Napomena o Tabatabaijevom metodu tumačenja Kur'ana

 

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci (pod brojem 0-12 335) nalazi se veliki tefsir Muhammeda Husejna Tabatabaija. Ovo izdanje ima dvadeset svezaka i štampano je lijepim, gotovo kursivnim arapskim pismom. Njegova opsežnost navela bi na pomisao da se radi o klasičnom djelu iz desetog vijeka da nije hidžretskog datuma (1397) kada se ovo treće izdanje pojavilo iz štampe u Teheranu.

 

Ne pada nam ni na pamet da se ovdje pojavimo kao prikazivači ovog velikog tefsira. Za takvo nešto potrebno je da se ispune mnogobrojne pretpostavke: cjelovito poznavanje perzijske tefsirske tradicije (na perzijskom i arapskom), potom, temeljito poznavanje imamijsko-šiijskog i ismailijskog tefsira, te, općenito, šiijske tradicije (hadisa).

 

Ali, ako se ne može sve postići, sve se ne treba ni da napusti, kaže jedna arapska poslovica. Zato ćemo ovom prilikom tek ukratko (na temelju izvjesnog uvida u prvi i jedanaesti tom ovog tefsira) svratiti pozornost na ovo Tabatabaijevo životno djelo, njegov magnum opus.

 

Tabatabaijeva tumačenja Kur'ana teku uvijek kroz razine: bahs rivai (tradicionalno tumačenje), bahs felsefi (filozofsko tumačenje), bahs 'ilmi (znanstveno tumačenje), bahs idžtima'i (sociološko tumačenje)...

 

To je, naravno, u skladu sa batinijskim postavkama u tefsiru: sve je u nivoima ili razinama, pa i Kur'an ima svoje razine i dubine (bevatin). Naravno, svaki ajet ne podliježe interpretacijama koje njedre ljudski umni projekti, ali cijeli Kur'an podlijeţže mjestimice jednim, a mjestimice drugim interpretacijama ali ih i nadmaša.

 

Tabatabai se najčešce opredjeljuje (sudeći prema onim dijelovima njegovog tefsira koji smo pročitali i razumjeli) za bahs rival i bahs felsefi. Autor, također, usprkos svom šiizmu, navodi i ehli-sunnetske autoritete i njihova mišljenja u prilog argumentacije koju provodi.Tabatabai najčešce teži za tim da svaki ajet mnogostruko protumači, ali se, naravno, ne usuđuje da tvrdi kako nudi sva tumačenja i cjelovit spektar intencija (me'anl).

 

Otuda je Tabatabaiju strano ono isključivo teologiziranje Kur'ana ili reduciranje mnogostranih intencija Poruke na teološka monolitna značenja. Prirodno, Tabatabaijev tefsir je i teološki, ali ne samo teološki. Na ravnoj nozi s teologijom ovdje se pojavljuje filozofija, teozofija, sufizam... Po tome je, doista, ovaj komentar moderan, a istovremeno klasičan, drevan.Ovdje smo za našeg čitaoca odabrali samo dvije stranice Tabatabaijevog tefsira na kojima se razgovijetno uočava sposobnostovog Perzijanca, velikog Zamahšerijeva baštinika kad je

posrijedi istraživanje mnogosmislenosti (polisemnosti) Kur'ana.

 

Na njima Tabatabai tumači 102. ajet sure Bekare koji spominje sihr.Ovdje nismo odabrali predmetni ajet s ciljem da se razriješi tajna sihra, već samo da ukažemo na Tabatabaijev put interpretacije Kur'ana.

 

Praktički, tumačenja se, prema Tabatabaiju, razilaze i 102. ajet protumačen je do krajnjih konsekvenci složeno. Skoro da i nema ajeta poput ovog da je pretrpio tako mnogo tumačenja, interpretacijskih ekstrapolacija i interpolacija.

 

Prevod ajeta glasi:I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, -šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mune bi rekli: Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!‟

 

I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kad bi samo znali! (El-Bakara:102)(Korkutov prevod)

 

Tumačenja se razilaze, da parafraziramo Tabatabaija, oko toga na što se odnose riječi i povode se. Da li na Jevreje iz doba Sulejmana,a.s.,ili iz doba Muhammeda,s.a.v.a., ili se, pak odnose na sve njih.

Također se razilaze i oko riječi “Što su šejtani kazivali”(tetlu): da li je u značenju slijediti ili u značenju postupati ili u značenju čitati...”Zatim su različita tumačenja ko su bili šejtani koji se ovdje spominju: šejtani između džina, ili između ljudi ili obje vrste njih...

 

Potom su velike razlike u interpretaciji riječi Sulejmanova vladavina. Da li je u značenju: o Sulejmanovoj vladavini, ili je u značenju za vrijeme Sulejmanove vladavine ili pak protiv Sulejmanove vladavine (jer su šejtani isticali svoju superiornost)...Zatim su prisutne razlike oko toga šta znači nevjerovanje koje je ovdje spomenuto u vezi sa šejtanima: da li su uznevjerovali time što su sihr otkrili ljudima, ili što su sihr pripisivali Sulejmanu, ih su sami šejtani činili čaroliju pa se riječju nevjerovanje figurativno ukazuje na sihr...I tako redom...

 

Tabatabai, naravno, zna da se kombinovanjem ovih mnogobrojnih interpretacija može doći do fantasticno velikog broja tumačenja. Mogućnosti (Ihtimalat) je, doista, mnogo i ako ih sve pomnožimo jedne s drugima dobijamo začuđujući broj interpretacija...Ovakav Tabatabaijev put u interpretiranju Kur'ana prisutan je i istaknut s namjerom da se naznači “široka stiliziranost”Kur'ana. To je knjiga koja se ne može nikada do kraja protumačiti.

 

E.Karić

 

 

 

Pretraga