Rezultat ovog istraživanja

 

Rezultat do kojeg smo došli u minuloj studiji jeste da je istinsko tumačenje Kur'ana ono tumačenje koje izvire iz razmišljanja o časnim ajetima i iz saobražavanja jednih ajeta sa drugim ajetima. Razgovjetnije kazano: Mi u tumačenju Kur'ana možemo da slijedimo jedan od tri metoda:

 

1. Tumačenje nekog ajeta samog za sebe uz pomoć prethodnih spoznaja, znanstvenih i neznanstvenih, kojima raspolažemo.

 

2. Tumačenje nekog ajeta uz pomoć predaja prenesenih od bezgrešnih, mir s njima. (Tabatabai misli na Poslanika, s.a.v.a., i njegovu Časnu porodicu, nap. prev.)

 

3. Tumačenje nekog ajeta sa preciznim razmišljanjem o njemu i o drugim ajetima, i korištenje predaja, hadisa (od Poslanika i od njegove Časne porodice).

 

Ovaj treći metod jeste metod do kojeg smo došli u prethodnoj studiji. To je metod na kojeg je podsticao Poslanik, s.a.v.a., i njegova porodica, mir s njima, a što vidimo u onom što je od njih preneseno.

 

Muhammed, s.a.v.a., kaže:

“Kur'an je objavljen da jedan njegov dio posvjedočuje drugi njegov dio.”

 

Alija, mir s njime, kaže:

“Jedan dio Kur'ana posvjedočuje drugi njegov dio, i jedan njegov dio pojašnjava drugi njegov dio!”

 

Iz ovog što smo spomenuli jasno je da ovakav Metod tumačenja Kur'ana nije zabranjen u poznatom hadisu Muhammeda, s.a.v.a., koji glasi:

“Ko Kur'an tumači po svome razumu (nahođenju) nek sebi pripravi mjesto u paklu!”

 

Jer, treći metod koji smo spomenuli jeste tumačenje Kur'ana Kur'anom, a ne razumom. Na prvi metod od ta tri navedena mjesta ne može se osloniti. To je, ustvari, tumačenje Kur'ana prema razumu koje nije dozvoljeno, osim ako se ne slaže sa trećim metodom.

 

Što se tiče drugog metoda, njega su koristili i slijedili znalci tefsira u prvome dobu i radili su po njemu tokom nekoliko stoljeća. Po tom metodu postupaju sve do danas tradicionalisti medu ši'ijama i sunijama.

 

Ovaj je metod ograničen i ne koristi mnogo neograničenim potrebama. Jer, spram šest hiljada i nekoliko stotina ajeta koje učimo u Kur'anu, suprotstavljeno je stotinu hiljada znanstvenih i neznanstvenih pitanja.

 

Kako da nađemo odgovor na sva ta pitanja i kako da se od njih spasimo? Da li da se radi odgovara vratimo predajama i hadisima?

 

Doista, ono što se u tefsiru može nazvati Poslanikovim hadisom, prenesenim posredstvom puteva ehli-sunneta, ne premašuje cifru veću od dvije stotine i pedeset hadisa.

Uz to, treba znati da su mnogi od ovih hadisa slabih predajnih lanaca, a neki su i lažni.

 

Da, hadisi preneseni od Poslanikove porodice, mir s njima, posredstvom ši'ija dostižu broj od nekoliko hiljada. Tu ima velika količina hadisa na koje se može osloniti.

Pa ipak, ta količina nije dovoljna da odgovori na neograničen broj pitanja koje mi sučeljavamo spram časnih kur'anskih ajeta. Uz to, postoje i oni ajeti o kojima nije navedeno uopšte nikakva hadis, niti posredstvom ehlisunneta niti posredstvom ši'ija.

 

Šta onda činiti sa takvim ajetima?

Kad su posrijedi takvi problemi može se postupiti na jedan od dva načina:

 

ili da se uputimo na odgovarajuće ajete za ono što imamo namjeru protumačiti, a to baš sprječava tradicionalistički metoda;

 

ili da se suzdržimo od istraživanja datog ajeta potpuno i neopozivo i suzdržimo od znanstvene potrebe koja nas poziva ka istraživanju. A šta onda, u tom slučaju, da činimo sa sljedećim časnim ajetima koji nas podstiču na istraživanje, razmišljanje i razjašnjavanje?

 

Allah dž.š. kaže:

“Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve!” (Nahl, 89)

 

Također, Allah dž.š. kaže:

“Pa zašto oni ne razmisle o Kur'anu...?” (Nisa, 82)

 

Allah dž.š. nadalje veli:

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njenim razmislili i da bi oni sa razumom obdareni pouku primili.” (Sad, 29)

 

Allah dž.š. kaže:

“Zašto oni o Kur'anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim?” (Mu'minun, 68)

 

Ali, u mnogim vjerodostojnim predajama prenesenim od Poslanika, s.a.v.a., i Iimama Ehlibejta navedeno je da su oni podsticali na vraćanje Kur'anu kad god se dogode smutnje i kad god se pojave problemi.

(Vidi podsjetke Tefsir Ajjaši, zatim Es-Safi, El-Burhan, Biharul-Envar.)

 

Šta onda da činimo sa ovim mnogobrojnim predajama? Također je utvrđeno posredstvom mnogih Poslanikovih hadisa opštepoznatog karaktera, a i onih hadisa posebnoga karaktera koji su vjerodostojnim predajama preneseni od Poslanika, s.a.v.a., i od Imama njegove porodice, mir s njima, da je nužno potrebno izlagati predaje o Allahovoj Knjizi.

(Biharu-l-Envar 1/137 Poglavlje "O razilaženju predaja".)

 

Među zahtjevima tih tradicija je i sljedeći:

Treba izlagati predaje o Kur'anu, pa ako se sa Kur'anom slažu onda ih uzimati, a ako se sa Kur'anom ne slažu (ako su Kur'anu oprečne) – treba ih odbaciti.

Jasno je, naime, sljedeće:

Sadržaj ovih predaja je ispravan ukoliko ajeti Kur'ana ukazuju na njihovu intenciju i ako njihov smisao – to jest tefsir koji nude – ima svrhu u samome Kur'anu. A ukoliko bismo se vraćali samo hadisu da bismo saznali značenje nekog ajeta – to jest, tefsir, tada ne preostaje mjesta da se izlaže hadis o Kur'anu. Ovi hadisi i predaje na koje smo ukazali najbolji su dokaz da kur'anski ajeti, budući da su riječi kao i druge riječi kojima govornici govore, imaju svoj vlastiti smisao i značenje

 

Kur'anski ajeti sami su za sebe dokaz bez obzira na hadise koji su navedeni u tefsiru (tumačenju Kur'ana). Jasno je iz prethodnih istraživanja da je dužnost komentatora Kur'ana da napomene hadise koji su navedeni o tumačenju Kur'ana od Poslanika i Imama Ehli-bejta, mir s njima, te da mu je dužnost pomno ih proučavati da bi znao njihov metod, a potom tumačiti Kur'an prema metodu koji se naučava iz Kur'ana i Sunneta i uzimati samo one predaje koje se sa Kur'anom slažu, a odbacivati one predaje koje su mu suprotne.