je najsvjetliji od puteva svih; najcistiji je od prolaza svih. On je vrh svjetionika, staza sjajna, svjetiljka blistava, natjecalište plemenito, te cilj uzvišeni. On ima konje za trku koji se natjecu za nagradu i jahace ugledne. Posvjedocenje je put njegov, djela dobra su svjetionici njegovi, smrt je cilj njegov, svijet ovaj je trkalište njegovo, Dan sudnji su konji njegovi, a Dzennet je nagrada njegova. 

On je zapalio glavnju za onog što trazi vatru i postavio znake svijetle za onog koji je sprijecen. Zato je on pouzdani povjerenik Tvoj, svjedok Tvoj na Danu sudnjem, izaslanik Tvoj kao blagoslov i Tvoj vjesnik istine kao milost. Boze moj, dodijeli mu dio od pravde Tvoje i nagradi ga mnoštvima dobra iz obilja Tvoga. Boze moj, uzvisi zgradu njegovu iznad zgrada drugih, pocasti ga u Sebe, odlikuj polozaj njegov pred Sobom, daj mu mjesto casno i podari mu stupanj visok i odlicnost, te nas ozivi u društvu s njim niti postidene, niti pokajane, niti zastranjene, niti kao kršitelje zavjeta, niti zalutale, niti one koji u zabludu odvode, niti zavedene. 

Blagodati Bozijom nad vama stekli ste polozaj gdje su cak i robinje vaše pocašcene, a prema susjedima vašim je postupano dobro. Cak onaj nad kojim vi ne uzivate posebnost nikakvu ili duznost iskazuje vam pocast. Prema vama osjeca strahopoštovanje cak i onaj koji se ne boji moci vaše i nad kim nemate vlasti nikakve. Sad vidite da amaneti Boziji bivaju raskidani, ali se ne osjecate gnjevnim, iako se jedite i mrgodite na raskidanje predanja predaka vaših. Bozije vam se vraca; ali vi ste sluzbu svoju predali nasilnicima i prepustili im da vas vode, pa ste ono što je Bozije stavili u ruke njihove. Oni cine ono što je sumnjivo i povode se za strastima. Boga mi, cak da vas rasprše ispod zvijezde svake, Allah ce vas, sigurno, sabrati na Dan koji ce biti najgori za njih.

 

GOVOR 106.

Izrecen dana nekog na Siffinu 

 

Vidio sam bijeg vaš i raspršenje vaše iz redova bojnih kad su vas opkolili ljudi surovi i prosti i Arapi iz Sirije, iako ste vi glavari Arapa i vrhunac odlicnosti, te imate dostojanstvo poput dostojanstva podignutog nosa devinog i grbe velike. Uzdah u grudima mojim moze splasnuti samo kada vas, mozda, vidim da ih opkoljavate, kao što su oni opkolili vas i ako vidim da ih istjerujete s polozaja njihovog, kao što su oni istjerali vas, da ih ubijate strijelama i pogadjate kopljima tako da prednji redovi njihovi navaljuju na straznje, upravo poput deva zednih odbijanih od pojila njihovih i tjeranih od napajališta njihovih.

 

GOVOR 107.

Ovo je jedan od govora o nepostojanosti vremena Dio govora istog o Vjerovjesniku Casnom Dio govora istog Karanje muslimana 

 

Hvala Bogu, Koji Se pokazuje stvorovima Svojim sa stvorovima Svojim, Koji Se pokazuje srcima njihovim jasnim dokazom Svojim. On je stvorio, bez razmatranja, buduci da razmatranje dolikuje samo onome koji ima sredstva mišljenja, dok On u Sebi nema sredstvo mišljenja. Znanje njegovo prodire u unutarnjost skrivenosti neznanih i obuhvaca tajnovitosti uvjerenja unutarnjih. 

On ga je odabrao od stabla vjerovjesnika iz udubine svjetlosti, s cela velicine, iz dijela najboljeg doline Batha, od svjetiljki za tamu i s vrela mudrosti. 

Vjerovjesnik je bio poput lijecnika putujuceg s lijekovima svojim, koji je pripremio pomaze svoje i zagrijao pomagala svoja. Koristi ih gdje god se javi potreba za lijecenjem srca slijepih, ušiju gluhih i jezika nijemih. Lijekovima svojim otklanja mrlje nemara i mjesta smetenosti. 

Oni nisu uzeli svjetlo od svjetlosti mudrosti njegove, niti su proizveli plamen s kremena znanja iskricavog. Zato su u tome poput stoke koja pase i kamenja tvrdog. Ipak, skriveno je izašlo na vidjelo za one koji opazaju. Lice istine postalo je jasno onome koji joj je išao, a trenutak koji se priblizavao podigao je veo s lica njezinog i znak se ukazao za onoga ' koji gaje trazio. 

Staje to sa mnom?! Vidim vas - samo tijela bez duša i duše bez tijela, is-posnike bez dobra, trgovce bez dobiti, budne ali usnule, prisutne ali odsutne, gledajuce ali slijepe, slušajuce ali gluhe i govorece ali nijeme. 

Primjecujem da se skretanje s Puta pravog vec uzdiglo u središtu svom i razgranalo se s mladicama svojim. Ono vas mjeri utezima svojim i zbunjuje vas mjerama svojim. Voda njegov je izašao iz vjere i postojanje u zabludi. Zato niko od vas nece tada ostati, osim kao talog u loncu kuhinjskom ili kao prašina preostala nakon otresanja snopa. On ce vas ostrugati, kao što je koza ostrugana, i gaziti vas, kao što je zetva gazena, te izabrati vjernika izmedju vas, kao što ptica izabire zrno krupno medu zrnjem sitnim. 

Gdje vas odvode ti puti, zavode tmine i zavaravaju lazi? Odakle ste dovedeni i gdje ste gonjeni? Za razdoblje svako postoji Knjiga i za odsutnost svaku povratak. Poslušajte, zato, Bogu odanog predvodnika vašeg i drzite srca vaša prisutnim. Budite budni kad vas on zove! Voda mora biti iskren prema narodu svome, drzati ga na oku ujedinjena i odrzavati prisutnost razuma njegova. On vam je otvorio to poput otvaranja školjke i ostrugao ga kao što su desni zubne ostrugane. 

Pa ipak, sad je krivo zauzelo mjesta svoja i neznanje uzjahalo na jahalice svoje. Samovolja je narasla, dok je poziv vrlini potisnut. Vrijeme se okomilo poput zvijeri prozdrljive, a krivo muce poput deve poslije umuk-losti. Ljudi su zbratimljeni u razvratu, napustili su vjeru, sprijateljili se u lazi i medjusobno zamrzili u iskrenosti. 

Kada se to dogodilo, dijete je postalo izvor bijesa, kiša poput zege ljetne; pokvarenosti je bilo svuda, a cestitosti malo. Ljudi vremena tog bili SUA poput vukova, upravitelji njihovi poput zvijeri, sloj njihov srednji -prozdrljivci, a siromasi njihovi'- mrtvi. Istina je presahla, a laz se proširila. Ljubav se zadrzala samo na jeziku, dok su se ljudi medjusobno omrzli u srcima svojim. Preljuba je postala kljuc podrijetla, a cednost rijetkost. Islam bijaše odjenut u kozu izvracenu.

 

GOVOR 108.

O moci Bozijoj Dio govora istog o melekima O darezljivostima Bozijim i uputi te o onima koji su nezahvalni O smrti O Danu sudnjem Dio govora istog o Vjerovjesniku Casnom O potomcima Vjerovjesnika Casnog 

 

Sve je potcinjeno Njemu i sve postoji po Njemu. On je imetak siromaha svakog, dostojanstvo svakog ponizenog, snaga svakog slabog i zaklon svakog tlacenog. On sluša govor svakog koji govori. On zna tajnu svakog koji šuti. Od Njega je opskrba za svakog ko zivi i Njemu se vraca ko god umre. 

Oci Te nisu vidjele tako da bi izvijestile o Tebi, ali Ti jesi prije opisivaca stvorova Tvojih. Ti nisi stvorio stvorove da bi otklonio samocu, niti si ih upotrijebio radi koristi neke. Onaj kojega Ti traziš ne moze Ti uteci, a onaj kojega Ti drziš ne moze Ti izmaci. Onaj koji Ti se ne pokorava ne moze umanjiti vlast Tvoju, a onaj koji Ti se pokorava ne uvecava moc Tvoju. Onaj ko se srdi na odredbu Tvoju ne moze je odvratiti, a onaj ko se odvraca od zapovijedi Tvoje nije neovisan o Tebi. Tajna svaka je ras-krivena pred Tobom, a odsutnost svaka za Tebe je prisutnost. 

Ti si Vjecni, Tebi nema kraja. Ti si cilj krajnji, nema izbavljenja od Tebe. Ti si sastajalište i osim u Tebe nema zaklona od Tebe. U Tvojoj je Ruci sudbina stvora svakog i Tebi se vraca zivo bice svako. Slava Tebi! Kako je veliko stvaranje Tvoje koje vidimo, ali kako je mala ta velicina pored moci Tvoje! Kako je zastrašujuce kraljevstvo Tvoje koje opazamo, ali kako je to neznatno spram onog što nam je skriveno od vlasti Tvoje! Kako su prostrane blagodati Tvoje na svijetu ovom, ali kako su one male spram blagodati svijeta onog! 

Ti si nastanio meleke na nebesima Svojim i smjestio ih visoko iznad zemlje Svoje. Oni imaju najvece znanje o Tebi i stvaranju Tvom svekolikom, imaju najviše straha od Tebe i Tebi su najblizi. Nikada nisu bili u kicmama niti su se zadrzavali u utrobama. Nisu stvoreni od biti tekucine neznatne. 

Ne raspršuju se nestalnošcu vremena. Na polozajima su svojim od Tebe i na mjestima svojim do Tebe. Zelje su Njihove upravljene Tebi. Oni su Ti veoma poslušni i nisu nemarni prema zapovijedi Tvojoj. Ako bi se osvjedocili u bit onoga što im je o Tebi skriveno, sasvim sigurno bi smatrali djela svoja neznatnim, sebe bi prekorili, shvatili bi da Ti doista ne sluze koliko Ti zasluzuješ i da Ti nisu pokorni koliko bi trebali biti. 

Slavljen si Ti i kao Stvoritelj i kao Onaj Kojemu se robuje radi blagodati Tvojih prema stvorovima Svojim. Ti si stvorio Kucu i osigurao u njoj blagovanje picem, hranom, suprugama, poslugom, palacama, rijekama, nasadima i plodovima. A onda si Ti poslao onoga koji joj poziva. Ali ljudi se nisu odazvali pozivatelju i nisu zudjeli za onim za cim si im Ti zelju budio, niti su ceznuli za onim za što si im Ti ceznju stvarao. Bacali su se na lešinu, osramotili se jeduci je i ujedinili se u ljubavi prema njoj. 

Kad neko nešto voli, to ga oslijepi i srce njegovo oboli. Onda on gleda, ali okom bolesnim, i sluša, ali ušima gluhim. Pozude razdiru razum njegov, a svijet ovaj umrtvljuje srce njegovo, dok duša njegova posve cezne za njim. On je, dakle, rob njegov, kao i onoga koji ima u ruci svojoj nešto od njega. Gdje god se okrene, okrece se njemu i bilo gdje da krene, krece njemu. Nije uzdrzan ni jednim uzdrzavateljem od Boga, niti uzima opomenu od propovjednika ijednog. Vidi one koji su uhvaceni iznenada od cega im nema ni odvajanja ni povratka. 

I snašlo ih je ono što im je bilo nepoznato: rastavljanje s onim od svijeta ovog u cemu su se osjecali sigurnim, tako da su dobili na svijetu drugom ono cime im je prijeceno. Ono što ih je snašlo ne moze biti opisano. Njih je istodobno obuzeo strah smrtni i zalost za onim što im izmice. Zato, udovi njihovi postaju mlitavi, a boje koze njihove se mijenjaju. Potom smrt pojacava muke svoje nad njima. U nekom ona stoji izmedju njega i njegove moci govorenja, iako lezi medu srodnicima svojim, gledajuci ocima svojim, slušajuci ušima svojim, pri svijesti i pameti punoj. Onda on razmišlja nad tim u stoje potrošio zivot svoj i u cemu je proveo vrijeme svoje. Priziva u sjecanje imetak koji je skupljao kad je oslijepio tragajuci za njim, te ga stjecao iz izvora dozvoljenih i sumnjivih. A sada su ga sustigle posljedice skupljanja njegova i primaklo se napuštanje njegovo. On ce ostati onima koji su iza njega. Oni ce ga uzivati i koristiti. On ce biti dobitak lahak za druge, ali breme na ledjima njegovim, i covjek ga ne moze stresti. On ce na to gristi ruke svoje, kajuci se za ono što mu je pokazano o poslovima njegovim u vrijeme smrti njegove. Mrzit ce ono za cim je ceznuo u danima zivota svoga i zeljet ce daje sve to zgrnuo umjesto njega onaj koji mu je zavidio na tome i bio ljubomoran prema njemu. 

Smrt ce djelovati na tijelo njegovo sve dok se uši njegove ne budu vladale kao i jezik njegov. Tako ce on lezati medu svojima, niti govoreci jezikom svojim, niti slušajuci ušima svojim. On ce kruziti pogledom svojim po licima njihovim, motreci kretnje jezika njihovih, ali ne cujuci govor njihov. A onda ce smrt uvecati vlast svoju nad njim i pogled njegov bit ce šcepan kao što je šcepan sluh njegov i duša ce se rastati s tijelom njegovim. Postat ce, onda, lešina medu svojima. Oni ce osjecati otudjenost od njega i udaljavati se iz blizine njegove. On nece pomoci-uplakanom, niti se odazvati pozivatelju. A onda ce ga odnijeti do mjesta malog u zemlji i izruciti ga u njemu djelima njegovim i prestati ga posjecivati. 

Kad ono stoje zapisano dosegne rok svoj, stvari upotpune svoje granice odredjene, stvor se posljednji prikljuci prvom, te sve što Allah hoce dogodi se u obliku prozivljenja stvorova Njegovih, tada ce On smotati nebesa i rascijepiti ih, trehnuti i ustresti Zemlju, išcupati planine i razbacati ih, te ce one zdrobiti jedna drugu iz straha pred slavom Njegovom i iz straha pred silom Njegovom. 

On ce izvaditi ono stoje u njoj. I On ce ih ozivjeti nakon što su bili is-truhli i skupit ce ih nakon što bijahu razbacani. Onda ce ih On odvojiti za ispitivanje o djelima skrivenim i cinima tajnim. Zatim ce ih podijeliti na dvije skupine, nagradjujuci jednu i kaznjavajuci drugu. Što se tice ljudi poslušnih Njemu, On ce ih nagraditi blizinom Svojom i zauvijek ce ih drzati u kuci Svojoj, odakle se oni koji se nastane u njoj nece iseljavati. Polozaj njihov nece podlijegali promjeni, strah ih nece pogadjati, bolesti ih nece napadati, opasnostima se nece izlagati, a putovanja ih nece uznemiravati. 

Što se tice grješnika, On ce ih naseliti na mjesto najgore, vezat ce ruke njihove uz vratove, pricvrstit ce uvojke ceone za stopala i navuci ce im košulju od katrana i odjecu ognjevima iskomadanu. Oni ce biti u kazni cija ce vrucina biti zestoka, vrata ce biti zatvorena za stanovnike u vatri povika i krikova punoj, i plamena sukljajucih, i glasova strašnih. Stanari njezini se nece iseliti iz nje, zatocenici njezini se ne mogu osloboditi otkupom, i lanci njezini ne mogu biti raskinuti. Nema vremena odredjenog za tu kucu, da bi se moglo istrošiti, niti razdoblja za postojanje njezino koje bi moglo minuti. 

On se odnosio prema svijetu ovom prezirno i smatrao ga niskim. Drzao ga je bezvrijednim i mrzio ga. Shvatio je da je Allah izborom Svojim drzao svijet ovaj udaljenim od njega i da ga je rasprostro radi drugoga, omalovazivši ga. Zato je srcem svojim ostao daleko od njega, umrtvio spominjanje njegovo u duši svojoj, te volio da ukrasi njegovi budu odsutni iz oka njegova, tako da ne bi priskrbljivao ogrtanje bilo kakvo ili nadu o prebivanju u njemu. Od Gospodara svoga prenio je pozive, savjetovao je sljedbenike svoje kao upozoritelj i pozivao u Dzennet kao prenositelj vijesti dobrih. 

Mi smo stablo poslanstva, postojano mjesto poruke, spuštalište meleka, rudnici znanja i vrela mudrosti. Onaj koji nas pomaze i onaj koji nas voli ocekuje milost, dok neprijatelj naš i onaj koji nas mrzi ocekuje gnjev.

 

GOVOR 109.

O islamu O Kur'anu Casnom i Sunnetu 

 

Najbolji nacin kojim trazitelj bliskosti Bogu Slavnom Uzvišenom trazi tu bliskost jest vjerovanje u Nj i Poslanika Njegova i dzihad na putu Njegovu. To je vrh islama! I ocitovanje predanosti, jer je to izvorna narav prava, i uspostavljanje namaza, jer je to zajednica, davanje zekata, jer je on duznost obavezna, post mjeseca ramazana, jer je on štit od kazne, hadz i umra Hrama, jer oni odnose siromaštvo i peru grijehe, obilazenje rodbine, jer to povecava imetak i produzuje zivot, milostinja tajna, jer ona pokriva grijehe, milostinja javna, jer ona odbija smrt ruznu, i cinjenje dobra, jer to izbavlja od stanja ponizenja. 

Napredujte sa sjecanjem na Boga, jer to je sjecanje najbolje. I cezm'te za onim stoje On obecao krjeposnim, jer je obecanje Njegovo obecanje najistinitije. Slijedite smjer Vjerovjesnika, jer to je smjer najdostojan-stveniji. Slijedite Sunnet njegov, jertojeputnajispravniji. Poucavajte se Kur'anom, jer on je kazivanje najbolje. Zadubljujte se u razumijevanje njegovo, jer to je proljece srca. Trazite lijeku svjetlosti njegovoj, jer to je lijek za ono što je u grudima. Ucite ga lijepo, jer to je najkorisnije govorenje. Zasigurno, ucenjak koji ne postupa po znanju svome slici neznalici smušenom koji se ne moze otrijezniti od neznanja svoga; štaviše, to je dokaz još veci protiv njega i jad nezaobilazan, a pred Bogom prijekor ce biti još veci.

 

GOVOR 110.

O oprezu spram svijeta ovoga 

 

A sad zaista opominjem vas da budete oprezni spram svijeta ovoga, buduci daje on sladak i zelen, okruzen pozudama, te voljen radi bliskih naslada njegovih. On potice na ushicenje stvarima sitnim, nadama je urešen i varkama okicen. Radosti njegove ne traju dugo, a nesrece se njegove ne mogu izbjeci. On je varljiv, škodljiv, promjenljiv, kratkotrajan, iscrpljiv, podlozan propadanju, izjedajuci i razoran. Kad dosegne krajnost zelja onih koji su mu skloni i koji se s njim osjecaju sretnim, to je stanje upravo kako to Allah Uzvišeni kaze: 

Poput vode koju Mi spuštamo s neba i koju upiju biljke na zemlji; ali one sepreinacuju u stabljike suhe koje vjetri raznose. Allah je taj Koji sve odredjuje!

Nijedna osoba ne postize radovanje iz svijeta ovog, vec joj suze dolaze poslije njega; i niko uzicima svojim ne dospijeva naprijed, vec mu se valja suociti s nevoljama u pozadini. Niko u njemu ne prima blagu kišu olakšice, vec tešku kišu nedace koja lije po njemu. To upravo prilici svijetu ovom koji jutrom podrzava covjeka, ali ga u veceri ne prepoznaje. Ako mu je strana jedna slatka i ugodna, druga mu je gorka i mucna. 

Niko ne osigurava uzivanje iz svjezine njegove, vec mu se valja suociti s tegobom nedaca njegovih. Niko nece provesti vecer pod krilom sigurnosti, a da u jutru svom nece biti pod okriljem straha. On je varljiv i sve što postoji u njemu jeste varka. On je prolazan i sve što postoji u njemu mora nestati. Nema dobra u opskrbama njegovim, osim u vrlini. Ko god uzima malo od njega skuplja dosta onoga što ce mu dati sigurnost, dok onaj ko uzima puno od njega prihvaca mnogo onoga što ce ga upropastiti. On ce se uskoro rastati od onoga stoje skupljao. Koliko lije onih koji su se uzdali u njega, ali ih je ojadio, osjecali se spokojnim u njemu, ali ih je srušio, uglednih, ali ih je ponizio, ponosnih, ali ih je osramotio. 

Vlast njegova se mijenja. Zivot njegov je prljav. Slatka voda njegova gorka je. Slatkoca njegova je poputgorcine soka gorkog. Jela njegova su otrovi. Sredstva njegova su slaba. Zivljenje u njemu izlozeno je smrti, a zdrav u njemu podlozan je bolesti. Kraljevstvo njegovo je opljackano. Jaki je u njemu pobijedjen, a imucni pogodjen nesrecom. Susjed u njemu je orobljen. 

Zar niste u kucama onih koji su bili prije vas, koji su bili vijeka duzeg, tragova trajnijih, koji su imali nadanja veca, koji su bili brojniji i imali vojske vece!? Koliko li su oni robovali svijetu ovom i koliko li su ga cijenili! A onda su ga napustili bez sredstva ikakva koje bi ih moglo prevesti ili leda koja bi ih mogla prenijeti. 

Jeste li obaviješteni daje svijet ovaj bio ikada dovoljno darezljiv da bi darovao otkup za njih, ili im dao pomoc ikakvu, ili im pribavio društvo cestito? Radije im namece brige, pritišce ih nevoljama, uznemirava strahotama, baca ih na nos, gazi ih kopitama i pomaze nestalnost vremena nad njima. Vidjeli ste otudjenost kojom se ponio prema onima koji su mu se primicali blizu, stjecali i prisvajali ga, sve dok se s njim nisu rastali zauvijek. Dade li im opskrbu ikakvu, osim gladovanja, ili dopusti li im prebivalište ikakvo, osim mjesta tijesnih, ili donese li im svjetlost ikakvu, osim tmine, ili pruzi li im išta na posljetku, osim kajanja? Je li to ono što vi toliko trazite, ili cime ste zadovoljni, ili na što ste pohlepni? Kako je to prebivalište loše za onog koji ga ne sumnjici i koji ne gaji strah od njega?! 

Znajte, kao što znate, da ga zaista morate napustiti i rastati se s njim. Dok ste u njemu, uzmite pouku od onih koji su govorili: "Ko bi mogao imati moc vecu od naše? " 

Ali odneseni su u grobove njihove, mada ne kao jahaci; spušteni su u grobove, ali ne kao gosti. Grobovi su im napravljeni u površinskom sloju zemlje; mrtvacki pokrovi njihovi od zemlje su napravljeni. Stare su kosti ucinjene susjedstvom njihovim koje se ne moze odazvati onome koji doziva, niti obraniti od muke, niti ukazati paznju ozalošcenom. 

Ako im padne kiša, ne vesele se; ako ih zadesi suša, ne ocajavaju. Oni su zajedno, ali svaki odvojen. Susjedi su, ali udaljeni jedni od drugih. Skupa su, ali se ne posjecuju. Blizu su, ali se jedan drugome ne primicu. Trpe se i ne mrze se. Neznalice su i zloba je njihova nestala. Nema bojazni od nevolje od njih i nema nade da se obrane. Zamijenili su leda zemlje za trbuh njezin, prostranost za tjeskobu, obitelj za samocu, te svjetlo za tminu. Na svijet su ovaj došli nogu bosih i tijela golih, kakvi ga i napuštaju. Otišli su s djelima svojim s njega prema zivotu trajucem i prema kuci vjecnoj, kako to Allah Uzvišeni kaze: 

Onako kako smo izveli u postojanje stvaranje prvo, tako cemo ga Mi izvesti iznova; to je obecanje Naše jer, pazite, Mi smo mocni to uciniti!

 

GOVOR 111.

O meleku smrti i odlasku duše 

 

Osjecate li kada melek smrti ulazi u kucu, ili vidite li ga kada uzima dušu od nekoga? Kako umrtvljuje zametak u utrobi majcinoj? Doseze li ga kroz bilo koji dio tijela njezina, ili se duša odziva pozivu njegovu s dopuštenjem Bozijim? Ili on boravi s njim u nutrini majcinoj? Kako onaj koji ne moze opisati stvora poput toga moze opisati Boga?!

 

GOVOR 112.

O svijetu ovom i ljudima njegovim 

 

Opominjem vas da budete oprezni spram svijeta ovog, jer je prebivalište nestalnosti. On nije kuca za opskrbljivanje. Ukrašava se varkom, a vara ukrasom svojim. On je kuca koja je ponizena pred Bogom. Zato je On pomiješao njegovo dozvoljeno sa zabranjenim, njegovo dobro sa zlim, zivot njegov sa smrcu njegovom, te slatkocu njegovu s gorcinom njegovom. Allah Uzvišeni ga nije odabrao za prijatelje Svoje, niti On škrtari s njim spram neprijatelja Svojih. Dobro njegovo je oskudno. Zlo njegovo je vec tu. Skupljanje njegovo ce nestati. Vlast njegova ce biti ugrabljena. Nastamba njegova dozivjet ce pustošenje. Nije najbolja ona kuca koja se ruši poput gradjevine propadajuce, niti zivot koji se iscrpljuje kao što se opskrba troši, niti vrijeme koje se prekida poput hoda. 

Ucinite ciljevima zahtjeva svojih ono što vam je Allah stavio u duznost i molite Ga za ispunjenje prava Njegova, koje On od vas trazi. Pripravite uši svoje da cuju zov smrti prije nego što vas smrt pozove. Zaista, srca suzdrzljivih placu na svijetu ovom, cak i ako se oni mogu smijati; i tuga se njihova uvecava, mada mogu izgledati sretni. Prezir njihov sebe samih golem je, makar im se zavidjelo na onome cime su opskrbljeni. Sjecanje na smrt išcezlo je iz srca vaših, dok u vama prebivaju lazne nade. Ovaj je svijet tako zagospodario vama više od buducega, a ono što je trenutno udaljilo vas je od onog što dolazi kasnije. Samo ste sabraca u vjeri Bozijoj. Naravi neciste i savjest loša razdvajaju vas. Prema tome, ne nosite teret jedan drugoga, niti se medjusobno savjetujete, niti trošite jedan na drugoga, niti se uzajamno volite. 

Staje vama? Radujete se onome udjelu malom koji ste pribavili od svijeta ovoga, dok vas ne ojaduje mnoštvo onoga što vam je uskraceno od svijeta onoga. Baca vas u nespokojstvo malo onog od svijeta ovoga što vas je mimoišlo, tako da se to pokazuje na licima vašim, i sve što vam je oduzeto baca vas u pomanjkanje ustrajnosti. Kao daje svijet ovaj kuca stalnog boravka vašeg i kao da ce obilje njegovo biti s vama zauvijek. Ništa ne prijeci bilo kojega medu vama da obznani drugu svome nedostatke kojih se boji, osim straha da bi i drug njemu obzananio manjkavosti slicne. Zajedno ste odlucili da odbacite ono što dolazi kasnije i da ljubite ono stoje sada. Vjera vaša postade samo lizanje jezikom. To je poput rada onoga koji je završio posao svoj i osigurao zadovoljstvo gospodara svoga.

 

GOVOR 113.

O suzdrzljivosti, strahu od Boga i vaznosti stjecanja za svijet buduci Poticanje ljudi na vrlinu 

 

Hvala Bogu, Koji je ucinio da hvalu prati blagodat, a blagodat zahvalnost. Zahvaljujemo Mu na blagodatima Njegovim, kao i na kušnjama Njegovim. Trazimo pomoc Njegovu protiv onih srca koja su spora da se pokore onome što im je zapovijedeno, ali su hitra u onome što im je zabranjeno. Trazimo oprost Njegov za ono što obuhvaca znanjeNjegovo i stoje nabrojala Knjiga Njegova, znanje koje nije manjkavo i Poslanica koja ništa ne izostavlja. Vjerujemo u Njega vjerovanjem onog koji je vidio neznano i zaustavio se na obecanom - vjerovanjem cija cistota cuva od pripisivanja Bogu druga i cije uvjerenje otklanja sumnje. 

Svjedocimo da nema boga osim Boga, Jednog, Koji nema druga, i daje Muhammed rob Njegov i Poslanik Njegov - Allah blagoslovio i njega i potomke njegove! Ova dva svjedocenja uzdizu govor i visoko uznose djelo. Tasovi na koje ce biti postavljeni nece biti lahki, dok tasovi s kojih se uklanjaju nece biti teški. 

O robovi Boziji, oporucujem vam da istinski budete svjesni Boga. To je opskrba i s njom je utocište. Opskrba ce vas otpraviti, a utocište je izbavljujuce. Tome je pozivao pozivatelj najbolji i to je dobro razumio onaj koji najdublje razumijeva. Tako je to pozivatelj obznanio, a razumni razumio i usvojio. 

O robovi Boziji, doista je svijest o Bogu sacuvala zaljubljenike u Boga od zabrana Njegovih i nalozila srcima njihovim strah od Njega, tako da noci svoje provode u bdijenju, a dane vrele u zedji. Tako su postigli okrjepu kroz tegobu, a obilno napajanje kroz zedj. Smatrali su daje smrt blizu i zato su hitjeli djelovanju. Nisu se zavaravali nadama laznim i zato su drzali smrt na oku. 

A svijet ovaj je, dakle, kuca propasti, nevolja, promjena i pouka! 

Što se tice propasti, vrijeme je nateglo luk svoj i strijela njegova ne promašuje, rana njegova ne zacjeljuje. Ono pogadja zivog smrcu, zdravog bolešcu i sigurnog nedacom. Ono je izjelica koji se ne zasicuje i pijac cija se zedj ne gasi. 

što se tice nevolja, covjek sabire ono što nece jesti i gradi ono u cemu nece stanovati. Onda odlazi Bogu Uzvišenom bez nošenja imetka ili prenošenja zgrade. 

Što se tice promjena njegovih, vidiš zavist prema onome kojem je milost iskazana i samilost prema onome koji je zavidio. To je zato stoje blagodat otišla, a nesreca pristigla. 

Što se tice pouka njegovih, covjek dospije blizu zelja svojih pa ga nastup smrti rastavi od njih; a onda niti je zelja dosegnuta, niti zudenik poštedjen. 

Slava Bogu! Kako su varava zadovoljstva njegova. Kako njegovo gašenje zedji zedj potice!? I kako je sjenka njegova osuncana!? Ono što se primice ne moze se odvratiti, a ono stoje prošlo ne moze se vratiti. Slava Bogu! Kako lije blizak zivi mrtvom, buduci da ce ga uskoro susresti?! I kako lije dalek mrtvi od zivog, buduci daje otišao od njega. 

Doista, ništa nije gore od zla, osim kazne njegove, a ništa nije bolje od dobra, osim nagrade njegove. Na svijetu ovom, sve stoje osluhnulo bolje je od onog stoje vidjeno, dok je sve od svijeta buduceg što ce biti vidjeno bolje od onoga što je cuto. Zato bi trebalo da se zadovoljavate radije slušanjem nego gledanjem i vijestima o onome što je izvan dosega spoznaje vaše. Trebalo bi znati daje ono stoje malo na svijetu ovom, ali veliko na buducem, bolje od onoga što je golemo na svijetu ovom, ali sicušno na buducem. Koliko puta je malo korisno, a golemo štetno?! 

Zacijelo, ono što vam je naredjeno da cinite opseznije je od onoga što vam je zabranjeno, a ono što vam je dopušteno više je od onog što vam je zabranjeno. Zato, ostavite ono stoje manje radi onoga stoje vece i ono stoje ograniceno radi onoga stoje prostrano. Allah jamci za uzdrzavanje vaše i naredjuje vam da radite. Zato, poduzimanje onoga što vam je zajamceno ne bi trebalo imati prvenstvo nad onim cije vam je izvršenje nalozeno. 

Ali, Boga mi, sasvim sigurno, stanje je takvo da se sumnja isprijecila i da se uvjerenje cvrsto razdrmalo, pa izgleda kao da vam je obavezno ono što vam je zajamceno, a da je otklonjeno od vas ono što vam je obaveznim ucinjeno. Zato, zurite djelima i plašite se nenadnosti smrti, buduci da se ne moze nadati povratku vremena zivotnog, kao što se moze nadati povratku opskrbe. Što god je od opskrbe propušteno danas moze biti ocekivano sjutra s uvecanjem. Ali što god je proteklo od zivota nema nade da ce se vratiti danas. Nada je uz ono što dolazi, a razocarenje je u onom stoje minulo. Zato, budite svjesni Boga sa svjesnošcu svom koja se duguje Njemu, i ne dopustite smrti da vas zatekne, jer ste se predali Njemu.

 

GOVOR 114.

Moleci kišu 

 

O Boze moj! Doista su planine naše osušene i zemlja nam je postala prašnjava. Stoka je naša zedna i smetena u ogradama svojim. Stenje poput stenjanja majki za sinovima izgubljenim. Posustala je od idenja na livade svoje i obnemogla od zudnje za pojilima. 

O Boze moj! Smiluj se jeku jececih i ceznji ceznucih. 

O Boze moj! Smiluj se na smetenost njihovu, i prelazenja njihova, i mukanja njihova u torovima njihovim. 

O Boze moj! Izlazimo Ti kada su se godine suše stuštile na nas poput deva mršavih, a oblaci nas kišni zaobilaze. Ti si nada za pogodjenog i sigurnost trazitelja. Upucujemo Ti molbu onda kada su ljudi izgubili nade, kada se oblak odbio i stoka stradala, da nas ne kazniš za djela naša i ne zgrabiš jer smo grješni. I rasprostri milost Svoju nad nama oblacima kišnim, kišom obilnom koja rascvjetava, biljem koje ushicuje, te pljuskovima obilnim, koji ozivljuju sve što je zamrlo i vracaju sve što je propalo. 

O Boze moj! Podaj kišu od Sebe koja ce biti zivotvorna, napajajuca, potpuna, mocno rasprostrta, procišcena, blagoslovljena, obilna i osvjezavajuca. Raslinje ce biti bujno, grane pune plodova i lišce zeleno. S njim Ti ponovno osnazuješ slabog medu robovima Svojim i opet vracaš u zivot zamrloga medu krajevima Tvojim. 

O Boze moj! Daruj kišu od Sebe kojom ce se uzvisine naše prekriti travom zelenom, potoci poteci, strane naše postati zelene, plodovi naši nadoci, stoka naša napredovati, široko rasprostrte nizije naše navodniti, a suhi krajevi naši doseci dobiti svoje u obilnoj blagodati Tvojoj i daru neizmjernom za pogodjeni svijet Tvoj i za zanemarene zivotinje Tvoje. Prolij na nas kišu koja natapa, neprekidnu i obilnu, pri cemu se jedno razdoblje kišno sudara s drugim i jedna kaplja gura drugu. I neka joj munja ne bude varljiva i drskost njezina beskiŠna, i oblaci njezini raštrkani, i kiša blaga, tako da gladju pogodjeni uzbujaju raskošnim biljem svojim, a sušom pogodjeni ozive blagodati njezinom. Jer, doista, Ti šalješ kišu kada oni izgube nadu svaku i rasprostireš blagoslov Svoj; Ti si zaštitnik pravi i jedini hvale dostojan.

 

GOVOR 115.

O nevoljama koje ce nastupiti i Danu sudnjem Dio govora istog u kome se zali na ljude svoje 

 

Allah gaje odaslao kao pozivatelja Istini i svjedoka stvorovima. I on je prenio poslanice Gospodara svoga ne dangubeci i bez nedostatka ikakva i borio se u ime Boga protiv neprijatelja Njegovih, ne kloneci i ne izgovarajuci se. On je imam onome koji istinski Bogu robuje i vid onome koji je upucen. 

Da znate ono što ja znam o neznanom, koje se drzi zastrto od vas, doista biste izašli na uzvisine, oplakujuci postupke svoje i udarajuci se u boli teškoj, i ostavili biste imetke svoje bez ijednog cuvara njihova ili zastupnika ijednog koji ce se brinuti o njima. Svaki bi, onda, brinuo o sebi, ne obracajuci paznju na ikoga drugog. Ali vi ste zaboravili ono cime ste opomenuti bili i osjetili ste se sigurnim od onoga na što ste upozoreni. Zato vas je mišljenje vaše skrenulo s Puta pravog, i poslovi se vaši raspršili. 

Ceznem da me Allah odvoji od vas i da mi da one koji imaju vece pravo da budu sa mnom nego vi. Boga mi, oni su ljudi mišljenja blagoslovljenog, rasudjivanja zdravog i govora pravog. Drze se podalje od nasilja. Prednjace na Putu i krecu se zurno stazom utrtom. Zato su zadobili vjeciti zivot buduci i casti prijatne. 

Budite svjesni! Boga mi, mladic stasiti koraka poletnoga iz plemena Benu Sekif bit ce sigurno postavljen nad vama. Izjedat ce bilje vaše i istopiti salo vaše. Zato, o oce kotrljana, kazi nešto!

 

GOVOR 116.

Prekoravajuci škrce 

 

Vi ne trošite imetak nikakav radi Onoga Koji gaje dao, niti izlazete opasnosti zivote svoje radi Onoga Koji ih je stvorio. Radi Boga uzivate pocast medu robovima Njegovim, ali vi ne ukazujete cast Bogu medu stvorovima Njegovim. Zato izvucite pouku iz toga što nastanjujete staništa onih koji su bili prije vas i iz odlaska brace vaše najblize.

 

GOVOR 117.

Pohvala odanih drugova njegovih 

 

Vi ste zaštitnici Istine i braca u vjeri. Štit ste na danu nevolje i pouzdanici medu ljudima. Uz pomoc vašu zadajem udarac onome koji uzmice i gajim nadu u onoga koji pristupa. Zato mi pruzite pomoc koja je bez varke i od sumnje cista, jer, Boga mi, ja sam doista medu ljudima najpreci ljudima.

 

GOVOR 118.

Zapovjednik vjernih okupio je ljude i podsticao ih na dzihad, ali su oni dugo šutjeli. Na to je rekao: "Šta vam je? Jeste li zanijemjeli?" Skupina jedna mu odgovori: "O Zapovjednice vjernih, istupiš li, bit cemo s tobom." Onda je Zapovjednik vjernih rekao: 

 

Šta vam se dogodilo?! Ne mozete biti vodeni ispravno ni biti oni kojima je pokazan Put pravi. Trebam li istupiti u prilikama takvim? Zapravo, u okolnostima takvim naprijed ce ici neko koga odaberem izmedju vaših hrabrih i odvaznih. Nije neophodno da napustim vojsku, mjesto, riznicu javnu, prihod zemljišni, prosudjivanje medu muslimanima i razmatranje zahtjeva potrazitelja da bih predvodio jedan odred za drugim, krecuci se tamo-amo poput strijele bez pera koja leti treperavo. 

Ja sam zaista osovina mlina. On se vrti na meni dok ostajem na mjestu svome. Cim bih ga napustio, središte vrtnje njegove bilo bi poremeceno, a donji kamen njegov takodjer bi bio poremecen. Tako mi Boga, to je vrlo loše mišljenje. Boga mi, da se ne nadam muceništvu u susretu mome s neprijateljem - a susret moj s njim je odredjen - zaista bih pripremio ja-halicu svoju, zatim bih se udaljio daleko od vas i ne bih vas trazio sve dok se razlikuju jug i sjever. 

Nema koristi od brojne premoci vaše zato što nema jedinstva srca vaših. Doveo sam vas na put jasan, na kojem niko nece propasti, osim onog koji se sam upropasti. Onaj koji ustraje na njemu zadobit ce Dzennet, a onaj koji skrece ide u Dzehennem.

 

GOVOR 119.

O velicini Kuce Ciste i vaznosti zakona islama 

 

Boga mi, imam znanje o prenošenju poruka, izvršenju obecanja i iskazima potpunim. Mi, porodica Poslanika, cuvamo kapije mudrosti i svjetlost ovoga. Pripazite, doista su zakoni vjere jedni, a puti njezini ispravni. Onaj ko ih se drzi stize i postize. A onaj koji se udaljio od njih zalutao je i kaje se. 

Radite za Dan radi koga se pribavljaju zalihe i kada ce savjesti biti ispitivane. Onome kome razum njegov sada ne koristi razum mu je tudji u tome još nemocniji. A ono što je daleko od njega još je beskorisnije. Cuvajte se vatre cija je zega silna, cije je dno duboko, cija je odjeca gvozde i cije je pice gnoj krvavi. Pripazite! Zaista, uspomena lijepa na covjeka koju Allah Uzvišeni zadrzava medju ljudima bolja mu je od imetka koji ostavlja u nasljedstvo onome koji mu ne zahvaljuje.

 

GOVOR 120.

Neki covjek izmedju drugova Zapovjednika vjernih ustade i rece: "O Zapovjednice vjernih, prvo si nas odvratio od prosudjivanja sudaca izabranih, a potom si nam izdao naredbu za to. Ne znam koje je od to dvoje prilicnije." Zapovjednik vjernih udari rukom o ruku pa rece: 

 

To je odmazda za prekršitelja prisege. Boga mi, da sam vas - kada sam vam naredio ono što sam vam naredio - prisilio na neugodnost, u kojoj je Allah dao dobro, pa ako ste vi bili ispravni, ja vas uputio, a ako ste skrenuli, ja vas ispravio, a ako ste odbili, ja vas suzbio, bilo bi to zaista najsigurnije. 

Ali, s kim i kome? 

Htio sam lijecenje svoje od vas, ali pokazalo se da ste mi bolest. Slicno je to vadjenju trna trnom. Trnje trnu trn. 

Boze moj! Lijecnici izgubiše nadu o toj bolesti sudbonosnoj i umoriše se vaditelji vode konopom iz bunara tog. 

Gdje su oni koji su pozvani u islam, pa ga prihvatili?! Ucili Kur'an, pa sudili po njemu?! Podsticani na borbu, pa nahrlili kao što deve nahrle prema mladuncadi svojoj?! Oni koji su izvukli sablje iz korica i išli diljem svijeta kao vojska koja nastupa sve red do reda! Neki od njih stradaše, a neki prezivješe. Ali njih nije veselila vijest o prezivjelima, niti im je sucut iskazivana za poginule. Oci njihove bijahu pobijeljele od plakanja. Zeluci njihovi prazni od posta. Usne njihove sasušene od moljenja. Puti njihove blijede od bdijenja nocnog. Na licima njihovim titrao je biljeg skrušenih. Eto, to su braca moja koja su otišla! Potrebno je da mi ceznemo za njima i grizemo ruke svoje što smo se rastali s njima. 

Zaista, šejtan je oslobodio pute svoje za vas i zeli razvezati uzle vjere vaše jedan iza drugog i prouzrociti medu vama diobu umjesto zajednice. Odbijte podsticanje njegovo na zlo i misli njegove ruzne! Prihvatite savjet od onoga koji vam ga nudi i sacuvajte ga u pamcenjima svojim.

 

GOVOR 121.

Izrecen kada su haridzije ustrajavale u svom odbijanju sudovanja. Tada Zapovjednik vjernih ode u tabor njihov pa im se ovako obrati: "Bijaste li svi na Siffinu s nama?" Oni odgovoriše da neki bijahu a da neki ne bijahu. Zapovjednik vjernih rece: 

 

Onda se razdvojite na skupine dvije. Prvu, onih koji bijahu na Siffinu, i drugu, onih koji ne bijahu, tako da se svakoj mogu obratiti onako kako prilici. 

Tada povika ljudima: 

Prestanite govoriti i budite mirni da cujete ono što kazem. Okrenite mi srca svoja. Od kojeg god zatrazimo svjedocenje neka ga da onako kako znanje nosi o tome. 

