Osvrt na ovaj i druge hadise

 

Preneseni hadis od Ibn Abbasa određuje broj sura u Kur'anu na 113 i među njima ne spominje suru El-Fatiha. U drugom hadisu koga prenosi El-Bejheki (El-Itkan, 1/10) od 'Ikrime tvrdi se da Kur'an ima 111 sura, a među njima nisu spomenute sure El-Fatiha, El-'Araf i Eš-Šura. On prenosi i drugi hadis od Ibn Abbasa u kojem se tvrdi da Kur'an ima 114 sura s tim što postoje dvije predaje:

 

Prema prvoj predaji sura El-Mutaffifin se ubraja u medinske sure što je u suprotnosti sa prethodnim hadisom koji je smatra mekanskom. Prema drugoj predaji redoslijed sura je kao i u prethodno citiranom hadisu.

 

Prenosi se i drugi hadis od Ali ibn Ebi Talhe (El-Itkan, 1/10.) u kojem se tvrdi:

“U Medini su objavljeni sure El-Bekare, Ali Imran, En-Nisa', El-Maide, El-Enfal, Et-Tewbe, El-Hadždž, En-Nur, El-Ahzab, El-Kafirun, El-Feth, El-Hadid, El-Mudţadele, El-Hašr, El-Mumtehane, Es-Saff, Et-Tegabun, Et-Talak, Et-Tahrim, El-Fedžr, El-Lajl, El-Kadr, El-Bejjine, Ez-Zilzal i En-Nasr, a sve ostalo u Mekki.”

 

Očigledno je da ovaj hadis želi napraviti razliku i specifikaciju između mekanskih i medinskih sura ne uzimajući u obzir redoslijed objave, jer dvije sure, El-Maida i Et-Tewbe bez sumnje, po redoslijedu objave dolaze mnogo kasnije nego što se ovdje navodi.

 

Sure El-Fedžr, El-Lejl i El-Kadr ubraja u medinske sure dok ih prethodni hadis smatra mekanskim. Također, sure Er-Ra„d, El-Rahman, El-Insan, El-Džu-mu'a, i El-Hudžurat smatra mekanskim, a prema prethodnim hadisima one su ubrajane u Medinske sure.

 

U hadisu koga prenosi Qatade (El-Itkan, 1/11) tvrdi se:

“U Medini su objavljene sure El-Bekare, Ali Imran, En-Nisa', El-Maide, Et-Tewbe, Er-Ra'd, En-Nahl, El-Hadždž, En-Nur, El-Ahzab, Muhamed, El-Feth, El-Hudţurat, El-Hadid, Er-Rahman, El-Mudžadele, El-Hašr, El-Mumtehane, Es-Saff. El-Džumu'a, El-Munafikun, Et-Tegabun, Et-Talak, Et-Tahrim, a sure El-Zilzal i En-Nasr kao i preostale objavljene su u Mekki.”

 

Ovaj hadis je oprečan prethodnim hadisima, a posebno jednom drugom hadisu koga prenosi sam Qatada u pogledu sure El-Mutafifin, El-Insan i El-Bejjine.

Na ove hadise se nemoguće na bilo koji način osloniti jer nemaju niti vjersku niti historijsku vrijednost. Vjersku vrijednost nemaju zbog toga što njihov sened, lanac prenosilaca, ne dopire do Poslanika,s.a.v.a.,i nije poznato da je Ibn Abbas, na primjer, redosljed objave Kur'ana čuo od Poslanika,s.a.v.a.,ili od neke druge osobe, ili je pak slobodnim rasuđivanjem došao do toga.

 

U historijskom smislu nisu valjani zato što je ibn Abbas zapamtio samo jedan mali period Poslanikova života i nije stalno bio s njim kako bi saznao redosljed objave sura i ajeta. Ako on sam svojim rasuđivanjem nije došao do ovakvog redoslijeda objave, onda je to morao preuzeti odnekog drugog, a mi toga ne znamo.

 

Historijsko preuzimanje koje ne navodi izvor nema vrijednost po principu provjere.Pretpostavka tačnosti i pouzdanosti ovih hadisa temelji se na snazi samo jedne obavijesti, a u osnovama islamskog prava utvrženo je da samo jedna obavijest ne čini dokaz.

Dakle, jedini način da saznamo koje su mekanske, a koje medinske sure jeste pažljivo razmatranje ajeta i njihovog toka koji odgovara onome stoje došlo prije Hidžre i poslije Hidžre.

 

Ova metoda je samo donekle korisna za razlikovanje mekanske i medinske objave. Sadržaj sura El-Insan i El-Mutafifin potvrđuje da su one medinske uprkos tome što se u nekim hadisima tvrdi da su one mekanske sure.