Na koji način Kur'an prima tumačenje

 

Odgovor na ovo pitanje objašnjava se u prethodnim odjeljcima. Naime, Kur'an je – kao što smo napomenuli – Vječna Knjiga za sve; on se obraća svima i upućuje ih svojim ciljevima. Kur'an je, također, uputio izazov u svojim ajetima ljudima da donesu nešto poput Kur'ana i time ljudima iznio dokaz o sebi.

Kur'an sam sebe opisuje da je on “Svjetlost”, “Svjetlo”, “Objašnjenje” za sve, svaku stvar. Knjiga kao što je Kur'an ne potrebuje ništa drugo. Kur'an kaže, tvrdeći da nije ljudski govor, sljedeće:

 

“A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti!” (Nisa, 82)

 

U Kur'anu ne postoji bilo kakve protivrječnosti. A ako se na prvi pogled i nađe protivrječnost, ona se otklanja razmišljanjem o samome Kur'anu. Kad bi jedna Knjiga, kao što je Kur'an, bila potrebna nečeg drugog u objašnjavanju svojih ciljeva, onda ona ne bi bila sama po sebi dostatan argumenat.

Jer, ako bi se pretpostavilo da jedan idolopoklonik nađe razilaženje u nečemu od Kur'ana, a što se ne može otkloniti posredstvom načina ukazivanja na tekstove ajeta, tada se taj i takav idolopoklonik ne bi zadovoljio otklanjanjem navodnog protivrječja nekim drugim načinima, npr. da je Poslanik, s.a.v.a., rekao da se ta protivrječnost otklanja tako i tako, jer taj idolopoklonik ne vjeruje u istinitost Poslanikovu, ne vjeruje u njegovo poslanstvo niti u njegovu bezgrješnost.

 

Idolopoklonik ne bi napravio ustupak Poslanikovim riječima i tvrdnjama. Drugačije kazano: Nije dovoljno onome ko ne vjeruje u Poslanikovo poslanstvo i bezgrješnost da Poslanik bude otklonitelj kur'anskih protivrječnosti bez samog tekstualnog osvjedočenja iz samoga Kur'ana.

 

Časni ajet:

“A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti!”

 

Ovdje se obraća svojim diskursom idolopoklonicima i nevjernicima koji ne vjeruju u Poslanika, s.a.v.a. Nevjernici nisu primali islam na temelju njegovih riječi, ako nije tu bilo izričitog Kur'anskog svjedočanstva! S druge strane, mi vidimo da sam Kur'an potvrđuje dokaznost i argumentatibilnost Poslanikovih riječi i njegovog tumačenja, kao što i sam Poslanik potvrđuje dokaznost i argumentatibilnost riječi njegove porodice i njihovog tumačenja Kur'ana.

 

Iz ove dvije prethodne premise izvlačimo sud da u Kur'anu postoje ajeti koji tumače druge ajete. Mjesto Poslanika i Njegove porodice spram Kur'ana je poput bezgraničnoga vodiča koji ne pravi greške u svojim učenjima i upućivanjima. Što oni protumače, to se slaže sa tumačenjem koje se dobija iz saobražavanja jednih ajeta drugim ajetima i ni ukoliko ne odstupaju od toga.

 

 

 

Pretraga