A onda je Zapovjednik vjernih - mir neka je na njega! - dugo razgovarao s njima i tokom tog rekao: 

Kad su uzdigli Kur'an radi varke, smicalice i prijevare, zar niste rekli: "Oni su braca naša i drugovi naši u prihvacanju islama. Oni zele od nas da prestanemo s borbom i traze zaštitu pomocu Knjige Boga, Slavljenog. Mišljenje je naše da se treba sloziti s njima i okoncati muke njihove." Onda sam vam rekao: U tome je vjera vanjština, ali unutarnjost je neprijateljstvo. Pocetak njezin je samilost, a svršetak kajanje. Zato ostanite vjerni gledištu svome i cvrsti na putu svome. Stisnite zube svoje za dzihad i ne obracajte paznju na viku vikaca. Ako mu se odazovete, zavest ce vas, ali ako ga ostavite, bit ce ponizen. 

Ali to je bilo i vidio sam vas kako ste suglasni s tim. Boga mi, da sam to odbacio, ono ne bi bilo obavezno za mene, niti bi Allah navalio grijeh na mene. I, Boga mi, sad kad sam to prihvatio, zaista jedini zasluzujem da budem slijedjen, jer je, nema sumnje, Knjiga uz mene. Nikada se od nje nisam odvajao otkad sam prihvatio da budem s njom. Mi smo bili s Poslanikom - Allah blagoslovio njega i potomke njegove! - u bitkama u kojima su ubijanju bili izlozeni medu sobom ocevi, sinovi, braca i rodjaci. Pa ipak, sve nevolje i nedace samo su nas snazile u vjerovanju, napredovanju u Istini, u pokoravanju zapovijedi i u podnošenju bola od rana. 

A sad se moramo boriti protiv brace naše u islamu zato što su u nj prodrli zavodjenje na put krivi, nepoštenje, sumnje i tumacenje. Ipak, ako otkrijemo nacin ikakav kojim ce nas Allah ponovno okupiti zajedno u metezu našem i kojim se mozemo medjusobno pribliziti, u bilo kakvim ostacima zajednickim medu nama, prihvatit cemo ga i odustati od svega drugog.

 

GOVOR 122.

Obracanje Zapovjednika vjernih drugovima njegovim na bojištu sifinskom O poticanju slabih i malodušnih u toku boja Dio govora istog 

 

Ko god od vas osjeca odvaznost srca u toku boja i nalazi bilo kojeg od drugova svojih obeshrabrenoga neka ga štiti upravo onako kako štiti sebe, zahvaljujuci hrabrosti kojom je obdaren. Jer, da je Allah htio, ucinio bi i njega hrabrim kao i prvoga. Sigurno, smrt je tragalac hitar. Niti joj izmice onaj koji u kuci prebiva, niti je bjegunac moze osujetiti. Smrt najcasnija -jest biti ubijen! Tako mi Onoga, u Cijoj Ruci prebiva duša Ebu Talibova sina, tisuce udaraca sablje po meni lakše mi je od smrti u postelji koja nije u pokornosti Bogu. 

Kao da vas gledam kako se oglašavate glasom slicnom šuštavom glasanju guštera. Vi ne potrazujete pravo svoje, niti se branite od tlacenja. Dopustili ste sebi slobodu na putu. Onaj ko navali doseze izbavljenje, dok onaj ko zaostaje propada u kolebanju svome.

 

GOVOR 123.

Da bi poticao pristaše svoje 

 

Istaknite covjeka opremljenog oklopom naprijed, a neoklopljenog drzite iza. Stisnite zube svoje; to ce najbolje pomoci da sablje odskacu od lubanje. I poskocite na strane kopalja, jer to mijenja smjerove oštrica njihovih. Zatvorite oci, jer to snazi duh i smiruje srce. Utajite glasove, jer ce to otkloniti malodušnost. 

Ne dozvolite da se svije zastava vaša, niti je ostavite samu. Ne predajite je nikome medu vama osim hrabrima i braniteljima casti medu vama, jer jedino oni istrajavaju ako se dogode nevolje; oni okruzuju zastave i opasuju ih sa strane obje, straga i sprijeda. Oni ne zaostaju iza njih, kako ih ne bi prepustili. Oni ne idu ispred njih, kako ih ne bi ostavili same. Neka se covjek zabavi protivnikom svojim i neka osobno pomaze bratu svom, te neka brata svoga ne prepušta protivniku njegovu, kako se ne bi obojica, protivnik njegov i protivnik brata njegova, udruzili protiv njega. 

Boga mi, ako sada pobjegnete od sablje, necete ostati sigurni od sablje svijeta buduceg. Vi ste od Arapa na mjestu prvom i licnosti velike. Doista je u bjezanju gnjev Boziji, neprekidno ponizenje i trajna sramota. A, zasigurno, bjegunac ne produzuje zivot svoj, niti ce se išta uplesti izmedju njega i dana njegova. Koje onaj koji ide Bogu poput zednog što ide vodi? Dzennet lezi ispod oštrica kopalja. Danas ce se ugledi iskušavati. 

Tako mi Boga! Ja sam zeljniji da se sukobim s njima nego što su oni da se vrate kucama svojim. Boze moj! Ako odbace istinu, rasturi skupinu njihovu, razjedini rijeci njihove i uništi ih zato što su grješni. Oni se nece pomaknuti s polozaja svojih sve dok neprekidno udaranje kopalja ne stvori prodore kroz koje vjetar moze proci, a udarci sablj i ne budu prosij ecali lubanj e, razbij ali kosti i slamali podlaktice i kolj enice, sve dok traje napad prethodnica za prethodnicima i juriš odreda za kojima dolaze snage iz pricuve da im pomognu, sve dok na gradove njihove ne budu neprekidno navaljivale vojske za vojskama i sve dok konji ne izgaze cak suprotne krajeve zemlje, tragove zivotinja njihovih i livade njihove.

 

GOVOR 124.

O haridzijama i mišljenju njihovom o presudi u sporu 

 

Mi uistinu nismo postavili ljude za prosuditelje, vec smo uzeli Kur'an za presuditelja. Ovaj je Kur'an knjiga napisana izmedju korica dviju i ne govori jezikom. Zato on nuzno mora imati tumaca. Samo ljudi mogu biti tumaci takvi. Kad su nas ljudi pozvali da postavimo Kur'an za presuditelja medu nama, mi nismo mogli biti stranka koja se odvraca od Knjige Boga Uzvišenog. A Allah Uzvišeni kaze: 

A ako se u necemu ne slazete, obratite se Bogu i Poslaniku.

Obracanje Bogu znaci da sudimo po Knjizi Njegovoj, dok obracanje Poslaniku znaci da slijedimo Sunnet njegov. I zato, ako bi presudivanje u sporu uistinu bilo obavljeno prema Knjizi Bozijoj, mi bismo od svih ljudi bili najpravedniji njemu; i ako bi bilo presudjeno prema Sunnetu Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - mi bismo bili najpreci i najdostojniji toga. 

Što se tice pitanja vašeg: "Zašto si dopustio da se izmedju tebe i njih oteze presudivanje?" - uradih tako samo zato da bi se otkrio neznalica i potvrdio znalac. Mozda ce Allah u miru ovome poboljšati stanje zajednice ove te ona nece biti šcepana za grkljan i nece se, kao ranije, buniti prije nego što se pokaze istina. Doista je pred Bogom najbolji onaj covjek koji više voli djelovati u skladu s pravdom, makar mu to uzrokovalo poteškocu i tugu, nego u skladu s krivdom, makar mu to donosilo dobit i uvecanje. 

Zato, gdje ste zavedeni i otkud ste dovedeni? 

Budite spremni da idete prema ljudima koji su se odmetnuli od Istine pa je ne vide, koji su zapleteni u cinjenje zla i ne popravljaju se. Oni su daleko od Knjige i skrenuli su s Puta. Vi niste dostojni da bi se na vas oslonilo, niti ste obdrzatelji casti da biste bili slijedjeni. Vi ste vrlo slabi u paljenju vatre vojevanja. Teško vama! Moram podnositi brige mnoge od vas onda kada vas zovem i onda kada vam govorim u povjerenju. Niti ste ljudi istinski slobodni u vrijeme poziva, niti ste braca pouzdana u vrijeme govorenja u povjerenju.

 

GOVOR 125.

Izrecen kada je Zapovjednik vjernih bio prekoren za raspodjelu jednaku 

 

Nalazete li mi da moram traziti pomoc, tlaceci one nad kojima sam postavljen? Tako mi Boga, necu tako postupiti, sve dok svijet traje i sve dok jedna zvijezda nebom drugu vodi. Cak i kad bi imetak taj bio vlasništvo moje, razdijelio bih ga medu njima, a kamoli kad je imetak taj vlasništvo Bozije. Pripazite, doista je davanje imetka nekome ko nema prava na njega rasipništvo i trošenje. To onoga koji tako cini uzdize na svijetu ovom, ali ga ponizava na svijetu buducem. Ono ga pocašcuje pred ljudima, ali ga obešcašcuje kod Boga. Ako covjek daje imetak svoj onima koji nemaju pravo na njega ili ga ne zasluzuju, Allah ga ostavlja bez zahvalnosti njihove, a ljubav njihova uz to bit ce za druge. Onda, ako on zapadne u dane loše i zatreba pomoc njihovu, oni ce se pokazati drugovi najgori i prijatelji podli.

 

GOVOR 126.

O haridzijama 

 

Ako ne prestajete vjerovati da idem krivo i zavedeno, zašto smatrate da su ljudi obicni medu sljedbenicima Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - zalutali poput mene, te ih optuzujete s krivicom mojom i drzite ih nevjernicima na racun grijeha mojih. Sablje vaše drzite na ramenima svojim i koristite ih pravo i krivo. Zabunom zamjenjujete one koji su pocinili grijehe s onima koji nisu. Znate daje Vjerovjesnik Boziji - mir i milost Boziji neka su s njim i s porodicom njegovom! - kamenovao preljubnika ozenjenog i nakon toga mu obavio molitvu i dozvolio nasljednicima njegovim da ga naslijede. On je pogubio ubojicu i dopustio nasljednicima njegovim da ga naslijede. Odsjekao je ruku kradljivcu i bicevao preljubnika neozenjenog, ali je toj dvojici dodijelio udio u plijenu ratnom i oni su ozenili muslimanke. Tako ih je Poslanik Boziji - mir i milost Boziji neka su s njim i porodicom njegovom! - kaznio za grijehe njihove i izvršio kaznu Boziju u pogledu njih, ali im nije uskratio prava njihova, što ih je dao islam, niti je izbrisao imena njihova medu sljedbenicima svojim. 

Doista, vi ste ljudi najgori i vi ste oni koje je šejtan svrstao u redove svoje i otjerao u besputnu zemlju svoju. U pogledu mene, dvije vrste ljudi ce stradati: onaj koji me pretjerano voli, pa ga ta ljubav odvede od Istine, i onaj koji me pretjerano mrzi, pa ga mrznja odvede od Istine. Najbolji je covjek, što se mene tice, onaj koji je na putu srednjem. Zato, budite stalno na njemu i budite stalno s vecinom, jer zaista je Ruka Bozija na Zajednici. Cuvajte se razlazenja zato stoje onaj koji se odvoji od ljudi plijen šejtanu, upravo kao stoje ovca koja se odvoji od stada plijen vuku. 

Pripazite, ko god zove tom smjeru - ubijte ga, cak ako se krije i pod turbanom ovim mojim. Dakako, dva prosuditelja su postavljena da ozive ono što Kur'an ozivljava i da unište ono što Kur'an uništava. Ozivljenje znaci ujediniti se na tome, a uništenje znaci razici se oko toga. Ako nas Kur'an upravlja njima, moramo ih slijediti, a ako njih upravlja nama, oni nas moraju slijediti u stopu. Oca ne imali! Nisam vam uzrokovao ni jednu nesrecu vašu, niti sam vas i u cemu prevario, niti vam donio pometnju bilo kakvu. Skupina vaša jednodušno je dala prijedlog u prilog ta dva covjeka i mi smo ih obavezali da se oni ne bi udaljavali od Kur'ana, ali su oni udaljili sebe od njega i napustili su Istinu iako su obojica bili upoznati s njom. Ta nepravda bila je nalog strasti njihove i tako su njome gazili, iako smo ih obavezali na sudjenje pravdom i ustrajavanje na Istini, da bi tako izbjegli zlo mišljenja svojih i obmanu presude svoje.

 

GOVOR 127.

O zbivanjima vaznim u Basri Dio govora istog koji se odnosi na Turke 

 

O Ahnafu! Kao da ga vidim da napreduje s vojskom koja ne dize ni prašinu ni buku, niti joj škripe uzde, niti joj hrzu konji. Zemlju gaze nogama koje kao da su noge nojeva. 

Onda je Zapovjednik vjernih rekao: 

Teško vama [o ljudi] ulica nastanjenih i kuca ukrašenih, koje imaju krila poput krila lešinara i surle poput surli slonova, od onih od kojih, ako je jedan ubijen, oplakivan nije, i ako je jedan izgubljen, trazen nije. Okrecem svijet ovaj na lice njegovo, cijenim ga onakvim kakav je i gledam na njega okom koje mu pristaje. 

Kao da gledam narod cija su lica poput štitova pokrivenih grubo srezanom kozom. Oblace se u haljine svilene i vunene i vole konje rasne. Ubijanje njihovo i prolijevanje krvi zbivat ce se bez zapreke, sve dok ranjeni ne budu hodili preko mrtvih i sve dok broj odbjeglih ne bude manji od broja zarobljenih. 

Jedan od drugova njegovih rekao mu je: "O Zapovjednice vjernih, dato ti je znanje o sakrivenom." Na to je Zapovjednik vjernih, osmjehnuvši se, rekao covjeku koji je pripadao plemenu Benu Kelb: 

O brate Kelbov! Nije ovo znanje o sakrivenom. Ovo sam stekao od onoga koji ima znanje. A što se tice znanja o sakrivenom, ono podrazumijeva znanje o Danu sudnjem i onome stoje Allah Uzvišeni obuhvatio u ajetu: 

Samo Allah zna kad ce Smak svijeta nastupiti.

Zato, Allah Uzvišeni jedino zna šta je u utrobama, muško ili zensko, ruzno ili lijepo, darezljivo ili škrto, nesretno ili sretno, te ko ce biti gorivo za Dzehennem, a ko ce biti u društvu vjerovjesnika u Dzennetu. To je znanje o sakrivenom koje ne zna niko osim Boga. Sve drugo je znanje kojem je Allah poucio Vjerovjesnika Svoga, a on je poucio mene i molio se za mene da ga srce moje sacuva u sebi i rebra moja zadrze.

 

GOVOR 128.

O mjerama i utezima, prolaznosti svijeta ovog i stanju zitelja njegovih 

 

O robovi Boziji! Vi i sve cemu se nadate od svijeta ovog slicno je gostima koji imaju odredjeno vrijeme boravka, te duznicima koji su pozvani da plate. Zivot se skracuje, dok djelo biva sacuvano. Mnogi koji stalno rade uzalud to cine, a mnogi koji se trude na gubitku su. Vi ste u razdoblju kada koraci krjeposti idu natrag, a zla napreduju, te šejtan pojacava pohlepu svoju da upropasti ljude. Ovo je vrijeme kada je oprema njegova cvrsta, stupice njegove rasprostranjene i plijen mu postao lahak. 

Upravi pogled svoj prema kome hoceš od ljudi; vidjet ceš ili siromaha koji trpi u oskudici, ili imucnoga koji blagodat Boziju zamjenjuje nevjerovanjem, ili škrca koji uvecava blago svoje, škrtareci onim u cemu je pravo Bozije, ili buntovnika koji se oglušuje na savjete. Gdje su vaši dobri i cestiti? Gdje su vaši slobodni i velikodušni? Gdje su oni od vas koji izbjegavaju varanje u poslovima svojim i ostaju pošteni u vladanju svome? Nisu li svi otišli s opakog, prolaznog i tegobnoga svijeta ovoga? Niste li ostavljeni medu ljudima koji su upravo poput smetlja i tako niski da usne izbjegavaju spominjanje njihovo i ne pomicu se cak da bi osudile niskost njihovu?! 

Doista mi pripadamo Bogu i doista Njemu se vracamo!

Smutnja se pojavila i nema nikoga da joj se suprotstavi i izmijeni je, niti ikoga da odvrati od nje ili da suzdrzava od nje. Zar se vi, sa svojstvima takvim, nadate da cete osigurati prebivalište u kuci Svetosti Njegove i biti odani zaljubljenici u Njega?! Na zalost! Allah ne moze biti prevaren u pogledu Dzenneta Njegova, a zadovoljstvo Njegovo ne moze biti postignuto, izuzev pokornošcu Njemu. Prokletstvo Bozije na onima je koji naredjuju dobro, ali ga izostavljaju, i na onima koji odvracaju od zla, ali ga sami cine.

 

GOVOR 129.

Izrecen kada je Ebu Zerr - Allah mu se smilovao! - bio prognan prema Rebez 

 

O Ebu Zerru! Ti si se doista naljutio u ime Boga, te zato imaj nade u Onoga u ime Kojeg si se naljutio. Ljudi su se uplašili od tebe radi stvari svijeta ovog, dok si se ti njih uplašio radi vjere svoje. Zato prepusti im ono cega se oni plaše od tebe i odmakni se od njih, otklanjajuci ono cime te oni straše. Kako su oni ovisni o onom od cega ih ti odbijaš, a kako si ti neovisan o onom što ti oni uskracuju! Ti ceš uskoro znati koje dobitnik sjutra i koje najzavidniji. Cak ako bi nebesa i zemlje bili zatvoreni pojedincu nekom, a on bio svjestan Boga, Allah bi ih onda otvorio za njega. Samo ce te pravednost privlaciti, dok ce te nepravednost odbijati. Da si ti prihvatio svijet ovaj njihov, oni bi te zaista voljeli, te da si ti sudjelovao u tome, dali bi ti utocište.

 

GOVOR 130.

Uvjeti za prihvacanje hilafeta i svojstva vladara i upravitelja 

 

O ljudi mišljenja razlazecih i srca razdvojenih, cija tijela su prisutna, ali cije su pameti odsutne. Vodim vas istinitosti, ali vi bjezite od tog poput koza i ovaca koje bjeze od rike lavlje. Kako mije teško otkriti vam tajne pravednosti ili ispraviti iskrivljenost istinitosti! 

Boze moj, Ti znaš da ono što ucinismo nije bilo da bismo trazili moc, niti da bismo pribavili bilo šta od ispraznosti ovosvjetskih. Htjeli smo, radije, nanovo postaviti znake vjere Tvoje i uvesti napredovanje u gradove Tvoje, tako da potlaceni medu stvorovima Tvojim mogu biti sigurni i da napuštene od granica Tvojih budu postavljene. Boze moj, prvi sam koji je usmjeren i koji je cuo i odazvao se. Niko mi nije prethodio u molitvi, osim Poslanika Bozijeg - neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove! 

Vi znate, doista, da onaj kome su povjereni cast, zivot, plijen ratni, naredbe zakonske i vodjenje muslimana ne smije biti škrtac, buduci da bi ga pohlepa njegova usmjeravala prema imetku njihovom; ne smije biti ni neznalica, buduci da bi ih tad zaveo neznanjem svojim; ne smije biti ni grub u ponašanju da ih ne bi odbio grubošcu svojom; ne smije ni nepravedno raditi s imetkom dajuci prednost skupini jednoj nad drugom; ne smije ni primati mito dok donosi odluke, buduci da bi pronevjerio prava i zadrzao ih bez okoncanja; i ne smije zanemariti Sunnet, buduci da bi upropastio ljude.

 

GOVOR 131.

Upozorenje o smrti i savjetovanje Dio govora istog 

 

Hvala Mu za sve što On uzima ili daje i za sve cime nas pogadja i iskušava. On zna sve stoje skriveno i On vidi sve što se taji. On zna sve što grudi sadrze ili oci kriju. Mi iznosimo dokaz da nema boga osim Njega i daje On izabrao i poslao Muhammeda - mir neka je na nj i na porodicu njegovu! Taj je dokaz iznošen tajno i javno, srcem i jezikom! 

Boga mi, doista je to zbilja, a ne šala, istina, a ne izmišljotina. To nije ništa drugo do smrt. Pozivatelj njezin se cuje najdalje, a gonic njezin je najbrzi. Nemojte nipošto da vas svjetina zavara. Vidjeli ste one koji su zivjeli prije vas, zgrtali imetak, plašili se siromaštva i osjecali se sigurnim od ucinaka njegovih, koji su se nadali nadugo ne misleci na smrt. Kako ih je onda smrt sustigla, istjerala iz zavicaja njihovih i izvukla iz sigurnih mjesta njihovih?! Nošeni su u tabutima, ljudi su bili zabavljeni oko njih jedni za drugima, prenoseci ih na ramenima i podupiruci ih rukama. 

Zar niste ocevici onih koji su nadugo snovali, cvrsto gradili i dosta grabili, pa im kuce bijahu pretvorene u grobove, a ono što su sakupljali u ruševinu. Vlasništvo njihovo je prešlo na nasljednike njihove, a bracni drugovi njihovi su pripali drugima. Oni ne mogu pridodati dobrim djelima svojim ništa, niti prizivati milost u pogledu djela loših. Zato, ko god srce svoje ispunjava strahom prema Bogu postize polozaj prvaka i djelovanje je njegovo uspješno. Brinite se za to i cinite za Dzennet sve što mozete. Doista, svijet ovaj nije ucinjen mjestom stalnog boravljenja vašeg, nego je stvoren kao staza da biste vi od njega mogli uzeti zalihe djela vaših za kucu vjecnu. Budite spremni za odlazenje odavde i drzite blizu jahace zivotinje svoje radi polaska.

 

GOVOR 132.

O slavi Bozijoj Dio govora istog o Kur'anu Casnom Dio govora istog o Vjerovjesniku Casnom Dio govora istog o svijetu ovome Dio govora istog u kome se upozorava 

 

Ovaj i svijet buduci potcinili su Mu uzde svoje, a nebesa i zemlje predali Mu kljuce svoje. Drvece koje cvjeta cini Mu sedzdu jutrom i vecerom i proizvodi radi Njega vatru plamsavu iz grana svojih i po naredbi Njegovoj preinacuje ishranu svoju u plodove zrele. 

Knjiga Bozija je medu vama. Ona govori i jezik se njezin ne zaplice. Ona je kuca ciji nosaci se nece srušiti. Ona je snaga ciji pomagaci nikada nece biti porazeni. On ga je poslao nakon što je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika, kada je bilo mnogo glasina. Njime je Allah iscrpio niz vjerovjesnika i opecatio Objavu. On je onda vodio borbu u ime Boga protiv onih koji su se okrenuli od Njega i druge izjednacavali s Njim. 

Doista, svijet ovaj je krajnja granica vida slijepca, koji ne vidi ništa s one strane njega, dok pogled gledatelja prodire kroz njega i on zna daje kuca s one strane njega. Gledatelj ga zato napušta, dok se slijepac usmjerava prema njemu. Gledatelj se opskrbljuje iz njega, dok slijepac skuplja zalihu za njega. 

Znajte da se covjek zasiti i dosadi svacim, osim zivotom, jer u smrti ne nalazi zadovoljstvo nikakvo za sebe. To je poput mudrosti koja je zivot za srce obamrlo, vid za oko slijepo, sluh za uho gluho i napoj za zednog. U njoj je sve obilje i izbavljenje. 

Knjiga je Bozija ta kojom vi vidite, govorite i slušate. Njezin jedan dio govori s drugim i njezin jedan dio svjedoci drugom. Ona se ne razlazi u pogledu Boga, niti zavodi sljedbenika svoga od Boga. Povezali ste se da biste mrzili jedan drugoga i da uzgojite travu na necisti vašoj. Iskreni ste jedan prema drugom u vašem ljubljenju zelja, a neprijateljstvo gajite jedan naspram drugog u stjecanju imetka. Opaki vas je smeo i obmana vas je zavela. Allah je pomagac i meni i vama.

 

GOVOR 133.

Izrecen kada je halifa Omer ibn el-Hattab trazio savjet Zapovjednika vjernih o sebi u vezi sa sudjelovanjem u pohodu na Bizant 

 

Allah je uzeo za Se jacanje granica i skrivanje mjesta tajnih za sljedbenike vjere ove. On je Onaj Koji im je pomogao kada su bili malobrojni, pa nisu mogli izvojevati pobjedu, i zaštitio ih kada ih je bilo samo nekoliko, pa se nisu mogli sami braniti. On zivi i nece umrijeti. Ako ceš se sam uputiti na neprijatelje, sukobiti se s njima i pasti u nekoj nezgodi, za muslimane nece biti mjesta drugoga za utocište do udaljenih krajeva njihovih, niti ikakvog mjesta povratka poslije tebe kome bi se vracali. Zato, pošalji im nekog drugog covjeka ratobornog; s njim otpravi ljude sposobnosti dobrih koji su, uz to, savjetodavci dobri. Ako Allah dodijeli pobjedu, pa to je ono što i ti voliš! A ako bude drukcije, ostat ceš utocište svijetu i mjesto zbora Bogu predanih.

 

GOVOR 134.

Došlo je do razmjene rijeci nekih izmedju Osmana ibn Affana i Zapovjednika vjernih kada je Mugire ibn el-Ahnas rekao Osmanu: "Ja cu se u ime tebe pozabaviti njime!" Na to je 'Ali - mir s njim! - rekao Mugiri: 

 

O sine prokletog i besplodnog, od stabla koje nema ni korijenja ni granja. Hoceš li se ti pozabaviti mnome? Boga mi, Allah nece osnaziti onoga kojeg ti pomazeš, niti ce ustati onaj kojeg ti podizeš. Odlazi od nas! Allah udaljio kucu tvoju! A onda cini Što god zeliš. Ne imao Allah milosti za tebe ako ti budeš imao milosti!

 

GOVOR 135.

O iskrenosti nakane njegove i potpori tlacenim 

 

Zakletva vaša meni nije bila bez premišljanja, niti je isti polozaj moj i vaš. Ja vas trazim radi Boga, a vi mene radi dobiti svojih. O ljudi, poduprite me usprkos zeljama srca svojih. Boga mi, sigurno cu pomoci da onaj kome je nepravda ucinjena ostvari pravo svoje u onoga koji mu je ucinio nepravdu i sigurno cu voditi tlacitelja s halkom na nozdrvama dok ga ne dovedem do vrela istinitosti, makar se on gnjevio.

 

GOVOR 136.

O Talhi i Zubejru Dio govora istog 

 

Boga mi, oni mi nisu mogli prigovoriti ni zajedno djelo nevaljalo, niti su bili pravedni izmedju mene i sebe. Doista, traze pravo koje su oni zapostavili i krv koju su oni prolili. Ako sam sudjelovao u tome s njima, onda i oni imaju udjela u tome. Ali, ako su to pocinili bez mene, potrazivanje bi trebalo biti protiv njih. Prvi korak pravde njihove morao bi biti izricanje presude protiv sebe. Imam razum svoj sa sobom. 

Nikada nisam miješao stvari, niti su mi se one pomiješane javljale. Doista, to je grupa pobunjenicka u kojoj ima jedan bliski, jedan zalac i jedna sumnja koja spušta veo. Ali, zaista, ocigledno je, te je neistina napustila mjesto svoje. Jezik njezin se okanio svadje. Tako mi Boga, sigurno cu za njih napuniti catrnju iz koje cu jedino ja izvlaciti vodu. Oni nece moci piti iz nje, niti s bilo kojega drugog mjesta. 

Prišli ste mi vicuci: "Zakletva na vjernost, zakletva na vjernost!" Vi ste tako poput deva koje, ostavivši mladuncad novorodjenu, odmah se vracaju mladuncadi svojoj. Sklopio sam šaku svoju, ali ste je rastvorili. Ustezem ruku svoju, ali je potezete. O Boze moj, ta dvojica su me napustila i nanijela mi nepravdu. Obojica su prekršila zakletvu na vjernost meni i podigla ljude protiv mene. Ti razvezi ono što su oni svezali i ne ojacaj ono što su istkali. Pokazi im zlo kojem su se uputili i po kojemu su radili. Prije boja trazio sam da budu postojani u zakletvi i postupao prema njima s uvazavanjem, ali su oni prije bitke unizili dobrotu i odbacili sigurnost.

 

GOVOR 137.

Koji navodi zbivanja buduca Dio govora istog Dio govora istog 

 

On ce saviti strast prema Uputi, dok su oni savijali Uputu prema strasti. On ce saviti mišljenje prema Kur'anu, dok su oni savijali Kur'an prema mišljenju. 

[Prilike ce se pogoršati prije tog zapovjednika dobra], dok ce rat zestinom punom bjesniti medu vama, pokazujuci zube svoje, s vimenima punim mlijeka slatkog, ali svršetka kiselog. Pripazite, to ce biti sjutra, a sjutra ce prispjeli uskoro s onim što vi ne znate. Covjek na vlasti, ne iz ove gomile, ukorit ce za njihova djela hrdava sve one koji su ranije bili postavljeni, a zemlja ce iznijeti nutarnje riznice svoje i mirno mu izruciti kljuceve svoje. On ce vam pokazati pravedni nacin ponašanja i ozivjeti ono stoje zamrlo od Knjige i Sunneta. 

Kao da vidim, on [zapovjednik zla] vice u Siriji i razvija zastave svoje do predgradja Kufe. Sagnuo se prema njoj poput deve grizuce. Zemlju je prekrio glavama. Zvale su mu široko rastvorene, a tragovi njegovi po zemlji postali su gusti. Napredovanje njegovo je široko, a napadi njegovi zestoki. 

Boga mi, on ce vas sigurno raspršiti diljem zemlje, sve dok ne ostane mali broj vas, poput surme u oku. Nastavit cete sve tako dok se Arapima ne vrati odlutali razum njihov. Ustrajte zato na putevima postavljenim, znacima jasnim i razdoblju ranom, koje ima trajne vrline Vjerovje-sništva. Znajte da vam šejtan olakšava pute svoje da biste slijedili kopita njegova.

 

GOVOR 138.

Prigodom vijecanja dogovornog nakon smrli Omera ibn el-Hattaba 

 

Niko mi ne prethodi u pozivanju Istini, uvazavanju rodbine i iskazivanju plemenitosti. Cujte rijec moju i zapamtite govor moj. Mozda cete vidjeti ubrzo nakon dana današnjeg da ce nad ovim sablje biti polegnute a zakletve prekršene, toliko da ce neki od vas postati predvodnici zalutalih i sljedbenici neznalica.

 

GOVOR 139.

O klevetanju i govorenju zla o drugima 

 

Oni koji ne cine grijehe i kojima je zaštita darovana trebalo bi da budu sucutni prema grješnima i neposlušnima. Zahvalnost bi trebalo da bude glavni otkup.njihov i to bi ih trebalo sacuvati od drugih. A šta tek s klevetnikom koji kudi brata svoga i predbacuje mu za nevolju njegovu !? Zar se ne prisjeca daje Allah sakrio grijeh njegov koji je veci od grijeha tog za koji ga on grdi?! Kako ga moze grditi za grijeh kada je mozda i sam slican pocinio? Pa cak i ako nije pocinio grijeh isti, mozda je bio neposlušan Bogu u necem drugom što je vece od toga. Boga mi, ako Mu i nije bio neposlušan u velikom, vec Mu je bio neposlušan u malom, spremnost njegova da grdi ljude doista je grijeh veci od toga. 

O robe Boziji! Ne zuri u grdjenju bilo koga za grijeh njegov, jer mozda mu je oprošteno. Ali ne budi sam siguran ni radi grijeha malog, jer ceš mozda biti kaznj en za nj. Prema tome, svaki od vas koj i sazna nedostatak drugog ne treba ga otkrivati s obzirom na ono što zna o nedostacima svojim; i neka bude zaokupljen zahvaljivanjem, kako bi se izbavio od onoga cime je drugi na kušnju stavljen.

 

GOVOR 140.

Protiv oslanjanja na krivovjerje 

 

O ljudi! Ako neko zna brata svoga daje postojan u vjeri i postupaka ispravnih, neka nipošto ne sluša glasine ljudi o njemu. Ponekad strijelac odapne strijelu, ali strijela ode ustranu. Slicno, i glasina moze biti sudbine takve. Krivda njezina propada, dok Allah sve cuje i svjedoci. Doista, izmedju istine i lazi jesu samo cetiri prsta. 

Bio je upitan - mir neka je na nj! - o smislu tog iskaza njegova; on je na to sastavio prste svoje i stavio ih izmedju uha svoga i oka svoga i rekao: 

Laz je kad kazeš: "Cuo sam." Ali istina je kad kazeš: "Vidio sam."

 

GOVOR 141.

Protiv velikodušnosti neumjesne 

 

Onaj koji cini dobro onome koji to ne zasluzuje ili ga nije dostojan imat ce za to samo zahvalnost podlih, pohvalu hrdavih i prepricavanje neznalica, sve dok on istrajava u davanju njima. On je škrt naspram Boga, makar mu je ruka darezljiva. 

Zato, kome god Allah daje imetak, neka ga koristi za dobrocinstvo prema rodbini, za gostoprimstvo lijepo, neka njime oslobodi zarobljenika i ugrozenoga; neka iz njega udjeljuje siromašnome i zaduzenome, te neka ustraje na pravima i podnošenju nevolja, nadajuci se nagradi za to. Doista, postizanje svojstava tih jest vrhunac djela plemenitih na svijetu ovome i postizanje odlika svijeta onoga, ako Allah da!

 

GOVOR 142.

Molitva za kišu 

 

Pripazite! Zemlja koja vas nosi i nebo koje vas natkriljuje pokorni su Gospodaru vašem. Oni vas ne darivaju blagoslovom svojim iz sazaljenja prema vama, niti da vam se dodvore, niti radi dobra nekog koje od vas ocekuju, vec im je naredjeno da vas obdare koristima i oni se pokoravaju, i postavljeni su na granice onoga u cemu je dobro vaše, pa stoje na njima. 

Uistinu, Allah iskušava robove svoje u odnosu na loša djela smanjujuci plodove, zadrzavajuci blagoslove i zakljucavajuci riznice dobara, da bi se pokajao onaj koji se kaje, okanio onaj koji se okanjuje, sjetio onaj koji se sjeca i suzdrzao onaj koji se suzdrzava. Allah Uzvišeni ucinio je trazenje oprosta od grijeha sredstvom obilnog izlijevanja opskrbe i milosti stvorovima, kao što je rekao: 

Trazite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta;

On ce vam kišu obilnu slati i pomoci vas imanjima i sinovima. 

Allah se smilovao covjeku koji je prigrlio kajanje, odrekao se grijeha i hitio smrti svojoj! 

O Boze moj! Izašli smo Tebi ispod zastora i pokrivki, kada cvile zivotinje i djeca, zeleci milost Tvoju, uzdajuci se u preobilje dobrote Tvoje i bojeci se kazne i odmazde Tvoje. O Boze moj, napoji nas kišom Svojom, ne ostavi nas razocarane, niti nas upropasti godinama sušnim, i ne kazni nas za ono što su bezumni medu nama pocinili, o Najmilostiviji od svih milostivih! 

O Boze moj, izašli smo Tebi da Ti se potuzimo na ono što Tebi nije skriveno, kada su nas natjerale nevolje teške, gladi sušne gonile, oskudice mucne onemocale i iskušenja neprestana pogadjala. O Boze moj, skrušeno Te molimo da nas ne odbiješ razocarane, niti nas vratiš ojadjene! Nemoj nas kaznili za grijehe naše, niti nas mjeriti prema djelima našim! 

O Boze moj, izlij na nas kišu Svoju, blagoslov Svoj, opskrbu Svoju i milost Svoju. Napoji nas kišom korisnom koja gasi zedj i pomocu koje Ti ciniš da raste ono stoje bilo išcezlo, pomocu koje ozivljavaš ono stoje bilo obamrlo, kišom koja ce dati korist od svjezine i obilje plodova dozrelih. Njome ceš natopiti nizije, uciniti da obilno poteku rijeke, olista drvece i cijene opadnu. Zasigurno si Ti mocan u svemu što Ti hoceš!

 

GOVOR 143.

Poslanje poslanika Polozaj Kuce Casne Dio govora istog o onima koji su protiv Kuce Casne 

 

Allah je poslao poslanike i razlucio ih objavom Svojom. On ih je ucinio dokazom Svojim pred stvorovima Svojim, tako da oni ne bi imali dokaze ni isprike nikakve. I On ih je pozvao govorom pouzdanim na put Istine. Znajte dobro, Allah doista poznaje stanje ljudi u cijelosti. Ne zato što On nije bio svjestan onoga što oni skrivaju od cuvanih tajni svojih i osjecanja unutarnjih, vec da bi iskušao ko od njih najbolje postupa, tako da postoji nagrada, s obzirom na djela dobra, i kazna, s obzirom na djela zla. 

Gdje su oni koji su tvrdili da su duboko upuceni u znanje, mimo nas, lazuci i cineci nepravdu nama, iako nas je Allah visoko uzdigao a njih ponizio, nas obdario a njima uskratio, te nas uveo a njih istjerao. S nama se trazi uputa, a sljepilo otklanja. Doista, imami su od Kurejša. Oni su usadjeni u ogranak ovaj Hašima. Drugi, osim njih, nece biti prikladni, niti drugima, osim njih, pristoji da vode poslove. 

Oni su prigrlili ono što je trenutno, a odgodili ono što dolazi kasnije; ostavili su cisto i piju zagadjeno. Kao da gledam pokvarenog covjeka njihovog kako je pocinio nedopušteno, udruzio se s njim, pomogao ga i slagao se s njim, sve dok kosa njegova nije posijedjela, a narav njegova dosegla kakvocu svoju. Produzio je dalje, ispuštajuci pjenu poput bujice divlje, ne mareci za onog koga ona potapa ili poput vatre u slami koja ne shvaca šta spaljuje. 

Gdje su umovi koji traze društvo svjetiljki upute i oci koje gledaju na svjetionike vrline? Gdje su srca Bogu posve okrenuta i predana pokornosti Bogu? Oni navaljuju prema prolaznostima i prepiru se nad nedopuštenim. Znamenja Dzenneta i Dzehennema podignuta su nad njima, ali su oni okrenuli lica svoja od Dzenneta i djelima svojim uputili se Dzehennemu. Gospodar njihov ih je pozvao, ali odbili su i leda okrenuli. A šejtan ih je pozvao pa su se odazvali i prišli.

 

GOVOR 144.

O svijetu ovome Dio govora istog o novotariji 

 

O ljudi, vi ste na svijetu ovome cilj za strijele smrti. Uz pijenje svako postoji i gušenje, a uz jedenje svako postoji i davljenje. Ne postizete dobitak nikakav u njemu, a da ne izgubite drugi. Niko od vas ne prozivi ni jedan dan zivota a da ne potroši dan od vremena svog. Ništa više nije do-dato jedenju njegovom sve dok to ne umanji ono što je bilo prije. Ne zazivi nijedan trag njegov a da prethodno ne išcezne jedan trag njegov. Nijedno njegovo novo ne nastane a da se jedno njegovo novo ne istroši. Nikakva ljetina nova ne prispije dok ljetina neka ne bude poznjevena. Nestali su korijeni oni ciji smo mi izdanci. A kako izdanak moze zivjeti nakon nestanka korijena njegovog?! 

Nikakva novotarija nije uvedena a da neki Sunnet nije odbacen. Cuvajte se novotarija i ustrajte na putu širokom. Zasigurno, iskušani puti stari jesu najbolji. Izumljeni su loši.

 

GOVOR 145.

Izrecen kada je halifa Omer ibn el-Hattab zatrazio savjet Zapovjednika vjernih o sudjelovanju u boju protiv Perzije 

 

U tome pobjeda ili poraz ne ovise o malobrojnosti ili velikobrojnosti snaga. Allah je uzdigao vjeru Svoju iznad svih drugih vjera i vojsku Svoju, koju je On spremio i potpomogao, sve dok nije dosegla mjesto na kome je i dok nije stigla do sadašnjih polozaja svojih. Mi se drzimo obecanja Bozijeg, a Allah ce ispuniti obecanje Svoje i potpomoci vojsku Svoju. 

Polozaj prvaka vlasti je polozaj niti za zrna ogrlice, jer ih ona povezuje i drzi na okupu. Ako je nit prekinuta, ona ce se rasuti i izgubiti, te nikada ponovno nece biti skupa. Arapi danas, makar i malobrojni, veliki su zahvaljujuci islamu i snazni jer su jedinstveni. Budi osovina za njih i okreci mlin s Arapima, te budi korijen njihov. Zaobidi bitku, jer ako napustiš mjesto ovo, Arapi ce te napasti sa strana i pravaca svih, dok ce gradovi nezašticeni, koje ste ostavili iza sebe, postati znacajniji od onih ispred vas. 

Ako te Perzijanci sjutra vide, reci ce: "On je korijen Arabije. Ako ga smaknemo, bit cemo u miru." Tako ce to pojacati nastojanje njihovo protiv tebe i zestinu da se usmjere na tebe. Kazeš da su krenuli u borbu protiv muslimana. Allah je doista nezadovoljniji od tebe pokretanjem njihovim i On je najsposobniji sprijeciti ono cime je On nezadovoljan. Sto se tice mišljenja tvoga o broju njihovom, u prošlosti se nismo borili mnogobrojnošcu, nego smo se borili na osnovi podrške Bozije i pomoci.

 

GOVOR 146.

Svrha poslanja Vjerovjesnika Casnog i uvjeti vremena kada ce ljudi ici protiv Kur'ana

 

O buducnosti O Kuci Casnoj

 

Allah je poslao Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i porodicom njegovom! - s Istinom da bi narod Svoj izbavio od robovanja utvarama robovanju Njemu, od pokornosti šejtanu pokoravanju Njemu; i poslao gaje s Kur'anom koji je objasnio i ucvrstio, zato da bi ljudi znali Gospodara svoga nakon što Ga nisu znali, priznali Ga nakon što su Ga poricali i prihvatili Ga nakon što su Ga odbijali. Jer, Uzvišeni im je otkrio Sebe preko Knjige Svoje a da Ga nisu vidjeli, pomocu onoga što im je pokazao od moci Svoje, te ucinio da su svjesni kazne Njegove. Kako je On uništio one koje je uništio kaznama i pokosio one koje je pokosio odmazdama?! 

Zasigurno, poslije mene doci ce vam vrijeme u kome ništa nece biti skrivenije od Istine, niti ociglednije od neistine i rasprostranjenije od lazi o Bogu i Poslaniku Njegovome. Za ljude razdoblja tog ništa nece biti bezvrjednije od Kur'ana koji je ucen onako kako treba biti ucen, niti išta ucestalije od izvrtanja smisla njegova. Na Zemlji ce vrlina biti najviše poricana, a ništa nece biti prihvatljivije od opacine. 

Oni koji nose Kur'an odbacit ce ga, a pamtitelji ce ga njegovi zaboraviti. U te dane Kur'an i narod njegov bit ce izgnani i progonjeni. Oni ce biti drugovi drzeci se zajedno na putu jednom, ali im niko nece ponuditi utocište. Zato ce, u to doba, Kur'an i narod njegov biti medu ljudima ali ne medu njima, bit ce s njima ali ne s njima, buduci da se zabluda ne moze sloziti s uputom, iako one mogu biti zajedno. Ljudi ce se ujediniti u podjeli, te ce se zato odvojiti od Zajednice kao da su oni vode Kur'anu a ne Kur'an voda njihov. Ništa od njega nece preostati s njima, osim imena njegova, i oni nece ništa znati, osim pisma njegova i rijeci njegovih. Prije toga, oni ce nanijeti tegobe krjeposnim, imenujuci istinite stavove njihove o Bogu tvrdnjama laznim i namecuci krjeposnima kaznu opacine. 

Oni prije vas propadoše jer produljivahu nade svoje i zaboravljahu smrt svoju, sve dok ih ne snadje dogadjaj obecani u pogledu kojega ne vrijede isprike; pokajanje ce biti poreceno, a kazna i odmazda bit ce nametnute. 

O ljudi, onaj koji od Boga trazi savjet priskrbljuje uputu, a onaj koji usvaja Rijec Njegovu kao vodica uputio se Putem pravim, jer se šticenik Boziji osjeca sigurnim, a protivnik Njegov zastrašenim. Ne prilici nekome ko zna velicinu Njegovu da pretpostavlja tu velicinu. Ali velicina onih koji znaju velicinu Njegovu jest u tome da budu ponizni pred Njim. A sigurnost za one koji znaju staje Moc Njegova jest u tome da Mu se potpuno predaju. Ne bjezite od Istine poput bjezanja osobe zdrave od Šugave ili izlijecene od bolesne! 

Znajte da nikada necete znati Puta pravog sve dok ne upoznate onoga koji ga je napustio. Necete se drzati prisega kur'anskih sve dok ne upoznate onog koji ih je prekršio i nikada necete pristati uz Kur'an, dok ne upoznate onoga koji gaje ostavio. Trazite to od onih koji to imaju zato što su oni ozivljenje znanja i smrt neznanja. Oni su oni cije ce vam zapovijedi raskrili znanje njihovo, šutnja njihova raskrit ce kazivanje njihovo, a vanjski izgled njihov - unutarnje jastvo njihovo. Oni se ne protive vjeri i o njoj se medjusobno ne razlaze, jer medu njima je svjedok istiniti i govornik šutljivi.

 

GOVOR 147.

O Talhi i Zubejru i ljudima Basre 

 

Svaki od te dvojice zeli to za se pa navlaci prema sebi, kao što suprotno cini drug njegov. Oni ne protezu uze za vezu s Bogom, niti napreduju prema Njemu sredstvom ikakvim. Svaki od nj ih dvojice gaji zlobu protiv drugoga. Uskoro ce zastor njegov nad tim biti podignut. Boga mi, ako postignu ono što smjeraju, jedan od njih ubit ce drugoga i jedan ce uništiti drugoga. Stranka pobunjenicka se podigla. Gdje su trazitelji vrline? Jer puti su vec odredjeni i njima je vijest saopcena. Za zavodjenje svako postoji uzrok i za svako raskidanje zavjeta postoji prikaz pogrješan. Boga mi, necu biti poput onoga koji se udara po prsima i licu, cuje onog koji oglašava smrt i posjecuje ozalošcenoga, a ipak ne izvlaci pouku.

 

GOVOR 148.

Prije smrti 

 

O ljudi, svima nam valja susresti ono od cega zelimo pobjeci. Smrt je mjesto u koje zivot putuje. Pobjeci od smrti znaci - sustici je! Koliko li dana potroših u odgonetanju te tajne!? Ali Allah ne dopusti raskrivanje njezino. Daleko od toga! To je znanje skriveno. U vezi s oporukom mojom!? Evo je! Allah - ne pripisujte Mu druga; i Muhammed - neka je blagoslov Boziji na nj i na porodicu njegovu! - ne zanemarujte Sunnet njegov! Odrzavajte ta dva oslonca i palite te dvije svjetiljke! Sve dok niste razdvojeni od njih nikakvo vas zlo nece snaci. Neka svaki od vas nosi breme svoje i neka ga ne zaloste neznalice. Skrbnik je milostiv! Vjera je potpuna! Imam je znalac! Jucer bijah s vama, danas sam vam pouka, a sjutra cemo se rastati. Neka Allah oprosti i meni i vama! 

Ako je stopalo postojano na skliskom mjestu ovom, dobro je. Ali ako se ono klize, to je zato jer smo u hladu grana na vjetrometini, ispod svoda oblaka ciji se slojevi raspršuju u nebu i ciji tragovi nestajuu zemlji. Bijah susjed vaš. Tijelo moje bijaše s vama izvjestan broj dana, a uskoro cete ga naci praznim; ono ce se umiriti poslije kretanja i zanijemiti poslije govorenja. Neka vam umirenost moja, sklapanje ociju mojih i nepokretnost udova mojih, budu pouka. To onima koji pouku uzimaju doista daje savjet bolji nego što ga daju govor rjecit i rijec glasna. Napuštam vas kao onaj koji zudi za susretom. Sjutra cete gledati u dane moje pa ce vam se raskriti unutarnjosti moje. I upoznat cete me nakon što mjesto moje ostane prazno i drugi ga zauzme umjesto mene.

 

GOVOR 149.

O zbivanjima buducim i nekim djelatnostima dvolicnjaka Dio govora istog 

 

Oni polaze desno i lijevo, prodiruci stazama zla i napuštajuci smjerove Puta pravog. Ne pozurujte ono što jest i ono što se išcekuje. I ne ocekujte s nestrpljenjem ono što ce donijeti sjutra. Jer, koliko li je onih koji su pozurivali ono što su - kada su dobili - pozeljeli da nisu dobili?! Kako li je danas blisko svanucu sjutrašnjem!? O narode moj, ovo je vrijeme pojavljivanja svega obecanog i priblizavanja onoga što vi ne znate. Znajte dobro, ko god od nas doceka te dane - kretat ce se kroz njih sa svjetiljkom upaljenom i stupat ce tragovima cestitih, da bi razvezao uzle, oslobodio se obaveza, razdijelio ujedinjene i ujedinio podijeljene. On ce biti skriven od ljudi. Tragac nece naci tragove njegove makar ga pratio okom svojini. U danima tim, zasigurno, jedna skupina ljudi postat ce oštra poput sablji oštrih koje je kovac naoštrio. Pogled njihov bit ce obasjan Objavom, tumacenje ce im biti stavljeno u uši i napajani ce biti picem mudrosti i jutrom i vecerom. 

Vrijeme im je produljeno da bi upotpunili ponizenje i zasluzili kobi vremena, sve dok kraj razdoblja ne bude dosegnut, pa se skupina ljudi okrene iskušenjima i prihvati oruzja svoga za borbu. Cestiti ne isticu obaveznost nikakvu prema Bogu, vec smireno ustrajavaju i nije im teško zrtvovati sebe radi Istine. Naposljetku, doba iskušenja dospijeva do kraja u skladu s onim stoje bilo dosudjeno. Onda su oni širili mišljenja svoja valjana medu drugima i trazili bliskost Bogu u skladu sa zapovijedi predvodnika njihova. 

Kada je Allah uzeo Poslanika Svoga - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - neki ljudi su se vratili natrag. Skretanja su ih upropastila i pouzdanje su poklonili varalicama podmuklim, štovali druge osim rodbine, napustili rod za koji im je naredjeno da ga štuju, te pomakli zgradu s cvrsta temelja njezina i izgradili je na mjestu drugom mimo onog njezina. Oni su rudnici manjkavosti svakojakih i kapije tapkaca svakog u nedaci. Oni se krecu u smetenosti i zbunjeni su u izbezumljenosti, te idu pravcem ljudi faraonovih, medu onima koji su se predali svijetu ovome i oslonili se na njega ili onima koji su napustili vjeru i udaljili se od nje.

 

GOVOR 150.

Uvjeti ljudi u vrijeme nereda, savjet protiv tlacenja i zarada nedopuštena Dio govora istog 

 

Zahvaljujem Bogu i prizivam Ga u pomoc u onome što odbija i udaljuje šejtana i cuvam se od zamki šejtanskih i prepredenosti. Svjedocim da nema boga osim Boga i svjedocim da je Muhammed rob Njegov i Poslanik Njegov - mir neka je Boziji na nj i potomstvo njegovo! - i Njegov izabrani i odabrani. Odlicnost je njegova neusporediva. Gubitak njega ne moze biti nadomješten. Njime su krajevi obasjani nakon što su bili u zabludi i tmini, neznanju opcem i surovosti bezgranicnoj. Ljudi su nedozvoljeno smatrali dozvoljenim, mudrog ponizavali, provodili zivot bez propisa Bozijih i umirali kao oni koji Istinu poricu. 

Vi ste, o Arapi, doista ciljevi nevolja koje moraju uskoro nastupiti. Zato se cuvajte opijenosti zivotom udobnim. Budite oprezni spram nedaca kazne. Postojano se drzite u tmini i okrutnosti smutnje kada se skrivena narav njezina pokaze, tajne njezine postanu vidljive i osovina njezina i uporišnice vrtnje njezine ojacaju. Ona zapocinje u stupnjevima prikrivenim, ali završava u grozoti otvorenoj. Mladost njezina je kao mladost mladica, a oziljci su njezini kao oziljci od kamena. 

Nasilnici je medjusobno nasljeduju sporazumima. Prvi njihov voda je posljednjem njihovom, a posljednji njihov povodi se za prvim njihovim. Oni se natjecu medjusobno za svijet ovaj bezvrijedni i otimaju se za les usmrdjeli. Uskoro ce se sljedbenik odreci slijedjenog, a slijedjeni sljedbenika. Razdvojit ce se jedan od drugog u mrznji silnoj i proklinjat ce jedan drugog pri susretu. Onda, poslije toga, pojavit ce se zvijezda smutnje koja ce silovito potresli propastima koje ce zestoko navaliti. Srca ce skrenuti nakon ispravnosti, ljudi zalutati nakon sigurnosti, strasti postati raznolike kada ona navali, a mišljenja se zamrsiti kada se ona pojavi. 

Ko god se njoj primakne - uništit ce ga. A ko god se trudi radi nje - smrvit ce ga. Grist ce jedan drugoga dok ona traje, kao što magarci divlji grizu jedan drugog u krdu. Usukanosti konopa ce se raspasti i lica stvari zamraciti. Za vrijeme nje mudrost ce biti u povlacenju, a tlacitelji ce progovoriti u njoj. To ce zlo uništiti Arape maljevima svojim i zdrobiti ih grudima svojim. U prašini njezinoj hodaci osamljeni bit ce izgubljeni, a na putu njezinu konjanici ce stradati. Ona ce se primaci gorcinom sudbine i musti krv cistu. Razorit ce svjetionike i razmrskati spone uvjerenja cvrstog. Pametni ce bjezati od nje, dok ce je poticati oni koji su grijehom uprljani. Ona ce grmjeti i sijevati. Proizvest ce nevolju ljutu. U njoj ce biti prekinute veze rodbinske i islam napušten. Onome koji ce je oglašavati ona ce takodjer štetiti, a onaj koji ce od nje bjezati bit ce prisiljen da u njoj boravi. 

Neki medu njima bit ce mucenici neosveceni. A neki ce biti strahom obuzeti i trazit ce zaštitu. Bit ce prisegama zavedeni i vjerom prijevar-nom. Zato ne budite medjaši smutnji i znaci novotarija, nego se stalno drzite uz ono na cemu je usukano uze Zajednice i na cemu su postavljeni stupovi-nosaci pokornosti. Napredujte prema Bogu kao tlaceni, a ne napredujte prema Njemu kao tlacitelji. Izbjegavajte puteve šejtana i mjesta nasilja. Ne trpajte u trbuhe svoje zalogaje onog stoje zabranjeno, jer vas doista gleda Onaj Koji vam je zabranio griješenje i ucinio vam put pokornosti lahkim.

 

GOVOR 151.

O velicini i svojstvima Boga Dio govora istog o predvodnicima u vjeri 

 

Neka je hvala Bogu Koji stvaranjem Svojim upucuje najestost Svoju, na vjecnost Svoju bez pocetka novinom stvaranja Svoga i na to da Mu ništa nije slicno preko slicnosti stvorova Njegovih. Osjetila Ga ne mogu doseci i zavjese zastrijeti s obzirom na razlike izmedju Stvoritelja i stvorenog, Ogranicitelja i ogranicenog i Hranitelja i hranjenog. 

On je Jedan, ali ne u smislu prvog u brojanju. Stvoritelj je, ali ne kroz kretanje i trud. On sve-cuje, ali ne pomocu osjetila tjelesnog. On sve vidi, ali ne rastvaranjem kapaka ocnih. Prisutan je, ali ne ticanjem. Odvojen je, ali ne mjerom udaljenosti. Vidljiv je, ali ne vidjenjem. I skriven je, ali ne sicušnošcu. On je odvojen od stvari zato što ih potcinjava i ima moc nad njima, dok su stvari odvojene od Njega uslijed njihove podloznosti Njemu i njihovog okretanja Njemu. 

Onaj koji Ga opisuje - ogranicava Ga. Onaj koji Ga ogranicava -oznacava Ga brojem. Onaj koji Ga oznacava brojem - odbija vjecnost Njegovu. Onaj koji kaze "Kako?" - trazi opis za Nj. Onaj koji kaze "Gdje?" - odredjuje Mu mjesto. On je Znalac, makar ne postojalo išta da bude znano. On je Uzdrzavatelj, makar ne postojalo išta da bude uzdrzavano. On je Mocan, makar ne postojalo išta da bude nadvladano. 

Onaj koji se dize - digao se. Onaj koji obasjava - zasjao je. Onaj koji se pojavljuje - pojavio se. A onaj koji je iskrivljen - ispravljen je. Allah je narod jedan zamijenio drugim i dan jedan drugim. Mi smo cekali te promjene kao što sušom pogodjeni išcekuje kišu. Doista imami su namjesnici Boziji nad stvorovima Njegovim i znalci Njegovi robovima Njegovim. Nece uci u Dzennet niko, osim onoga koji ih zna i kojeg oni znaju. I nece uci u Dzehennem niko, osim onog koj i ih ne zna i kojega oni ne znaju. 

Allah Uzvišeni vas je doista odlikovao islamom i izabrao vas za nj. To je zato jer je on ime za izbavljenje i sabiranje casti. Allah Uzvišeni je izabrao put njegov i obznanio dokaze njegove kroz javno znanje i izreke tajne. Zacudnosti njegove nisu iscrpive i ushitnosti njegove ne prestaju. U njemu su blagodati cvjetajuce i svjetiljke za tminu. Dobra se otvaraju samo kljucima njegovim, a tmine se rastjeruju samo svjetiljkama nje-govim. Allah ie zaštitio nedostupna mjesta njegova i dopustio ispašu na pašnjacima njegovim. U njemu je lijek za ozdravljenje onome koji trazi lijek i potpora za onoga koji potporu trazi.

 

GOVOR 152.

O osobama nemarnim i svojstvima stoke, zvijeri i zena Dio govora istog 

 

Od Boga mu je dopušteno vrijeme. On pada u pogrješku zajedno s nemarnima i ide rano ujutro s grješnicima. Nema puta nikakvog da ga vodi, niti imama ikakvog da ga uputi. 

Naposljetku, kad im On otkrije nagrade za grijehe njihove i izvuce ih ispod pokrivki nemara njihovih, oni ce se uputiti prema onome što uzmice, a okrenut ce leda onome što se primice i nece se okoristiti onim što su postigli od trazenja svojih, niti onim što su ispunili od zelja svojih. 

Upozoravam i vas i sebe tom stanju! Neka se covjek okoristi sobom samim. Razborit je, doista, samo onaj koji sluša i promišlja, koji gleda i zapaza, koji se koristi porukama i zatim stupa putem jasnim, cuvajuci se posrnuca u ponore i skretanja u mjesta propasti, i koji ne pomaze onima koji ga zavode odvracanjem od Istine, preinacujuci rijeci ili bojeci se iskrenosti. 

O slušatelju! Otrijezni se od opijenosti svoje! Probudi se iz drijemeza svoga! Uspori uzurbano djelovanje svoje i udubi misao u ono što ti je došlo preko Vjerovjesnika Cistog - neka Allah blagoslovi i njega i potomke njegove! - stoje nezaobilazno i neizbjezno! Trebalo bi se odvratiti od onoga koji mu se suprotstavlja i napustiti sve stoje on usvojio za se. Odbaci ispraznost svoju, izostavi oholost svoju i sjecaj se groba svoga zato što put tvoj prelazi preko njega. Kako budeš postupao - tako ce se postupati i prema tebi. Kako šiješ - tako ceš i poznjeti. Ono što pošalješ danas - dobit cc5 sjutra. Zato se pripremi za buducnost svoju i pošalji ispred sebe za dan svoj. 

Oprez! Oprez! O slušatelju! Trud! Trud! O nemarni! 

I niko te nece opomenuti kao Onaj Koji zna!

Doista, jedna od odrješitih odredbi Bozijih u Opomenitelju Mudrom, na osnovi koje ce neko biti nagradjen ili kaznjen, biti zadovoljan ili nezadovoljan, jest da se niko nece okoristiti, makar se trudio i iskreno djelovao, ako napusti svijet ovaj da bi se susreo s Gospodarom svojim, s jednim od djela ovih bez pokajanja: da je Bogu ikoga smatrao ravnim u robovanju koje mu je On propisao, ili da je iskalio bijes svoj ubojstvom druge osobe, ili daje odobrio djelo koje je pocinio drugi, ili daje od ljudi trazio zadovoljenje potreba svojih uvodeci novotarije u vjerovanje svoje, ili da je susretao ljude s dva lica, ili se kretao medu njima s dva jezika. Shvati ovo, jer primjer je doista vodic njemu slicnom. 

Zaista su stoci trbusi njihovi briga jedina. A zvijerima je briga jedina nasilje nad drugima. Uistinu, zenama je briga jedina ukrašavanje ovozemaljsko i remecenje reda u zivotu. Vjernici su doista pokorni. Vjernici su doista brizljivi. I vjernici su doista svjesni Boga.

 

GOVOR 153.

O Kuci Casnoj i protivnicima njezinim Dio govora istog 

 

Onaj koji ima um razborit gleda prema cilju svome. On zna svoj niski kao i svoj uzvišeni put. Pozivatelj je pozvao. Pastir je cuvao. Zato, oda-zovite se pozivatelju i slijedite pastira. 

Zagazili su u oceane smutnji i prihvatili se novotarija umjesto Sunneta, dok su vjernici potonuli, a zavedeni i lasci govore. 

Mi smo odjeca i drugovi, riznicari i kapije. U kuce se ulazi samo kroz kapije njihove. Ko god u njih ude drukcije a ne kroz kapiju - lupezom je zvan. 

Kur'anske dragocjenosti izrecene su u pohvalu njihovu i oni su riznice Milostivog. Kada govore, istinu govore. Ali kada šute, niko ne govori. Neka predvodnik bude iskren prema sljedbenicima svojim, neka sacuva razboritost svoju, neka bude od onih koji pripadaju svijetu onom zato što je otud došao i tamo se vraca. 

Pocetak djelovanja nekoga ko gleda srcem a djeluje ocima treba zapoceti procjenom da li ce djelovanje ici protiv njega ili njemu u prilog. Ako je za njega, on ga nastavlja. Ako je protiv njega, on se udaljuje od njega. Jer onaj koji djeluje bez znanja onome koji koraca bez puta je slican. I što više zastranjuje od puta to je udaljeniji od cilja svoga. A onaj koji djeluje po znanju slici putniku na putu jasnom. Zato, onaj koji vidi neka vidi da li ce produziti ili ce se vratiti. 

Znaj da doista sve vanjsko ima i slicno unutarnje. Zato, cemu je vanjština dobra - dobra je i unutarnjost. A cemu je vanjština loša - i unutarnjost je loša. Poslanik Istiniti - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i porodicom njegovom! - kaze: "Allah moze voljeti covjeka, ali mrziti djelo njegovo, i moze voljeti djelo, ali mrziti osobu njegovu." Znaj da je doista djelo svako poput biljke, a biljci svakoj potrebna je voda. A vode se razlikuju jedna od druge. Zato, ako je voda dobra, dobar je i zasad, te su mu plodovi slatki. A ako je voda loša, i zasad je loš, i plodovi ce mu gorki biti.

 

GOVOR 154.

O cudesnom stvaranju sljepimiša 

 

Hvala Bogu! Od biti znanja o Njemu udaljeni su opisi svi, buduci da velicina Njegova sputava umove, te zato ne nalaze put da bi se priblizili krajnostima zbilje Njegove. On je Allah, Istina Jasna, istinitiji i jasniji nego što oci mogu vidjeti. Umovi Ga ne mogu shvatiti ustvrdujuci granice za Nj, jer bi Mu u slucaju tome pripisali oblik. Zamišljanje Ga ne moze doseci ustvrdujuci kolicine za Nj, jer bi Mu u slucaju tome pripi-salo tjelesnost. On je stvorio stvorove bez uzora ikakva i bez savjeta savjetnika i bez pomoci pomagaca. Stvaranje se Njegovo upotpunilo odredbom Njegovom i pokorilo se u poslušnosti Njemu. Odazvalo se i nije se opiralo. Potcinilo se i nije se odupiralo. 

Primjer tanahna tvorenja Njegova i stvaranja zacudna jeste ono što nam je pokazao od tajni mudrosti u ovim sljepimišima koje svjetlo danje skuplja, dok sve drugo rasprostire. A rasprostire ih tama koja sve drugo skuplja. I kako oci njihove zaslijepe i ne mogu koristiti svjetlo suncevo kao uputu u kretanju svome i doprijeti do znanih mjesta svojih pravcem što ga Sunce priskrbljuje?! On ih je onemogucio u kretanju na blještavosti Sunca i vezao ih za mjesta skrivanja njihova, umjesto da izlaze u vrijeme sijanja njegova. Zato oni po danu drze spuštene ocne kapke svoje, a noc drze za svjetiljku i uz pomoc njezinu idu u potragu za opskrbom svojom. Mrklina noci ne prijeci gledanje njihovo, niti ih tmina noci odvraca od kretanja. Cim Sunce zbaci veo svoj i svjetlost jutra se ukaze i zrake svjetlosti nj egove prodru do guštera u pukotinama nj ihovim, slj epimiši spuste kapke na oci svoje i zive od onog što su skupili u tmini nocnoj. 

Uzvišen je Onaj Koji je ucinio njima noc danom i vremenom stjecanja za zivot, a dan smirajem i odmorom. On im je dao krila od tijela njihova kojima se, kada potreba iziskuje, dizu uvis i lete. Ona su poput lukova školjke uha, bez perja ili kostiju. Svakako, ti vidiš zilice sasvim razgovijetno. Imaju dva krila, koja nisu ni previše tanka da se izvrnu pri letu, niti previše debela da se pokazu teška. Kada lete, mladi njihovi priljubljeni su uz njih i traze utocište pri njima, spuštajuci se kada se oni spuštaju i dizuci se kada se oni dizu. Ne napuštaju ih sve dok udovi njihovi ne postanu jaki i krila ih njihova mognu podrzati da se uzdignu, te ne upoznaju pravce zivota svoga i koristi svoje. 

Uzvišen je Onaj Koji stvara sve bez primjera ikakva koji bi neko dao prije Njega.

 

GOVOR 155.

O zlobi koju je dopustila Aiša i upozorenje stanovnika o onome što se treba zbiti Dio govora istog 

 

Ko god tada mogne ostati Bogu vjeran neka to ucini. Ako me poslušate, vodit cu vas, doista, ako Allah tako hoce, putem za Dzennet, makar on bio pun nevolja zestokih i iskušenja gorkih. 

Što se tice zene izvjesne, ona je u vlasti gledišta zenskih; zloba plamti u grudima njezinim kao u ognju kovackom. Daje pozivana da postupa s drugima kao što postupa sa mnom, ne bi to cinila. Cak i poslije toga iskazivat cu joj štovanje prvobitno, a obracun ce svidjeti Allah Uzvišeni. 

Put je ovaj smjer najlakši i svjetiljka najsjajnija. Vjerom se svjedoce djela dobra, dok se djelima dobrim svjedoci vjera. Vjerom znanje ozivljava, a smrt je znanjem uplašena. Smrcu se završava svijet ovaj, a svijetom se ovim osigurava buduci. Doista, za ljude nema izbavljenja od prozivljenja. Oni se konacnom cilju svome krecu zurno putem svojim. 

Dio govora istog 

Podignuti su s mjesta u grobovima svojim, gdje su pocivali, i krecu ciljevima konacnim. Kuca svaka ima celjad svoju. Oni odatle nisu ni mijenjani ni pomicani. Naredjivanje dobra i odvracanje od zla jesu dva pravila cudoredna medu odredbama Boga Uzvišenog. Oni ne mogu ni pribliziti rok ni smanjiti opskrbu. 

Drzite se Knjige Bozije jer, doista, ona je uze cvrsto, svjetlo jasno, lijek koristan, gašenje zedji, zaštita za pristašu i oslobodjenje za odanoga. Ona se ne iskrivljuje da bi joj trebalo ispravljanje, niti skrece da bi bila upravljena. Ucestalost ponavljanja i slušanja ne cine je istrošenom. Ko god govori u skladu s njom - istinu govori. A ko god postupa po njoj -napreduje. 

Ustao je covjek neki i rekao: "O Zapovjednice vjernih, izvijesti nas o iskušenju tome. Da li si se raspitivao o njemu u Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu!" Na to je on - mir neka je na nj! - rekao: 

Kada je Allah Uzvišeni objavio rijeci Svoje: Elif-Lam-Mim! Misle li ljudi da ce biti ostavljeni da kazu: "Mi vjerujemo!" - a da nece biti iskušavani? - doznao sam da nas iskušenje nece zadesiti tako dugo dok je Poslanik - mir i milost Boziji neka su s njim i porodicom njegovom! -medu nama. Zato sam rekao: "O Poslanice Boziji, kakvo je ovo iskušenje o kojem je izvijestio Allah Uzvišeni?" A on odgovori: "O 'Ali, sljedbenici ce moji biti iskušavani poslije mene." Rekoh: "O Poslanice Boziji, na dan Uhuda, kada su medu muslimanima pali kao mucenici oni koji su pali, a ja ne bijah medu njima, pa me to teško pogodi, ne rece li mi: "Razveseli se, jer doista muceništvo ti dolazi!'" On odgovori: "Da, tako je, ali kako tada bijaše sa strpljenjem tvojim?!" Rekoh: "O Poslanice Boziji, ovo nije prilika za strpljivost, nego prije prilika za razveseljenje i zahvalnost." Onda on rece: "O 'Ali, ljudi ce doista biti iskušavani u imecima svojim i smatrat ce da vjerom svojom cine dobrocinstvo Gospodaru svome. Zeljet ce milost Njegovu. Osjecat ce se sigurni od kazne Njegove i dozvoljavat ce zabrane Njegove, gajeci sumnje lazne i podajuci se strastima. Oni ce, tako, smatrati dozvoljenim pica opojna, nazivajuci ih uvarkom od jecma, podmicivanje, nazivajuci ga darom, i kamatu, nazivajuci je prodajom." A ja rekoh: "O Poslanice Boziji, gdje da ih tada svrstam? Da li smatrati da su se vratili natrag u krivovjerje ili u pobunu?" On rece: "U pobunu!"

 

GOVOR 156.

Podsticanje ljudi na svjesnost o Bogu 

 

Hvala Bogu, Koji je ucinio hvalu kljucem za spominjanje Njegovo, razlogom uvecanja dobrote Njegove i dokazom obilja Njegovog i velicine. O robovi Boziji, vrijeme doista cini s onima koji su ostali kao što cini s onima koji su otišli. Ono stoje od njega prošlo nece se vratiti. A ono stoje u njemu nece trajati zauvijek. Posljednji cini njegovi isti su kao i prvi. Muke njegove nastoje nadmašiti jedna drugu. Znamenja njegova slijede jedna druga. To je kao da ste vezani s Danom sudnjim, koji vas goni brzo kao što gonic goni devu koja je zasušila sedam mjeseci. Onaj koje zaokupljen drugim osim dušom svojom luta smušeno u tminama i zaplice se u mreze propasti. Šejtani njegovi ga vuku u nasilje i uljepšavaju mu loša djela njegova. Dzennet je cilj krajnji onih koji prednjace u djelima dobrim, a Dzehennem je cilj onih koji su ih potpuno napustili. 

Znajte, o robovi Boziji, daje svijest o Bogu postojana kuca zaštite, dok je zaborav Boga kuca slaba koja ne štiti celjad svoju i ne daje sigurnost onome koji u njoj frazi utocište. Znajte da se trn grijeha vadi sviješcu o Bogu i da se cilj konacni postize osvjedocenjem vjerovanja. 

O robovi Boziji, Allah, Allah u poslovima sebe samih koji su vam naj-voljeniji i najdrazi! Jer Allah vam je razjasnio put istine i osvijetlio staze njezine. Zato, ili nesrecu stalno prisutnu ili srecu vjecnu! Opskrbite se zato u danima onoga što prolazi za dane onoga što vjecno traje. Vec ste upuceni o opskrbi, naredjeno vam je da koracate i podsticani ste da pozurite. Vi ste poput jahaca koji stoje a ne znaju kada ce im biti naredjeno da krenu. Pripazite šta ce onaj koji je stvoren za svijet buduci uciniti sa svijetom ovim! Kako ce postupiti s imetkom onaj od kojega ce on uskoro biti oduzet, dok ce njemu ostati samo njegovi ucinci loši i svidjanje racuna? 

O robovi Boziji, dobro koje vam je Allah obecao ne smije biti ostavljeno, a zlo koje vam je zabranio ne smije biti zeljeno. O robovi Boziji, cuvajte se Dana kada ce djela biti ispitana. Mnogo ce potresa velikih u njemu biti i djeca ce u njemu ostarjeli. 

Znajte, o robovi Boziji, da je jastvo vaše cuvar nad vama; udovi vaši paze na vas i bdjelci istiniti pamte djela vaša i broj dasaka vaših. Tmina noci mrkle ne moze vas skriti od njih, niti vas tvrda dobro zakljucana vrata mogu u zaklonu drzati. Zasigurno, sjutra je blizu danas. 

Danas ce otici sa svim što je u njemu, a sjutra ce doci povezano s njim. To je kao daje svaki od vas dospio do tog mjesta na Zemlji gdje ce biti sam, do mjesta groba svoga. Zato, teška je kuca samotna, pusto mjesto boravka i osamljeno preseljenje! To je kao da vam je glas strašni došao, Dan sudnji vas skolio i vi ste izašli radi izricanja presude. A neistine su otklonjene daleko od vas, isprike vaše postale slabe, istine o vama se otkrile i svi poslovi vaši prispjeli do posljedica svojih. Zato, uzmite savjet iz primjera, poucite se na drugima i okoristite se opomenama.

 

GOVOR 157.

O Vjerovjesniku Casnom i Kur'anu Mudrom, Dio govora istog o samovlasti Umejja 

 

Allah je poslao Poslanika nakon stoje neko vrijeme bilo prekinuto slanje poslanika. Ljudi su bili u drijemezu vec dugo vremena, i usukanost uzeta se opustila. On im je došao sa svjedocenjem onog stoje prije njega objavljeno i sa svjetlom koje treba slijediti. To je Kur'an. Ako trazite od njega da govori, to nece ciniti. Ali ja cu vam kazivati o njemu. Znajte, doista, da je u njemu znanje o tome što ce se dogoditi, kazivanje o prošlosti, lijek za bolesti vaše i propis za sve što je medu vama. 

U to vrijeme nece ostati nijedna kuca, nijedan cador, a da tlacitelji nece unijeti jad i zadati im nesrecu. Toga dana nece vam biti pomagaca ni na nebu ni na zemlji. Za te poslove odabrali ste onoga koji ih nije dostojan i doveli ste ga na polozaj koji nije za njega. Uskoro, Allah ce Se osvetiti svakome onom koji je nasilje cinio: jelom za jelo, picem za pice, braneci ih divljom tikvicom gorkom i napajajuci ih sokom mirhe i aloje. I doci ce im strah za unutarnje i sablja za pokrivanje vanjsko. 

Oni nisu ništa do zivotinje tovarne, grijesima natovarene, deve zlodjelima opterecene. Kunem se i ponovno se kunem da ce ga Benu Umejje svakako morati iskašljati poslije mene, kao što se iskašljava sluz, i poslije toga nece ga više okusiti niti uzivati okus njegov sve dok se smjenjuju noc i dan.

 

GOVOR 158.

Dobro vladanje ljudima i zanemarivanje propusta njihovih 

 

Zivio sam kao dobar susjed vaš i nastojao najviše što mogu paziti na vas. Oslobodio sam vas iz stupice ponizenja i okova tlacenja zahvalnošcu svojom radi malo dobra i zatvarao sam oci na mnoga nedjela vaša koja su oci moje opazile i tijelo moje posvjedocilo.

 

GOVOR 159.

Hvaljenje Boga Velicina Boga Dio govora istog o uzdanju i svijesti o Bogu Primjer Vjerovjesnika Casnog Primjer Musaa Primjer Davuda Primjer Isaa Slijedjenje primjera Vjerovjesnika Casnog Primjer njega samog 

Odredba je Njegova presuda i mudrost. Zadovoljstvo je Njegovo sigurnost i milost. On sudi znanjem i oprašta blagošcu. 

O Boze moj, hvala Ti za ono što uzimaš i daješ i za ono od cega Ti lijeciš i cime iskušavaš - hvalom kojom si Ti najzadovoljniji, koju najviše voliš i koja je najbolja u Tebe, hvalom koja ispunjava sve što si stvorio i dopire tamo gdje zeliš, hvalom koja nije skrivena od Tebe i koja ne prestaje, hvalom cije se trajanje ne prekida i cija snaga ne išcezava. 

Mi ne znamo zbilju velicine Tvoje, osim što znamo da si Ti zaista Vjecno Zivi, Samoodrzavajuci i Sveodrzavajuci. Ne obuzima Te ni snenost, ni san, mišljenje se ne proteze do Tebe i pogled Te ne doseze. Ti obuhvacaš poglede, brojiš djela i šcepavaš za kike i noge. Vidimo stvaranje Tvoje, ushicujemo se moci Tvojom i opisujemo ga kao velicinu vlasti Tvoje. A ono stoje od nas skriveno, do cega pogledi naši ne dosezu, umovi naši ne dopiru, te izmedju cega i nas su stavljeni zastori nepoznatog -još je vece. 

Onome koji oslobodi srce svoje i napreze mišljenje svoje da bi spoznao kako si Ti postavio prijestolje Svoje, kako si Ti stvorio stvorove Svoje, kako si Ti postavio zrak u nebesa Svoja i rasprostro zemlju Svoju po valima vodenim - pogled njegov ce se vratiti umoran, razum njegov zasjenjen, uši njegove napete i misao njegova smušena. 

On tvrdi, u skladu s mišljenjem svojim, da se uzda u Boga. Tako mi Boga Velikog, laze. Staje s njim, pa se to njegovo uzdanje ne razaznaje u djelu njegovu, jer se uzdanje svakog onoga koji se uzda prepoznaje u djelu njegovu. Svako uzdanje, osim uzdanje u Boga Uzvišenog - obmana je. Svaki strah je prepoznatljiv, a samo strah od Boga dolazi uvijek iznova. 

On se velikome nada od Boga, a malom se nada od ljudi. Ali on ljudima daje ono što ne daje Gospodaru. Zašto se Bogu - uzvišena je hvala Njegova! - cini manje od onoga što se cini robovima Njegovim? Da li se plašiš da budeš u uzdanju svome u Njega lazov? Ili Ga ne smatraš središtem uzdanja svoga?! Isto tako, ako se covjek plaši nekoga od robova Njegovih, iz straha mu daje ono što ne daje Gospodaru svome. 

Tako je strah svoj od ljudi ucinio zbiljom, a strah svoj od Stvoritelja njihova ucinio odgodom obicnom i obecanjem. Isto je s onima u cijim je ocima svijet ovaj velik i u cijem srcu je polozaj njegov golem. On ga uzdize iznad Boga Uzvišenog, pa se samo njemu priklanja i postaje mu rob. 

Doista, u Poslaniku Bozijem - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - dovoljan ti je primjer i dokaz za preziranje svijeta ovog i nedostataka njegovih pred mnoštvom sramota i zala njegovih. Jer, strane njegove bijahu ustegnute za nj, a rastrte za druge. Bio je lišen dojenja njegova i odvracan od ukrasa njegovih. 

Ako hoceš, navest cu ti, kao drugo, primjer Musaa - Allah ga blagoslovio i mir spustio na nj! - s kojim je Allah govorio, kada je rekao: 

"Gospodaru moj, potrebna su mi dobra koja mi spuštaš!"

Boga mi, on gaje molio samo za kruh svagdanji, jer je obicavao jesti bilje sa zemlje. Zelenilo bilja se ogledalo na kozi tanahnoj trbuha njegova, u mršavosti njegovoj i sicušnosti mišica. 

Ako zeliš, mogu ti navesti Davuda - Allah ga blagoslovio! - kao treci primjer. On je prenositelj pjesama zanosnih o slavi Bozijoj i kazivatelj medu stanovnicima Dzenneta. Rukom je svojom pravio košare od lišca palme hurmonosne, a zatim bi upitao druzinu svoju: "Ko ce mi od vas pomoci da ih prodam?" Hranio se kruhom jecmenim od novca dobivenog za košare. 

Ako zeliš, govorit cu ti o Isau, sinu Merjeminu - mir neka je s njima! On je koristio kamen'za jastuk svoj, oblacio odjecu grubo izradjenu i jeo hranu sirovu. Zacin njegov bijaše glad. Svjetiljka njegova u noci bijaše Mjesec. Staništa njegova zimi bijahu naprosto prostranstva zemaljska prema istoku i prema zapadu. Plodovi njegovi i bilje mirisno bijahu samo ono što raste iz zemlje za zivotinje. Nije imao zene da bi ga iskušavala, niti djeteta da bi ga zalostilo, niti imetka da bi ga privlacio, niti pohlepe da bi ga ponizavala. Dvije noge njegove bijahu prenositelj njegov, a dvije ruke njegove bijahu sluga njegov. 

Zato, slijedi Vjerovjesnika svoga, cistog i krjeposnog - neka Allah blagoslovi i njega i potomke njegove! U njemu je primjer za onoga koji se ugleda i utjeha za onoga koji utjehu trazi. A najdrazi od ljudi Bogu jest onaj koji se ugleda na Vjerovjesnika Njegova i koji koraca stopama njegovim. Grickao je svijet ovaj samo krajiccima zuba svojih i nije mu uputio nijedan pogled potpun. Od svih ljudi na svijetu bijaše najmanje sit i trbuha najpraznijeg. Svijet mu je ovaj bio ponudjen, ali ga odbi prihvatiti. Kada bi doznao da Allah Uzvišeni nešto mrzi i on bi to mrzio, da Allah nešto drzi niskim i on bi to drzao niskim, da Allah nešto drzi malim i on bi to drzao malim. Ako volimo ono što Allah i Poslanik Njegov mrze i smatramo velikim ono što Allah i Poslanik Njegov smatraju malim, to je dovoljno odjeljivanje od Boga i kršenje zapovijedi Njegovih. 

Poslanik - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke njegove! -obicavao je jesti na zemlji i sjediti poput roba. On rukom svojom popravljaše sandale svoje, krpaše odjecu svoju, jahaše magare neosedlano i obicavaše staviti nekog iza sebe. Jednom je ugledao zavjesu s likovima na vratima sobe svoje pa je rekao jednoj od zena svojih: "Makni mije ispred ociju jer, zaista, kada je gledam, sjecam se svijeta ovoga i primamljivih ukrasa njegovih." Tako je odvratio srce svoje od svijeta ovoga i izbrisao spomen njegov u misli svojoj. Volio je da mu ukrasi svijeta ovog ne budu pred ocima, tako da ne bi uzimao od njih odjecu raskošnu, da ne bi smatrao svijet ovaj mjestom boravljenja trajnog i da ne bi gajio nadu da ce u njemu stalno ostati. Zato ga je odstranio iz misli svoje, udaljio iz srca svoga i sklonio od pogleda svoga. Tako, kada neko nešto mrzi, mrzi gledanje i spominjanje toga pred sobom. 

Doista, postoji u Poslanika Bozijeg - neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove! - sve što ce vas obavijestiti o stranama lošim svijeta ovoga i nedostacima njegovim, daje gladovao zajedno s najblizim drugovima svojim, a ukrasi svijeta ovog - i pored velike blizine njegove s njima - ostajahu daleko od njega. A sada neka svako razmotri razumom svojim je li Allah time pocastio Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i potomke njegove! - ili ga je ponizio. Ako kaze da gaje Allah ponizio, on - Boga mi Velikoga! - laze. A ako kaze da ga je Allah pocastio, onda neka zna daje Allah druge ponizio razastrijevši im svijet ovaj, a udaljivši ga od onoga koji Mu je bio najblizi od ljudi svih. 

Zato, neka onaj koji se ugleda na Poslanika Njegova, koraca stopama njegovim i ulazi kroz ulaz njegov. Inace se nece zaštititi od propasti. Zaista je Allah ucinio Muhammeda - neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove! - znakom casa Posljednjeg, donositeljem vijesti radosnih o Dzennetu i opominjateljem o odmazdi. On je gladan napustio svijet ovaj, ali je siguran ušao u buduci. Nije polagao jedan kamen na drugi sve dok nije otišao putem svojim i odazvao se pozivatelju Gospodara svoga. Kako je velik blagoslov Boziji kada nam je podario njega kao prethodnika kojeg slijedimo i predvodnika za kojim u stopu koracamo. 

Boga mi, stavio sam toliko zakrpe na vuneni haljetak svoj da se sada stidim krpaca njegova. Neko mi je rekao: "Zar ga ne bi skinuo?!" A ja sam rekao: "Makni se od mene." Kada svane, ljudi hvale putovanje nocno.

 

GOVOR 160.

Poslanje Vjerovjesnika Casnog Izvlacenje pouke iz svijeta ovoga 

 

On je poslao Poslanika sa svjetlošcu blistavom, dokazom jasnim, putem otvorenim i Knjigom koja vodi. Porodica njegova je porodica najbolja, a rodoslovno stablo njegovo je rodoslovno stablo najplemenitije; grane stabla tog su skladne, a plodovi njegovi nadohvat za ubiranje. Mekka je rodno mjesto njegovo, a Tajba mjesto iseljenja, odakle se spomen njegov vinuo visoko, a glas raprostro nadaleko i naširoko. 

On gaje poslao s dokazom dovoljnim, s govorom i pozivom uvjerljivim koji ureduje. On je preko njega pokazao zakone koji bijahu nepoznati, uništio novotarije koje bijahu uvedene i do u tancine objasnio propise. Zato, ko god slijedi vjeru drugu osim islama, nesreca je njegova izvjesna, veza njegova bit ce pokidana, udes njegov bit ce golem, a kraj njegov bit ce zalost duga i kazna silna. 

Pouzdajem se u Boga, pouzdanjem obracanja Njemu, i molim Ga da me uputi na put koji vodi Dzennetu Njegovom i dovodi mjestu zadovoljstva Njegova. Oporucujem vam, o robovi Boziji, da budete svjesni Boga i da Mu se pokoravate, jer je to izbavljenje sjutra i oslobodjenje zauvijek. On vas je osvješcivao i cinio je to posve temeljito. On vas je poticao i cinio je to posve cjelovito. On vam je opisao svijet ovaj, odvajanje, zalazenje i prelazenje njegovo. Prema tome, drzite se podalje od onoga što vas privlaci u njemu, zato Što ce vas pratiti veoma malo onog iz njega. Ova je kuca najbliza nezadovoljstvu Bozijem i najdalja od zadovoljstva Bozijeg. 

Zato, odvratite poglede, o robovi Boziji, od briga i poslova njegovih, buduci da ste uvjereni u rastavljanje od njega i promjenu stanja njegovih. 

Budite oprezni prema njemu poput onoga koji se istinski boji i poput naprezatelja koji se silno trudi. Izvucite pouku iz onoga što ste vidjeli po mjestima stradanja pokoljenja prije vas. Mjesta sastava njihova su postepeno nestala, oci i uši njihove išcezle, casti njihove i ugledi prošli, a radosti njihove i uzici istekli. Blizina djece njihove zamijenjena je udaljenošcu njihovom, a druzenje supruznika rastankom njihovim. Oni se medjusobno ne hvališu, niti radjaju, niti posjecuju, niti zive kao susjedi. 

Zato, budite oprezni, o robovi Boziji, oprezom onoga koji vlada sobom, koji obuzdava strasti svoje i koji prosudjuje razumom svojim. To je zaista ocigledno, zastava je postavljena, staza je ravna, a put je prav.

 

GOVOR 161.

Jedan od drugova Zapovjednika vjernih upitao ga je: "Kako su vas ljudi vazi odbili od polozaja tog, iako vi imate pravo najvece na njega?" Na to je on u odgovoru rekao: 

 

O brate iz Benu Eseda! Kolan tvoj je popustio, a stavio si ga na nacin krivi. Ali, ti imaš srodstvo po zenidbi, a takodjer i pravo da pitaš. I buduci da si pitao, znaj! Što se tice nasilja nad nama u tome, iako smo najviši u pogledu potomstva i najjaci po srodstvu s Poslanikom Bozijim - neka je blagoslov Boziji na nj i na potomke njegove! - bijaše to cin sebican nad kojim su srca ljudi nekih bila pohlepna, dok su srca drugih bila u tome darezljiva. Presuditelj je Allah i Njemu je povratak na Danu sudnjem. 

A sad, pusti tu pricu o haranju o kojoj povika svuda kruzi.

Dodji i pogledaj slucaj sina Ebu Sufjanova. Vrijeme je ucinilo da se smijem, nakon stoje njega prisililo da place. Nema cudjenja, Boga mi! To je ono što nadmašuje cudo svako i što povecava nepravdu! Ti ljudi su pokušali ugasiti plamen Boziji na svjetiljci Njegovoj i zatvoriti izvor Njegov na vrelu Njegovom. Oni su izmedju mene i sebe izmiješali vodu koja izaziva zarazu. Ako nevolje iskušenja budu otklonjene od nas i od njih, povest cu ih smjerom istine. A ako bude drukcije, pa ne izgaraj od zalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve što oni rade.

 

GOVOR 162.

Svojstva Boga Allah, Stvoritelj iz niceg Dio govora istog o stvaranju covjeka i usmjeravanju prema potrebama zivotnim 

 

Neka je hvala Bogu, Stvoritelju ljudi, Rasprostiratelju zemlje, Onome Koji je ucinio da rijeke teku i Onome Koji je dao da bilje raste po uzvisinama. Prvina Njegova nema pocetka nikakvog, niti vjecnost Njegova ima kraja ikakva. On je Prvi i oduvijek. On je trajan bez roka. Cela se klanjaju pred Njim i usne iskazuju jednocu Njegovu. On je odredio granice stvari u doba kada ih je On stvorio, tako da one ne budu slicne Njemu. 

Zamišljanja Ga ne mogu naslutiti unutar granica kretanja udova i osjetila. Njemu se ne kaze "kada", niti Mu se odredjuje kraj vremenski sa "do". On je vidljiv, ali se ne moze reci "iz cega". On je skriven, ali se ne moze reci "u cemu". On nije tijelo da bi nestalo, niti je pokriven da bi bio sadrzan unutar. On nije blizu stvari na nacin da ih dotice, niti je udaljen od njih na nacin daje odijeljen. 

Njemu nije skriveno usmjeravanje pogleda robova Njegovih, niti ponavljanje rijeci, niti pogled letimican na brezuljke, niti pruzanje koraka u noci mrkloj ili u tmini dubokoj, na što Mjesec sjajni upravlja svjetlo svoje i Sunce blistavo stize u bdijenju svome, zalazeci i izlazeci s vrtnjom vremena i mijena, te s priblizavanjem nadolazece noci ili s nestajanjem dana koji umice. 

On prethodi krajnosti svakoj i granici i racunanju i brojanju svakom. On je visoko iznad onoga što Mu pripisuju oni koji Ga ogranicavaju svojstvima mjera, krajevima mjesta, nastanjivanjem u kucama i boravljenjem u mjestima, jer se ogranicavanje odnosi na stvorove Njegove i moze se pripisati samo drugome mimo Njega. 

On stvari nije stvorio iz pocela vjecitih, niti po uvijek postojecim uzorima, nego je On stvorio ono što je stvorio, te mu onda granice ustvrdio. On je oblikovao ono stoje oblikovao i oblik mu najljepši dodijelio. Ništa Mu se ne moze ne pokoravati, ali pokoravanje svega nije Mu ni od kakve koristi. Znanje Njegovo o mrtvima, koji su otišli, isto je kao i znanje Njegovo o zivima, koji još postoje. Znanje Njegovo o onome što je u nebesima najvišim jeste poput znanja Njegova o onome što je u podzemljima najnizim. 

O stvore stvaranja pravilnog, koji si zacet i cuvan u tminama materica s mnoštvom zastora! Proizveden si iz biti zemlje i polozen si na mjesto pouzdano do odredbe poznate i roka odredjenog. Ti se obicavaš pomicati u utrobi majke svoje kao zametak, a niti odgovaraš na molbu, niti cuješ poziv. 

Onda si izvucen iz prebivališta svoga u boravište koje nisi vidio, a nisi poznavao ni nacine korišcenja njegova. Ko je taj koji te je uputio na sisanje hrane iz grudi majke tvoje i upoznao te, kada je potreba, o mjestima trazenja i htijenja tvoga? Daleko od toga! Zaista, onaj ko je nemocan shvatiti svojstva onoga s oblikom i udovima još je nemocniji shvatiti svojstva Stvoritelja i još je dalje od toga da Ga shvati pomocu granica onoga što je stvoreno.

 

GOVOR 163.

Kad su ljudi došli Zapovjedniku vjernih kao izaslanstvo i pozalili mu se onim što su mogli reci protiv Osmana i zatrazili od njega da se zalozi u Osmana u korist njihovu, te da ga prekori radi njih, on je otišao da ga susretne, pa je rekao: 

 

Ljudi su iza mene i odredili su me izaslanikom izmedju tebe i njih. Ali, Boga mi, ne znam šta da ti kazem. Ne znam ništa što ne znaš, niti te mogu uputiti bilo cemu cega nisi svjestan. Ti, doista, znaš ono što mi znamo. Nismo doznali ništa prije tebe da bismo te izvijestili o tome, niti smo šta doznali sami tako da bismo ti to prenijeli. Vidio si kao što smo i mi vidjeli i cuo si kao što smo i mi culi. Drugovao si s Poslanikom Bozijim - neka su mir i blagoslovi Boziji na nj i na njegove! - kao što smo i mi drugovali. Sin Ebu Kuhafe i sin Hattabov nisu bili više nego ti duzni da se postupa u skladu s istinom, buduci da si po rodbinskoj vezi blizi Poslaniku Bozijem - neka su mir i blagoslovi Boziji na nj i na potomstvo njegovo! - od njih obojice i postigao si vezom zenidbenom uzajamnost s njim koju njih dvojica nisu postigli. 

Onda, Boga, Boga se cuvaj u pogledu sebe! Boga mi, tebe zaista ne treba navesti da vidiš nešto spram cega si bio slijep, niti te pouciti necemu što nisi znao. Putevi su doista cisti, a zastave vjere podignute. Znaj da je najbolji rob Boziji pred Bogom pravedni voda koji je upucen te upucuje, koji odrzava poznati Sunnet i iskorjenjuje nepoznatu novotariju. Pravci su doista jasni i imaju znakove, a novotarije su zaista prepoznatljive i imaju obiljezja. Zaista, najgori Covjek pred Bogom je tlaciteljski voda, koji je skrenuo s Puta pravog i preko kojeg skrecu drugi. On uništava Sunnet prihvaceni, a ozivljava novotariju napuštenu. Cuo sam doista kako Poslanik Boziji - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na njegove! - kaze: "Na Danu sudnjem bit ce priveden tlaciteljski voda bez ikoga da mu pomogne ili da ga pravda, pa ce potom biti bacen u Dzehennem, gdje ce biti okretan kao stoje mlin okretan, pa onda za dno njegovo privezan." 

Zaklinjem te Bogom da ne budeš onaj vodja zajednice ove koji ce biti ubijen, buduci daje receno: "Jedan vodja zajednice ove bit ce ubijen, nakon cega ce se ubijanje i ratovanje za njih rastvoriti sve do Dana sudnjeg, te ce on zamrsiti veze njihove i proširiti nevolje medu njima. Zato, oni nece razdvajati istinu od neistine. Ljuljat ce se poput vala i posve ce biti zavedeni." Zato ne budi nipošto zivotinja tovarna Mervanu tako da te on moze potezati kuda god hoce i pored ocite starosti tvoje i poodmaklosti zivota tvog. 

Osman - neka je Allah zadovoljan njime! - rece mu: "Govori ljudima da mi daju vremena sve dok ne otklonim zloupotrebe iz prituzbi njihovih."

Na to je Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - odgovorio: 

Što se tice Medine, ne postoji pitanje vremena. Što se tice podrucja udaljenih, rok je dok naredba tvoja stigne tamo.

 

GOVOR 164.

Koji opisuje zacudno stvaranje pauna O cudesnom stvaranju ptica O paunu Uzvišenost Stvoritelja u stvaranju velikog i malog Dio govora istog koji opisuje Dzennet 

 

On je dao stvorove cudesne, zive i nezive, nepokretne i pokretne. On je postavio tako dokaze jasne za tankocutnu stvaralacku moc Njegovu i snagu silnu da se umovi klanjaju pred Njim, priznajuci Ga i potpuno Mu se predajuci. Dokazi jednoce Njegove udaraju o uši naše. On je stvorio ptice oblika raznih, koje zive u rupama zemlje, u pukotinama tjesnaca visokih i na vrhovima planina. One imaju krila razlicita i odlike razne. Vodi ih uzda Vlasti. Mašu krilima svojim u prostranstvu neba širokog i ozracja otvorenog. On ih izvodi, nakon što ih nije bilo, u cudnovate oblike vidljive, te ih sastavlja vezovima i kostima pokrivenim mesom. Nekim od njih On ne dopušta da slobodno lete nebom jer tijela su im teška, te im omogucuje da se koriste krilima svojim samo blisko uz zemlju. On ih je uredio u bojama raznim tankocutnom snagom Svojom i stvaralackom moci izuzetnom. Medu njima ima onih koje su obojene u jednom preljevu i nemaju preljev drugi osim toga jednog kojim su obojene. Postoje druge koje su obojene jednom bojom i imaju ogrlicu od boje drukcije od one kojom su obojene. 

Medju njima u stvaranju Njegovu najzacudniji je paun, kojeg je On stvorio u srazmjerama najskladnijim, rasporedio boje njegove u rasporedu najboljem, s krilima ciji su krajevi medjusobno povezani u cjelinu i ciji je rep dug. Kada krene prema zenki svojoj, raširi sklopljeni rep svoj i okrene ga tako da pruzi sjenku nad glavom njegovom kao da je jedro ladje što ga mornar zateze. Uznosi se bojama svojim i šepuri pokretima svojim. Pari se poput pijetlova. Skace radi oplodnje zarom krjepkih muzjaka pomamnih u vrijeme borbe. 

Sve ovo ti govorim na osnovi promatranja, za razliku od onoga koji pripovijeda na osnovi uporišta slaba, kao stoje, na primjer, vjerovanje ljudi nekih da on oplodjuje zenku suzom koja istece iz oka njegova, te kada se zaustavi na rubovima kapaka ocnih, zenka je proguta i tako leze jaja, a ne oplodjenjem muzjackim, što je drukcije od toga pomocu suze potekle. Cak ako i tako kazu, to nije cudnije od medjusobnog hranjenja gavranova. Mogao bi zamisliti perje njegovo poput pruca izradjenog od srebrenih i sjajnih kruznica pera suncolikih, koja se uzdizu poput zlata cista i komada smaragda zelenog. Ako ih usporediš s bilo cim što raste iz zemlje, rekao bi da je to kita cvijeca skupljanog tokom proljeca svakog. Usporediš li ih s tkaninama, ona bi bila poput odjece oslikane ili ushicujuceg sukna šarenog iz Jemena. Ako ih usporediš s nakitom, ona bi bila poput dragulja boja razlicitih, srebrom okovanih. 

On hoda s uznositošcu i ohološcu; izbacuje rastvoreni rep svoj i krila i grohotom se smije, ushicujuci se ljepotom odjece svoje i preljevima ogrlice svoje od dragulja. Ali kada spusti pogled na noge svoje, bolno krikne glasom koji se teško moze razlikovati od zova njegova u pomoc; tako potvrdjuje jad svoj zbiljski, jer su mu noge tanke poput nogu hindu-perzi-janskih rasplodnki pijetlova krizanaca. Na kraju koljenice njegove bodlja je tanka, a na mjestu krijeste njegove cuba je od zelena perja išarana. Vrat mu zapocinje oblicjem pehara koji doseze sve do trbuha, Boja mu je slicna boji tvari jemenske za bojenje kose ili tkanini svilenoj slavljenoj po ogledalu sjajnom, koje izgleda prekrito velom crnim, ali pricinja se daje, uslijed sjaja izuzetnog i svjetlucanja jakog, bujna zelena boja pomiješana s njim. Uzduz otvora ušiju njegovih postoji linija sjajne blistave boje tratincice, poput tankog vrška pera; ta bjelina šija na podlozi crnoj. Teško da postoji preljev i jedan iz kojega nije uzeto malo, te nadalje pospješeno pravilnim glacanjem, usjajivanjem, svilenkastim sjajasanjem i svjetlucanjem. Zato je on poput cvijeca raspršena koje nije dospjelo uslijed kiša proljeca ili sunca ljeta. 

Gubi takodjer pera svoja i presvlaci odjecu svoju. Sva otpadnu i ponovno izrastu. Otpadnu s batrljica pernih, slicno otpadanju lišca s grancica, i onda se ponovno zapocinju sastavljati i rastu sve dok se ne povrate u stanje koje je postojalo prije otpadanja njihova. Boje nove se ne razlikuju od ranijih, niti se boja i jedna javlja na drugom nekom do na mjestu svome. Ako pazljivo promatraš jednu od dlacica na batrljici pernoj, cinit ce ti se boje ruze crvene, potom smaragdnozelena a ponekad zlatnozuta. 

Moze li ikada oštrina razuma opisati stvora takvog, ili sposobnost mišljenja, ili kazivanje opisivatelja uspjeti to izreci!? Cak i najmanji dijelovi njegovi cine se nemogucim za dosezanje u zamišljanju ili iskazivanju u opisivanju. Neka je uzvišen Onaj Koji je ucinio nemocnim razume da opišu stvora tog kojeg je On jasno stavio pred oci i kojeg one vide ogranicenog, oblikovanog, uredjenog i obojenog. On je takodjer ucinio jezike nemocnim da ukratko opišu svojstva njegova i da naširoko iznesu hvalu njegovu. 

Uzvišen je Onaj Koji je dodijelio noge mravima i mušicama sicušnim, a takodjer i onima iznad njih, zmijama i slonovima. On je obavezao Sebe da se ni jedno oblicje u koje On udahnjuje dušu nece pomaci a da smrt nece biti obecano mjesto njegovo i propadanje konacni svršetak njegov. 

Spustiš li pogled srca svog na ono što ti je opisano o Dzennetu, duša ce ti osjecati odvratnost prema ljepotama koje su date na svijetu ovome, naime prema strastima svojim, uzicima i ljepotama prizora njegovih. I ushitit ceš se mišlju u šumu drveca, ciji su korijeni skriveni u humkama mošusa na obalama rijeka njegovih, i privlacnošcu grozdova bisera cistih na grancicama i granama stabala tih, i pojavljivanjem voca razlicita ispod pokrivki lišca njihova. Ono se moze lahko brati, kao da se spušta po zelji beraca svojih. Med cisti i vina prevrela bit ce nudjeni onima koji su se smjestili dolje u dvorištima dvoraca njegovih. 

To su ljudi koje je cast uvijek slijedila sve dok se nisu nastanili u kuci boravka vjecnog, te su dobili smirenje od hoda na putu. O slušatelju, ako srce svoje zaokupiš u napredovanju prema tim prizorima ushicujucim koji ce navaliti prema tebi, duša ce ti se onda doista vinuti u ceznji za njima i bit ceš pripravan traziti društvo onih u grobovima, iz stopa ovih, iz prisutnosti moje, i pozurit ceš prema njima. Neka Allah Milošcu Svojom uvrsti i nas i vas medu one koji srcima svoj im radino ustrajavaju radi prebivališta dobrih!

 

GOVOR 165.

Savjet o uvazavanju uctivosti i ljubaznosti te o uskracivanju i iskazivanju istog Dio govora istog o samovlašcu i tlacenju Umejja i usudu njihovom Uzrok tlacenja 

 

Mladji neka se ugleda na starijega medu vama, a neka stariji bude samilostan prema mladjem medu vama. Ne budite poput onih ljudi surovih iz razdoblja neznanja koji se nisu naprezali u dosezanju Istine, niti koristili razume svoje naspram Boga. Oni su poput razbijanja jaja u gnijezdu ptice najopasnije, buduci da razbijanje njihovo izgleda lošim, mada bi njihovo cuvanje netaknutim znacilo izvodjenje ptica opasnih. 

Oni ce se podijeliti poslije jedinstva svoga i raspršiti iz središta svoga. Neki od njih utaknut ce se u granu i svijati se kao što se grana svija, sve dok ih Allah Uzvišeni ne sakupi zajedno radi dana koji ce biti najgori za Umejje, upravo kao što se raspršeni komadici oblaka sakupljaju ujesen. Allah ce ih ujediniti. A onda ce ih On sabrati u skup gust poput gustoce oblaka. Zatim ce On otvoriti kapije za njih, pa ce oni poteci iz polazišta svojih poput bujice Dva vrta, od koje ne ostaju citave ni hridi visoke, ni brezuljci mali, a tok njezin ne bi se mogao odvratiti ni planinama cvrstim, ni uzvisinama. Allah ce ih raspršiti po nizinama dolina. Onda ce uciniti da teku poput potoka diljem zemlje, i preko njih On ce udesiti oduzimanja prava jednih ljudi pomocu drugih i ucinit ce da jedni ljudi borave u kucama drugih. Boga mi, sav polozaj njihov i štovanje zasigurno ce se istopiti kao što se maslo istopi na vatri. 

O ljudi, da niste izbjegavali podupiranje istine i da niste osjecali slabost od satiranja nepravde, onda se onaj koji vam nije odgovarao ne bi usmjerio na vas, a onaj koji vas je savladao ne bi vas mogao nadjacati. Ali, lutali ste po bespucima, poput sinova Israilovih. Kunem se zivotom svojim da ce se poslije mene zasigurno uvecati nevolje vaše nekoliko puta, jer cete zabaciti istinu iza leda svojih, raskinuti vezu svoju s bliskima i uspostaviti veze s dalekima. Znajte da ce vas, ako budete slijedili onoga koji vas poziva, on voditi Putem Poslanikovim, te cete onda biti poštedjeni teškoca zavodjenja i odbacit cete teret satiruci s leda svojih.

 

GOVOR 166.

Na pocetku hilafeta njegova Ispunjavanje prava i obaveza i savjet da se bude svjesno Boga u svemu 

 

Allah Uzvišeni je doista spustio Knjigu Upute, u kojoj je On objasnio dobro i zlo. Zato prihvatite stazu dobra - bit cete na Putu pravom; i drzite se daleko od smjera zla - bit cete pravedni. Obaveze, obaveze! Ispunjavajte ih radi Boga i one ce vas odvesti u Dzennet. Allah je zaista ucinio nedopuštenim ono što nije nepoznato, a ucinio dozvoljenim ono stoje bez manjkavosti. On je svetost muslimana uzdigao iznad svih svetosti ostalih. On je prava muslimana vezao na mjestima njihovim za odanost i vjeru u Jednocu. Prema tome, musliman je onaj od cijeg su jezika i ruku mirni muslimani, izuzev ako je u pitanju Istina. Zato, nije dopušteno uznemiravati muslimana, osim kada je to obavezno. 

Pozurite najobicnijem, što je neobicno pojedincu svakom. To je smrt. Doista, ljudi su pred vama dok vas Cas goni straga. Olakšajte sebe -sustignut cete. Posljednjeg od vas sacekat ce prvi vaš. Budite svjesni Boga u pogledu robova Njegovih i krajeva Njegovih, jer ste vi doista odgovorni cak i za predjele i zivotinje. Pokoravajte se Bogu i ne suprotstavljajte Mu se. Kada vidite dobro, prihvatite ga. A kada vidite zlo, izbjegnite ga.

 

GOVOR 167.

Nakon polaganja zakletve na odanost Zapovjedniku Vjernih Neki drugovi Poslanikovi su rekli: "Trebalo bi kazniti ljude koji su napali Osmana!" Na to je on - mir neka je na nj! - odgovorio: 

 

O braco moja! Nije da ne znam ono što vi znate. Ali kako mogu imati snage za to dok su oni koji su ga napali na vrhuncu moci svoje?! Oni imaju nadmoc nad nama, a ne mi nad njima. Oni su sad na polozaju da se cak i robovi vaši podizu s njima, a pridruzuju im se i Arapi - beduini. Oni su sada medu vama i zlostavljaju vas onako kako hoce. Vidite li ikakva nacina da bi se moglo uciniti to cemu smjerate? 

Taj se zahtjev doista osniva na neznanju. A ti ljudi imaju potporu iza sebe. Kada se postavi to pitanje, ljudi ce doista gledati na nj razlicito. Jedna ce skupina misliti kao vi, ali druga nece misliti kao što vi mislite. A postojat ce još skupina jedna, koja nece misliti ni tako, ni onako. Budite strpljivi dok se svijet ne smiri i srca ne umire, tako da bi se mogla lahko dosezati prava ljudska. Budite sigurni od mene i razmotrite što vam dadoh. Ne cinite ništa što vam uništava snagu, slabi cvrstinu, te uzrokuje klonulost i sramotu. Upravljat cu tim pitanjem koliko god mogu, ali ako budem smatrao nuznim - konacni lijek, dakako, bit ce zigosanje gvozdem vrelim.

 

GOVOR 168.

Kada su ljudi oko deve krenuli prema Dasri, Zapovjednik vjernih je rekao: 

 

Nema sumnje da je Allah spremio Poslanika kao uputu s Knjigom rjecitom i zapovijedi postojanom. Niko nece biti uništen njome, osim ako sam sebe ne uništi. Doista, samo novotarije sumnjive uzrokuju propast, osim ako Allah sacuva od njih. Zaštita poslova vaših u vlasti je Bozijoj. Iskazujte Mu, zato, pokornost takvu koja ne zavrjedjuje prijekor, niti je neiskrena. Boga mi, morate raditi tako, inace ce vam Allah oduzeti moc islama i nikada vam je nece vratiti poslije toga, dok ce je darovati drugima. 

Doista, ti su ljudi slozni u odbojnosti prema vlasti mojoj. Ustrajat cu sve dok ne opazim neslogu medu vama; jer ako oni uspiju, i pored neosno-vanosti gledišta njihova, cijeli poredak muslimana bit ce razoren. Oni zude za svijetom ovim uslijed ljubomore prema onom kojem gaje Allah darovao. Tako kane stvari vratiti unatrag, dok je obaveza naša, radi vas, postupati u skladu s Knjigom Boga Uzvišenog i zivotnim putem Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - i ostati vjerni pravima Njegovim i ozivljavanju Sunneta njegova.

 

GOVOR 169.

Kada se Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - priblizio Basri, Arap neki mu izadje u susret pa rece kako gaje poslala skupina ljudi iz Basre da u ime njihovo zatrazi od njega stav o ljudima oko deve kako bi nestala sumnja iz srca njihova.

 

On - mir neka je na nj! - iznese stav svoj o njima, na osnovi cega se taj Arap uvjeri daje Zapovjednik vjernih u pravu. I potom mu rece: "Zakuni se na vjernost!" Ali mu ovaj odgovori: "Ja sam samo izaslanik jedne skupine ljudi i ne mogu uraditi ništa sve dok im se ne vratim." Na to mu on - mir neka je na nj! - rece: 

Zamisli da su te oni, koji su iza tebe, poslali kao prethodnika da bi za njih potrazio podrucje natapano kišom, pa im se ti vratio i obavijestio ih o ispaši i vodi, ali se nisu slozili s tobom, pa su otišli prema sušnom i nerodnom zemljištu. Šta bi ti onda ucinio? 

On odgovori: "Napustio bih ih i krenuo prema ispaši i vodi." 

Onda Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - rece: "Zato, ispruzi ruku svoju!" 

Taj Covjek je poslije rekao: "Boga mi, nisam se mogao ustegnuti nakon što mije pruzen dokaz ovaj, vec se njemu - mir neka je na nj! - zakleh na vjernost." 

Taj covjek bijaše poznat pod imenom Kulejb el-Dzermi.

 

GOVOR 170.

Izrecen kada je Zapovjednik vjernih - mir neka je s njim! - donio odluku o borbi izravnoj s neprijateljima na Siffinu 

Boze moj! 

 

Gospodaru svoda uzdignutog i nebesa ovješenih, koja si Ti ucinio zaklonom noci i dana, putanjom Sunca i Mjeseca i stazom zvijezda koje kruze, radi nastanjivanja njihova stvorio si skupinu meleka Tvojih koji se nikad ne umaraju od sluzenja Tebi. 

O Gospodaru Zemlje ove, koju si Ti ucinio prebivalištem za ljude, mjestom kretanja kukaca i Zivotinja i bezbroj drugih stvorova vidljivih i nevidljivih! 

O Gospodaru planina cvrstih, koje si Ti ucinio klinovima za Zemlju i pribjezištem ljudi! 

Ako nam Ti daš pobjedu nad neprijateljem našim, sacuvaj nas od nasilja i obdrzi u Istini. Ali, ako njima daš pobjedu nad nama, onda nam daruj da budemo oni koji zivotima svojim svjedoce Istinu i sacuvaj nas od zablude. 

Gdje su oni koji štite cast i osobe one koje štuju sebe, koje štite uglednike u doba nevolja?! 

Sramota je za vama, dok je Dzennet ispred vas.

 

GOVOR 171.

O povjerenstvu savjetodavnom i Bici oko deve Dio govora istog O povjerenstvu savjetodavnom nakon smrti Omera ibn cl-Iiattaba Dio govora istog koji opisuje ljude oko deve 

 

Neka je hvala Bogu od Cijeg pogleda jedno nebo ne skriva drugo, niti jedna zemlja drugu. 

Neko mi rece: "Ti si, uistinu, o sine Ebu Taliba, zeljan ovog." Na to mu rekoh: "Zapravo, Boga mi, vi ste pohlepniji, iako ste udaljeniji, a ja sam i prilicniji i blizi. Zahtijevam to kao svoje pravo, dok se vi umecete izmedju mene i toga i odvracate mi lice od toga." Kad kucnuh dokazom na uši njegove medju mnoštvom onih prisutnih, on se trznu kao da je omamljen i ne znade kakav odgovor da mi da o tome. 

Boze moj, trazim pomoc Tvoju protiv Kurejša i onih koji im pomazu, jer su oni doista raskinuli rodbinske veze moje, porekli visoki polozaj moj i ujedinili se u suprotstavljanju meni u tome stoje pravo moje, pa su onda rekli: "Zakonito je da to uzmeš i zakonito je da to ostaviš." 

Oni su izišli vukuci zenu Poslanika Bozijeg - blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - upravo kao što vuku robinju radi prodaje, uputivši se s njom prema Basri. Njih dvojica su zatvorili zene svoje u kuce svoje, ali su zenu Poslanika Bozijeg - blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke njegove! - pokazali i sebi i drugima u vojsci, u kojoj nije bilo covjeka ni jednog a da mi nije iskazao pokornost svoju i sasvim poslušno mi se zakleo na vjernost, dobrovoljno i bez prisile ikakve. 

Došli su namjesniku mome u Basri i cuvarima riznice muslimana i drugim stanovnicima njezinim, pa ih poubijali tako što su neke stavili u zatvor, u kojemu su pomrli, dok su druge poubijali na prijevaru. Boga mi, cak da su namjerno ubili jednog jedinog covjeka medu muslimanima koji je bio bez krivice ikakve, za mene bi bilo zakonito pobiti svu tu vojsku, buduci da su bili prisutni u tome, ali nisu izrazili neslaganje s tim, niti to sprijecili jezikom ili rukom, a da i ne govorim da su oni zaista pobili medu muslimanima onoliko ljudi koliko ih je bilo kada su nastupili prema njima.

 

GOVOR 172.

O udovoljavanju preduvjeta za hilafet Nuznost razboritosti u borbi protiv muslimana Ponašanje svijeta ovog spram pristaša njegovih 

 

On je povjerenik objave Bozije, pecat poslanika Njegovih, donositelj vijesti radosne o Milosti Njegovoj i opominjatelj o kazni Njegovoj. 

O ljudi, najprilicniji od ljudi svih za to jest onaj koji je najsposobniji od njih da ga odrzava i onaj koji najbolje zna naredbe Bozije o njemu. Ako je zlobu ikakvu izazvao raznositelj zlobe, bit ce pozvan da se pokaje. Ako odbije, bit ce napadnut. Zivota mi, da pitanje vodstva nije trebalo biti odluceno sve dok svi ljudi nisu prisutni, onda ne bi bilo slucaja takvog. Ali, oni koji su se slozili o njemu nametnuli su odluku onima koji su bili odsutni u toj mjeri da onaj koji je bio prisutan nije mogao biti mišljenja drugog, a onaj koji je bio odsutan nije mogao birati. 

Znajte, zaista se borim protiv dvojice -jednoga koji tvrdi da mu pripada ono što nije njegovo i drugoga koji zanemaruje što mu je obavezno. 

Savjetujem vam da budete svjesni Boga, jer je to savjet najbolji što ga ljudi daju jedni drugima; to je najbolje u Boga po posljedicama svojim. Otvorena su vrata rata izmedju vas i drugih sljedbenika usmjerenosti ove. A zastavu ce ovu nositi samo onaj koji je covjek uvida, ustrajnosti i znanja polozaja Istine. Zato, napredujte prema onome što vam je odredjeno i zaustavite se kod onoga što vam je zabranjeno. Ne pozurujte ni u cemu, sve dok vam to ne postane jasno. Jer u slucaju bilo cega što vam se ne dopada imamo pravo to izmijeniti. 

Znajte da doista svijet ovaj, za kojim ste poceli ceznuti i za koji se zanimate, koji vas ponekad gnjevi, a ponekad raduje, nije stalno prebivalište vaše, niti mjesto boravka vašeg za koje ste stvoreni, niti ono kojem ste pozvani. Znajte da vam on doista nije vjecan, niti cete vi u njemu vjecno ostati. Ako vas išta iz svijeta ovog zavodi, zla vas njegova takodjer opominju. Zato, ostavite ono što vas na njemu zavodi radi onoga što vas na njemu opominje i ono Što vas na njemu privlaci radi onoga što vas na njemu zastrašuje. I pozurite dok ste na njemu prema kuci kojoj ste pozvani, te odvratite srca svoja od njega. Neka se nipošto niko od vas ne jada poput robinje koja jadikuje za onim što joj je oduzeto. Trazite savršenost blagodati Bozije nad vama ustrajavajuci u pokornosti Bogu i cuvajuci ono što je On trazio od vas da cuvate u vezi s Knjigom Njegovom.' 

Znajte da vam gubitak icega od svijeta ovog nece naškoditi ako cuvate osnove vjere svoje. I znajte da vam, nakon gubitka vjere vaše, ništa od svijeta ovog, za cim marite, nece koristiti. Neka Allah podrzi i naša i vaša srca u Istini i neka i nama i vama podari strpljenje.

 

GOVOR 173.

O Talhi ibn Ubejdullahu Izrecen kada je on - mir neka je na nj! - primio vijest da su Talha i Zubejr vec krenuli prema Basri radi borbe protiv njega 

 

Što se mene tice, nikada se necu plašiti borbe ili biti uplašen udaranjem, buduci da sam postojan u onome što mi je Gospodar moj obecao kao pomoc. Tako mi Boga, on je pozurio s izvlacenjem sablje radi osvete krvi Osmanove samo od straha da zahtjev za krvlju Osmanovom ne bude iznesen protiv njega, jer ljudi u tome misle na njega, te je on, zapravo, najviše uznemiren medu njima ubojstvom njegovim. Zato je nastojao da izazove nesporazum okupljanjem snaga vojnih da bi zamrsio veze i is-pleo sumnju. 

Bogami, nije ucinio u vezi s Osmanom ni jedno od troje. Ako je sin Affanov bio nepravedan kako on smatraše, nuzno je bilo za nj da pomogne one koji su ga ubili ili da se drzi daleko od pomagaca njegovih. Ako je Osman bio taj kojem je nepravda ucinjena, onda je on morao biti medju onima koji su odbijali od njega ili iznosili opravdanje njemu u korist. Ako je bio u sumnji o tim dvjema mogucnostima, onda je bio obavezan da ga napusti i da se povuce u stranu, te da ostavi te ljude s njim. Ali nije ucinio nijedno od to troje i istupio je s onim u cemu nema dobrog, pa izgovori njegovi nisu prihvatljivi.

 

GOVOR 174.

Upozoravanje ljudi nemarnih i opseznost znanja njegova 

 

O nemarni, ali koji necete biti zanemareni! O koji izostavljate, ali koji cete šcepani biti! Staje to?! Gledam kako se od Boga udaljujete i mimo Njega drugima tezite. Slicni ste devama koje uzgajatelj goni prema pašnjaku bolešcu zahvacenom i pojilištu pogubnom. 

One su poput zivotinja koje su uzgajane da bi bile poklane, ali ne znaju svrhu svoju. Kada je s njima postupano dobro, misle daje taj dan njihov zivot cijeli, a da je jedenje cilj njihov. 

Tako mi Boga, kada bih htio, mogao bih svakome od vas kazati otkud je došao, gdje mora ici i sve poslove njegove, ali se bojim da ne biste, dajuci mi prednost, zanijekali Poslanika Bozijeg - blagoslovi Boziji neka su s njim i njegovim! Znajte, prenijet cu to odabranima koji ce ostati zašticeni od straha toga. Tako mi Onoga Koji gaje poslao s Istinom i odabrao ga iznad stvorova ostalih, ne govorim ništa osim istine. On mije povjerio znanje o svemu tome, a takodjer o stradanju onoga koji strada, izbavljenju onoga kojem je darovano izbavljenje i posljedicama ovog. On nije ništa izostavio što ce se zbiti glavi mojoj a da to nije stavio u uho moje i obavijestio me o tome. 

O ljudi, tako mi Boga, doista vas ne poticem ni na kakvu poslušnost a da sam ne prednjacim u njoj, niti vas odvracam od bilo kojeg grijeha a da se prije vas sam od njega ne ustegnem.

 

GOVOR 175.

Uvjeravanje svecano Uzvišcnost Kur'ana Casnog O vjernicima i dobrim djelima njihovim i dvolicnjacima i zlim djelima njihovim Slijedjenje Sunncta i uzdrzavanje od novotarija Uputa iz Kur'ana Casnog Vrste nasilja 

 

Okoristite se objašnjenjima Bozijim, urazumite se opomenama Bozijim i prihvatite uputu Boziju, jer vam zaista Allah, priskrbljeni em upute jasne, ne ostavlja izgovor nikakav. On vam je iznio dokaz. I objasnio vam je koja djela On voli a koja mrzi, tako da biste slijedili jedna a izbjegli druga. Poslanik Boziji - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - obicavaše reci: "Zaista je Dzennet opkoljen neugodnostima, dok je Dzehennem zaista okruzen strastima." 

Znajte daje svaka pokornost Bogu prividno neprijatna, dok svaka neposlušnost Bogu ima izgled uzivanja. Neka se Allah smiluje covjeku koji se sustegao od strasti svoje i obuzdao zudnju duše svoje, jer doista duša ta ima daleko dosezuce ciljeve i neprestano tezi griješenju putem strasti. 

O robovi Boziji, znajte da vjernik treba biti nepovjerljiv prema duši svojoj jutra svakog i veceri svake. Uvijek je mora koriti i zahtijevati od nje više. Zato, budite poput onih koji su minuli prije vas i poput onih koji idu ispred vas. Oni su napustili svijet ovaj kao putnici i prešli ga onako kako je razdaljina prijedjena. 

I znajte daje Kur'an ovaj savjetnik koji ne obmanjuje, voda koji ne zavodi i kazivac koji ne laze. Niko nece sjediti u prisutnosti Kur'ana ovog a da nece, kada se podigne odatle, biti ili s uvecanjem ili s umanjenjem: uvecanjem u upucenosti svojoj, ili umanjenjem u zaslijepljenosti svojoj. Znajte da doista nikome poslije Kur'ana nece trebati išta drugo, niti je iko imucan bez Kur'ana. Zato trazite lijek njegov za bolesti svoje i trazite pomoc njegovu u nevoljama svojim, jer on uistinu sadrzi lijek za bolesti najvece: poricanje Istine, dvolicnost, pobunu i zabludu. Obracajte se Bogu putem njega i okrecite Mu se voleci ga. Ne molite od ljudi njime. Ne postoji ništa kao stoje on cime bi se ljudi obracali Bogu Uzvišenom. 

Znajte daje on zagovornik ciji ce zagovor biti prihvacen i govornik koji je posvjedocen. Za koga god se Kur'an zauzme na Danu sudnjem, njegovo zauzimanje za nj bit ce prihvaceno. Onaj o kome Kur'an govori zlo na Danu sudnjem, sam ce to posvjedociti. Na Danu sudnjem najavljivatelj ce najaviti: "Pripazite! Zaista je svaki sijac usjeva u nevolji, osim sijaca Kur'ana!" Zato, budite medu sijacima i sljedbenicima njegovim. Ucinite ga vodicem svojim prema Gospodaru svome. Trazite savjet njegov radi sebe. Okrivite mišljenja svoja ako mu nisu saglasna i smatrajte strasti svoje varavim spram njega. 

Radite! Radite! Zatim gledajte na kraj! I opet - gledajte na kraj! Ustrajte na Putu pravom! I opet - ustrajte na Putu pravom! I potom - budite strpljivi! I opet - budite strpljivi! Budite krjeposni! I ponovno - budite krjeposni! Zaista imate cilj krajnji, pa idite cilju svome. Doista imate znak, pa poducite se znakom svojim. Islam ima cilj, pa idite cilju njegovom. Idite Bogu, izvršavajuci ono što vam je On ucinio obaveznim od prava Svoga i objasnio vam od zahtjeva Svojih. Ja sam svjedok vama i na Danu sudnjem navodit cu dokaze neosporive vama u korist. 

Pripazite, ono što je bilo odredjeno pojavilo se, a ono što je dosudjeno pocelo je djelovati. Zaista vam iznosim obecanje Bozije i dokaz. 

Allah Uzvišeni kaze: 

Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah "

pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki:

"Ne bojte se i ne zalostite se, i radujte se

Dzennetu koji vam je obecan."

Rekli ste: "Gospodar naš je Allah." Pa onda se nepokolebljivo drzite Knjige Njegove, pravca zapovijedi Njegove i putu krjeposnog u robovanju Njemu. Zatim, ne odlazite s puta tog, ne uvodite novotarije u njega i ne okrecite se od njega, jer oni koji se udaljuju od puta toga bit ce odsjeceni od Boga na Danu sudnjem. 

Cuvajte se razaranja vrlina svojih i promjena njihovih! Ucinite da vam jezik bude jedan! Neka covjek upravlja jezikom svojini, jer se jezik suprotstavlja vlasniku svome. Tako mi Boga, ne vidim daje iko istinski Boga svjestan, tako da mu to koristi, sve dok ne upravlja jezikom svojim. Jezik vjernika doista je iza srca njegovog, dok je srce dvolicnjaka iza jezika njegovog. Kada vjernik kani nešto reci, on u sebi o tome dobro promisli, pa ako je dobro - kaze, ali ako je loše - zataji. Dok dvolicnjak kazuje sve što mu dodje na jezik, ne znajuci stoje za nj a što protiv njega. 

Poslanik Boziji - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - rekao je: "Nicije vjerovanje nije ispravno sve dok mu nije srce ispravno. A srce njegovo nije ispravno sve dok ne bude ispravan jezik njegov." Ko od vas moze urediti da susretne Boga Uzvišenog u takvom stanju da ruke njegove ne budu uprljane krvlju muslimana i imecima njihovim, a jezik njegov sacuvan od diranja u casti njihove - neka tako uradi. 

I znajte, o robovi Boziji, da vjernik zaista mora ove godine smatrati dozvoljenim ono stoje dozvoljenim smatrao godine prethodne i da mora ove godine drzati zabranjenim ono što je zabranjenim drzao godine prethodne. Zaista, ono što su ljudi uveli ne moze vam uciniti dozvoljenim ništa od onog što vam je zabranjeno. Jer dozvoljeno je ono stoje Allah dozvolio, a zabranjeno je ono stoje Allah zabranio. Vi ste to vecjcušali i iskušali; poucili su vas prethodnici vaši; primjeri su vam dani i pozivani ste zbilji jasnoj. I samo se gluhi mogao oglušiti na to. I samo je slijepi mogao to ne vidjeti. 

Onaj kojem Allah ne daje da se okoristi kušnjom i iskustvom nece se okoristiti drugom poukom nikakvom. Suocit ce se s gubicima ispred sebe, tako da ce priznati ono stoje poricao, a poricati ono stoje priznavao. Dvije su vrste ljudi: sljedbenici Šerijata i sljedbenici novotarija, kojima Allah Uzvišeni nije dao nikakav znak jasan pomocu Sunneta, niti svjetlo dokaza. 

Allah Uzvišeni uistinu nije poducavao nikoga nicim što je slicno Kur'anu ovome, jer je on cvrsto uze Bozije i pouzdano sredstvo Njegovo. U njemu su cvjetanja srca i izvori znanja. Za srce nema sjaja drugog osim Kur'ana, iako su minuli oni koji su ga imali na umu, dok su ostali oni koji ga zaboravljaju ili ga nastoje zanemariti. Kada vidite bilo kakvo dobro, podrzite ga, ali kada vidite bilo kakvo zlo, izbjegavajte ga, jer je Poslanik Boziji - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - obicavao reci: "O sine Ademov, cini dobro, a ostavi zlo, pa ceš biti plemenit i ispravan!" 

Znajte da su tri vrste nasilja: nasilje koje nece biti oprošteno, nasilje koje nece biti zanemareno bez ispitivanja i nasilje koje ce biti oprošteno bez ispitivanja. Nasilje koje nece biti oprošteno jest smatrati nekog ili nešto Bogu ravnim. Allah Uzvišeni kaze: 

Allah nece dopustiti da se Bozanstvenost

pripisuje icemu mimo Njega.

Nasilje koje ce biti oprošteno jest nasilje koje covjek cini sebi u cinjenju malih grijeha nekih. A nasilje koje nece biti neispitano jest nasilje ljudi jednih prema drugima. Odmazda za to vrlo je zestoka. Ona nije ranjavanje nozevima, niti bicevanje bicevima, ali je tako zestoka daje sve to u odnosu na nju neznatno. Cuvajte se zato nepostojanosti u vjeri Bozijoj, jer je jedinstvo vaše u onome što od istine mrzite bolje od razjedinjenosti u onome što od neistine volite. Uistinu, Allah Uzvišeni nije dao nikome dobro nikakvo iz raskola, bilo medu onima koji su minuli, bilo medu onima koji postoje. 

O ljudi, blagoslovljen je onaj kojeg nedostaci njegovi drze dalekim od istrazivanja nedostataka tudjih. Blagoslovljen je i onaj koji se stalno drzi kuce svoje, jede hranu svoju, zadubljuje se u predanosti Skrbniku svome i place nad grijehom svojim, tako daje zaokupljen sobom, pa su ljudi od njega mirni.

 

GOVOR 176.

O dvojici sudaca 

 

Vaša strana je odlucila izabrati dvije osobe, pa smo ih mi tako obavezali da postupaju u skladu s Kur'anom, i da ga ne zaobilaze, i da jezici njihovi budu s njim, a srca njihova ga slijede. Ali odstupili su od njega, napustili istinu iako su je vidjeli. Nepravedno postupanje bijaše zelja njihova, a odmetanje s Puta pravog ponašanje njihovo, iako smo se usaglasili s njima da postupe prema pravdi, da rade u skladu s istinom i da ne uplicu pogrješno mišljenje svoje i prosudjivanje nepravedno. Sada, kada su oni napustili put Istine i istupili s onim stoje upravo suprotno usaglašenome, imamo dokaz cvrst za sebe.

 

GOVOR 177.

Hvaljenje Boga, prolaznost svijeta ovog i uzroci otklanjanja blagodati Bozijih 

 

Uvjeti Ga ne odredjuju, vrijeme Ga ne mijenja, mjesto Ga ne sadrzi, a jezik Ga ne opisuje. Brojevi kapi vode, zvijezda u nebu ili dasaka vjetra u ozracju nisu Njemu nepoznati, niti kretnje mrava po stijenama, niti pocivališta crva u noci mrkloj^n zna mjesta na koja lišce pada i tajne kretnje zjenica ocnih. 

Svjedocim da nema boga osim Boga, Koj i nema usporediva, u Kojega se ne sumnja, Cija se vjera ne porice i Cije se stvaralaštvo ne osporava. Ovo svjedocenje je svjedocenje onoga cija je namjera iskrena, savjest cista, vjerovanje jasno i cija su bremena teška. I svjedocim daje Muhammed -mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i potomstvom njegovim! - rob Njegov i Poslanik Njegov, izabran izmedju stvorova Njegovih, odabran da objasni istine Njegove, odlikovan odabranim pocastima Njegovim i izabran za dragocjene poruke Njegove. Njime su rasvijetljeni znaci upute i raspršene tmine sljepoce. 

O ljudi, svijet ovaj doista zavarava onoga koji cezne za njim i kojeg on mami. Ne ponaša se škrto s onim koji cezne za njim i nadvladava onoga koji ga nadvladava. Boga mi, nijedna skupina nije bila ostavljena bez blagodati zivota koje je imala ni za što drugo osim za grijehe koje je pocinila, jer doista Allah nije nepravedan prema robovima Svojim. Kada bi se ljudi, nakon što se nevolje spuste na njih i uzici odu od njih, obratili Gospodaru svome s namjerama iskrenim i osjecanjima u srcu, On bi im zasigurno povratio sve što je bilo udaljeno i popravio sve što je bilo iskvareno. 

Zaista, bojim se da ne zapadnete u zabludu. U prošlosti je bilo pitanja izvjesnih u kojima ste skrenuli, pa sa stanovišta moga niste bili dostojni poštovanja. Ali ako bi se prethodno stanje vaše moglo vratiti, onda biste zaista bili sretnici. Mogu se samo truditi, ali daje trebalo govoriti, rekao bih: Neka Allah oprosti ono stoje bilo.

 

GOVOR 178.

Zi'leb el-Jemani gaje upitao: "Jesi li vidio Gospodara svog, o Zapovjednice vjernih?" On - mir neka je na nj! - odgovori:

 

"Zar robujem onome što ne vidim?" A on rece: "Kako Ga vidiš?" Onda Zapovjednik vjernih odgovori: 

Oci Ga ne gledaju gledanjem izravnim, vec Ga srca spoznaju preko istina vjerovanja. On je blizu stvarima, ali ne bliskošcu ticanja tjelesnog. On je daleko od njih, ali ne odvojenošcu. On govori, ali ne s razmišljanjem. On smjera, ali ne pripremanjem. On oblikuje, ali ne rukama. On je nevidljiv, ali Mu skritost nije pripisiva. On je velik, ali Mu oholost nije dodjeljiva. On sve vidi, ali Mu osjetilo nije pridjeljivo. On je samilostan, ali Mu slabost nije svojstvena. Lica se klanjaju pred velicinom Njegovom, a srca drhte od straha pred Njim.

 

GOVOR 179.

Kudeci neposlušne ljude svoje 

 

Zahvaljujem Bogu za sve stoje dosudio i za djelo svako kojem je mjeru odredio i za iskušavanje moje vama, o skupino koja se ne pokorava kada naredim i ne odaziva kada pozovem. Ako ste ostavljeni besposlenim, odmah se upuštate u razgovor isprazan. Ali ako ste suoceni s borbom, pokazujete slabost. Ako se ljudi slazu o vodi, vi se rugate. Ako ste suoceni s onim stoje mucno, odvracate se od toga. Oca ne imali drugi osim vas! Šta cekate s podrškom svojom i borbom za pravo svoje?! Za vas postoji ili smrt ili ponizenje. Boga mi, daje došao dan moj - a doci ce zasigurno - on bi doista razdvojio mene i vas. Kudim društvo vaše i osjecam se usamljenim medu vama. 

Neka je Allah s vama! Zar nema vjere koja vas moze ujediniti, niti osjecaja sramote koji vas moze naoštriti? Nije li zacudno da Muavija poziva proste i niske ljude neke, pa da ga oni slijede bez potpore ikakve ili dara?! Ali kad ja pozivam vas - iako ste nasljednici islama i ljudi preostali s potporom i darovima razdijeljenim - vi bjezite daleko od mene i opirete mi se. Zaista, nema ništa izmedju mene i vas što volim a da i vi to volite, ili za što sam ljut a da se vi isto tako mozete ujediniti protiv toga. Od onoga što cu susresti, smrt mije najdraza. Poucavao sam vas Knjizi, tumacio vam dokaze, upoznavao vas o onome što niste znali i ucinio da progutate ono što ste izbacivali. Kada bi samo slijepac mogao vidjeti i spavac se probuditi?! Koliko li su samo blizu neznanju, o Boze, ljudi ciji je voda Muavija, a odgajatelj sin Nabige?!

 

GOVOR 180.

Zapovjednik vjernih poslao je jednog od ljudi svojih da mu pribavi novosti o skupini vojske kufske, koja se odlucila prikljuciti haridzijama ali koja se bojala njega.

 

Kada se covjek taj vratio, Zapovjednik vjernih ga upita: "Jesu li oni zadovoljni pa ostaju, ili se osjecaju slabim pa lutaju?" Covjek odgovori: "Otišli su, o Zapovjednice vjernih." A onda je on - mir neka je na nj! - rekao: 

Daleko bili oni kao i Semud! Znaj, kada koplja budu hitnuta prema njima i sablje srucene na glave njihove, oni ce se kajati za djela svoja. Danas ih je zaista šejtan raspršio, a sjutra ce on poreci vezu svaku s njima i napustiti ih. Dovoljno im je zlo i grijeh to što su napustili uputu, vratili se zabludi i sljepoci, što odvracaju od Istine i svojeglavo jure stranputicama.

 

GOVOR 181.

Preneseno je od Neufa el-Bikalija da je rekao: "Govor ovaj nam je Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - odrzao u Kuli, stojeci na kamenu koji mu je postavio Dza'da ibn Hubejre cl-Mahzumi. Na njemu je bio haljetak vuneni prorezan sprijeda, pojas za sablju napravljen od lika palmina, od cega su bile i sandale njegove.

 

Na celu mu je bio zulj otvrdli poput onog na koljenima devinim." O svojstvima Bozijim, stvorovima Njegovim i bivanju Njegovom iznad granica tvarnih Izvijcšce o narodima minulim i o ucenju od njih Dio govora istog o imamu Mehdiji Onda je Zapovjednik vjernih nastavio govoriti o nacinu vladanja svoga i zalosti nad muceništvom drugova svojih 

Neka je hvala Bogu, Kojem je povratak svega stvorenog i posljedak svega. Zahvaljujemo Njemu velicinu dobrote Njegove, milostivost dokaza Njegovih, uvecanje obilja i blagodati Njegovih - hvalom koja ce udovoljiti pravo Njegovo, uzvratiti hvale Njegove, primaknuti nagradu Njegovu i biti ucinkovita povecanjem u dobroti Njegovoj. I trazimo pomoc Njegovu poput onoga koji je pun nade u dobrotu Njegovu, zeljan blagodati Njegove, siguran u zaštitu Njegovu, koji priznaje darove Njegove i pokoran Mu je i rijecju i djelom. Vjerujemo u Njega vjerovanjem onoga koji s uvjerenošcu cvrstom polaze nadu svoju u Njega, obraca Mu se kao vjernik, ponizno Mu se pokorava, iskreno vjeruje u Jednocu Njegovu, uzvisuje Ga velicanjem i, trudeci se, s ljubavlju trazi utocište u Njega. 

Uzvišeni nije rodjen tako da bi neko imao udjela u uzvišenosti s Njim, niti je On ikog rodio da bi bio onaj koji je nasljedjivan i onaj koji je prolazan. Vrijeme i doba nisu Mu prethodili. Ne dotice Ga ni uvecavanje ni umanjivanje. On Se otkriva umovima preko onoga što im pokazuje od znakova upravljanja savršena i odredjenja konacna. Medu dokazima stvaranja Njegova jest stvaranje nebesa koja su postavljena bez stupova i stoje bez oslonca. On ih je pozvao, pa su se ona pokorno i poslušno odazvala a da nisu pri tome pokazala tromost ili nevoljnost. Da nisu priznala Bozanstvenost Njegovu i pokorila Mu se, On ih ne bi ucinio mjestom Prijestolja Svoga, boravištem meleka Svojih i stupnjem krajnjim uspinjanja rijeci lijepe i djela dobrog robova Njegovih. 

On je ucinio zvijezde na nebesima znacima po kojima se upravljaju putnici koji lutaju raznim putima svjetskim. Tminajnrklih zavjesa noci ne sprjecava plam svjetla njihova, niti zavjese noci tmastih imaju moc vratiti natrag sjaj Mjeseca kada se on raprostire u ozracju nebeskom. Zato, slava Onome od Kojega nije skrivena ni tama sutona, ni mrklina noci u nizinama Zemlje ili na visovima planina zamagljenih, niti tutnjava gromova na obzorjima nebeskim, niti bljeskanje munje u oblacima, niti opadanje lišca s mjesta opadanja njegova, koje silinom vjetra ili pljuskom s neba biva razneseno. On zna gdje kapi padaju i gdje zastaju, gdje crvi ostavljaju tragove svoje ili gdje se uvlace, kakva ce skrb zivotna biti dovoljna komarcima i šta zensko nosi u utrobi svojoj. 

Neka je hvala Bogu Koji jest od prije nego što su postali Stolica, Prijestolje, Nebo, Zemlja, dzini i ljudi! On ne moze biti dosegnut zamišljanjem, niti izmjeren razumijevanjem. Onaj koji prosi od Njega, ne zaokuplja Ga, niti Mu udjeljivanje uzrokuje umanjenja. On ne gleda pomocu oka, niti On moze biti obuhvacen mjestom. Za Njega ne moze biti receno da ima par. On ne stvara postupkom. On ne moze biti opazen osjetilima. Ljudi Ga ne mogu odrediti. 

On je Onaj Koji je govorio s Musaom i pokazao mu velika znamenja Svoja, ne koristeci ni dijelove tjelesne, ni sredstvo govora, ni jezik. O ti koji se silno naprezeš u opisivanju Gospodara svoga, ako si ozbiljan, onda opisi Dzibrila, Mikaila i vojske meleka, koji su pognuti i bliski u spremnicama Svetosti i ciji se umovi ustezu bilo cime ograniciti Stvoritelja Najljepšeg. Jer, spoznavanjem i opisivanjem moze se doseci samo ono što ima oblik i dijelove i ono što nestaje nakon dosezanja granice vremenske. Zato, nema boga osim Njega! On je svjetlom Svojim obasjao tamu svaku i tamom Svojom zamracio svjetlo svako. 

Oporucujem vam, o robovi Boziji, da budete svjesni Boga, Koji vam je dao odjecu prikladnu i obdario vas opskrbom obilnom. Daje postojao iko ko bi mogao osigurati ljestve prema zivotu vjecnom, ili pronaci nacin da bi odbio smrt, bio bi to Sulejman, sin Davuda - mir neka je na njih! -kojem je uz poslanstvo i polozaj visok bilo dato i upravljanje nad dzinima i ljudima. Ali, kada je on potrošio opskrbu koja mu je bila dodijeljena i upotpunio rok svoj, luk prolaznosti ustrijelio gaje strijelom smrti. Kuce njegove ostadoše puste, a prebivališta prazna. Drugi ljudi ih naslijediše. Doista, u pokoljenjima minulim imate pouku! 

Gdje su Amalecani i sinovi Amalecana?! Gdje su faraoni i sinovi faraona?! Gdje su stanovnici gradova Ressa, koji su ubijali vjerovjes-nike, zatirali puteve poslanika, a obnavljali puteve nasilnika?! Gdje su oni koji su napredovali s vojskama, porazili tisuce, sakupljali vojske i osnivali gradove?! 

On ce znanju postaviti štit i preuzeti ga sa svim pravilima njegovim - od prilazenja njemu, dosezanju njegovu i potpunom predavanju njemu. Ono je za njega cilj krajnji koji on trazi i potreba koju on nastoji postici. On ce zato biti stranac ako islam bude stranac, [kada poput deve] udari dlakavim dijelom repa i polozi na zemlju prednji dio vrata svoga. On je ostatak ostatka dokaza Njegova i namjesnik namjesnika vjerovjesnika Njegovih. 

O ljudi, zaista vam iznosim savjete kojima su poslanici savjetovali narode svoje i prenosim ono što su oporucenici prenosili onima koji su dolazili poslije njih. Nastojao sam vas odgojiti bicem svojim, ali vi se ne dadoste dovesti u red. Tjerao sam vas prijekorom, ali vi niste postigli ponašanje dolicno. Prepuštam vas Bogu! Hocete li vodu drugog mimo mene da bi vas izveo na put i pokazao vam stazu?! 

Znajte dobro, ono od svijeta ovoga stoje dolazilo - vec je otišlo, a nastupilo je ono od njega stoje bilo odstupilo. Cestiti robovi Boziji vec su riješili otputovati. Prodali su mali dio od svijeta ovoga, koji ne traje vjecno, za golemi dio svijeta onoga, koji ne prolazi. Kakav gubitak trpe braca naša, cija je krv prolivena na Siffinu, time što danas nisu zivi? Jedino to što ne podnose uvrede koje guše i što ne piju vodu blatnjavu! Boga mi, oni su zasigurno susreli Boga i On ih je obdario nagradom svojom i nastanio u kuce sigurne nakon straha njihova. 

Gdje su braca moja koja su išla Putem pravim i koja su slijedila Istinu? Gdje je Ammar? Gdje je Ibn et-Tejjihan? Gdje je Zu-š-Šehadetejn? I gdje su drugi poput njih medu bracom njihovom koji su smrt zavjetovali sebi i cije su glave poslate neprijateljima razvratnim? 

Onda se Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - uhvatio za plemenitu i casnu bradu svoju te dugo plakao. Potom je rekao: 

Ah! Braca moja, koja uciše Kur'an i sudiše po njemu, razmišljahu o duznostima svojim i ispunjavahu ih, ozivljavahu Sunnet i uništavahu novotarije! Kada su pozivani u dzihad, odazivali se; imali su povjerenje u vodu svoga i slijedili ga. 

Tada je Zapovjednik vjernih povikao iz sveg glasa: 

Dzihad! Dzihad! O robovi Boziji! Znajte dobro da danas okupljam i podizem vojsku. Onaj koji zeli napredovati prema Bogu - neka istupi naprijed!

 

GOVOR 182.

Hvaljenje Boga za blagodati Njegove Dio govora istog o uzvišenosti i znacaju Kur'ana Casnog Upozorenje o kazni na Danu sudnjem 

 

Neka je hvala Bogu Koji je priznat a da nije vidjen i Koji stvara bez poteškoce. On je moci Svojom stvorio stvoreno. On vladare upokorava velicinom Svojom, a velikanima upravlja darezljivošcu Svojom. On je Taj Koji je svijet ovaj naselio stvorovima Svojim. Dzinima i ljudima slao je poslanike Svoje da im otkriju pokrivac njegov, upozore ih na štetnosti njegove, iznesu im primjere njegove, predoce im nedostatke njegove i pred njih iznesu cjelovito sabiranje predmeta koji sadrze pouke o promjeni zdravlja i bolesti na njemu, te dozvoljeno i zabranjeno njegovo, i ono stoje Allah pripremio onima izmedju njih koji su pokorni i onima koji su neposlušni, to jest - Dzennet i Dzehennem, pocasti i ponizenja. Zahvaljujem Mu onom zahvalnošcu koju On zahtijeva od stvorova Svojih. On je svemu odredio mjeru, svakoj mjeri - granicu vremensku, a vremenskoj granici svakoj - zapis. 

Kur'an nalaze i suspreze, šuti i govori. On je dokaz Boziji pred stvorovima Njegovim. On je uzeo od njih zavjet da ce postupati po njemu. On je upotpunio svjetlo Svoje i njime usavršio vjeru Svoju. On je uzeo dušu Vjerovjesnika Svoga - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim i s potomstvom njegovim! - nakon stoje preko njega dostavio ljudima propise Upute. Zato uzvisujte Boga Uzvišenog onako kako je On Sebe uzvisio. Jer, zaista On nije ništa skrio od vjere Svoje pred vama, niti išta izostavio cime je zadovoljan ili nezadovoljan a da za to nije odredio znamen jasan i znak odredjen koji ili odvraca od toga ili poziva tome. Zadovoljstvo Njegovo je isto u svemu onome što predstoji, a srdzba Njegova je ista u svemu onome što slijedi. 

I znajte da On uistinu nece biti zadovoljan vama ni za što cime je On bio nezadovoljan onima prije vas i da On nece biti nezadovoljan vama ni za što cime je bio zadovoljan onima prije vas. Vi koracate stazom jasnom i govorite jednako kao što su govorili ljudi prije vas. On vam je dovoljan kao pomoc u svijetu ovome. On vas potice na zahvalnost i nalaze vam da Ga spominjete jezicima svojim. 

On vam savjetuje da Ga budete svjesni, a to je ucinio vrhuncem zadovoljstva Svoga i svega što On trazi od stvorova Svojih. Zato, budite svjesni Boga Koji je Takav da ste vi upravo kao ispred Njega. Vaše kike su u snaznom zahvatu Njegovom, a mijenjanje vaše u Njegovoj je moci. Ako nešto krijete - On to zna. Ako nešto obznanite - On to zapiše. Za to je odredio cuvare casne koji ne ispaštaju ništa istinito, niti ukljucuju išta neistinito. Znajte da ce On svakome ko Ga je svjestan dati izlaz iz iskušenja i svjetlo da izadje iz tmine. On ce ga zauvijek odrzavati u onome što duša njegova zeli, te ce ga nastaniti u boravištu casnom blizu Sebe, u Kuci koju je sagradio za Sebe. Sjenka te Kuce jest Prijestolje Njegovo, svjetlost njezina jest sjaj Njegov, posjetioci njezini jesu meleki Njegovi, a vjerovjesnici Njegovi - društvo njezino. 

Zato, pozurite prema mjestu povratka i preduhitrite rokove! Uskoro ce nada ljudi biti prekinuta, smrt ce ih preuzeti i kapija pokajanja bit ce zatvorena ispred njih. Još uvijek ste na mjestu na koje bi se oni koji su bili prije vas zeljeli vratiti. Na svijetu ovome, koji nije kuca vaša, samo ste putnici u kretanju. Pozvani ste da ga napustite i naredjeno vam je da se zato na njemu opskrbite. Znajte da ova koza tanka ne moze podnijeti vatru. Zato, smilujte se sami sebi, jer ste to vec iskušavali u mukama svijeta ovoga. 

Vidjeste li ikada osobu koja vrišti trnom ubodena, ili koja krvari uslijed posrnuca u hodu, ili koja se opekla na pijesku vrelom? Kako bi se takav osjecao da je izmedju dva sloja vatre s kamenjem svuda unaokolo i šejtanom kao drugom svojim?! Znate li da, kada se Malik razgnjevi nad vatrom, dijelovi njezini navaljuju jedni na druge uslijed te srdzbe njegove, a kada je on grdi, ona skace medu kapijama svojim, uznemirena grdnjom njegovom. 

O vi, stari i uvazeni, koje je starost posijedila, kako cete se vi osjecati kada krugovi vatre budu dosezali kosti vratova vaših, a lisicine budu tako snazno pritegnute da ce izjesti meso podlaktica?! Budite svjesni Boga! I opet, budite svjesni Boga, o skupino ljudi, dok ste u dobrom zdravlju, prije nego što nastupi bolest, i dok ste u mogucnosti, prije nego što nastupi tjeskoba! Pozurite osloboditi vratove svoje prije nego budu proglašeni nevazecim zalozi njihovi. Drzite oci svoje budnim, smanjite trbuhe svoje, koristite noge svoje, trošite novac svoj, uzmite od tijela svojih i utrošite to na duše svoje i ne škrtarite nad njima, jer Allah Uzvišeni kaze: 

Ako vi pomognete Bogu, i On ce pomoci vama

i korake vaše ucvrstiti.

Uzvišeni takodjer kaze: 

Ko ce Bogu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio,

a uz to i nagradu plemenitu dobio.

On ne trazi pomoc vašu uslijed slabosti bilo kakve, niti On trazi posudbu od vas uslijed nestašice. On trazi pomoc vašu, iako On raspolaze svim vojskama nebesa i zemlje, i On je Mocni i Mudri. On trazi posudbu od vas, iako Njemu pripadaju riznice nebesa i zemlje i On je Imucni i Hvaljeni. On vas smjera iskušati u tome ko ce od vas bolje raditi. Zato, pozurite s djelima svojim da biste bili Bogu bliski u Kuci Njegovoj. On je ucinio drugove Vjerovjesnikove od tih bliskih, te uredio da ih posjecuju meleki Njegovi. On je pocastio uši njihove tako da huk vatre dzehenemske nikada ne dopre do njih i On je pruzio zaštitu tijelima njihovim od klonuca i zamora. 

To je blagodat Bozija koju On dariva onome kome hoce.

A u Boga je blagodat velika.

Kazem ono što slušate. Allah je Onaj Koji pomaze i meni i vama. On mi je dovoljan i On je djelitelj najbolji.

 

GOVOR 183.

Jedan od haridzija, Burdz ibn Mushir et-Tai, uzviknuo je tako da ga je mogao cuti Zapovjednik vjernih: "Presuda pripada samo Bogu!" Cuvši to, on rece: 

 

Šuti, Allah ti ruznocu dao, o ti krezubi! Jer, Boga mi, kada se istina pokazivala, cak i tada tvoja osoba bijaše slaba, a glas tvoj izgubljen. Ali kada je neistina zapocela glasno vikati, ti si onda iznikao poput rogova jarecih.

 

GOVOR 184.

Hvaljenje Boga i zacudnih stvorova Njegovih O Vjerovjesniku Casnom Dio govora istog o stvaranju vrsta zivotinjskih Stvaranje svemira Zacudno stvaranje skakavca O Slavi Boga 

 

Neka je hvala Bogu, Kojeg osjetila ne dosezu, Kojeg mjesto ne moze sadrzavati, Kojeg oci ne mogu vidjeti, Kojeg zastori ne mogu zastrijeti. On dokazuje vjecnost Svoju dovodjenjem stvorova Svojih u postojanje, proizvodjenjem stvorova Svojih - jestost Svoju, a slicnošcu njihovom On dokazuje da nema ništa Njemu slicno. On je pouzdan u obecavanju Svome. On je tako uzvišen da bi bio nepravedan prema robovima Svojim. On pravicno postupa prema stvorovima Svojim i pravedan je prema nj ima u odredbama Svojim. On priskrbljuje dokaz preko stvaranja stvari - o bivanju Svome oduvijek, preko njihovih znamenja o nesposobnosti -o moci Svojoj, i preko nemoci njihove spram smrti - o vjecnosti Svojoj. 

On je Jedan, ali ne brojanjem. On je vjecan, bez granice ikakve. On jest, bez potpore ikakve. Umovi Ga priznaju bez osjetila. Vidljivo Ga svjedoci bez suprotstavljanja Njemu. Zamišljanje Ga ne moze obuhvatiti, nego Se On Sam prikazuje njemu preko njega, susteze Se od njega preko njega i ucinio gaje da samo prizna nemoc svoju. On nije velik u smislu daje obuhvat Njegov prostran i daje tako tijelo Njegovo veliko. Niti je On golem u smislu da bi se granice Njegove protezale do krajnosti, uvecavajuci tako okvir Njegov. Alije On velik po polozaju i golem po moci. 

Svjedocim daje Muhammed rob Njegov, izabrani Vjerovjesnik Njegov i povjerenik Njegov, kojim je On zadovoljan - neka Allah blagoslovi i njega i potomke njegove! On ga je poslao s dokazima neporecivim, uspjehom ocitim i putem otvorenim. Tako je on prenio poruku, obznanjujuci Istinu njome. On vodi Puru pravom i upucuje na njega. Postavio je znake upute i svjetionike svjetlosti, te ucinio konope islama jakim i njegove uzle cvrstim. 

Da su duboko razmišljali nad uzvišenošcu moci Njegove i obiljem darezljivosti Njegove, vratili bi se na Put pravi i bojali kazne vatrom. Ali srca su bolesna, a oci su mutne. Ne vide li oni stvorove sicušne koje je On stvorio, kako je ucvrstio stvaranje njihovo i ojacao sastav njihov, otvorio za njih osjetila sluha i vida, te im oblikovao kosti i koze? Pogledajte mrava sa sicušnim tijelom njegovim i oblikom njeznim! Teško vidljiv i pred okom samim i jedva dohvatan zamišljanju, krece se po zemlji i zuri za opskrbom svojom. Nosi zrno mravinjaku svome i polaze ga u stanište svoje. Skuplja tokom ljeta za zimu, a dok je snazan za razdoblje slabosti svoje. Zivotna opskrba njegova jest osigurana, te se hrani prema sposobnosti. Dobrostivi ga ne zaboravlja i Darovatelj ga ne obespravljuje, makar on bio na kamenu suhom ili stijenju tvrdom. 

Razmisliš li o probavnom sustavu njegovu, o višim i nizim dijelovima njegovim, o oklopu trbuha njegova, o ocima njegovim i ušima na glavi, bit ceš zacudjen stvaranjem njegovim i osjecat ceš teškocu u pokušavanju da ga opišeš. Uzvišen je Onaj Koji je ucinio da on stoji na nozicama svojim i Koji gaje uzdigao na osloncima njegovim. Niko drugi nije sudjelovao s Njim u stvaranju njegovu i niko Mu nije pomagao u izvodjenju njegovom. Ako koracaš putima zamišljanja svoga i dosezeš krajnje granice njegove, to te nece odvesti nigdje drugdje do toga da je Tvorac mrava isti Onaj Koji je Tvorac palme hurmonosne, buduci da stvor svaki ima tajnovitost i posebnost krajnju i da bice svako ima razlicitost malu. 

U stvaranju Njegovom veliko i sicušno, teško i lahko, jako i slabo - sve je to jednako. Isti takvi su nebo, zrak, vjetar i voda. Promatraj, zato, Sunce, Mjesec, bilje, drvece, vodu, kamen, izmjenu noci i dana, izviranje rijeka, mnoštvo planina, visinu vrhova njihovih, razlicitost jezika i raznolikost govora. Zato, teško onima koji poricu Odreditelja i nijecu Upravitelja. Misle da su poput trave za koju nema uzgajatelja, niti graditelja za raznovrsne oblike njezine. Oni nisu oslonjeni na bilo kakav dokaz za ono što tvrde, niti na bilo kakvo istrazivanje za ono što su culi. Moze li biti ikakve gradjevine bez graditelja ili ikakva zlodjela bez pocinitelja. 

Ako hoceš, mozeš kazivati o skakavcu. Allah mu je dao dva oka crvena, zapalio je za njega dva mjeseca kao zjenice, stvorio mu je uši male, otvorio mu usta prikladna i dao mu osjecaj izoštren, dodijelio mu dva zuba da njima sijece i dva srpa kao noge da njima hvata. Poljodjelci ga se boje radi usjeva, buduci da ga ne mogu otjerati makar se udruzivali. Skakavac napada polja u najezdama svojim i na njima zadovoljava pohote svoje, iako tijelo njegovo nije ni kao prst mali. 

I slavljenje Allah Kojemu na sedzdu pada milom ili silom sve stoje na nebu i zemlji, pokorava Mu se spuštajuci obraze i lice svoje, pada mirno i ponizno pred Njim i prepušta Mu vlast punu u strahu i strijepnji. 

I ptice su potcinjene zapovijedi Njegovoj. On zna broj pera njihovih i dasaka njihovih. On im je stvorio noge da bi stajale na vodi i tlu. On je odredio zivotnu skrb njihovu i dao broj vrsta njihovih: eto vrane, eto orla, eto goluba i eto noja. On je nazvao pticu svaku imenom njezinim i osigurao joj opskrbu njezinu. On je stvorio oblake tmaste, pa iz njih izveo kišu obilnu i raspodijelio je na strane razlicite. On je zemlju natopio nakon suhoce njezine i dao da iz nje raste bilje nakon nerodnosti.

 

GOVOR 185.

O Jednoci Bozijoj Govor ovaj sadrzi pocela znanja kojih nema ni u jednome govoru drugom 

 

Onaj koji Mu dodjeljuje stanja ne vjeruje u Jednost Njegovu, niti onaj koji Ga usporedjuje shvaca zbilju Njegovu. Onaj koji Ga prikazuje ne upoznaje Ga. Onaj koji pokazuje na Nj i zamišlja Ga ne domišlja Njega. Sve stoje poznato kroz sebe - stvoreno je, a sve što postoji uslijed drugog - posljedica je. On djeluje, ali ne pomocu sredstva. On ustvrduje mjere, ali ne djelatnošcu mišljenja. On je imucan, ali ne pribavljanjem. 

Vremena nisu s Njim, a sredstva Mu ne pomazu. Bivanje Njegovo prethodi vremenima. Jestost Njegova prethodi ne-jestosti, a vjecnost Njegova prethodi pocetku. Njegovim stvaranjem osjetila obznanjeno je da On nema osjetila nikakvih. Oprecnostima u razlicitim stvarima obznanjeno je da On nema oprecnosti nikakve, a slicnošcu medu stvarima obznanjeno je da nema ništa Njemu slicno. On je ucinio svjetlost oprecnom tmini, sjaj mrklini, suhocu vlazi i toplinu studeni. On stvara sklonost medu pojavama protivnim. 

On stapa oblike razlicite, priblizava udaljene i razdvaja spojene. On nije granicama ogranicen ni brojevima izbrojan. Zasebnosti tvarne mogu okruzivati stvari vrste nj ihove, a dijelovi tijela mogu ukazivati na ono što je slicno njima. Izraz "buduci da" opovrgava vjecitost njihovu, izraz "nakon" opovrgava njihovo bivanje oduvijek, a izraz "kao da nije" drzi ih dalekim od savršenosti. 

Kroz njih Se Tvorac njihov pokazuje umovima i kroz njih je On zašticen od pogleda ociju. Mirovanje i kretanje ne odnose se na Njega, jer kako bi se moglo odnositi na Njega ono što je On Sam potakao!? I kako bi se nešto stoje On stvorio izvorno ponovno moglo pojaviti u Njemu, i kako se nešto stoje On izvorno izveo u postojanje moze pojaviti u Njemu!? Ako to ne bi bilo tako, On Sam bio bi raznolik u Sebi, bit Njegova bi postala djeljiva i zbilja bi Njegova bila sprijecena da se smatra vjecnom. Da je za Nj postojala ikakva prednjost, za Nj bi takodjer postojala i straznjost neka. On bi trebao upotpunjavanje samo ukoliko Ga zadesi manjkavost. U tome bi se slucaju u Njemu pojavili znaci stvorenosti i On bi postao znak umjesto znakova koji vode Njemu. Kroz Njegovu moc odbijanja na Njega ne moze utjecati ono što utjece na drugo mimo Njega. 

On je Onaj Koji Se ne mijenja i na Njega se ne odnosi išcezavanje. Postupak postavljanja ne dolikuje Mu. On nikoga nije rodio da bi On bio smatran rodjenim. On nije rodjen, jer bi u protivnom bio obuhvacen u granice. On je tako visoko da bi imao sinove. On je tako cist da bi doticao zene. Zamišljanje Ga ne moze doseci tako da bi Mu dodijelilo kolicinu. Razumijevanje ne moze misliti o Njemu tako da bi Mu dalo oblik. Osjetila Ga ne zamjecuju tako da bi Ga osjecala. Ruke Ga ne mogu dotaci tako da bi Ga pogladile. On Se ne mijenja ni u kakvom uvjetu. On ne prolazi iz jednog stanja u drugo. Noci i dani Ga ne postaravaju. Svjetlost i tama ne mijenjaju Ga. Ne moze biti receno da On ima granicu ili krajnost, kraj ili završetak. Niti stvari upravljaju Njime tako da bi Ga uzdigle ili da bi Ga spustile, niti Ga išta nosi tako da bi Ga napinjalo ili Ga drzalo uspravnim. On nije ni unutar oblika, ni izvan njih. On šalje vijesti, ali ne jezikom i glasom. On cuje, ali ne otvorima usnim i osjetilima slušanja. On kazuje, ali ne izgovara rijeci. On cuva, ali Ga cuvanje ne zamara. On odredjuje, ali ne uvjezbavanjem misli Svoje. On voli i pristaje bez cuvstvenosti ikakve. On mrzi i osjeca ljutnju bez briznosti ikakve. Kada On hoce nešto stvoriti, On kaze "Budi!" i ono jest, ali ne glasom koji odzvanja, niti pozivom koji se cuje. Govor je Njegov - neka je On Uzvišen! - cin stvaranja Njegova. Sklonost Njegova nikada nije postojala prije tog. Daje ona bila vjecna, bio bi i drugi bog. 

Ne moze biti receno daje On nastao poslije nebivanja Njegova, buduci da bi u tome slucaju Njemu bila pripisana svojstva stvorenog, te ne bi preostalo razlike nikakve izmedju tog i Njega i On ne bi imao odlike nikakve nad tim. Tako bi Tvorac i tvorevina postali jednaki, a Pokretac i pokrenuto bili bi na razini istoj. On je stvorio sve stvoreno, bez uzora ikakva koji je napravio neko drugi, i On nije osigurao pomoc bilo cega iz stvaranja Svoga. 

On je stvorio Zemlju i obdrzava je bez uposlenosti ikakve, ucvrstio je bez potpore, ucinio da stoji bez nogu, uzdigao je bez stupova, zaštitio je od uvijanja i krivljenja, obranio je od mrvljenja i rastavljanja. On je utvrdio planine njezine poput panjeva i ukrutio stijene njezine, dao da u izobilju provru izvori njezini i široko rascijepio doline njezine. Što god je On napravio ne trpi bilo kakav tok i što god je On ojacao ne trpi bilo kakvu slabost. 

On Se pokazuje nad njom vlašcu i velicinom Svojom. On zna unutarnjost njezinu kroz znanje i poznavanje Svoje. On je visoko iznad svega njezinoga uzvišenošcu i dostojanstvenošcu Svojom. Ništa njezino što On trazi ne opire Mu se, niti Mu se suprotstavlja tako da bi Ga nadvladalo. Brzac nikakav ne moze pobjeci od Njega tako da bi Mu utekao. On nije ovisan o bilo kojem imucnom tako da bi ga on opskrbljavao. Sve Mu se potcinjava i ponizno je pred velicinom Njegovom. Ništa ne moze izbjeci vlasti Njegovoj nekome drugom da bi se susteglo od blagodati Njegove ili kazne Njegove. Nema ništa usporedno Njemu da bi se s Njim moglo mjeriti i niko nije kao On da bi Mu bio jednak. 

On ce nju uništiti poslije postojanja njezina, dok ce sve ono što postoji na njoj postati nepostojece. Utrnuce svijeta poslije stvaranja njegova nije cudnije od prvog tvorenja i izumijevanja njegova. Kako bi to moglo biti?! Cak i kada bi sve zivotinje Zemlje, bilo ptice, bilo zvijeri, stajska ili pašnjacka stoka, podrijetla razlicita i vrsta razlicitih, ljudi tupi i ljudi oštroumni, svi skupa - pokušali stvoriti cak mušicu, oni nisu sposobni proizvesti je i ne razumiju šta je put stvaranja njezina. Zasigurno bi umovi njihovi bili smeteni i lutali bi u nastojanju da to saznaju. Snage njihove bile bi nemocne i ne bi uspjeli. Odustali bi razocarani i umorni, spoznajuci da su porazeni i priznajuci nesposobnost svoju proizvesti je. Shvatili bi i da su tako slabi da bije smjeli uništiti. 

Zaista, poslije utrnuca svijeta ovog, Allah Uzvišeni ostat ce Sam bez icega drugog pored Sebe. On ce biti, poslije utrnuca svijeta, kao stoje bio prije proizvodjenja njegova: bez vremena, ili mjesta, ili trena, ili razdoblja. Tada nece postojati rokovi, razdoblja i vremena, a godine i caši nestat ce. Ništa nece biti osim Jednog, Silnog, Kojem jest povratak svega. Pocetak stvaranja njegova nije bio u moci njegovoj i utrnuce svoje on ne moze sprijeciti. Kad bi mogao da to sprijeci, trajao bi zauvijek. Kada je On stvorio bilo šta iz svijeta ovog, stvaranje toga nije Mu nametnulo poteškocu ikakvu, a stvaranje svega stoje On stvorio i oblikovao nije Ga zamorilo. On to nije stvorio da bi uvecao vlast Svoju, niti u strahu od gubitka ili štete, niti da bi trazio pomoc njegovu od suparnika nadmocnog, niti da bi Sebe zaštitio od protivnika osvetnickog s podrškom njegovom, niti radi proširenja vlasti Svoje s pomoci njegovom, niti radi hvalisanja naspram druga nekog, niti zato što Se osjecao usamljenim te odlucio da zatrazi bliskost njegovu. 

Onda, poslije stvaranja njegova, On ce ga uništiti, ali ne iz dosade koja Gaje obuzela u obdrzavanju i upravljanju njegovu, niti radi zadovoljstva ikakva koje ce Mu doci, niti od ikakva tereta njegova nad Njim. Duljina trajanja njegova ne umara Ga tako da bi Mu nametnula brzo uništenje njegovo. Ali, Uzvišeni upravlja njime dobrotom Svojom, odrzava ga naredbom Svojom i usavršava ga moci Svojom. Onda, poslije uništenja njegova, On ce ga iznova vratiti u zivot, ali ne radi ikakve potrebe Svoje za njim, niti da bi trazio ikakvu pomoc icega iz njega protiv njega, niti da bi prešao iz uvjeta usamljenosti u uvjete druzenja, niti iz uvjeta neznanja i sljepoce u uvjete znanja i istrazivanja, niti od oskudnosti i potrebe prema nepotrebitosti i obilju, niti od nemilosti i ponizenosti prema casti i ugledu.

 

GOVOR 186.

S obzirom na nestalnost vremena 

 

Znajte dobro, zrtvovao bih oca svoga i majku svoju za mali broj onih cija su imena poznata na nebu a nepoznata na Zemlji. Pripazite i budite svjesni onoga što ce doci kao posljedica odlaska poslova vaših, prestanka veza vaših i uzdizanja prostih izmedju vas. To ce se zbiti kada ce udarac sablje biti lakši za vjernika od zakonitog stjecanja dirhema jednog. To ce biti kada ce nagrada onoga kojem se daje biti veca od nagrade onoga koji daje. To ce biti onda kada se necete opijati picem, nego imucnošcu i obiljem, kada cete se zaklinjali bez potrebe i kada cete lagati bez prisile. To ce biti kada ce vas nedace pozlijediti kao što sedlo pozlijedi grbu devinu. Kako ce dugo trajati te nevolje i kako ce daleko biti nade?! 

O ljudi, odbacite uzde konja koji nose na ledjima teret ruku vaših, ne prekidajte veze s vodom vašim, jer cete u protivnom kriviti sebe za djela svoja. Ne skacite u vatru smutnje pred sobom. Drzite se podalje od pravaca njezinih i sklonite se s puta njezina. Jer, zivota mi, vjernik ce stradati u plamenu njezinu, a poricatelj Istine ostat ce u njoj netaknut. Ja sam medu vama poput svjetiljke u tmini. Tom svjetiljkom sebi svijetli onaj koji ide kroz tamu. Zato, poslušajte, o ljudi, i shvatite, i budite prisutni ušima srca svoga, pa cete razumjeti.

 

GOVOR 187.

Blagodati Bozije Stanje osobe koja se suocava sa smrcu Prolaznost svijeta ovoga 

 

Oporucujem vam, o ljudi, da budete svjesni Boga i da Mu se zahvaljujete obilno na dobrima, blagodatima i dobrocinstvima Njegovim prema vama. Koliko li vam je On blagodati darovao i kako li milostivo postupa s vama?! Nedostatke svoje otkrivate pred Njim, a On vas pokriva. Ponašate se tako da navlacite kaznu Njegovu, ali vam On daje još vremena. 

Takodjer vas savjetujem da se sjecate smrti i da umanjite nemarnost svoju prema njoj. Kako mozete biti nemarni prema onome što nije nemarno prema vama i polagati nadu u ono što vam uskracuje vrijeme? Umrli koje ste gledali dovoljni su vam kao opominjatelji. Prenošeni su do grobova svojih sami, ne jašuci, i polozeni su u njih, ali ne uz pristanak njihov. Izgleda kao da nikada nisu zivjeli na svijetu ovom i kao da je svijet buduci uvijek bio prebivalište njihovo. Ucinili su pustim mjesto gdje su boravili, a sada borave tamo gdje se osjecaju sami. Bili su zaokupljeni oko onoga što su morali napustiti, a nisu marili za ono gdje su morali ici. Sada se zla ne mogu osloboditi, niti mogu dobro uvecati. Bili su privrzeni svijetu ovome, a on ih je prevario. Uzdali se u njega, a on ih je oborio. 

Zato, pozurite, Allah vam se smilovao, prema boravištima svojim, za koja vam je naredjeno da ih nastanite i prema kojima ste poticani i pozivani. Trazite upotpunjenje blagodati Bozijih prema vama, strpljivošcu u pokornosti Njemu, uzdrzanošcu od neposlušnosti Njemu. Jer, zaista, sjutra je blizu danas. Kako su brzi caši dana?! Kako su brzi dani mjeseca?! Kako su brzi mjeseci godine?! Kako su brze godine zivota?!

 

GOVOR 188.

Postojano i prolazno vjerovanje Izazov: "Pitajte me prije nego me izgubite" i navješcenje o Umejjama 

 

Jedno je vjerovanje ono koje je cvrsto i postojano u srcima, a drugo je ono koje se privremeno, tokom vremena nekog, zadrzava u srcu i grudima. Ako je trebalo opravdati se pred nekim, trebalo je da pazite sve dok mu se smrt ne primakne, jer to je granica vremenska do koje se oprašta. 

A Iseljavanje ostaje jednako na prvotnom polozaju svome. Allah nema potrebe nikakve medu stanovnicima Zemlje koji taje vjerovanje ili onima koji ga javno ocituju. Obaveznost iseljavanja odnosi se samo na onoga ko prizna dokaz na Zemlji. Ko god ga prepoznaje i priznaje bit ce iseljenik. Oslobodjenje od iseljavanja ne odnosi se na onoga do kojeg dopre dokaz taj, pa ga Cuju uši njegove i sacuva srce njegovo. 

Stvar je naša doista teška i otezana. Nju moze nositi vjernik samo cije je srce Allah prokušao vjerovanjem. Predanje naše mogu razumjeti i sacuvati samo srca pouzdana i umovi razboriti. O ljudi, pitajte me prije nego me izgubite, jer doista sam obavješceniji o prolazima nebeskim nego o prolazima zemaljskim, prije nego što smutnja podigne straznju nogu svoju, kojom ce zgaziti povodac svoj i uništiti razboritost ljudi.

 

GOVOR 189.

Vaznost svijesti o Bogu, pustoš groba, i o smrti zaljubljenika u Kucu Cistu koja je poput smrti onih koji pogibijama svojim svjedoce Istinu 

 

Zahvaljujem Mu zahvalnošcu na blagodatima Njegovim i trazim pomoc Njegovu u ispunjavanju prava Njegova. On ima vojsku snaznu. Veliko je dostojanstvo Njegovo. I svjedocim daje Muhammed - mir i blagoslovi Bozijineka su nanj ina potomstvo njegovo! -rob Njegov i Poslanik Njegov. On je pozivao pokornosti Njemu i pobijedio Njegove neprijatelje boreci se za vjeru Njegovu. U tome ga nije sprijecilo udruzivanje radi njegova proglašenja lašcem, niti nastojanje da bude utrnuto svjetlo njegovo. 

Zato, istrajavajte u svjesnosti o Bogu, jer ona ima uze upredenosti cvrste, a vrh mu je visok i nepovrjediv. Pozurite prema smrti u muke njezine, i prokrcite joj put prije dolaska njezina, i pripremite se za nju prije nastupa njezina, jer cilj je Dan sudnji. To je savjet dovoljan za onoga ko razumije i pouka za onoga koji ne zna. Šta znate, prije dosezanja kraja toga, o tjesnoci grobova, tegobama usamljenosti, strahu od prolaza prema svijetu buducem, mukama strijepnje, premještanju rebara tamo i ovamo, gluhoci ušiju, tmini groba, zebnji od kazne obecane, zatvaranju udubine grobne i polaganju kamenja? 

Budite, zato, svjesni Boga i, opet, Boga budite svjesni, o robovi Boziji, jer svijet ovaj postupa s vama na nacin uobicajen, a vi i Dan sudnji na uzetu ste istom. Kao da su vec nastupili znaci njegovi, priblizilo se vrijeme njegovo i on vas zaustavio na putu svom, i kao da se on vec pojavio s potresima svojim i spustio na zemlju s grudima svojim, dok se svijet ovaj odvojio od stanovnika svojih i izbacio ih iz narucja svoga. To bijaše kao dan koji je minuo ili mjesec koji je prošao. Njegovo je novo postalo staro, a debelo tanko. 

Oni su u mjestu tijesnom, u bavljenjima vrlo zamršenim i u vatri cija je bol oštra; krici su glasni, plameni se uzdizu, šum treperi, plamsanje je zestoko, popuštanje je odstranjeno; njegovo se gorivo zari, prijetnje njegove su uzasne, Šupljine su njegove skrivene, strane njegove su mracne, kotlovi njegovi su potpaljeni i sve uzasno je njegovo. 

A oni koji su bili svjesni Gospodara svoga

bit ce bodreni u povorkama prema Dzennetu.

Zašticeni su od kaznjavanja, udaljeni od kazne i drzani daleko od vatre. Prebivalište njihovo bit ce mirno i oni ce biti zadovoljni stanovima svojim i mjestom boravka svoga. To su oni cija su djela na svijetu ovom krjeposna, oci njihove suzne, noci njihove poput dana od strahovanja i trazenja oprosta, a dani njihovi poput noci od osamljenosti i odvajanja. Allah je zato ucinio Dzennet mjestom povratka njihova, a nagradu naknadom. Oni i jesu najpodesniji i najdostojniji za njega. I bit ce stanovnici njegovi u svijetu vjecnom i uzivanju stalnom. 

Zato, o robovi Boziji, budite vrlo pazljivi o onome što ce, ako budete vodili racuna o njemu, uciniti da uspije od vas onaj koji uspijeva, a ako ne budete vodili racuna o njemu, ucinit ce da izgubi onaj od vas koji nije pazljiv prema tome. Preduhitrite smrt svoju djelima svojim, jer ste odgovorni za ono što ste ranije ucinili i pripada vam samo ono Što ste unaprijed poslali. Kao da vam je vec došao dogadjaj strašni, tako da nema mogucnosti povratka, niti oslobodjenja od djela zlih! Neka Allah potakne i nas i vas na pokornost Sebi i pokornost Poslaniku Svome. I neka oprosti i nama i vama obiljem Milosti Svoje. 

Drzite se zemlje, strpite se u iskušenjima, ne pokrecite ruke svoje i sablje poput jezika vašeg, i ne zurite u onome u cemu vam Allah nije trazio Zurbu, jer, uistinu, onaj od vas koji umre u postelji svojoj, a znao je prava Gospodara svoga, i pravo Poslanika Njegova, i clanova porodice njegove, umire kao onaj koji zivotom svojim svjedoci Istinu, i nagrada od Boga njemu je zajamcena. On zasluzuje nagradu i za djela dobra koja je smjerao uciniti, buduci da nakana njegova zamjenjuje izvlacenje sablje njegove. Doista, za pojavu svaku postoje vrijeme i granica.

 

GOVOR 190.

Hvaljenje Boga Savjet da se bude svjesno Boga i izvješce o svijetu ovome i ljudima njegovim 

 

Neka je hvala Bogu, Cija je hvala rasprostranjena medu stvorovima, Cija je vojska ona koja pobjedjuje i Cije je velicanstvo uzvišeno. Zahvaljujem Mu na neprestanim blagodatima Njegovim i velikim darovima Njegovim. Blagost Njegova uzvišena je. On oprašta i pravedan je u svemu što odlucuje. On zna ono što tece i što je vec minulo. On stvorove sve proizvodi znanjem Svojim i izvodi mudrošcu Svojom, bez oponašanja, bez poduke, ne slijedeci uzor ma kakvoga majstora mudrog, ne cineci grješke i bez prisustva skupine bilo kakve. Svjedocim daje Muhammed - mir i blagoslovi Boziji neka su nanj ina potomke njegove! -rob Njegov i Poslanik Njegov, kojega je On poslao kada su se ljudi nalazili u ponoru i kretali se u smušenosti. Uzde propasti vodile su ih, a brave zlobe bile su zaprte na srcima njihovim. 

Oporucujem vam, o robovi Boziji, da istinski budete svjesni Boga, jer to je pravo DJozije nad vama. Time zadobijate pravo svoje u Boga, pa za postizanje toga trazite pomoc DJoziju da biste s tim išli u susret Bogu. Uistinu, svijest o Bogu danas je zaštita i štit, a sjutra - put u Dzennet. Pravac njezin je jasan. Onaj koji je slijedi - dobitnik je. Onaj u kojega je ona cuvana - cuvar je. Ona se neprestano pokazuje narodima koji su minuli i onima koji dolaze. Zato ce im ona trebati sjutra kada Allah ponovno vrati ono stoje prvi put stvorio, uzme ono stoje dao i obracuna ono stoje udijelio. Kako li ce biti malo onih koji su je prihvatili i primjenjivali onako kako ju je trebalo primjenjivati?! Bit ce ih malo na broju i to su oni ljudi koje je Allah Uzvišeni opisao kada je rekao: 

A malo je zahvalnih medju robovima Mojim!

Zato, pozurite slušanjem svojim prema njoj i pojacajte napore svoje radi nje. Ucinite je zamjenom za svu prošlost svoju da bi zauzela mjesto svoje kao nasljednik, te je ucinite pomagacem svojim protiv neprijatelja svakog. Pretvorite njome san svoj u budnost i provedite dan svoj s njom. Ucinite da je srca vaša osjecaju. Njome sperite grijehe svoje, njome lijecite bolesti i njome preduhitrite smrt. Uzmite pouku od onoga koji je zanemaruje i ne dopustite nipošto da na vama uzima pouku onaj koji joj se potcinjava. Znajte dobro, morate je cuvati i sebe njome štititi. 

Drzite se podalje od svijeta ovoga i sa ceznjom se uputite svijetu buducem. Ne smatrajte niskim onoga kojeg je uzdigla svijest o Bogu i ne smatrajte visokim onoga kojeg je uzdigao svijet ovaj. Ne gledajte na odjecu blistavu svijeta ovoga. Ne slušajte onoga koji govori o njemu. Ne odazivajte se onome koji vas zove njemu. Ne trazite svjetlost iz blješta-vila njegova i ne ceznite za skupocjenostima njegovim, jer je sjaj njegov varljiv, govor njegov lazan, imetak njegov bit ce opljackan, a dragocjenosti njegove otete. 

Pripazite, svijet ovaj mami, a onda odvraca. Svojeglav je i odbija ici dalje. Laze i izdaje. Porice i ne zahvaljuje. Nabusit je i odbija. Privlaci, ali uzrokuje stradanje. Njegova je ustaljenost promjena, koracanje njegovo - posrtanje, velicina njegova - ponizenje, ozbiljnost njegova -izrugivanje, a visina njegova - niskost. On je mjesto pljackanja i grabeza, raspadanja i propadanja. Stanovnici njegovi su na nogama, u gonjenju, sustizanju i uzmicanju. Pravci njegovi smucuju, izlazi njegovi su zakucasti, a ciljevi njegovi skoncavaju u razocaranju. U skladu s tim, tvrdjave ih izrucuju, kuce ih istjeruju, a kola ih iscrpljuju. 

Neki od njih su poput deve pripete za nogu, neki poput mesa stoke zaklane, neki poput udova odrezanih, neki poput krvi prolivene, neki grizu ruke svoje, neki udaraju dlanovima svojim, neki su se podnimili, neki proklinju misli svoje, a neki odustaju od odluke svoje. Ali, lukavstvo je okrenulo leda, a prijevara lice. 

Ali vrijeme je isteklo!

Na zalost! Na zalost! Ono stoje izgubljeno - izgubljeno je! A ono stoje prošlo - prošlo je! Svijet ovaj odlazi tokom svojim. 

Ni nebo ni zemlja nisu ih oplakivali, i nisu poštedjeni bili.

 

GOVOR 191.

Poznat kao "Govor karanja" On sadrzi karanje Iblisa za oholost njegovu i odbijanje da padne nicice pred Ademom - mir neka je na nj! - i zato stoje bio prvi koji je pokazao ncobzirnost i slijedio oholost; sadrzi i upozorenje ljudima koji idu putem njegovim.

 

Iskušavanje Bozije i oholost Iblisova

Upozorenje protiv šejtana Upozorenje o oholosti i hvalisanju neznanjem Upozorenje protiv poslušnosti vodama i starješinama bahatim Poniznost Vjerovjesnika Casnog Ka'ba Casna Upozorenje protiv pobune i tlacenja Ushicivanje ponašanjem privlacnim, polozajem uglednim i uzimanje pouke iz prošlosti Karanje ljudi njegovih Visoki polozaj Zapovjednika vjernih i ushitna djela njegova u islamu 

Neka je hvala Bogu, Koji je Sebe zaodjenuo u Cast i Uzvišenost i izabrao ih za Sebe, a ne za stvorove Svoje. On ih je ucinio nedostupnim i zabranjenim za druge mimo Sebe i odabrao ih za velicinu Svoju. On je bacio prokletstvo na onog medu robovima Svojim koji se s Njim natjece u njima. 

A onda je u vezi s tim stavio na kušnju bliske meleke Svoje da bi medu njima razlucio ponizne od uznositih. Tako je Uzvišeni - a On zna sve što je skriveno u srcima i sve stoje iza nevidljivog - rekao: 

"Pazite, stvorit cu covjeka od ilovace; i kada ga potpuno oblikujem

i udahnem u nj od Duha Moga, nicice padnite pred njim

!" Potom meleki padoše nicice, svi od njih zajedno, osim Iblisa.

Oholost se isprijecila pred njim, te se svojim stvaranjem osjecao uznesenim nad Ademom i hvalisao se nad njim podrijetlom svojim. Tako, taj neprijatelj Boziji jest voda neobzirnih i preteca oholih. On je postavio temelje raskola stranackog, prepirao se s Bogom o odjeci velicine, navukao odjecu bahatosti i skinuo veo poniznosti. Zar ne vidite kako gaje Allah unizio za oholost njegovu i ponizio ga za njegovo uznesenje sebe? On gaje prognao na svijet ovaj i osigurao za nj vatru rasplamsalu na svijetu onome. 

Daje Allah htio stvoriti Adema od svjetlosti cija bi blistavost zabliještila oci, cija bi ljepota ushitila umove i ciji bi miomiris zaustavljao dah - On bi to zasigurno ucinio. A daje On ucinio tako, vratovi bi ostali svinuti u poniznosti pred njim i iskušenje meleka spram njega bilo bi lakše. Ali Allah Uzvišeni iskušava stvorove Svoje onim cemu narav istinsku oni ne znaju da bi razlucio preko kušnje ono što je za njih, odbio od njih uznesenje oholo i udaljio od njih umišljenost. 

Zato, uzmite pouku iz onoga stoje Allah ucinio Iblisu. Buduci daje bio ohol, Allah je u casu jednom poništio dugotrajni rad njegov i napor veliki, iako je robovao Bogu šest tisuca godina - da li po racunanju ovoga ili buduceg svijeta nije znano. Ko sada, poslije Iblisa, moze ostati siguran od Boga za neposlušnost slicnu? Ne, niko! Allah Uzvišeni nece uvesti u Dzennet covjeka ako ucini isto ono za stoje On iz njega istjerao meleka. Zaista je sud Njegov spram stanovnika neba i stanovnika Zemlje jedan te isti. Nema popustljivosti Bozije prema bilo kome od stvorova Njegovih tako da bi ucinio dozvoljenim podrucje koje je On zabranio svjetovima svim. 

Zato, budite oprezni, o robovi Boziji, da vas on ne zarazi bolešcu svojom, zavede zovom i krene na vas konjicom i pješadijom svojom, jer, tako mi zivota moga, on je spram vas stavio strijelu prijetnje u luk, snazno zategao, pa vas gada s polozaja bliskog. 

[Na to Iblis] rece: "O Gospodaru moj! Buduci da si me u zabludi ostavio,

ucinit cu doista da im se na Zemlji pricinja lijepo

i zasigurno cu ih namamiti u zabludu tegobnu."

Iako je rekao tako samo nagadjajuci o buducnosti nepoznatoj i na osnovi pretpostavljanja krivog, ipak sinovi nadutosti, braca pristranosti stranacke i konjanici oholosti i neznanja vjeruju mu toliko da kada se osobe nepokorne izmedju vas poklone pred njim, i pohlepa njegova prema vama ucvrsti, i ono što je bilo tajna skrivena pretvori se u cinjenicu jasnu, on rasprostre vlast svoju nad vama i s vojskama krece na vas. 

One ce vas gurnuti u provalije ponizenja, baciti u ponore ubijanja, te vas gaziti ozljedujuci oci vaše udarcima kopalja, rezuci grkljane vaše, razdiruci nosnice vaše, kidajuci udove vaše i povlaceci vas u konopcima prisile prema vatri koja je vec pripremljena za vas. Na taj nacin, on postaje štetniji vjeri vašoj i veci potpaljivac vatre u pogledu ovosvjetskih stvari vaših nego neprijatelji kojima se otvoreno suprotstavljate i na koje krecete vojskama svojim. 

Zato, okrenite protiv njega svu snagu svoju i usmjerite napore svoje protiv njega, jer se on, Boga mi, hvalisao nad podrijetlom vašim, ponizavao vrijednost vašu i lahkoumno govorio o rodoslovu vašem. On je istupio na vas konjicom svojom i krenuo s pješadijom svojom na put vaš. Oni vas gone s mjesta svakog i oni vas udaraju po prstnom zglobu svakom. Vi niste sposobni obraniti se sredstvom nikakvim, niti ih mozete odbiti nastojanjem ikakvim. U ponizenju ste najgorem, u okovu tjeskobe, polju smrti i na putu nevolje. 

Zato, utmite vatre pristranosti stranacke i plamene neznanja koji su pritajeni u srcima vašim. Ta oholost moze postojati u muslimanu samo uslijed nagovaranja šejtanovih, bahatosti njegove, navodjenja na zlo i utvaranja. Izgradite svijesti svoje da biste imali poniznost nad glavama svojim, da biste zgazili uznositost pod nogama svojim i da biste zbacili uobrazenost s vratova svojih. Uzmite poniznost svoju kao oruzje izmedju vas i neprijatelja vašeg, Iblisa i vojski njegovih. On zasigurno ima u narodu svakom borce, pomagace, pješadiju i konj icu. Ne budite kao onaj koji se oholo uzdize nad sinom majke svoje bez odlike ikakve date mu od Boga, osim osjecanja zavisti koje je nastalo iz njegova osjecanja velicine i vatre bijesa, što ju je oholost rasplamsala u srcu njegovu. Šejtan mu u nos zapuhuje oholost njegovu, nakon koje mu Allah daje griznju savjesti i veze za nj grijehe ubica svih do Dana sudnjeg. 

Pazite! Pretjerujete u nasilju i remetite red na Zemlji u otvorenom suprotstavljanju Bogu i izazivanju vjernika na borbu. Budite svjesni Boga! I opet, Boga budite svjesni u osjecanju ponosa na oholost vašu i u hvalisanju neznanjem, jer je to korijen neprijateljstva i nakane šejtana cime je on zaveo narode prijašnje i doba prohujala; od toga oni zapadoše u tminu neznanja i ponore zablude svoje, potcinjavajuci se vodjenju njegovom i prihvacajuci vodstvo njegovo. U tome su srca svih ljudi slicna, te su stoljeca prolazila jedna za drugim upravo na nacin isti; postojala je oholost kojom su grudi stezane. 

Budite oprezni! Budite oprezni spram poslušnosti vodama vašim i starješinama vašim koji se ponose postignucima svojim i hvališu rodos-lovom svojim. Oni premecu postupak ruzan na Gospodara svoga i prepiru se s Bogom o onome stoje On ucinio s njima, poricuci odredbu Njegovu i raspravljajuci o blagodatima Njegovim. Zasigurno, oni su osnove temelju raskola stranackog, najvazniji stupovi smutnje i sablje hvalisanja neznalackog. Zato, budite svjesni Boga i ne budite protivnici blagodati Njegovih prema vama, niti zavidni na dobroti Njegovoj nad vama. I ne slušajte one koji se pripisuju drugima mimo oceva svojih, ciju vodu prljavu pijete zajedno sa svojom cistom, ciju bolest miješate sa zdravljem svojim i ciju krivdu unesoste u pravo svoje. 

Oni su osnova razvrata i prostirka nepokornosti. Iblis ih je ucinio nosiocima zablude i vojnicima s kojima napada ljude. Oni su jezici pomocu kojih on govori da bi zaveo umove vaše, ušao u oci vaše i huknuo u uši vaše. Na taj nacin on vas cini ciljem strijela svojih, tlom kojim gaze noge njegove i mjestom dohvata ruku svojih. Uzmite pouku iz toga kako je on naveo gnjev Boziji, zestinu, ukor i kaznu na one koji su bili oholi medu narodima ranijim. Uzmite opomenu iz polaganja njihova na obraze njihove i padanja na strane njihove i trazite zaštitu Boziju od opasnosti oholosti kao što trazite zaštitu Njegovu od nedaca vremena. 

Jer daje Allah ikome od robova Svojih dopustio uznositost, On bi to dopustio odabranim vjerovjesnicima i prijateljima Svojim. Ali, Uzvišeni im je ucinio mrskim uznesenje oholo i zadovoljan je da oni budu ponizni. Zato, oni su polagali obraze svoje na zemlju, spuštali lica svoja u prašinu, skupljali krila svoja vjernicima i bili slabašni. Allah ih je iskušavao gladju, pogadjao ih tegobom, provjeravao ih strahom i potresao ih neugodnostima. Ne smatrajte zato imetak i potomstvo u dobu imucnosti i moci znakom zadovoljstva ili srdzbe ne znajuci za mjesta kušnje i provjere kako Hvaljeni i Uzvišeni kaze: 

Misle li oni - kada ih imetkom i sinovima pomazemo - 

da zurimo da im dobra ucinimo? Nikako! Ali oni ne opazaju.

Dakako, Allah Uzvišeni iskušava robove Svoje koji su oholi u dušama svojim putem prijatelja Svojih koji su slabašni u ocima njihovim. 

Kada je Musa, sin Imrana, zajedno s bratom svojim Harunom - mir neka je na njih obojicu! - ušao Faraonu, na njima tada bijahu haljeci vuneni, a u rukama im bijahu štapovi. Obecaše mu da ce, ako primi islam, zadrzati vlast svoju i stalnost casti svoje. Ali on rece: "Zar se ne cudite ovoj dvojici ljudi koji mi uvjetuju produljenje casti moje i ocuvanje vlasti moje, iako vidite siromaštvo njihovo i niskost? Inace, zašto oni nemaju narukvice zlatne na zglavcima svojim?" Time je pokazao koliko se oholi zlatom svojim i gomilanjem njegovim i koliko prezire sukno vuneno i oblacenje njegovo. 

Da je Allah Uzvišeni htio vjerovjesnicima Svojim, kada ih je izaslao, otvoriti riznice i rudnike zlata, vrtove zasadjene i oko njih sakupiti ptice nebeske i zivotinje zemaljske, On bi to doista ucinio. A daje On tako ucinio, onda ne bi bilo iskušavanja nikakva, ni naknade, ni vijesti radosnih. Oni koji su prihvatili ne bi zasluzili naknade iskušavanih, niti bi vjernici zasluzili nagradu dobrocinitelja, niti bi imena nuzno slijedila znacenja svoja. Ali, Allah Uzvišeni ucinio je poslanike Svoje cvrstim u odlukama njihovim i dodijelio im slabašnost izgleda kakav se opaza ocima, zajedno sa zadovoljstvom koje ispunjava srca i oci neovisnošcu i oskudicom koja nanosi bol ocima i ušima. 

Da su vjerovjesnici imali moc koja ne bi mogla biti napadnuta, ili cast kojoj se ne bi mogla nanijeti šteta, ili vlast prema kojoj bi se okretali vratovi ljudi i usmjeravala sedla konja jahacih, bilo bi ljudima vrlo lahko uzeti pouku, a sasvim teško osjecati oholost. Oni bi onda zasigurno prihvatili vjerovanje iz straha koji bi ih tjerao ili iz zelje koja bi ih vukla, te bi namjere bile zajednicke a dobra djela razdijeljena. Ali Allah Uzvišeni je odredio da slijedjenje poslanika Njegovih, priznavanje poslanica Njegovih, poniznost pred licem Njegovim, pokoravanje zapovijedi Njegovoj, i potpuna predanost Njemu bude ono što je samo Njemu namijenjeno, u cemu ne smije biti ni najmanje cestice bilo cega drugog. I što god su iskušenja i ispitivanja veca - nagrada i nadoknada bivaju obilnije. 

Zar ne vidite da zaista Allah Uzvišeni iskušava prve ljude od Adema -blagoslov Boziji neka je na nj! - pa do posljednjih na svijetu ovome kamenjem koje niti šteti, niti koristi i koje niti vidi, niti cuje? On je to kamenje ugradio u Casni Hram Svoj, kojega je ucinio da bude ozivljenje za ljude. On gaje postavio u najkrševitijem kamenitom predjelu Zemlje i na tlu brdovitom, s neznatnošcu zemlje na njemu, u dolinama tijesnim, medu brdima surim, izmedju pjeskovitih prostranstava mehkih, s izvorima oskudnim i naseljima raspršenim, gdje ni deve, ni konji i njima slicni, ni krave, ni ovce ne mogu napredovati. 

Onda je On naredio Ademu i sinovima njegovim da usmjere klanjanja svoja prema njemu. Tako je on postao središtem putovanja njihovih i krajnjim stjecištem tovarnih zivotinja njihovih. Njemu teze plodovi srca iz dalekih pustinja bezvodnih, dubokih dolina širokih i otoka raspršenih u morima, da bi potresli pleca svoja u poniznosti izgovarajuci glasno oko njega odzivanje svoje Bogu, da bi mehko koracali prema njemu, kosa raskuštranih i prašnjavi. Oni prebacuju svoje komade platna preko leda svojih, poruznjuju ljepotu izgleda svojih time što zapuštaju kose. A to je kušnja velika, ispit tezak i provjeravanje jasno! Buduci da je to iskušavanje ozbiljno, Allah ga je ucinio sredstvom za dodjelu milosti Svoje i pristupom Dzennetu Svome. 

Daje Allah Uzvišeni htio postaviti Casni Hram Svoj i velika sveta znamenja Svoja medu vrtovima, rijekama, blagim i ravnim nizinama, mnoštvom drveca, obiljem plodova, kucama gustim, naseljima zbijenim, nasadima zelenim, predjelima plodnim, ravnicama navodnjenim, vocnjacima cvjetnim i putima prepunim, onda bi se zasigurno smanjila vrijednost nagrade srazmjemo lahkoci iskušenja. Da su temelj na kojem je Hram izgradjen i kamenje kojim je izidan bili od dragulja zelenih i crvenih, i tu postojali svjetlost i blistavost, onda bi to slabilo djelovanje sumnje u grudima, odbijalo od srca ucinak truda Iblisova i prijecilo talasanje slutnji zlih u ljudima. Ali, Allah iskušava robove Svoje teškocama raznim, odredjuje im da sluze kroz napore raznovrsne i iskušava ih neugodnostima razlicitim, sve to da bi istjerao oholost iz srca njihovih, da bi nastanio poniznost u duše njihove i da bi sve to ucinio kapijama otvorenim za dobrotu Svoju i sredstvima prikladnim oprosta Svoga. 

Budite svjesni Boga, i opet - Boga budite svjesni radi skore posljedice pobune i kasnijeg ishoda nasilja teškog, te zlog ucinka oholosti, buduci daje to velika zamka Iblisa i golema varka njegova koja prodire u srca ljudi kao otrov kobni. Ona nikada nije jalova, niti ikoga izostavlja - ni ucenog u znanju njegovom, ni siromašnog u dronjcima njegovim. To je ono od cega je Allah zaštitio robove Svoje koji su vjernici: molitvom, duznošcu procišcavanja, trpnjom teškoca posta u odredjene dane, da bi udovima njihovim bila data smirenost, ocima njihovim poniznost, dušama njihovim smjernost, srcima njihovim skrušenost i da bi od njih bila otklonjena bahatost. Sve se to postize pokrivanjem osjetljivih obraza njihovih prašinom u poniznosti, spuštanjem glavnih udova njihovih na zemlju u skrušenosti, uvlacenjem trbuha njihovih tako da dosegnu leda uslijed posta u pokornosti i, uz sve to, davanjem obaveze ocišcenja od plodova zemlje i drugoga potrebitim i siromašnim. 

Pogledajte kako ti cini sadrze suzbijanje pojava hvalisavosti i oholosti. Gledao sam i opazio da niko na svijetu, osim vas, ne gaji pristranost prema bilo cemu bez povoda koji obmanjuje neznalice, ili razloga koji obuzima umove lahkoumnih, jer samo ste vi pristrani prema necemu za što nema razloga nikakva niti povoda. 

Što se tice Iblisa, on se urotio protiv Adema s obzirom na podrijetlo njegovo i vrijedjao ga s obzirom na ono od cega je stvoren, rekavši: "Ja sam od vatre, dok si ti od ilovace!" Na isti nacin imucni se u zajednicama uspješnim ohole imetkom svojim, govoreci: 

"Imucniji smo mi u imetku i djeci, i mi necemo biti kaznjeni!"

U slucaju da ne mozete izbjeci uznositost, neka uznositost vaša bude svojstvima dobrim, djelima pohvalnim i stvarima cijenjenim kojima su se odlikovali dostojanstveni i plemeniti poglavari porodica i plemena arapskih, kao što su ponašanja privlacna, razmišljanja uzvišena, polozaj ugledan i dobra djela. Uznosite se zato navikama pohvalnim, kao što su cuvanje susjedstva, ispunjavanje sporazuma, poslušnost cestitom, suprotstavljanje bahatosti, širenje darezljivosti, uzdrzavanje od nasilja, drzanje dalekim od prolijevanja krvi, cinjenje pravde ljudima, savladavanje srdzbe i izbjegavanje narušavanja reda na Zemlji. Cuvajte se kazni koje su pogodile narode prije vas uslijed loših cina njihovih i poslova ruznih. Sjecajte se u dobru i zlu onoga što se njima dogodilo i budite oprezni kako ne biste postali poput njih. 

Nakon što ste razmislili o razlicitosti uvjeta obaju, prihvatite sve ono cime im je podignut ugled, uslijed cega su se neprijatelji udaljili od njih, cime je sigurnost proširena nad njima, cime im je blagodat postala naklonjena, cime je dostojanstvenost povezala sebe s uzetom njihovim tako da su izbjegli raskol, ustrajavali na slozi, podsticanju medjusobnom na nju i preporucivanju medjusobnom nje. Izbjegavajte sve stoje slomilo kicmu njihovu i oslabilo moc njihovu, kao što su zloba u srcu, mrznja u grudima, okretanje leda jednih drugima i uzdrzavanje ruke od pomaganja medjusobnog. Razmislite o stanjima vjernika koji su minuli prije vas! Kakvi su bili u vrijeme iskušenja i muka?! Ne bijahu li optereceni bremenom najtezim? Ne podnosiše li iskušenja najmucnija medu ljudima svim? I ne bijahu li u uvjetima najtezim medu stanovnicima svim svijeta ovoga? Faraoni su ih drzali robljem, pa su ih podvrgavali mukama najgorim i napijali ih gorcinom. Ostali su u tom stanju ponizenja razarajuceg i podjarmljenosti surove i nisu nalazili nikakva puta izbavljenja, niti nacina zaštite. I kada je Allah vidio ustrajnost njihovu u trpnji tih tegoba iz ljubavi prema Njemu i njihovo podnošenje nevolja u strahu od Njega, On im je osiguravao izlaz iz tjeskoba iskušenja, ponizenje zamjenjivao ugledom, a strah sigurnošcu, tako da su postajali vladari, upravitelji i vode istaknute. Tako je blagodat Bozija prema njima dosegla granice koje nisu dosegle ni zelje njihove. 

Zato, pogledajte kakvi oni bijahu kada skupine njihove postadoše ujedinjene, mišljenja njihova slozna, srca njihova uskladjena, ruke njihove uzajamno podrzavajuce, sablje njihove uzajamno potpomagajuce, pogledi njihovi prodorni i cvrste odluke njihove jedne te iste. Zar ne postadoše upravitelji krajeva Zemlje i vladari nad vratom ljudi svih? Zatim, pogledajte što im se dogodi pred krajem njihovim, kada je razdor prevladao, jedinstvo se raspalo, a rijec i srca postali razliciti. Podijeliše se na skupine razne i razidoše u stranke. Onda je Allah skinuo s njih odjecu casti Svoje i lišio ih obilja blagodati Svoje. Medu vama su ostala samo izviješca o njima radi upute onima koji pouku primaju. 

Uzmite pouku iz usuda potomstva Ismaila, djece Ishaka i djece Israila -mir neka je na njih! Kako li su prilike njihove slicne i kako li su srodni primjeri njihovi?! U vezi s pojedinostima raskola njihova i razjedinjenosti, razmišljajte o nocima kada su kisre i cesari postali vladari njihovi. Oni su ih rastjerali s prostranstava plodnih, rijeka Iraka i predjela zelenih u krajeve raslinja trnovita, prolazišta vjetrova i oskudica zivota. Tako su ih ucinili siromasima pukim koji lutaju za pašom. Kuce njihove su najbjednije na svijetu, a mjesta boravka njihova sušom najpogodenija. Nisu mogli pribjeci u okrilje poziva nikakva kojeg bi se drzali, niti hladu prijateljstva ikakva na ciju bi se cast mogli osloniti. 

Stanja njihova bijahu nevolja puna, ruke raspršene, a mnoštvo njihovo razdijeljeno. Bili su u tjeskobi golemoj i pod naslagama neznanja. Zakopavali su zensku djecu zivu, sluzili kipovima, kidali veze rodbinske i bavili se pljackom. 

A sada, pogledajte na raznovrsne blagodati Bozije prema njima, kada im je izaslao Poslanika koji je od njih uzeo jamcenje poslušnosti njihove njemu i koji ih je ujedinio pozivom svojim. Kako je ta blagodat rašpla krila dobrote svoje nad njima i dala da im poteku rijeke izobilja njezina, pa se cijela zajednica njihova ogrnula u napredovanje korisno za nju?! Zato oni uranjahu u izobilje njezino i nasladjivahu se puninom zivota njezina. Poslovi njihovi uspostaviSe se pod zaštitom vladara mocna i okolnosti im pruziše ugled nadmocan, pa im sve posta dostupno pod okriljem vlasti postojane. Oni postadoše upravitelji nad ljudima i kraljevi diljem Zemlje. Vladali su nad onima koji su nekad vladali nad njima i promicali su zakone nad onima koji ih nekada promicaše nad njima. Koplja njihova se ne isprobavahu, niti se hridi njihove razbijahu. 

Pripazite! Otpustili ste ruke svoje od uzeta pokornosti i probili tvrdjava Boziju oko vas slijedjenjem obicaja neznanja. Zaista je Allah UzvSfeni ucinio dobro Zajednici naroda ovog kada je izmedju njih ispreo uze jedinstva pod cijom sjenkom hode i nalaze zaklon. To je blagodat ciju vrijednost ne poznaje niko od stvorova, jer je veca od cijene svake i uzvišenija od dragocjenosti svake. 

Znajte da ste, zaista, poslije Iseljenja, ponovno postali Arapi-lutalice i, poslije ljubavi medjusobne, stranke razjedinjene. Nemate ništa od islama, osim imena njegova, i ne znate ništa od vjerovanja, osim vanjštine njegove. Kazete: "Cuvajte se vatre, a ne sramote!" Time kao da hocete islam baciti na lice njegovo, kako biste oskrnavili svetost njegovu i raskinuti jamstvo njegovo; koje vam je Allah dao kao duznost svetu na Zemlji Njegovoj i kao sigurnost medju stvorovima Njegovim. 2&sta,ldtb budete trazili zaštitu mimo Njega, nevjernici ce se boriti protiv vas. I onda vam nece pomoci ni Dzibril, ni Mikail, ni Iseljenici, ni Potnagafi, vec samo zveket sablji, sve dok Allah ne presudi medju vama. 

Zasigurno, pred sobom imate primjere gnjeva Bozijeg, kazndr dana nevolja i zbivanja. Zato, ne potcjenjujte prijetnju Njegovu zanemarujuci kaznu Njegovu, uzimajuci olahko gnjev Njegov i ne ocekujuci zestinu Njegovu, buduci da je Allah Uzvišeni kaznio naraštaj raniji saffio zato Sto su napustili naredjivanje dobra i sprjecavanje zla. Allah je, zapravo, kaznio nerazumne za cinjenje grijeha, a mudre zato jer su napustili odvracanje drugih od zla. Pripazite! Raskinuli ste vezu islama, prekoraCiM granice njegove i poniStili odredbe njegove. 

Znajte! Allah mi je doista zapovjedio da se borim protiv i prekršitelja ugovora i onih koji narušavaju red na Zemlji. Sto se tice prekršitelja ugovora, vec sam se borio protiv njih. Što se tice zastranji-vaca od Istine, vodio sam dzihad protiv njih. U vezi s onima koji su napustili vjeru, nanio sam im sramotu. Što se tice šejtana iz jame, od njega sam oslobodjen krikom glasnim od koga se cu vrisak srca njegova i potresenost grudi njegovih. Ostao je samo mali broj prijestupnika. Ako mi Allah dopusti priliku još jednu u vezi s njima, uništit cu ih zasigurno, izuzimajuci mali broj preostalih koji ce pobjeci na sve strane. 

Cak u mladosti obarah odrasle snazne medju Arapima. Slamao sam vfc soke roznate izrasline plemena Rebia i Mudar. Znate doista mjesto moje u Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i porodicu njegovu! - s obzirom na srodstvo vrlo blisko i na polozaj poseban. Kada bijah dijete, uzeo me je u okrilje svoje. Obicavao me je privijati uz grudi svoje i stavljati me pored sebe u postelji svojoj, primicati tijelo svoje blizu moga, te mi omogucavati da miriSem miomiris njegov. Obicavao je sazvakati neSto, pa mi onda to davati, zalogaj po zalogaj. Nikada nije naSao laz u govorenju mome, niti slabost u bilo kojem postupku mome. 

Od vremena njegova - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - odbijanja od sise, Allah je uz njega postavio najveceg od meleka Svojih da ga vodi i danju i nocu putem dobrote i lijepog ponašanja ljudi. A ja sam ga slijedio poput devceta koje slijedi trag majke svoje. Svaki dan mije pokazivao, u obliku znamenja, neke od osobina svojih i naredjivao mi da ih slijedim. Svake godine odlazio je u osamu na Hiru, gdje sam ga gledao, a gdje ga niko drugi gledao nije. Tada islam nije bio prisutan ni u jednoj kuci do u kuci Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - i Hatidze. Bio sam treci poslije njih dvoje. Gledao sam svjetlost Objave i Poruke i udisao sam miris vjerovjesništva. 

Kada je objava spuštena njemu - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - cuo sam cviljenje šejtanovo. Tada rekoh: "O Poslanice Boziji, kakvo je to cviljenje?" A on odgovori: "To je šejtan koji je izgubio nadu svaku da ce mu se robovati! Ti zaista cuješ što ja cujem, i vidiš što ja vidim, osim što ti uistinu nisi vjerovjesnik, vec si doista pomagac, i ti si, zasigurno, u dobru." 

Bijah s njim - blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! -kada mu dodjoše glavari Kurejša, te mu rekoše: "O Muhammede, iznio si tvrdnju golemu, kakvu niko nije iznio od predaka tvojih i niko iz kuce tvoje! Trazimo od tebe jedno. Daš li nam odgovor na to i to nam pokazeš, vjerovat cemo da si uistinu vjerovjesnik i poslanik. Ali, ako ne uciniš to, znat cemo da si carobnjak, lazac." 

On - blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke njegove! - rece: "Šta trazite?" 

Oni rekoše: "Da nam pozoveš drvo ono da se pokrene sa zilama njegovim, pa stane ispred tebe!" 

On - blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - rece: "Allah je, doista, svemoguc. Ucini li Allah to radi vas, hocete li vjerovati i svjedociti Istinu?" 

Oni rekoše: "Hocemo!" 

I on onda rece: "Pokazat cu vam zaista ono Što trazite, ali znam da se vi uistinu necete potciniti dobru. Medu vama su zaista i oni koji ce biti baceni u Jamu i oni koji ce stvoriti stranke." 

Potom on - blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - rece: "O drvo, ako vjeruješ u Boga i Dan sudnji i znaš da sam ja zaista Poslanik Boziji, onda se išcupaj sa zilama svojim i stani ispred mene s dopuštenjem Bozijim!" 

Tako mi Onoga Koji gaje izaslao s Istinom, ono se izvali sa zilama svojim i pode uz jeku silnu i uz šum slican Šumu krila pticijih pa se zaustavi pred Poslanikom Bozijim - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke njegove! Grane mu se svinuše; najvecu granu svoju spusti na Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke njegove! - a neke grane svoje na rame moje. Bijah desno od njega - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke njegove! 

Kada to ljudi vidješe, oholeci se i uznoseci, rekoše: "Sada naredi da ti dodje polovica njega, a polovica da ostane." I on to naredi. Tada polovica njegova krenu prema njemu na zacudan nacin uz jeku silnu, pa se gotovo obavi oko Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! 

Potom oni rekoše iz nevjerstva svog i drskosti: "Naredi polovici ovoj da se vrati polovici svojoj i neka bude kako je bilo." 

I on - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - naredi pa se ona vrati. 

Onda rekoh: "Nema boga osim Boga! Zato sam te zaista prvi priznao, o Poslanice Boziji, i prvi koji je potvrdio daje drvo po zapovijedi Boga Uzvišenog ucinilo ono što je ucinilo, potvrdjujuci tako vjerovjesništvo tvoje i uzvisujuci rijec tvoju." 

A na to svi ljudi povikaše: "Prije je carobnjak, lazac! Cudne li carolije! On je u njoj vješt. Hoce li ti iko povjerovati u tome, osim nekoga slicnog ovome?" Pri tome pokazaše na mene. 

Zaista, pripadam skupini ljudi koji ne mare za prijekore bilo cije kada je rijec o Bogu. Lice njihovo je lice iskrenih, a govor njihov jest govor cestitih. Oni su oni što bdiju nocu i svjetionici su danju. Cvrsto se drze za uze Kur'ana, ozivljavaju staze Bozije i staze Poslanika Njegova. Ne ohole se, niti se uznose, niti varaju, niti red narušavaju. Srca su njihova u Dzennetu, a tijela njihova u radu.

 

GOVOR 192.

Preneseno je daje drug neki Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! - s imenom Hammam, koji bijaše predan Bogu, rekao: "O Zapovjednice vjernih, opisi mi ljude istinski predane Bogu, tako kao da ih vidim." Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - malo je otezao da odgovori, a onda je rekao: "O Ilammame, budi svjestan Boga i cini dobro, jer zaista je Oti s onima koji su Ga svjesni i uz to su cinitelji dobra [Kitr 'an, 16:128]." Hammam ne bijaše zadovoljan time, pa gaje nagonio da govori. Na to je Zapovjednik vjernih hvalio Boga i velicao Ga, te molio blagoslove Njegove na Vjerovjesnika Casnog - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! I potom je rekao: 

 

I znaj, Allah Uzvišeni i Hvaljeni stvorio je doista stvorove onda kada ih je stvorio, potpuno neovisan o pokornosti njihovoj i siguran od neposlušnosti njihove, buduci da Njemu ne šteti neposlušnost onoga ko Mu je neposlušan, niti Mu koristi poslušnost onoga ko Mu je poslušan. On je raspodijelio medu njima zivotne opskrbe njihove i dodijelio im polozaje njihove na svijetu ovome. 

Tako su oni koji su svjesni Boga na svijetu ovome dostojni nositelji vrjednota. Govor je njihov ispravan, odijevanje njihovo skromno, a hod njihov krotak. Poglede svoje obaraju pred onim što im je Allah zabranio. Uši svoje zadrzavaju na onome znanju koje je korisno za njih. Ostaju u iskušenjima onakvi kakvi ostaju u udobnostima. Da nema roka koji im je odredjen, duše u tijelima njihovim ne bi ostale cak ni za treptaj oka u zudnji svojoj za nagradom i strahovanju svome od kazne. Stvoritelj je velik u srcima njihovim, tako daje sve drugo osim Njega neznatno u ocima njihovim. Tako je njima Dzennet kao da ga vide, pa uzivaju blagodati njegove. Njima je i Dzehennem kao da ga vide i trpe patnju u njemu. 

Srca njihova su ozalošcena, oni ne cine zlo, tijela njihova su mršava, potrebe njihove neznatne, a duše njihove ciste. Strpljivi su u vremenu koje traje kratko, a u ishodu zadobivaju ugodnost koja traje dugo. To je trgovina unosna koju im je Gospodar njihov ucinio podesnom. Svijet ovaj usmjeravao se prema njima, ali oni nisu prema njemu. On ih je bio zatocio, ali su oni otkupili duše svoje od njega. 

Tokom noci oni stoje na nogama svojim uceci dijelove Kur'ana i kazujuci ga skladno nacinom odmjerenim; rastuzuju njime duše svoje i traze u njemu lijek za slabost svoju. Kada naidju na ajet koji potice ceznju [za Dzennetom], zudno se nadnose nad njim i duše njihove mu se zeljno okrecu, pa osjecaju kao daje on ispred ociju njihovih. A kada naidju na ajet koji zastrašuje, naprezu uši srca svojih prema njemu i osjecaju kao da huktanje Dzehennema i krici njegovi dopiru do ušiju njihovih. Svijaju se iz leda svojih, padaju nicice na cela svoja, dlanove svoje, koljena svoja i prste nozne, te stalno mole Boga Uzvišenog za oslobodjenje vratova svojih. Tokom dana su blagi, uceni, krjeposni i Boga svjesni. Strah ih cini tankim poput strijela. Onaj ko ih gleda pomisli da su bolesni, ali nisu bolesni, i on kaze da su postali ludi. Zapravo, obuzelo ih je ono što je veliko. Oni nisu zadovoljni neznatnošcu dobrih djela svojih, niti smatraju mnoštvo djela svojih velikim. Uvijek sebe kore i strahuju za djela svoja. Kada se o nekom od njih kazuje pohvalno, on se boji onoga što se o njemu kazuje, pa govori: "Znam se bolje od drugih, a moj me Gospodar zna bolje od mene. Boze moj, ne postupaj sa mnom prema onome što oni govore i ucini me boljim nego što oni misle o meni i oprosti mi ono što oni ne znaju." 

Osobitost svakoga od njih u tome je da ti vidiš u njega snagu u vjerovanju, odlucnost s blagošcu, vjeru s uvjerenošcu, zudnju u znanju, znanje u strpljivosti, umjerenost u obilju, poniznost u slušanju, pristojnost u siromaštvu, strpljivost u nevolji, trazenje u dozvoljenom, marljivost u upucenosti i sustezanje od pohlepe. On poduzima djela dobra i strijepi. U vecerima je zaokupljen zahvalnošcu, u jutrima obuzet spominjanjem. Zanociva pun opreznosti i ustaje ujutro pun radosti. Oprezan je da noc ne bi proveo u zaboravu, a obradovan dobrotom i milošcu koje je dobio. Ako strast njegova odbija da prihvati ono što ne voli, on ne prihvaca zahtjev njezin da joj udovolji u onome što ona voli. Radost je njegova u onome što ne prolazi, a ustezanje je njegovo od onoga što ne traje vjecno. On blagost prozima znanjem, a rijec djelom. 

Ti vidiš da su nadanja njegova blizu, posrtaji rijetki, srce skrušeno, duša zadovoljna, obrok jednostavan, vjera sigurna, strast umrtvljena i srdzba savladana. Od njega se ocekuje samo dobro, i od njega se ne treba bojati zla. Cak ako bi se zatekao medu onima koji su zaboravni, ubrajao bi se u one koji se sjecaju. Ako je medu onima koji se sjecaju, ne ubraja se u one koji su zaboravni. Oprašta onome koji je bio nepravedan prema njemu. Daje onome ko njemu uskracuje. Obilazi onog koji njega ne obilazi. 

Govor ruzan daleko je od njega, njegova rijec je blaga, zlo njegovo ne postoji, vrlina je njegova prisutna, dobro njegovo dolazi, zlo njegovo odlazi. Dostojanstven je tokom nevolja, strpljiv u nedacama, zahvalan u udobnosti. Ne cini nepravdu nad onima koje ne voli i ne cini grijeh radi onoga kojeg voli. Prihvaca istinu prije nego što mu je donesen dokaz. Ne upropaŠcuje ono što mu je dato na cuvanje i ne zaboravlja ono cime se opominje. Druge ne naziva imenima pogrdnim. Ne nanosi štetu susjedu. Ne raduje se nesreci tudjoj. Ne sudjeluje u krivom i ne napušta pravo. 

Ako je šutljiv, šutnja njegova ga ne ojaduje. Ako se smije, ne podize glas. Ako mu je ucinjeno krivo, podnosi sve dok Se Allah ne osveti za njega. Ja njegovo u jadu je od njega. Ljudi su od njega mirni. On stavlja sebe u teškoce zivota buducega i cini da se ljudi osjecaju sigurni od njega. Udaljavanje njegovo od cega se on udaljava jest ustezanje i cistota, dok je priblizavanje njegovo onome cemu se on priblizava blagost i samilost. Udaljavanje njegovo nije iz oholosti i velicine, niti je priblizavanje njegovo u cilju varke i zavaravanja.

 

GOVOR 193.

Opis dvolicnjaka 

 

Zahvaljujemo Mu za uspjeh koji nam je dao u provodjenju pokornosti Njemu i šticenju nas od neposlušnosti. Molimo Ga da upotpuni blagodat Svoju i ucini da se drzimo za uze Njegovo. Svjedocimo da je Muhammed rob Njegov i Poslanik Njegov. On je radi zadovoljstva Bozijeg ulazio u teškocu svaku i radi Njega je ispijao gorcinu svaku. Bliski rodjaci njegovi bili su kolebljivi prema njemu, a oni koji su bili udaljeni od njega ujedinili su se protiv njega. Arapi su popustili uzde protiv njega i udarali su po trbusima deve svoje za borbu protiv njega u tolikoj mjeri da su neprijatelji došli do praga njegova iz mjesta i krajeva najudaljenijih. 

Oporucujem vam, o robovi Boziji, da budete svjesni Boga i upozoravam vas o dvolicnjacima, jer su oni zaista zalutali i zavode druge, griješe i navode druge na grijeh. Oni se mijenjaju u boje mnoge i usvajaju pute razlicite. Podupiru vas svim vrstama potpore i prilijezu, išcekujuci vas, u svakom mjestu motrenja. Srca njihova su bolesna, dok su im lica cista. Kriomice hode i nastupaju poput primicanja bolesti. Njihovo govorenje je lijek, njihove rijeci su iscjeljenje, dok je djelo njihovo poput bolesti neizljecive. Zavidni su na blagostanju, pojacavaju nevolju i razaraju nade. Zrtve njihove ispruzene su na putu svakom, dok oni smjeraju da se priblize srcu svakom i imaju suze za zalost svaku. 

Jedni druge hvale i ocekuju nagradu jedan od drugog. Kad nešto traze -ustrajavaju na tome. Kad prekoravaju - osramocuju. Kad presudjuju -pretjeruju. Oni su za istinu svaku spremili laz, za sve uspravno ono stoje nageto, za zivo bice svako ubojicu, za vrata svaka kljuc i za noc svaku svjetiljku. Gramze, ali bez nade da ce time ojacati trgovišta svoja i da ce ljudima omiliti trgovacke ponude svoje. Govore, pa izazivaju sumnje. Opisuju, pa obmanjuju. Prvo nude put lahak, pa ga suzavaju. Zato, ohi su stranka šejtanova i zalci vatre. 

Oni su pripadnici stranke šejtanove. Ah, zaista, to su oni,

pripadnici stranke šejtanove, koji ce uistinu biti gubitnici.

 

GOVOR 194.

Hvaljenje Boga, savjetovanje o svjesnosti Boga i pojedinosti o Danu sudnjem 

 

Neka je hvala Bogu Koji je pokazao tragove takve vlasti Svoje i slavu uzvišenosti Svoje kroz cuda moci Svoje koja zablješcuju zjenice ocne i prijece razume od procjene zbilje svojstava Njegovih. Svjedocim da nema boga osim Boga svjedocenjem vjerovanja i uvjerenja cvrstog, iskrenosti i potcinjenosti. I svjedocim da je Muhammed rob Njegov i Poslanik Njegov, kojeg je On izaslao kada su znaci Upute bili zameteni i pravci vjere izbrisani. I on je iznio istinu potpunu, savjetovao ljude, uputio ih ispravnosti i nalozio im da budu umjereni - neka su blagoslovi i mir Boziji na nj i na potomke njegove! 

Znajte, o robovi Boziji, da vas On nije stvorio uzalud, niti vas je ništavnosti prepustio. On zna razmjeru blagodati Svojih i kolicinu dobrocinstva Svoga prema vama. Zato, molite pobjedu od Njega i trazite uspjeh od Njega. Prosite pred Njim i trazite darove Njegove. Nikakav zastor vas ne skriva od Njega, niti su za Njega zatvorena ikakva vrata ispred vas. On je zaista na mjestu svakom, u trenu svakom i vremenu svakom. On je s covjekom i dzinom svakim. Davanje Ga ne okrnjuje. Darovanje Mu ne uzrokuje umanjivanje. Onaj koji trazi ne moze Ga istrošiti, a dobrocinstvo Ga ne moze iscrpiti. 

Osoba nijedna ne moze odvratiti Njegovu paznju od druge, glas nijedan Ga ne odbija od glasa drugoga i dar nijedan Ga ne moze sprijeciti da odbije dar drugi. Srdzba Ga ne prijeci od milosti, a milost Ga ne ometa u kaznjavanju. Skrivenost Njegova ne skriva vidljivost Njegovu, a vidljivost Njegova ne onemogucava Ga u skrivenosti. On je blizu, ali istodobno daleko. On je visoko, ali istovremeno i nisko. On je vidljiv, ali takodjer i skriven. On je skriven, ali ipakjasan. On nagradjuje, a On nije nagradjivan. On nije stvorio stvorove poslije smišljanja, niti zatrazio pomoc njihovu uslijed umora. Oporucujem vam, o robovi Boziji, da budete svjesni Boga, jer je to uzda i oslonac glavni. Drzite se zato cvrsto clanaka toga i prihvatite se istina njegovih, pa ce vas to odvesti u prebivališta ugodnosti, mjesta udobnosti, tvrdjave sigurnosti i kuce casti, na dan kada ce oci biti ukocene u uzasu, kada ce tama postojati svuda unaokolo, kada ce stado deva koje nose mlade od deset mjeseci ostati bez cobana. Tada ce biti puhnuto u rog, pa ce zivo bice svako umrijeti, glas svaki bit ce prigušen, oholi i uobrazeni bit ce unizeni, planine visoke i stijene tvrde bit ce smrvljene tako da ce tvrdo kamenje njihovo biti rasuto u pijesak a osnove njihove sravnjene. Tada nece biti posrednika da posreduje, niti prijatelja da obrani, niti isprike koja bi mogla koristiti.

 

GOVOR 195.

Stanje svijeta u vrijeme obznane Vjerovjesništva, prolaznost svijeta ovog i polozaj stanovnika njegovih 

 

On gaje izaslao kada nikakav znak upute nije postojao, niti je svjetionik ikakav svijetlio niti pravac ikakav jasan bio. 

Savjetujem vam, o robovi Boziji, da budete svjesni Boga i opominjem vas da budete oprezni prema svijetu ovom, jer je on uistinu kuca iz koje je odlazak neizbjezan i mjesto neudobnosti. Onaj ko zivi u njemu mora otici, a onaj ko tu boravi mora ga napustiti. On se krece sa stanovnicima svojim kao ladja koju oluje vitlaju na moru uzburkanom. Neki od njih se utapaju i umiru, dok se neki od njih izbavljuju na površini valova, gdje ih vjetri tjeraju strujama svojim i nose ih opasnostima njihovim. Tako, ko god se utopi ne moze se vratiti, a ko god se spasi na putuje uništenja. 

O robovi Boziji, sada cinite dobra i znajte da su jezici slobodni, tijela zdrava, udovi pokretni, mjesto povratka veliko, a prostranstvo široko prije gubljenja prilike i primicanja smrti. Uzmite primaknuce njezino kao upotpunjenu cinjenicu i ne mislite - ona ce doci.

 

GOVOR 196.

O privrzenosti Zapovjednika vjernih Vjerovjesniku Casnom Obavljanje obreda ukopa njegova 

 

Oni drugovi koji su bili povjerenici Muhammeda - Allah blagoslovio njega i potomke njegove! - znaju da nikada, ni za casak, nisam odbio pokornost Bogu i Poslaniku Njegovom - neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove! - i znaju da sam ga, hrabrošcu svojom, kojom me je Allah pocastio, podrzavao zivotom svojim u prilikama kad cak i hrabri odstupaju i noge zastaju. 

Kada je Poslanik - mir i blagoslovi Boziji na nj i na porodicu njegovu! -preselio, glava mu doista bijaše na grudima mojim i posljednji dah njegov zastruja preko dlana moga, pa s njim prijedoh preko lica svoga. Ja sam obavio njegovo - neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove! -kupanje dok su mi meleki pomagali. Kuca i dvorište bijahu puni skupina, pri cemu su se jedne spuštale, a druge uzdizale. Uši su moje neprestano hvatale treperave glase njihove kako zazivaju blagoslove Bozije na nj, sve dok ga nismo ukopali u grobu njegovom. Zato, koje njega dostojniji od mene, ziva i mrtva?! Ovisite, zato, o razumu vašem i neka vam namjere budu iskrene u borbi protiv%~sprijatelja vašeg, jer, tako mi Onoga Koji je takav da nema boga osim Njega, zaista sam ja na putu Istine, a oni su uistinu na klizištu zablude. Kazem ono što cujete i trazim oprost Boziji za se i za vas.

 

GOVOR 197.

Bozije svojstvo sveznanja Prednosti svijesti o Bogu O islamu O Vjerovjesniku Casnom O Kur'anu Casnom 

 

On zna krike zivotinja u pustinjama, griješenje ljudi u osamama, kretnje riba u morima dubokim i uzburkavanje vode vjetrima zestokim. Svjedocim da je Muhammed izabranik Boziji, prenositelj objave Njegove i Poslanik milosti Njegove. 

A sada, iskreno vam oporucujem da budete svjesni Boga, Koji vas je izvorno stvorio, a Njemu je i povratak vaš. S Njim je uspjeh smjeranja vaših, u Njega završavaju zelje vaše, prema Njemu ide vaš Put pravi i On je cilj kojem se vi usmjeravate. Zaista, svijest o Bogu jest lijek za bolesti srca vaših, vid za sljepocu duša vaših, lijecenje za slabosti tijela vaših, ispravljac zala grudi vaših, cistac zagadjenosti umova vaših, otklanjanje mraka ociju vaših, sigurnost od straha srca vašeg i sjaj u tmini neznanja vašeg. 

Zato, ucinite pokornost Bogu nacinom zivota svoga, a ne samo vanjskim pokrivacem svojim, navikom unutarnjom umjesto naviknutosti vanjske, dovoljno osjetilnom tako da bi prodirala izmedju rebara vaših, vodicem za sve poslove vaše, napajalištem za napajanja vaša, posrednikom za postizanje ciljeva vaših, zaklonom na dan straha vašeg, svjetiljkama za unutrašnjost grobova vaših, društvom za dugu osamljenost vašu, te oslobodjenjem od nevolja boravišta vaših. Zaista, pokornost Bogu je zaštita od nevolja koje opkoljavaju, opasnosti ocekivanih i plamenova vatri razbuktalih. 

Zato, ko god gaji svijest o Bogu neprilike ostaju daleko od njega nakon što su bile blizu, poslovi mu postaju mili nakon što su bili opori, vali se povlace od njega nakon što su bili nahrlili na njega, teškoce mu postaju lahke nakon što su se pojavile, darezljivost se prosipa na njega nakon što je bila oskudica, milost se nadvija nad njim nakon što mu nije bila sklona, blagodati poteku prema njemu nakon što su bile presahnule, te se blagoslov obilno spušta na njega nakon stoje bio oskudan. Zato, budite svjesni Boga, Koji vam priskrbljuje korist savjetom Svojim, poucava vas porukom Svojom i dariva vas blagodati Svojom. Ucinite duše svoje poniznim u robovanju Njemu i vjerno izvršavajte obavezu pokoravanja Njemu. 

Islam je zaista vjera koju je Allah odabrao Sebi, razvio je pred Sobom, odabrao je kao najbolju stvorovima Svojim, postavio stupove njezine na ljubavi Svojoj. On je ponizio druge pokornosti time stoje nju pocastio. On je ponizio sve zajednice tako stoje nju uzdigao. On je dobrotom Svojom unizio neprijatelje njezine i protivnike njezine osramotio dajuci njoj pomoc Svoju. On je stupom njezinim razbio potpornje zablude. On je napojio zedne iz catrnja njezinih i napunio catrnje preko onih koji izvlace vodu. 

On je ucinio islam takvim da se veza njegova ne moze prekinuti, spojnica njegova raskinuti, gradjevina njegova srušiti, stupovi njegovi raspasti, stablo njegovo išcupati, vrijeme njegovo okoncati, odredbe njegove izbrisati, grane njegove odsjeci, staze njegove suziti, lahkoca njegova premetnuti u teškocu, jasnoca njegova potamniti, ispravnost njegova iskriviti, drvo njegovo zakriviti, prostrani puti njegovi stijesniti, svjetiljke njegove ugasiti i slatkoca njegova ogorcati. 

On se sastoji od stupova cije je osnove Allah ucvrstio u Istini, a ciji je temelj On ojacao, i od izvora ciji su tokovi vodom obilni, i od svjetiljki ciji plameni su svjetlosti puni, i od svjetionika cijom se pomoci putnici upucuju, i od znakova kojin^a se put pronalazi prema cestama glavnim, i od napajališta koja daju vodu onima koji im pridju. Allah je stavio u njega vrhunac zadovoljstva Svoga, vrh stupova Svojih i nadmoc pokornosti Sebi. U Boga, prema tome, stupovi njegovi su snazni, zgrada njegova visoka, dokazi njegovi sjajni, vatre njegove rasplamsane, vlast njegova jaka, svjetionici njegovi visoki, i bilo bi veoma teško uništiti ga. Zato drzite ga casnim i slijedite ga! Dajte mu ono što mu pripada i dajte mu mjesto koje mu i dolici. 

Allah Uzvišeni je izaslao Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - s Istinom u vrijeme kada je kraj svijeta priblizen, a buduci svijet gotovo na domaku, kada je sjaj njegov preinacen u tminu nakon blistanja, pa je on na nogama sa stanovnicima svojim. Površ mu je postala gruba, a rasap blizak. Bijaše to tokom iscrpljenja roka njegova, uz priblizavanje znamenja njegovih, stradanje zitelja njegovih, kidanje spojnica njegovih, raspršenje povoda njegovih, zatiranje znakova njegovih, otkrivanje skrivenosti njegovih i skracivanje duljine njegove. Allah gaje ucinio dostavljacem poruke Svoje, pocašcu za narod njegov, proljecem za ljude vremena njegova, uzvišen-jem za podrzatelje i cašcu za pomagace njegove. 

Onda mu je On objavio Poslanicu kao svjetlo ciji je plamen neugasiv, svjetiljku ciji sjaj ne moze išceznuti, more cije dno nije moguce dosegnuti, put ciji pravac ne odvodi na stranputicu, lucu cija svjetlost ne po-tamnjuje, razdvajatelja ciji dokaz ne slabi, objašnjenje ciji temelji ne mogu biti srušeni, lijecenje koje ne ostavlja bojazan nikakvu od bolesti, velicinu cije pristalice ne mogu biti porazene, Istinu cije pomagace nije moguce uniziti. Prema tome, ona je rudnik vjerovanja i bit njegova, vrelo znanja i oceani njegovi, vrt pravde i zdenci njegovi, kamen temeljac islama i zgrada njegova, doline istine i ravnice njezine, te ocean koji iz-vlacitelji vode ne mogu isprazniti, vrela koja crpitelji vode ne mogu isušiti, pojilišta koja oni koji dolaze da bi uzeli vodu iz njih ne mogu iscrpsti, zastajališta od kojih putnici ne mogu skrenuti, znaci koje namjernici ne promašuju vidjeti i uzvisine koje oni koji im se priblizavaju ne mogu nadmašiti. 

Allah je nju ucinio gasiteljem zedji ucenih, proljecem srca pravnika, stazom glavnom za pute dobrih, lijecenjem poslije kojega nestaje bolest, svjetlošcu s kojom nema tmine, uzetom cija je veza cvrsta, utvrdom ciji je vrh nerazrušiv, cašcu za onoga koji je slijedi, mirom za onoga koji u nju ude, uputom za onoga koji je prati, opravdanjem za onoga koji je usvoji, dokazom za onoga koji njome dokazuje, svjedokom za onoga koji njome raspravlja, pobjedom za onoga koji njome uvjerava, nosacem za onoga koji je nosi, nosiljkom za onoga koji se koristi njome, znakom za onoga koji trazi putokaz, štitom za onoga koji se zašticuje, znanjem za onoga koji shvaca, kazivanjem za onoga ko je prenosi i presudom za onoga koji sudi.

 

GOVOR 198.

Sadrzi savjet što ga je Zapovjednik vjernih dao drugovima svojim O molitvi O zekatu Ispunjenje zavjeta 

 

Obavezite sebe molitvom i ustrajte u njoj cuvajuci je! Obavljajte je stoje moguce više i trazite bliskost kroz nju, buduci da je vjernicima propisano daje u odredjeno vrijeme obavljaju. 

Zar niste culi odgovor stanovnika Dzehennema kada su pitani: 

"Šta vas je u vatru paklenu dovelo?" Oni ce odgovoriti:

"Nismo bili medju onima koji su molitvu obavljali!"

Molitva doista cini da grijesi opadaju poput opadanja lišca i skida ih kao što se skida uzad s vratova stoke. Poslanik Boziji - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - usporedjivao ju je s toplim kupatilom uz vrata osobe neke koja se u njemu kupa pet puta u toku dana i noci. Hoce li onda na njoj ostati prljavština ikakva?! 

Obaveznost njezinu priznaju oni vjernici koje ni uresi imanja, ni smirenost ociju radi djece i imetaka ne mogu odvratiti od nje. Allah Uzvišeni kaze: 

Ljudi koje ni trgovina, niti trud radi dobiti

ne mogu odvratiti od sjecanja na Boga

i stalnosti u molitvi, i od davanja zekata!

Cak i nakon što je primio vijest radosnu da mu je osiguran Dzennet, Poslanik Boziji - mir i blagoslov Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - iscrpljivao se u molitvama u skladu s naredbom Boga Uzvišenog. 

Zapovijedi celjadi svojoj da obavlja molitvu i ustroj u tome! 

On zato zapovjedivaSe celjadi svojoj da obavlja molitvu i osobno ustrajavaše u tome. 

Potom, zekat je stavljen zajedno s molitvom, kao zrtva za ljude islama. Svakome koji ga daje draga srca on sluzi kao sredstvo ocišcenja i kao zaštita i štit od vatre. Zato, neka se niko ko ga daje ne veze za njega i neka nipošto ne zali za njim. Ko god ga daje bez nakane ocišcenja srca svoga, kroz njeg ocekuje više od onoga što mu odgovara. On je uistinu neznalica Sunneta, ne pripada mu nagrada, djelo mu je bezvrijedno, a kajanje golemo. 

Onda, što se tice ispunjenja zavjeta, propao je svaki onaj koji mu ne pripada. On je bio ponudjen nebesima sazdanim, zemljama rasprostrtim i visokim planinama utemeljenim - a ništa nije bilo duze, opseznije, više i jace od njih, pa da se išta usteglo od visine, opseznosti, snage ili moci, oni bi se ustegli - ali oni se uplašiše kazne i shvatiše ono što ne shvati jedno bice slabije od njih, a to bijaše - covjek. 

A on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.

Bogu Slavljenom i Uzvišenom doista nije skriveno ono što ljudi cine u nocima i danima svojim. On to posve zna i znanjem obuhvaca. Udovi vaši su svjedoci, dijelovi tijela vašeg - vojska, vaše svijesti o sebi - oci Njegove, a osame vaše - Njemu na vidjelu.

 

GOVOR 199.

Izdaja i nevjera Muavije i vjera onih koji su krivi za izdaju 

 

Boga mi, Muavija nije domišljatiji od mene, ali on vara i cini prijestup. Da mi varanje nije mrsko, bio bih covjek najlukaviji. Ali varanje svako je grijeh. A grijeh svaki je nepokornost i varalica svaka imat ce znamen po kojem ce se prepoznati na Danu sudnjem. Ne mogu biti smatran nerazumnim, Boga mi, zato što ne koristim varku, niti me moze drzati slabim onaj koji je snazan.

 

GOVOR 200.

Ne bi se trebalo bojati rijetkosti onih koji idu Putem pravim 

 

O ljudi, ne osjecajte se usamljenim na stazi Upute zato sto je mali broj sljedbenika njezinih, jer se ljudi okupljaju oko stola na kome je jela malo, a glad je nezasitna. 

O ljudi, ono što okuplja ljude jest zadovoljstvo ili mrznja, jer samo je jedan covjek zaklao devu Semudovu, ali Allah ih je sve obuhvatio u kazni, buduci da su mu se svi oni pridruzili u pristajanju njihovu kroz saglasnost njihovu. Tako je Allah Uzvišeni rekao: 

Ali, oni je zaklaše, pa se potom pokajaše.

Onda je tlo njihovo propalo razdiranjem naglim, kao što šiljak rala razdre slabu zemlju neoranu. 

O ljudi, onaj koji ide putem jasnim - stize do vode. A svaki koji ga napusti - zabasa u bespuce.

 

GOVOR 201.

Ono stoje Zapovjednik vjernih rekao prilikom ukopa Fatime, Prvakinje zena - mir neka je na nju! - dok se obracao Vjerovjesniku Casnom na grobu njegovom 

 

O Poslanice Boziji, mir neka je na te od mene i od kceri tvoje, koja dodje u blizinu tvoju i koja pozuri susretu s tobom! O Poslanice Boziji, strpljivost moja oko izabranice tvoje istece i moja moc istrajavanja oslabi; osta samo utjeha, u golemoj tegobi pretrpljenoj i dogadjaju cemernom odvajanja tvoga, u tome što sam te polozio u grob tvoj i u tome što je duša tvoja prošla izmedju vrata moga i grudi. 

Zaista, Bogu pripadamo i njemu se vracamo.

A sada se polog vratio i ono što bijaše dato uzeto je natrag. Zalost moja je trajna. A što se tice noci mojih, one ce ostati besane sve dok Allah ne izabere za mene kucu u kojoj vi sada prebivate. 

Dakako, kcer ce te tvoja izvijestiti da su se sljedbenici tvoji udruzili radi tlacenja njezina. Pitaj je o svemu i uzmi sve novosti o stanju. To se dogodi kad ne minuse ni vrijeme dugo ni uspomena na te. Selam vama dvoma od onoga koji ispraca, a ne od osobe koja mrzi i koja se dosadjuje, jer ako odlazim, to nije iz dosade, a ako ostajem, to nije zato jer sumnjam u ono stoje Allah obecao strpljivima.

 

GOVOR 202.

O prolaznosti svijeta ovog i vaznosti skupljanja opskrbe za svijet buduci 

 

O ljudi, doista svijet ovaj je mjesto prolaska, dok je svijet onaj mjesto boravka stalnog. Zato, od mjesta prolaska uzmite za mjesto boravka stalnog. Nemojte skidati zastore vaše pred Onim Koji zna tajne vaše. Otmite srca svoja od svijeta ovoga prije nego što ga tijela vaša napuste, jer ste u njemu stavljeni na kušnju, buduci da ste stvoreni za drugi a ne za njega. Kad covjek umre, ljudi pitaju: "Staje ostavio?" A meleki pitaju: "Staje poslao ispred sebe?" Allah vas blagoslovio! Zato, pošaljite ispred sebe dio što ce vam biti zajam, a ne ostavite sve iza sebe, pa da to bude tovar na vama.

 

GOVOR 203.

Ono što je Zapovjednik vjernih rekao opcenito drugovima svojim upozoravajuci ih o opasnosti Dana sudnjeg 

 

Spremite se za putovanje, Allah vam se smilovao, jer ste vec pozvani za odlazak. Smatrajte boravak svoj na svijetu ovome vrlo kratkim i vratite se s opskrbom najboljom koja je s vama, jer doista pred vama su prepreka koju je teško savladati i boravišta puna straha i opasnosti. Do njih se mora dospjeti i kod njih zaustaviti. Znajte da su pogledi smrti prema vama bliski. To je kao da ste vec u pandzama njezinim i kao da se ona zakacila za vas. Poslovi tegobni i opasnosti potresne guraju vas u nju. Presijecite zato sve veze sa svijetom ovim i pomozite sebi opskrbom svijesti o Bogu.

 

GOVOR 204.

Poslije zaklinjanja na vjernost Zapovjedniku vjernih, Talha i Zubejr mu se potuziše da se nije s njima posavjetovao ili zatrazio pomoc njihovu u poslovima. Zapovjednik vjernih odgovori: 

 

Obojica se mrgodite nad sitnicom, a po strani ostavljate ono što je krupno. Mozete li mi reci išta u cemu imate pravo a cega sam vas ja lišio, ili o udjelu koji vam je pripadao a ja vam ga uskratio, ili o muslimanu ma kojem koji je postavio pravo bilo kakvo pred mene pa ja bio nesposoban odluciti o njemu, ili sam ga zanemario, ili pocinio propust u vezi s tim? 

Boga mi, nisam imao nikakve zelje za hilafetom, niti ikakvu potrebu za upravljanjem. Ali vi ste me sami pozvali njemu i nagovarali me za njega. A kada je hilafet dospio meni, pazio sam na Knjigu DJoziju i na sve što nam je On u njoj naredio i odredio kako bismo po tome sudili. I to sam slijedio. A isto sam to cinio s onim stoje Vjerovjesnik - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - propisao kao Sunnet svoj. I slijedio sam ga. U tome nisam imao potrebe za mišljenjem vašim ili mišljenjem bilo koga drugog, niti je postojao propis ikakav spram kojeg sam bio neznalica i radi kog je trebalo potraziti savjet od vas ili moje brace muslimana. Daje bilo tako, ne bih se okrenuo od vas ili od ostalih. 

Što se tice pozivanja vašeg na pitanje jednakosti, to je ono o cemu ja nisam donio odluku po mišljenju svome, niti sam to ucinio po prohtjevu svome, vec sam uvidio - a i vi ste uvidjeli - daje sve stoje donio Poslanik - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - bilo sasvim upotpunjeno. Nisam osjecao zato potrebu nikakvu da vam se obratim u pogledu udjela koji je Allah odredio i za koji je postavljen propis Njegov. Zato, Boga mi, u tome vas dvojica, ili bilo ko drugi, ne mozete imati prednost nikakvu u mene. Neka Allah podrzi srca naša i srca vaša u Istini i neka podari i vama i nama strpljivost. 

A onda je on - mir neka je na nj! - rekao: 

Allah se smilovao covjeku koji, kada vidi istinu, podrzava je, ili, kada vidi krivdu, odbacuje je, te tako istinom pomaze onoga koji je uz Istinu.

 

GOVOR 205.

Zapovjednik vjernih cuo je, tokom Bitke na Siffmu, neke od ljudi svojih kako grde Sirijce. Tada je on rekao: 

 

Ne volim što pocinjete grditi, ali da opisujete djela njihova i izvješcujete o stanjima njihovim - to bi bio bolji nacin govorenja i uvjerljiviji put dokazivanja. Umjesto da ih grdite, trebalo bi reci: "O Boze! Poštedi krv našu i krv njihovu, proizvedi pomirenje izmedju nas i njih, te ih izvedi iz zablude njihove, pa da onaj koji ne zna istinu nju upozna i da se onaj koji je sklon pobuni i nasilju odvrati od toga."

 

GOVOR 206.

Zapovjednik vjernih vidje, u Bici na Siffinu, imama Hasana - mir neka je na njih! - kako vrlo brzo odmice da bi se borio. Tada on rece: 

 

Zadrzite mi mladica tog da ne bi uzrokovao propast moju, jer nerado šaljem tu dvojicu prema smrti, da se smrcu njihovom ne bi prekinula nasljedna loza Vjerovjesnika - Allah blagoslovio njega i potomke njegove!

 

GOVOR 207.

Kada su drugovi Zapovjednika vjernih izrazili nezadovoljstvo prema stavu njegovom o sudskom rješavanju spora, rekao je: 

 

O ljudi, izmedju mene i vas išlo je kako sam zelio sve dok vas borba nije iscrpila. Tako mi Boga, to je nadvladalo neke od vas, a ostavilo druge, te sasvim iscrpilo neprijatelja vašeg. Sve do jucer bio sam zapovjednik, a danas se meni zapovijeda. I sve do jucer ja sam zabranjivao, a danas se meni zabranjuje. Ali vi više volite ostajanje i necu vas prisiljavati na ono što mrzite.

 

GOVOR 208.

Zapovjednik vjernih je otišao da se raspita o zdravlju druga svoga Ala ibn Zijada el-llarisija, pa kad je vidio prostranost kuce njegove, rekao je: 

 

Šta ceš ciniti s prostranom kucom tom na svijetu ovom, kada ti ona više treba na svijetu buducem? Ako zeliš njome zadobiti svijet buduci, primaj u nju goste, pazi na rodbinu i ispunjavaj sve obaveze prema propisima njihovim. Tako ceš njome zadobiti svijet buduci. 

Onda mu Ala rece: 

"O Zapovjednice vjernih, htio bih ti se potuziti na brata svoga Asima ibn Zijada." 

I on upita: "Šta je s njim?" Ala rece: 

"Ogrnuo je haljetak vuneni i odrekao se svijeta ovoga!" 

Zapovjednik vjernih na to rece: 

"Dovedite mi ga!" 

I kada on dodje, Zapovjednik vjernih kaza: 

"O neprijateljcicu sebe! Zli te je zasigurno zaveo. Zarne osjecaš samilost nikakvu prema zeni svojoj i djeci svojoj!? Zar misliš da te Allah nece voljeti ako se sluziš onim što ti je On dozvolio? Ti si tako neznatan za Boga da bi to cinio." 

On odgovori: 

"O Zapovjednice vjernih, i ti si obukao odjecu grubu i jedeš hranu oporu!" 

A onda on rece: 

"Teško tebi! Doista, ja nisam kao ti. Allah Uzvišeni je, zaista, nalozio predvodnicima pravde da zadrze sebe na razini ljudi najnemocnijih, tako da siromaha ne bi savladalo siromaštvo njegovo."

 

GOVOR 209.

Kada je neko upitao Zapovjednika vjernih o Predanjima izmišljenim i izrekama proturjecnim Vjerovjesnika - mir neka je na nj! - koje kolaju medu ljudima, rekao je: Prvi: dvolicnjaci lazljivi Drugi: oni koji su shvatili krivo Treci: oni koji su neznalice Cetvrti: onaj koji zapamcuje vjerno 

 

Medju ljudima doista kola i pravo i krivo, i istinito i lazno, i opozivajuce i opozvano, i opce i posebno, i jasno i dvosmisleno, i sacuvano i umišljeno. Cak u danima Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomke njegove! - kazivane su lazi o njemu tako daje on jednom rekao: "Ko namjerno o meni slaze, neka pripremi sebi mjesto u Vatri." 

Cetvorica su - nema petog - prenositelja Predanja. 

Dvolicnjak je osoba koja pravi predstavu od vjere i pretvara se da slijedi islam. Ne usteze se od griješenja, niti se drzi daleko od poroka. Namjerno laze o Poslaniku Bozijem - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i porodicu njegovu! Kada bi ljudi znali daje on dvolicnjak i lazac, ništa ne bi prihvatili od njega, niti bi vjerovali onome što on kaze. Ali oni kazu da je on drug Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - koji gaje vidio i slušao od njega, te prenosi od njega, pa zato prihvacaju ono što on kaze. A Allah te je dovoljno izvijestio o dvolicnjacima i opisao ih onim cime ti ih je opisao. 

Oni su ostali i poslije njega - mir neka je Boziji na nj i na porodicu njegovu! - pa su se izmišljotinama i okrivljavanjima priblizili predvodnicima zablude i onima koji pozivaju u Vatru. Zato su im oni povjerili poslove i ucinili ih upravljacima nad ljudima i pomocu njih jeli svijet ovaj. Narod je uvijek uz vladare i svijet ovaj, osim onih koje je Allah sacuvao. 

To je prvi od cetverice! 

Potom, dolazi osoba koja je cula nešto od Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - ali to nije zapamtila onako kako je bilo, vec o tome nagadja. Ona ne laze namjerno. Sada, nosi sa sobom kazivanje i izvješcuje o njemu, radi u skladu s njim i tvrdi da gaje cula od Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! Kada bi muslimani znali da ona to nagadja, ne bi to prihvacali od nje, a kada bi i ona znala da griješi - odbacila bi to. 

Treca osoba je ona koja je cula od Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - nešto što on zapovijeda a što je sam poslije zabranio. Ona, medjutim, o tom ne zna, ili je samo cula kako se nešto zabranjuje, a potom je on to dopustio, o cemu ona nije bila obaviješcena. Tako, upamtila je opozvano a nije upamtila opozivajuce. Kada bi znala da je to uistinu opozvano, i ona bi to doista odbacila. A kada bi muslimani znali, nakon što nešto cuju od nje, daje to opozvano, zasigurno bi to odbacili. 

Posljednja, cetvrta osoba, ne laze ni o Bogu ni o Poslaniku Njegovom. Ona mrzi laz bojeci se Boga i iz poštovanja prema Poslaniku Bozijem -mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - i ne cini propust, vec je tacno upamtila ono što je cula i prenosi o tome onako kako je cula, bez dodavanja ili izostavljanja ikakva. Pamti opozivajuce Predanje i postupa u skladu s njim, a pamti i opozvano i njega se kloni. Dobro zna staje posebno a šta opce, i zna šta je jasno a šta dvosmisleno, i svaku stvar postavlja na mjesto njezino. 

Poslanikov - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - govor bivao je i dvojak, posebni i opci. Onaj koji nije znao staje Allah smjerao time ili staje Poslanik Boziji - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj! - kanio time, slušao bi taj govor, pa bi ga prenosio i pamtio, ne znajuci njegovo znacenje, svrhu njegovu ili ono što je razlog njegov. Medu Poslanikovim - mir i blagoslovi Boziji neka su s njim! - drugovima nisu ga svi pitali i raspitivali se o znacenjima, tako da su oni više voljeli da dodje neki beduin ili stranac pa da ga - mir neka je na nj! - pita kako bi oni culi. A meni nije promaklo ništa od toga a da nisam za to pitao i upamtio. 

To su razlozi i osnove razlika medju ljudima u Predanjima njihovim.

 

GOVOR 210.

Velicina Bozija i stvaranje svemira 

 

Silnom Velicinom Svojom i Uzvišenom Moci stvaranja novoga On je stvorio krutu suhu zemlju iz vode neizmjernog, jedrog i uzburkanog oceana. Onda ju je raslojio i razdvojio u sedam nebesa, poslije cega su medjusobno spojena. Tako su umirena odredbom Njegovom i zaustavljena na granici koju je On odredio. I On je ucvrstio zemlju koju nose tmina duboka i ocean vode obuzdane, pokorne naredbi Njegovoj i potcinjene velicanstvenosti Njegovoj, dok se protjecanje njegovo zaustavlja u strahu pred Njim. 

On je oblikovao visoke planine njezine, litice kamenite i gorja mehka tako što ih je cvrsto usadio u lezišta njihova i obavezao ih na mirovanje. Vrhovi se njihovi dizu u zrak, dok su korijeni njihovi cvrsto u vodi. Na taj je nacin On uzdigao planine iznad ravnica i utvrdio temelje njihove u opsezima prostranim gdje god one stajale. Vrhove im je ucinio visokim, a tjelesa njihova uznositim. Uspravio ih je poput stupova nosecih za Zemlju i utvrdio ih je u njoj poput klinova. Zemlja je tako postala postojana; u protivnom, uvijala bi se sa stanovnicima svojim, ili se stropoštavala unutar s teretom svojim, ili se pomjerala s polozaja svoga. 

Slavljenje zato Onaj Koji ju je zaustavio poslije strujanja tekucine njezine i ukrutio je poslije tecnog stanja strana njezinih. Tako je On nju ucinio kolijevkom za stvorove Svoje i rasprostro je za njih poput postelje nad oceanom dubokim koji je smiren i koji se ne pokrece. Vjetri ga siloviti pomicu tamo i ovamo, a oblaci upijaju vodu iz njega. 

U tome, pazite, ima pouke za sve koji stoje u strahopoštovanju!

 

GOVOR 211.

O onima koji ostavljaju podrzavanje pravde 

 

O Boze moj, ko god od robova Tvojih sluša govor naš koji je pravedan a nije nepravedan i koji nastoji unaprijediti vjeru i svijet ovaj i ne narušava red, pa ga odbaci nakon što ga cuje, odvraca se tada doista od pomoci Tvoje i odustaje od jacanja vjere Tvoje. Mi Te zaista pozivamo za svje-doka nad njim, o Najveci od svih svjedoka! I prizivamo za svjedoka nad njim sve one koje si Ti nastanio na zemlji Svojoj i nebesima Svojim. Po-tom, samo Ti ciniš da se bude neovisno o pomoci njegovoj i pitat ceš ga za grijeh njegov.

 

GOVOR 212.

Uzvišenost Boga i hvaljenje Vjerovjesnika Dio govora istog o Vjerovjesniku 

 

Zahvalnost Svaka pripada Onome Koji je iznad svake slicnosti stvorovima, Koji je iznad rijeci opisivaca, Koji Se pokazuje proma-tracima ushitnim skladom upravljanja Svoga, Koji je skriven uzvišenoŠcu velicine Svoje od zamišljanja onih koji zamišljaju, Koji zna bez stjecanja, dodavanja ili crpljenja znanja i Koji je Odreditelj svega, bez promišljanja ili razmišljanja. On je takav da Ga tama ne prekriva, niti Sebi svijetli svjetlima. Noc Ga ne obuzima, niti dan prelazi preko Njega. Opazanje njegovo nije putem ociju, niti je znanje Njegovo putem izviješca. 

On gaje izaslao sa svjetlošcu i dodijelio mu prednost najvišu u izboru. On je njime ujedinio one koji su bili razdijeljeni, nadvladao mocne, nadišao teškoce i izravnao tlo grubo, te tako otklonio zabludu i s desna i s lijeva.

 

GOVOR 213.

Plemenitost potomstva Vjerovjesnikova Svojstva krjeposnih ciju uputu treba slijediti 

 

Svjedocim daje On pravedan i da cini pravdu; On je sudac koji odlucuje. Takodjer svjedocim da je Muhammed rob Njegov, Poslanik Njegov i prvak robova Njegovih. Kad god je Allah ponovno izvodio stvorove u skupinama dvjema, njega je stavljao u bolju, u kojoj nije imao udjela raz-vratnik nikakav, niti je ostajala u njoj bilo kakva osoba nevaljala. 

Pripazite! Allah Uzvišeni je doista za dobro stvorio one koji su ga dosto-jni, za Istinu stupove i za poslušnost zaštitu. Vi cete doista u pokornosti svakoj imati pomoc od Boga Uzvišenog, koja ce se iskazivati jezicima i dati postojanost srcima. Ona je dovoljna onom koji trazi dovoljnost i ona je lijecenje onom koji trazi ozdravljenje. 

Znajte da oni stvorovi Boziji koji cuvaju znanje Njegovo doista pruzaju zaštitu onome što On zeli zaštititi i oni cine da vrela Njegova teku. Oni se uzajamno odnose kao prijatelji i medjusobno se susrecu s ljubavlju. Jedni druge napajaju iz pehara koji gase zedj i vracaju se s pojila posve zado-voljeni. Sumnja ih ne obuzima, niti ogovaranje dobiva oslonac u njima. On je tako povezao stvaranje njihovo i cestito ponašanje njihovo. Zato se oni vole u ime Njegovo i uzajamno posjecuju, pa su postali nadmocni poput sjemena koje je odabrano uzimanjem jednih a odbacivanjem drugih. To odabiranje ih je odvojilo i postupak izbora ih je ocistio. 

Zato neka covjek primi savjet plemenit za koji se ne trazi nikakva na-grada druga osim primanja njegova. Neka se boji i neka bude oprezan spram Smaka svijeta prije nego što on dodje i neka covjek pogleda na malobrojnost dana svojih i na kratkocu boravka svoga u kuci koja ce biti zamijenjena kucom drugom. Zato, neka cini nešto za prijelaz svoj i znano mjesto odlaska svoga. Jer, blazen je onaj koji je srca cestita, koji se pokorava onome koji ga upucuje, okanjuje se onoga koji ga vodi u propast, drzi se puta sigurnosti uz pomoc onoga koji mu pribavlja svjetlo i poslušan je napucivacu koji mu zapovijeda, zuri Uputi prije nego se kapije njezine zatvore i uzroci prekinu, te otvara kapije kajanja i otklanja grijehe. On je okrenut na Put pravi i upucen je smjerom ispravnim.

 

GOVOR 214.

Molitva koju je Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - cesto izgovarao 

 

Hvala Bogu Koji nije dao da osvanem mrtav, niti da sam bolestan, niti da su zile moje zlom iskvarene, niti da sam kaznjen za djela zla, niti da sam bez potomstva, niti da sam napustio vjeru svoju, niti da poricem Gospodara svoga, niti da osjecam odbojnost prema vjerovanju svome, niti da mije razum oslabio, niti da sam kaznjen kaznom naroda prije mene. Osvanuo sam kao rob nad kojim se ima vlast. Pocinio sam nasilje duši svojoj. Ti imaš dokaz protiv mene, a ja nemam dokaza u korist svoju. Ne mogu ništa uzeti do ono što mi Ti daješ, niti se sacuvati od bilo cega, osim od onoga od cega me Ti cuvaš. 

O Boze moj, utjecem Ti se da ne budem siromah u obilju Tvome, da ne lutam i pored upute Tvoje, da ne budem tlacen ili zlostavljan u kraljevstvu Tvome. A odredba pripada Tebi! 

Boze moj, daj da duša moja bude prva od onog dobroga koje Ti uzimaš od mene i polog prvi iz blagodati Tvojih meni povjerenih! 

Boze moj, utjecemo se zaštiti Tvojoj da se ne odvratimo od rijeci Tvoje, ili da se ne odbijemo od vjere Tvoje, ili da se ne povodimo za strastima našim, umjesto za podukom koja je došla od Tebe!

 

GOVOR 215.

Izrecen u Bici na Siffinu Uzajamna prava vladara i podanika 

 

A potom, Allah Uzvišeni mije, postavivši me nad poslovima vašim, dao pravo nad vama, a vi takodjer imate pravo u mene kao što ja imam u vas. Pravo je vrlo opsezno u opisu, ali vrlo usko u pravicnosti djelovanja. Ono ne dolazi osobi nijednoj sve dok ne dodje i protiv nje. I pravo ne dolazi protiv osobe neke sve dok ne dodje i u korist njezinu. Ako postoji pravo neko koje je samo u korist nekoga, a koje istodobno nije i protiv njega, ono je samo za Boga Uzvišenog, a ne i za stvorove Njegove, na osnovi moci Njegove nad robovima Njegovim i na osnovi pravde Njegove, koja prozima sve odredbe Njegove. Dakako, Uzvišeni je odredio pravo Svoje nad robovima Svojim da Mu budu pokorni, a preuzeo je na Sebe da ih nagradi naknadom mnogostrukom kao znakom dobrote Svoje i preobilja koji Njemu dolikuju. 

Onda je Uzvišeni iz prava Svojih dao prava izvjesna ljudima nekim nad drugima. On ih je ucinio takvim da su izjednacena medjusobno, da jedna nalazu druga i da nastaju samo jedna s drugim. Najvece od prava tih koje je Uzvišeni nalozio jest pravo vladara u podanika i pravo podanika u vladara. To je obaveza koju je Allah Uzvišeni postavio na uzajamnosti. On je to ucinio osnovom medjusobne ljubavi njihove i cašcu za vjeru njihovu. Podanici zato ne mogu biti onakvi kakvi bi trebalo da budu ako vladari nisu onakvi kakvi bi trebalo da budu, dok vladari ne mogu biti dobri ukoliko podanici nisu dobri. Ako podanici izvršavaju prava vladara, a vladar izvršava prava njihova, onda je pravo ucvršceno medju njima, putevi vjere bivaju uspostavljeni, znaci pravde postaju utvrdjeni i Sunnet postize svoje rasprostiranje. Tada ce vrijeme biti kako valja, bit ce zeljena dugotrajnost drzave, a nastojanja neprijatelja osujecena. Ali, ako podanici nadvladaju vladara svoga ili vladar ugnjetava podanike svoje, onda se pojavi razlazenje, znaci tlacenja se pokazu, zloba ulazi u vjeru pa Sunnet biva napušten. Tada je postupanje po strasti, propisi su zapostavljeni, bolesti duše se umnozavaju, tako da se ne osjeca zalost cak ni prema zanemarivanju prava znatnog ili prema cinjenju krivde velike. U okolnostima takvim cestiti bivaju ponizeni a pokvareni uzvišeni, pa se nad ljudima uvecaju kazne Boga Uzvišenog. 

Duznost vam je, zato, medjusobno se savjetovati i dobro potpomagati u tome. Koliko god neko bio uporan u trazenju zadovoljstva Bozijeg i koliko god se mnogo trudio radi toga, ne moze izvršiti obavezu prema Bogu Uzvišenom kakva Mu se uistinu duguje. To je pravo nezaobilazno 

Boga nad ljudima da se oni moraju medjusobno savjetovati na najbolji moguci nacin i medjusobno potpomagati radi postavljanja Istine medu njima. Ni jedan covjek, ma kako bio visok polozaj njegov u vezi s Istinom i ma kako bila istaknuta vrsnoca njegova u vjeri, nije neovisan od pomoci u izvršenju prava Bozijeg kojim gaje On zaduzio. I ponovno, ni jedan covjek, ma kako ga malim smatrali drugi i ma kako bio ponizan u ocima, nije takav da ne moze pomoci ili da mu ne treba pomoc u tome. 

Jedan od drugova njegovih odgovorio mu je govorom dugim, u kojem ga je mnogo hvalio i spomenuo da gaje sam slušao i pokoravao mu se, a na loje on - mir neka je na nj! - rekao: 

Zaista, ako neko u svijesti svojoj drzi daje slava Bozija visoka i vjeruje u srcu svome daje stupanj Boziji uzvišen, onda je pravo njegovo da na osnovi velicine toga sve ostalo drzi malim. Medu osobama takvim, onaj prema kojem je blagodat Bozija velika i dobrocinstvo Bozije obilno ima obavezu vecu, jer se blagodat Bozija prema bilo kojoj osobi ne uvecava a da se ne uvecava pravo Bozije nad njom. 

U pogledu ljudi cestitih, najgori polozaj vladara je onaj da se o njima moze misliti da vole slavu, a da se poslovi njihovi uzimaju kao da su osnovani na oholosti. Zaista mrzim da se u svijesti vašoj javi pomisao da volim slušati hvale i pohvale velike. Hvala Bogu, nisam takav! Kada bih volio da budem spominjan na taj nacin, odrekao bih se toga u poniznosti pred Bogom Uzvišenim radije nego što bih prihvatio velicinu i uzvišenost koje Njemu najviše prilice. Ljudima opcenito prija pohvala nakon naprezanja. Ali meni ne iskazujte pohvale lijepe za obaveze koje ispunjavam prema Bogu i prema vama jer strah me je onih obaveza koje nisam izvršio i duznosti koje su morale biti ispunjene. I ne oslovljavajte me onako kako su silnici oslovljavani, ne izbjegavajte me onako kako su izbjegavani ljudi na polozajima, ne susrecite me ulagujuci se i nemojte misliti da cu uzeti zlim ako mi je istina recena. Jer osoba koja se osjeca ogorcenom kada joj se kaze istina ili se pravedna stvar pred njom izlozi teško da ce moci raditi u skladu s istinom i pravdom. Ne odustajte zato od kazivanja istine ili savjetovanja u vezi s pravdom, jer ne drzim sebe iznad mogucnosti griješenja, niti sam siguran od toga u djelima svojim, osim ako Allah pomogne duši mojoj nadmocnošcu Svojom. Ja i vi smo uistinu samo robovi u vlasti Gospodara, mimo Kojega nema gospodara drugog. On vlada i nad onim u nama nad cime mi nemamo vlast. On nas je izveo iz onoga gdje smo bili u ono za što nas je ucinio prikladnijim. On nam je zabludu zamijenio uputom i podario nam vid nakon sljepoce.

 

GOVOR 216.

O neumjerenosti Kurejša Dio govora istog o onima koji odlaze u Basru da bi se borili protiv Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! 

 

Boze moj, trazim pomoc Tvoju protiv Kurejša i onih koji im pomazu, jer su prekinuli rodbinske veze moje i izvrnuli zdjelu moju, te se svi udruzili da mi ospore pravo koje mi pripada više nego ikome drugome. Govorili su: "Zaista je pravo da ga uzmeš, a pravo je i da ti bude uskraceno. Zato, otrpi rastuzen ili umri zalostan." I uvjerih se da nemam ni pomagaca, ni branitelja, ni saradnika, osim clanova porodice moje. Ali suzdrzah se da ih bacim u smrt i zatvorih oci na prašinu, gutah pljuvacku od tuge i trpih da ne iskalim srdzbu, iako to bijaše gorce od tikvice gorke i srcu bolnije od uboda bodeza. 

Došli su namjesnicima mojim i cuvarima riznice muslimana koja je još pod upravom mojom i stanovnicima grada jednog koji su mi pokorni i koji su mi dali prisegu svoju na vjernost, pa su ih razjedinili i podboli skupinu svoju protiv mene, te navalili na pristaše moje. Neke od njih su ubili na prjevaru, dok su drugi cvrsto prigrabili sablje svoje, te udarali njima sve dok kao pristalice Istine nisu susreli Boga.

 

GOVOR 217.

Kada je Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! - prošao pored tijela Talhe ibn Ubejdullaha i Abdurahmana ibn Attaba ibn Esida, ubijenih u Bici oko deve, rekao je: 

 

Ebu Muhammed je na mjestu ovom postao usamljenik. Boga mi, prezi-rah da Kurejši leze ubijeni ispod zvijezda. Osvetio sam se potomcima Abdu Menafa, ali su mi izmakle glavešine Benu Dzumaha. Protezahu vratove svoje prema onome cega ne bijahu dostojni i zato su vratovi njihovi slomljeni prije nego što dosegoše do toga.

 

GOVOR 218.

Svojstva onoga koji je svjestan Boga i krjepostan 

 

On ozivljava um svoj a umrtvljuje strasti svoje, sve dok mu tijelo ne postane tanahno, dok oporost njegova ne postane blaga i dok mu se ne pojavi svjetlost sjaja izuzetnog, pa mu osvijetli stazu i povede ga Putem pravim. Razne ga kapije provode prema kapiji sigurnosti i mjestu boravka vjecnog. Njegove noge sa smirenošcu tijela njegova postaju ucvršcene u polozaju sigurnosti i ugodnosti zato što on srce svoje koristi i Gospodara svoga zadovoljava.

 

GOVOR 219.

Zapovjednik vjernih - mir neka je na nj! -proucio je stavak [Kur'an,102:l-2]: Obuzeti ste pohlepom za više i više sve dok u grobove svoje ne sidete. Potom je rekao: 

 

O kako je dalek cilj, kako su nemarni posjetitelji i kako je strašna opasnost?! Ne uzeše pouke iz tog stoje puno pouka, ali ih uzeše iz daljina. Zar se hvališu pogibeljima predaka svojih? Ili se nadmecu brojem onih koji su stradali? Hoce ozivjeti tijela njihova koja su ostala bez duše i pokrete koji su išcezli. Osnovanije je da budu vrelo pouke nego vrelo ponosa. Prilicniji su da budu vrelo poniznosti nego casti. 

Gledaju u njih ocima slabovidnim i spuštaju se u provaliju neznanja. Da su mogli pitati o njima prazna dvorišta kuca ruševnih i boravišta opustjelih, sigurno bi im odgovorila: Otišli su u zemlju, zalutali, a vi za njima odlazite kao neznalice. Gazite po lubanjama njihovim, šijete po mrtvim tijelima njihovim, jedete ono što su oni ostavili i stanujete u kucama koje su oni ispraznili. Dani izmedju vas i njih samo vas oplakuju i nad vama izricu pjesmu zalosnu. 

Oni su prethodnici vaši u dostizanju cilja i prije vas stigli su do pojila. Imali su polozaje casti i obilje ponosa kao upravitelji i kao podanici. Ušli su u unutrašnjost groba, gdje je na njih zemlja navaljena, koja je pojela meso njihovo i popila krv njihovu. U udubinama grobova svojih postali su zemlja i više ne rastu, i skriveni su kao da ne postoje. Priblizavanje opasnosti ih ne plaši, a nedaca oholosti ih ne ojaduje. Ne haju za potrese, niti se osvrcu na grmljavinu. Odsutni su i ne ocekuju se natrag. Svjedoci su, ali nisu prisutni. Bili su zajedno, pa su se raspršili. Bili su prijatelji, pa su se razišli. 

Vijesti njihove su nepoznate i kuce njihove su nijeme, ali ne uslijed duljine doba njihova, niti udaljenosti mjesta njihova, vec zato što su ispili cašu koja je govor njihov preinacila u nijemost, slušanje njihovo u gluhocu i pokrete njihove u mirovanje. Kao da su utonuli u miran san! Susjedi su koji uzajamno ne osjecaju naklonost ili prijatelji koji se uzajamno ne posjecuju. Vezovi uzajamnog ponašanja njihova su istrošeni, a veze prijateljstva njihova su prekinute. Zato je svako od njih sam bez obzira što su skupina. Stranci su iako su prijatelji. Nisu svjesni jutra poslije noci, ni veceri poslije dana. Kada su otišli, i noc i dan za njih su postali nepostojeci. Osvjedocili su se da su opasnosti staništa njihova strasnije nego što su se pribojavali i vidjeli su da su znaci njihovi veci nego što su pretpostavljali. Zato su im cilja oba pruzena sve do mjesta koje je dalje od dohvata straha ili nade. Da su u stanju govoriti o tome, zasigurno bi bili nemocni opisati ono u što su se osvjedocili i ono što su vidjeli. 

Makar su se tragovi njihovi izbrisali i vijesti njihove prekinule, pogledi su sposobni izvuci pouke ako se na njih usmjere. Uši razuma ih Cuju i oni govore bez izgovaranja rijeci. Tako oni kazu: Lica lijepa su uništena, a tijela njezna raspadnuta. Obukli smo trošnu odjecu istruhlosti. Tjesnoca groba nas je nadvladala, a osamljenost nasljedujemo jedan od drugoga. Tiha boravišta naša su razorena. Ljepota tijela naših je išcezla. Znane crte lica naše postale su neprepoznatljive. Boravak naš na mjestima osamljenosti se produzio. Ne dobismo olakšanje muke, niti proširenje tjeskobe. 

Kada bi ih predstavio sebi u zamišljanju svome ili kada bi se tebi digao zastor koji ih skriva - sada kada su uši njihove izgubile moc svoju i ogluhle, oci njihove ispunjene prašinom i upale, jezici njihovi, koji bijahu vrlo pokretni, iskomadani, srca njihova, koja su stalno bila budna, postala nepomicna u grudima njihovim, kada se u svakom udu njihovom javilo raspadanje novo, što ih je izoblicilo i olakšalo put nedace prema njima, pa svi oni leze nemocni, bez ruke ikakve da im pomogne i bez srca ikakva da se sazali nad njima - uvidio bi zasigurno tugu srca i blato u ocima. 

Svaka nevolja njihova je takva da se polozaj njezin ne mijenja, a nedaca ne otklanja. Kako silovito zemlja izjeda tijelo ugledno i ljepotu ushitnu, iako se u svijetu ovome hranilo izobiljem i odnjegovalo u pocasti, drzalo se uz uzitke i u casu zalosti? Ako gaje nevolja pogodila, trazio je utjehu kroz zadovoljstva zivota, kroz igre i zabave. I dok se smijao svijetu ovome, a on se smijao njima u okrilju zivljenja bezbriznog, vrijeme gaje pregazilo kao trnje, dani su razorili snage njegove i smrt gaje pogledala izbliza. Zatim gaje nadvladala zalost teška koju nije poznavao, te bolest zahvati u njemu ono što ranije bijaše zdravo. Potom se okrenuo onome što lijecnici cine, suzbijajuci vruce hladnim i poticuci hladno vrucim, ali hladno je samo uzbudilo vrucinu, dok je vrucina samo povecala hladnocu. I on se nije uravnotezio miješanjem tih naravi, vec mu se bolest svaka uvecala toliko da su ga se klonuli lijecnici njegovi, njegovatelji njegovi odustali, a porodica njegova postala nemocna opisati bolest njegovu, pa je izbjegavala odgovarati onima koji se raspitivahu o njemu i medjusobno se prepirahu o vijesti tuznoj što su je skrivali od njega. Jedni su govorili daje stanje njegovo takvo kakvo je. I tješili su ih nadama u ozdravljenje njegovo, dok su drugi preporucivali strpljivost zato što ga gube, podsjecajuci ih na primjere onih koji su otišli prije njega. 

I tako, dok je on bio na putu da napusti svijet ovaj i ostavi prijatelje, uhvati ga ozbiljno stegnuce takvo da nepomucena misao njegova posta smetena, a vlaznost jezika njegova isušena. Sada je mnogo pitanja vaznih cije odgovore on znade, ali ih ne moze izreci. Cuje pozive mnoge, koji su bolni srcu njegovu, ali ostaje gluh na glas starijega, kojeg je štovao, ili mladjega, kojeg je milovao. Smrt doista ima muke; one su tako strašne da se ne mogu ni opisati ni shvatiti umom ljudi na svijetu ovome.

 

GOVOR 220.

Nakon stoje proucio stavak [Kur'an, 24:36-37]: I u kojima se spominje ime Njegovo - hvale Njega, ujutro i uvecer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Boga spominju. 

 

Zaista je Allah, Hvaljeni i Uzvišeni, ucinio da sjecanje na Njega cisti srca. Ona zahvaljujuci tome cuju nakon što su bila gluha, vide nakon što su bila slijepa i pokoravaju se nakon što su bila neposlušna. 

U razdobljima i vremenima svim, kada nije bilo vjerovjesnika, bilo je ljudi kojima je Allah - uzvišeni su darovi Njegovi! - nadahnjivao umove njihove i govorio s njima kroz srca njihova. Oni su, poput vodica u pustinjama, svjetlom budnosti ociju svojih, ušiju i srca podsjecali na dane Bozije i cinili da drugi osjecaju strah stajanja pred Njim. Svakoga ko bi izabrao Put srednji pohvalili bi, te ga obveselili izbavljenjem. Ali, osudjivali bi put onoga koji bi skrenuo desno ili lijevo te ga upozorili na propast. Tako su oni bili svjetiljke u tminama tim i vodici u nejasnostima tim. 

Zaista, sjecanje na Boga ima sljedbenike svoje, koji su to odabrali umjesto svijeta ovog tako da ih trgovina i kupoprodaja ne odvracaju od tog. Oni govore u uši nemarnih, odvracajuci ih od zabrana Bozijih, upucujuci ih na pravicnost koju i sami cine i odvracajuci od zla od kojega se i sami ustezu. Zato, kao da su otputovali sa svijeta ovog na svijet drugi, iako su još uvijek na ovome, i kao da su se osvjedocili u ono stoje poslije njega. Kao da su otkrili tajne stanovnika iza zavjese ovosvjetske tokom dugog boravka njihovog iza nje! A Dan sudnji kao da ispunjava obecanja svoja za njih! Oni su zato za stanovnike svijeta ovoga otklanjali zastor nad tim dok ne vidješe ono što ljudi nisu vidjeli i ne cuše ono što ljudi nisu culi. 

Kada bi ih predstavio sebi u vrlim stanjima i casnim skupovima njihovim, kako su razvili svitke zapisa djela svojih, pripravili se i spremili za polaganje racuna za svako malo i veliko djelo koje im je bilo naredjeno, a oni ga nisu prihvatili, ili koje im je bilo zabranjeno, a oni se u nj upustili i leda svoja natovarili tezinom tereta svojih, potom bili slabi da ih ponesu, pa zato grcaju u placu i medjusobno se u njemu podrzavaju dok još podizu glas Gospodaru svome u kajanju i priznavanju, našao bi da treba da budu znamenja upute i svjetiljke u tmini. Okruzeni su me-lekima. Mir je spušten na njih. Otvorene su im kapije nebesa i za njih su pripremljeni polozaji casti na mjestu o kome ih je Allah obavijestio. Zato ce On biti zadovoljan trudom njihovim i pohvalit ce stanja njihova. Prizivajuci Ga, oni udišu zrak oprosta. Stalno im treba dobrota Njegova i ponizni su suznji velicine Njegove. Dugo trajanje nevolje ranilo je srce njihovo, dok je plac dugotrajni zakrvavio oci njihove. Ruka njihova kuca na svakoj kapiji teznje prema Bogu. Mole Onoga Cija darezljivost nije uskracena i u Kojega se nece razocarati oni koji Mu teze. 

Obracunaj zato sebe radi sebe, jer drugi doista imaju onoga koji ce svidjeti racun s njima, a ne ti.

 

GOVOR 221.

Zapovjednik vjernih proucio je stavak [Kur'an, 82:6]: O covjece, staje to što te odvlaci od Gospodara tvog Milostivog? Potom je rekao: 

 

Onaj kojemu se obraca [u stavku ovom] lišen je dokaza a isprika mu je posve varljiva. On je vec pokazao nepoznavanje sebe. 

O covjece, šta te hrabri u grijehu tvome? Šta te zavarava u pogledu Gospodara tvoga? Šta uzrokuje da se zadovoljavaš uništavanjem sebe? Zar nema lijeka za bolest tvoju ili razbudjivanja bilo kakva iz te usnulosti tvoje? Zar nemaš sazaljenja za se kao što ga imaš za druge? Kad vidiš nekoga vrelini sunca izlozenog, pokrivaš ga sjenkom. Kad vidiš nekoga tugom pogodjenog koja nanosi bol tijelu njegovom, placeš iz sazaljenja prema njemu. A šta te onda ucini ravnodušnim nad bolešcu tvojom!? Šta te ucini neosjetljivim u patnjama tvojim!? I šta te tješi od plakanja nad dušom tvojom iako je ona tebi najdragocjenija!? Zašto te ne drzi budnim strah sami od nesrece koja te moze zadesiti nocu, buduci da si na putu kazne Njegove za grijehe svoje prema Njemu?! 

I zato, odlucnošcu lijeci bolest tromosti u srcu svome i budnošcu san nemarnosti u ocima svojim. Budi pokoran Bogu i voli sjecanje na Njega. Predoci sebi da ti bjeziš od Njega dok ti se On primice. On te zove oprostu Svome i skriva pogrješke tvoje dobrotom Svojom, dok ti bjeziš od Njega prema drugom. Doista, uzvišen je Mocni i tako je On dobrostiv! A kako si ti neznatan i slab i još tako drzak da Mu se ne pokoravaš, iako ziviš pod zaštitom Njegovom i trpiš mijene zivota u prostranstvu dobrote Njegove? On ti ne uskracuje dobrotu Svoju, niti otklanja od tebe zaštitu Svoju. Zapravo, ti ne bi postojao bez dobrote Njegove cak ni koliko traje treptaj oka, bilo u blagodati koju ti On daje, bilo u zlu koje ti On skriva, bilo u nevolji koju On otklanja od tebe. Šta misliš o Njemu da si Mu pokoran?! Boga mi, ako bi to bilo svojstvo osoba dviju snaga jednakih i moci usporedivih, onda bi ti bio prvi da presudiš sebi da si ponašanja lošeg i djela zlih. 

I istinu kazujem: Nije svijet ovaj zavarao tebe, nego si ti njime zavarao sebe. On ti je pouke raskrio i pravedno te izvijestio. Znaj, u svemu što ti je obecao od nedaca koje ce snaci tijelo tvoje i što ce umanjiti snage tvoje, on je iskren i vjeran, neJaze i ne vara te. U tebe su osumnjiceni mnogi koji upucuju savjete iz njega. U laz su ugonjeni mnogi koji o njemu istinito izvješcuju. Kad bi ga upoznavao preko kuca ruševnih i staništa napuštenih, zasigurno bi našao da te on najbolje opominje i naj-dalekoseznije savjetuje sazaljenjem svojim prema tebi, kao i time stoje škrt prema tebi. Ugodno lije on doista stanište za onoga koji se ne zadovoljava njime kao staništem! I ugodno lije on mjesto boravka za onoga koji ga ne drzi trajnim mjestom boravljenja! 

Sjutra ce doista biti sretni svijetom ovim oni koji danas bjeze od njega. Kada se potres dogodi i Smak svijeta nastupi s velikim dogadjajima svojim, kada se za mjesto svako sluzenja Bogu priljube ljudi njegovi, za bozanstvo svako robovi njegovi i za svakog onoga kojem se pokoravalo oni koji su mu se pokoravali, onda ce Dana tog cak i u otvaranju oka u obzorju i odjeku koraka na zemlji biti dodijeljeno ono što prilici na osnovi pravde i pravicnosti Njegove. Koliko li ce toga Dana dokaza biti opovrgnuto i koliko li ce iznijetih isprika biti odbaceno?! 

Izaberi, zato, sebi ono na osnovi cega ce isprika tvoja biti prihvatljiva a dokaz tvoj odrziv. Uzmi ono što ce ti vjecno trajati od onoga cemu ti vjecno ne pripadaš. Opskrbi se za putovanje svoje, motri prosvjetlicu izbavljenja i pripravi jahalice brze.

 

GOVOR 222.

O ustezanju od nasilja i pronevjero Akilovo siromaštvo i oskudica 

 

Boga mi, radije bih proveo noc u besanici na trnovitoj draci zestokoj ili bio vucen u lancima kao suzanj nego susreo Boga i Poslanika Njegova na Danu sudnjem kao tlacitelj nad bilo kojom osobom ili kao otimac bilo cega od blaga zemaljskih! A kako bih mogao tlaciti bilo koga radi koristi onoga koji zuri prema nestanku i koji ce dugo cekati u zemlji?! 

Boga mi, vidio sam Akila zapalog u oskudicu. Upitao me je za mjericu pšenice vaše. I vidio sam djecu njegovu kosa rašcupanih, s bojom poput zemlje od izgladnjelosti, lica potamnjelih od modrine. Dolazio mi je nekoliko puta i ponavljao mi rijeci svoje iznova. Saslušao sam ga i on je pomislio da cu mu prodati vjeru svoju i slijediti korak njegov napustivši put svoj. Uzario sam onda komad gvozda i prinio ga tijelu njegovom ne bi li on mogao iz tog uzeti pouku. Kriknuo je na to kao što bolno krikne osoba u bolesti dugotrajnoj. I gotovo da ga opizi ta uzarenost. Tada mu rekoh: "Neka te oplakuju one koje oplakuju, o Akile! Zar jauceš pred gvozdem ovim kojega je uzario covjek samo da bi se našalio, dok mene vuceš u vatru koju je Silni nalozio od srdzbe Svoje!? Zar da vrištiš od bola, a ja da zamuknem pred plamenom tim?!" 

Od toga je još zacudnije kad nam je nocu došao covjek sa zdjelicom zatvorenom punom meda. Odbih to kao da se radilo o pljuvacki zmijskoj ili izbljuvku. Upitah ga: "Je li to nagrada, ili zekat, ili milostinja? Jer to je nama, clanovima kuce Poslanikove, zabranjeno." On odgovori: "Nije ni ono, ni to, nego dar." Na to rekoh: "Majka te ne imala! Zar si došao da me udaljiš od vjere Bozije?! Ili si ti lud, ili je dzin neki obvladao tobom, ili buncaš?" 

Boga mi, cak da mi se daje svih sedam prostranstava s onim stoje ispod nebesa njihovih da bih otkazao poslušnost Bogu otimanjem makar jednog zrna jecma mravu, ne bih to ucinio! Menije doista svijet vaš neznat-niji od lista u ustima skakavca dok ga zvace. Šta ce Aliji obilje koje ce proci i uzitak koji nece vjecno trajati?! Trazimo zaštitu Boziju od obamrlosti uma i zloce pogrješaka. Od Njega pomoc išcemo.

 

GOVOR 223.

Molitva 

 

O Boze moj, sacuvaj mi lice izobiljem i ne ocrni mi obraz oskudicom, kako ne bih morao prositi potrebu zivotnu od onih koji od Tebe prose, zapadati u iskušenje da trazim naklonost zlih stvorova Tvojih, biti kušan u hvaljenju onoga koji mi daje i biti izazvan na kudjenje onoga koji mi uskracuje! Jer Ti si iza svega toga Vlasnik davanja i odbijanja. 

Ti doista imaš moc nad svim!

 

GOVOR 224.

Prolaznost svijeta ovoga i nemoc onih u grobovima 

 

To je kuca opkoljena iskušenjem i poznata po varljivosti. Stanja njezina nisu vjecna i oni koji je nastanjuju nece ostati neošteceni. Uvjeti su njezini razliciti a vremena promjenljiva. Prijekora je dostojan zivot u njoj. Sigurnost u njoj ne prebiva. Stanovnici njezini su ciljevi koje ona gadja strijelama svojim i razara smrcu. 

Znajte, o robovi Boziji, da ste vi i sve ono u cemu ste na svijetu ovome doista na puru onih koji su bili prije vas, a zivjeli duze od vas, imali kuce s više celjadi i ostavljali tragove trajnije. Glasovi su im zamukli, kretnje umirene, tijela istruhla, kuce opustjele, a tragovi zameteni. Palace visoke i cilime prostrte zamijenili su za kamenje naslagano i grobove izdubljene ciji su temelji postavljeni na ruševinama i cija su zdanja napravljena od blata. Polozaji njihovi su bliski, ali stanovnici njihovi su stranci. Medu ljudima su zavicaja svoga, ali se osjecaju osamljenima i oslobodjeni su ocekivanja od rada. Zaokupljeni su. Ne osjecaju vezanost nikakvu za domovinu, niti kao susjedi odrzavaju veze medjusobne i pored bliskosti susjedstva i blizine boravljenja. Kako se mogu medjusobno posjecivati kad ih je raspadanje zgnjecilo bremenom svojim, a kamenje i zemlja ih izjeli? 

Jednako je kao da ste i vi otišli tamo gdje su oni otišli; isto bi vas mjesto otpocinka zgrabilo i boravište isto zadrzalo. Kakav li ce biti polozaj vaš kad stvari dosegnu kraj svoj i kada grobovi izvrnuti budu?! 

Tamo i onda svako ljudsko bice shvatit ce staje ucinilo u prošlosti

i bit ce vraceno Bogu, istinskom konacnom Skrbniku svome,

i napustit ce ih sve lazne izmišljotine njihove.

 

GOVOR 225.

Molitva 

 

Boze moj, Ti si doista najblizi prijateljima Svojim i najspremniji pomoci onima koji se u Te uzdaju! Ti ih vidiš u tajnovitostima njihovim, dosezeš sve Sto je u savjestima njihovim i znaš domašaje razuma njihovih. Otkrivene su Ti tajne njihove, a srca njihova ceznu za Tobom. Ako ih tudjina osamljuje, sjecanje na Tebe utjehu im donosi. Ako ih nevolje pogadjaju, hrle zaštiti Tvojoj, znajuci da su uzde stvari u Ruci Tvojoj i da kretnje njihove ovise o naredbama Tvojim. 

Boze moj, ako sam nemocan izraziti trazenje svoje ili ne moga sagledati potrebe svoje, uputi me onda prema poboljšanju mome i upravi srce moje prema cilju ispravnom! Ovo nije protiv vodjenja Tvoga, niti išta novo naspram Tvojih nacina potpore. 

Boze moj, dovedi me u vezu s milošcu Tvojom, a ne dovedi me u vezu s pravdom Tvojom!

 

GOVOR 226.

O drugu koji je otišao sa svijeta ovog prije pojave neprilika 

 

Neka Allah nagradi covjeka takvog i takvog, koji je ispravio krivinu, izlijecio bolest, uspostavio Sunnet i odbacio zabludu. Otišao je u odjeci cistoj i s nedostacima malim. Dosegao je dobro svijeta ovoga i utekao zlu njegovu. Pokorio se Bogu i bio Ga svjestan kako Mu to prilici. Otputovao je daleko, pa ih ostavio na putima razlazecim na kojima se zalutali ne moze uputiti, niti vodeni biti siguran.

 

GOVOR 227.

O davanju prisege Zapovjedniku vjernih za hilafet 

 

Vukli ste mi ruku radi davanja prisege, ali sam je zadrzavao. Potezali ste, ali sam je ustezao. Onda ste se gurali oko mene kao što se guraju deve zedne oko korita za napajanje, tako daje obuca pokidana, ogrtac spao i nemocni zgnjecen. I veselje svijeta davanju prisege bijaše tako vidljivo da su djeca mala osjecala radost, starci teturali i bolesni zurno dolazili radi toga, a djevojke mlade hrlile bez velova.

 

GOVOR 228.

Savjet o svjesnosti Boga i izviješce o onima koji ostaju zabrinuti smrcu, te o prihvacanju suzdrzljivosti Dio govora istog o isposnicima 

 

Svijest o Bogu je doista kljuc upute, opskrba za svijet buduci, oslobodjenje od ropstva svakog i izbavljenje od propasti svake. Njome uspijeva onaj koji trazi, izbavljuje se onaj koji bjezi i postizu se ciljevi. 

Zato, radite, jer djelo se uzdize, pokajanje koristi, molitva cuje, uvjeti su mirni i pera se krecu. Preduhitrite djelima dob zivomu koja se mijenja, bolest koja sprjecava i smrt koja iznenada ugrabljuje. Smrt ce, dakako, okoncati uzitke vaše, pomutiti strasti vaše i udaljiti ciljeve vaše. Ona je posjetitelj nezeljeni, protivnik nepobjedivi i ubojica nekaznjivi. Konopci njezini vec su vas sputali, zla njezina vas opkolila, vrh strijele njezine prema vama je upravljen, vlast njezina nad vama mocna, tlacenje njezino nad vama neprekidno, a vjerojatnost da vas promaši sasvim neznatna. 

Vrlo brzo bit cete savladani tminama sjenki njezinih, zestinom bolesti njezinih, mrakom nevolja njezinih, izrazom besmislenim muka njezinih, bolom razaranja njezina, mrklinom obuhvacanja njezina i neprijatnošcu okusa njezina. Izgledat ce da vam je pristigla posve iznenada, ušutkavši one koji su vam šaptali, odijelivši skupinu vašu, izbrisavši tragove vaše, opustošivši kuce vaše i poslavši nasljednike vaše da bi dijelili ostavštinu vašu medu srodnicima glavnim, koji vam nisu mogli ništa koristiti, ili medju bliskim ozalošcenim, koji vas nisu mogli zaštititi, i onima koji se raduju i koji ne tuguju. 

Na vama je zato da se trudite, -naprezete, opremite sebe, pripravite i opskrbite u kuci opskrbe. I neka vas nikako ne zavara zivot svijeta ovoga kao što je zavarao one prije vas medju naraštajima minulim i razdobljima prošlim - one koji su izmuzli mlijeko njegovo, uzivali dobra njegova, prezivjeli vrijeme dugo i preinacili novo njegovo u staro. Boravišta njihova pretvoriše se u grobove, a imetak u naslj edstvo. Oni ne znaju onoga koji im dolazi, ne obracaju paznju na onoga koji ih oplakuje i ne odazivaju se onome koji ih zove. Budite zato vrlo oprezni prema svijetu ovom, jer je nevjeran, lukav i varav, daje i uskracuje, pokriva odjecom i razodi-jeva. Blagostanje njegovo ne traje vjecno, tegoba njegova ne prestaje, a iskušavanje njegovo ne zastaje. 

Oni su ljudi od stanovnika svijeta ovoga, ali nisu stanovnici njegovi buduci da su na njemu kao da mu ne pripadaju. U njemu djeluju u skladu s onim šta opazaju i preduhitruju ono cega se boje. Tijela njihova se krecu medu stanovnicima svijeta onoga. Oni vide da zitelji svijeta ovoga pridaju vaznost smrti tijela svojih, ali sami pridaju više vaznosti smrti srca zivih.

 

GOVOR 229.

Zapovjednik vjernih izrekao je govor ovaj na Zukaru, na putu prema Basri, i spomenut je u knjizi povjesnicara el-Vakidija O Vjerovjesniku Casnom 

 

Obznanio je sve što mu je bilo naredjeno i prenio je poruke Gospodara svoga. Allah je tako preko njega otklonio pukotine, spojio raspore, te potakao naklonost medu srodnicima nakon što su oni u grudima nosili neprijateljstvo i mrznju silnu duboko ukorijenjenu u srcima.

 

GOVOR 230.

Abdullah ibn Zama'a, koji je bio jedan od sljedbenika Zapovjednika vjernih, došao mu je u toku hilafeta njegova da bi ga upitao za nešto novca, na stoje Zapovjednik vjernih rekao: 

 

Imovina ova doista nije ni moja ni tvoja, vec je ratna dobit muslimana i zarada sablji njihovih. Zato, ako sudjeluješ s njima u borbi, pripada ti udio jednak njihovom. U protivnom, zarada ruku njihovih ne moze biti za druge mimo usta njihovih.

 

GOVOR 231.

O nemoci Dza'da ibn Hubejre el-Mahzumija da odrzi govor O govorenju istine 

 

Znajte da je jezik dio covjeka. Ako se ustegne, rijec ga nece usreciti. A kad se rasprica, ^ovor mu nece dati vremena da zastane. A mi smo doista prvaci govora. Zile su mu ucvršcene u nama, a grane mu se nadnose nad nama. 

Znajte - Allah vam se smilovao! - da zivite u vremenu kad je malo onih koji govore istinu, kad je jezik nemocan da bude iskren, dok je onaj koji slijedi Istinu ponizen. Ljudi vremena ovog odali su se griješenju i zdruzili se u dvolicnjaštvu. Zlocasta je mladez njihova, starci njihovi su grješnici, ucenjaci njihovi su dvolicnjaci, a propovjednici njihovi ulizice. Mladi njihovi ne poštuju starije svoje, a imucnici njihovi ne podupiru siromašne medu njima.

 

GOVOR 232.

Uzroci razlika u naravima i svojstvima ljudi. Zi'leb el-Jemani prenosi od Ahmeda ibn Kutejbe, on od Abdullaha ibn Jezida, dok on prenosi od Malika ibn Dihje, koji kaze: Bili smo sa Zapovjednikom vjernih - mir nek je s njim! - kad je zapoceo govor o razlicitostima ljudi i Zapovjednik vjernih tada rece: 

 

Razdvojilo ih je podrijetlo ilovace njihove. To je zato što su ili od zemlje slankasto, ili od slatkaste, ili od grube, ili od njezne. Slice jedni drugima na osnovi srodnosti tla njihova i razlikuju se prema razlicitosti njegovoj. Ponekad je, zato, osoba izgleda lijepog - razuma manjkavog, stasita -hrabrosti male, izgleda ruzna - djela cestita, rasta niskog - pameti duboke, grubih crta lica - dobrocudna, srca oholog - razuma rastrojenog, a ona jezika razvezana - srca budna.

 

GOVOR 233.

Izrecen kada je Zapovjednik vjernih obavljao kupanje posmrtno i opremanje Poslanika Bozijeg - blagoslovi Boziji nek su s njim i porodicom njegovom! 

 

I oca i majku dao bih za tebe, o Poslanice Boziji! 

Smrcu Tvojom okoncan je slijed vjerovjesništva, objave i poruka nebeskih koji nije bio okoncan smrcu drugih. 

Polozaj je tvoj što se tice nas tako poseban daje tuga za tobom postala izvorom utjehe naspram tuge svih drugih. Tuga za tobom je i zajednicka, tako daje svi predanici [Bogu] jednako dijele. 

Da ti nisi naredio strpljivost i zabranio nam oplakivanje, prolili bismo obilje suza, pa cak ni tada bol ne bi oslabila i zalost ova ne bi bila okoncana. I to bi bilo sasvim malo od tuge naše za tobom. 

Ali ovo je ono što se ne moze vratiti, niti se moze odbiti! 

I oca i majku bih zrtvovao za tebe! 

Spomeni nas Gospodaru svome i imaj nas na umu!

 

GOVOR 234.

U govoru ovome Zapovjednik vjernih kazuje o stanju svom poslije iseljenja Vjerovjesnika - blagoslovi Boziji nek su s njim i njegovim! - pa sve do susreta s njim 

 

Krenuo sam slijedeci stazu Poslanika Bozijeg - blagoslovi Boziji nek su s njim i njegovim! - i koracajuci stazama sjecanja na nj sve dok nisam stigao u Ardz.

 

GOVOR 235.

O skupljanju opskrbe za svijet buduci tokom zivota u svijetu ovom i poduzimanju djela dobrih prije smrti 

 

Radite dok ste još u prostranstvima zivota! Stranice su otvorene, kajanje dostupno, bjegunac pozivan, a grješnik ima nade za izbavljenje - prije nego što se djelo ugasi, vrijeme istece, rok okonca, vrata kajanja zatvore i meleki uznesu u nebo. 

Covjek, zato, treba uzimati od sebe za sebe, iz zivota za smrt, iz prolaznog za trajno i iz odlazeceg za vjecno ostajuce. Covjek se treba bojati Boga sve dok mu je dato da zivi, do smrti svoje, i dok mu je dopušteno vrijeme za djelanje. Covjek mora dušu svoju zauzdati i voditi je za uzdu. Tako, drzeci je na uzdi, odvratit ce je od neposlušnosti Bogu, a vodeci je uzdom, vodit ce je poslušnosti Bogu.

 

GOVOR 236.

O dvojici prosuditelja i prijekoru stanovnika Sirije 

 

Svijet prost, nizak i robovi bijedni! Skupljeni su strana svih i uzeti iz gomile svake. Trebalo bi ih pouciti razumijevanju vjere i odgojiti, obrazovati i navikavati radu, upravljati ih i susprezati. Nisu ni Iseljenici ni Pomagaci, niti oni koji su sagradili stanove svoje u Boravištu i vjeri. 

Znajte! Oni su doista izabrali sebi onoga koji je najblizi od svih njih onome što oni zele, dok ste vi izabrali onoga koji je najblizi onome što se vama ne dopada. Mogli biste se dakako prisjetiti da je jednom ranije Ab-dullah ibnKajs rekao: "To je smutnja! Prerezite zato tetive lukova svojih i vratite u korice sablje svoje!" Ako je bio u pravu, onda je pogriješio što je dragovoljno krenuo s nama u borbu. Ali, ako j e lagao, onda na nj treba gledati sa sumnjom. Zato pošaljite Abdullaha ibn el-Abbasa da se suoci s Amrom ibn el-Asom. Iskoristite dane ove i cuvajte granice islama. Zar ne vidite da su krajevi vaši napadnuti i da se navale usmjeravaju prema postojanosti vašoj!?

 

GOVOR 237.

Ovdje Zapovjednik vjernih opisuje clanove Muhammedove - blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! porodice 

 

Oni su zivot znanja i smrt neznanja. Blagost njihova govori vam o znanju njihovom, vanjština njihova o unutarnjosti njihovoj, a šutnja njihova o mudrosti govora njihova. Ne idu protiv Istine, niti se razlaze o njoj. Potpore su islama i utocišta zaštite. S njima je istina vracena polozaju svome, a laz išcezla iz boravišta svoga i jezik njezin odrezan u korijenu njegovom. Oni su razumjeli vjeru pazljivo i brizljivo, a ne preko cuvenja i prenošenja, jer zaista prenositelja znanja je mnogo, a malo cuvara njegovih.

 

GOVOR 238.

Kada je Osman ibn Affan bio opkoljen, Abdullah ibn el-Abbas donio je pismo Zapovjedniku vjernih od Osmana u kojemu on izrazava zelju da Zapovjednik vjernih ode na imanje svoje Janbu, tako da bi se stišalo prcdlaganjc njega za halifu. Zahtjev takav Osman je iznosio i ranije. Zapovjednik vjernih na loje rekao Ibn el-Abbasu: 

 

O sine Abbasa, Osman bi htio postupati sa mnom upravo kao s devom koja izvlaci kabao veliki s vodom, tako da idem naprijed i natrag. Jednom mi je poslao glas da bi trebalo da odem. Potom je poslao glas da bi trebalo da se vratim. Sad mi ponovno šalje glas da odem. Boga mi, nastavit cu ga štititi sve dok se ne uplašim da ne bih postao grješnik.

 

GOVOR 239.

Podsticanje drugova svojih na dzihad i zahtjev da se ustegnu od trazenja olakšice 

 

Allah trazi od vas da Mu zahvaljujete i dodjeljuje vam odredbu Svoju. Dao vam je vrijeme u bojištu ogranicenom, tako da se nadmecete medjusobno radi dobijanja nagrade. Pritegnite zato sveze svoje i podvijte ono što je predugacko od odjece vaše. Hrabrost i gozba velika ne idu skupa! Kako li samo san razvaljuje velike poslove dana, a tmina zatire uspomene odvaznosti?! 

Neka Allah blagoslovi ucitelja našeg Muhammeda,

Vjerovjesnika Cistog, i potomke njegove,

koji su svjetiljke u tmini i veza najcvršca,

i neka daruje mir obilno i preobilno!