Sa dr. Musavijem i sa djelom Et-Tashih (Ispravak)

 

Sreo sam se sa grupom obrazovanih mladića u kući brata s kojim su me vezale neke rodbinske veze. Njegova kuća se nalazila u okolini Pariza. Tamo smo otišli povodom veselja koje je organizovao zbog rođenja sina kojeg mu je Allah podario poslije dužeg vremena.

 

Razgovor između nas se poveo o šijama i sunijama, a većina njih je bila iz Alžira,zagrijani za islamsku revoluciju, ali kritikovali su šije i ponavljali već poznate laži. Nisu se složili između sebe. Jedni su ih podržavali i bili pravedni govoreći da su šije naša braća po vjeri.

 

Drugi su se protivili govoreći da su šije u zabludi i da su kršćani bolji od njih.Kada smo se udubili u raspravu i dokazivanje, jedan mi se ismijavao govoreći da sam ja od onih zavedenih koje je zaslijepila iranska revolucija.

 

Moj prijatelj ih je pokušao ubijediti da sam ja veliki istraživač, hvalio me je pred prisutnima i rekao je da sam napisao mnogo knjiga na ovu temu.

Ali, jedan od njih je rekao da će im dati dokaz protiv šija i da poslije njega ne treba nikakav drugi argument protiv njih.

 

Svi su zašutili, a ja sam ga pitao o tom dokazu. On je zatražio da sačekam nekoliko minuta, pa je brzo otišao do svoje kuće i vratio se noseći knjigu Eš-Šia ve-tashih (Šije i ispravak) od dr.Muse Musavija.

 

Nasmijao sam se kada sam vidio knjigu i rekao sam: “Da li je to taj dokaz poslije kojeg neće trebati nikakav drugi?”

On se okrenuo prisutnima i rekao: “Ovo je jedan od najvećih šitskih alima, i jedan od njihovih vjerskih autoriteta. Ima diplomu u idžtihadu, a i njegov otac i djed su njihovi veliki alimi. On je spoznao istinu i odbacio šiizam i postao od ehli sunneta vel džemaata. Ja sam siguran da brat (misleći na mene) ako pročita ovu knjigu nikada više neće braniti šije i spoznaće njihove devijacije i ono što skrivaju.”

 

Nasmijao sam se i po drugi put rekavši:

“Samo da znaš da sam ja ovu knjigu već pročitao i proanalizirao je. Ispred svih ovih prisutnih, navešću ti dokaz iz same knjige koju si donio, a poslije koje neće trebati nikakav drugi dokaz!”

 

On je nestrpljivo rekao: “Daj taj dokaz da čujemo!”

Rekao sam: “Ne sjećam se broja stranice, ali se dobro sjećam naslova, a on je Tvrdnje šitskih Imama o hulefai rašidinima.”

Upitao je: “A šta je s tim?”

Rekao sam: “Potraži taj naslov i pročitaj pred prisutnima, a poslije ću objasniti i iznijeti dokaze.”

On je pronašao to poglavlje i pročitao ga je pred prisutnima. Ukratko ću ispričati o čemu se tu radi. Imam Džafer Sadik je bio ponosan i hvalio se što vodi porijeklo od Ebu Bekra Siddika, pa kaže:

“Ebu Bekr me je rodio dva puta.”

A oni koji prenose ovu predaju, također, prenose da je Imam Sadik s druge strane kritikovao i osuđivao Ebu Bekra.Dr. Musavi na ovo daje svoje objašnjenje i kaže: “Da li je razumno i logično da se Imam hvali sa svojim djedom, s jedne, a kritikuje ga sa druge strane? Ovakve riječi mogu poteći samo od neznalice, a nikako od Imama.”

 

Svi prisutni su upitali: “Kakav je dokaz u ovome? Rekli su da je ovo logičan i razuman govor.”Rekao sam: “Dr. Musavi je kao dokaz naveo riječi Imama Sadika: “Ebu Bekr me je rodio dva puta.”, pa se on ponosi i hvali sa svojim djedom, uprkos tome što u ovoj rečenici nema ništa što ukazuje na hvalu Ebu Bekra, uprkos tome što Imam Sadik nije direktan potomak Ebu Bekrov, nego je on djed njegove majke, i uprkos tome što se Sadik rodio 70 godina poslije Ebu Bekra, i nije ga nikada ni vidio.”

Upitali su: “Ne razumijemo šta hoćeš reći sa ovim?!”

 

Rekao sam: “Šta mislite o čovjeku koji se hvali i ponosi svojim direktnim djedom, očevim ocem, i kaže do je on bio najučeniji u svom vremenu i da povijest ne poznaje njemu sličnog, zatim kaže da je on učio kod njega, pa je li logično da ga poslije osuđuje?

Može li razum prihvatiti da se hvali neka osoba s jedne strane, a s druge strane da ga osuđuje i naziva nevjernikom?!”

 

Svi su odgovorili: “Nije razumno takvo što.” Rekao sam: “Onda, pročitaj šta piše na prvoj stranici te knjige, pa ćeš vidjeti da je dr. Musavi to uradio.”

Pa je pročitao: “Rodio sam se i odrastao u kući prvaka šitskog mezheba, a odgojen sam i učio kod najvećeg prvaka i vjerskog vođe kojeg je povijest šiizma poznavala od vremena Velike skrivenosti, pa sve do danas. To je moj djed, veliki Imam, sejjid Ebu Hasan Musavi o kojem je rečeno: ‘Zaboravljeni su oni prije njega, a namučeni su oni poslije njega.’”

 

Rekao sam: “Hvala Allahu koji je iznio dokaz na jeziku samog Musavija. On je sam sebi presudio kad je rekao ono što si pročitao. Da li je razumno da se hvali sa svojim djedom, na jednoj, a da ga kritikuje i osuđuje na drugoj strani? I on je sam rekao da ovako što može poteći samo od neznalice, prostaka.

 

Pa, onaj ko opisuje svog djeda ovakvim velikim osobinama koje se ne nalaze ni kod najbolje uleme i tvrdi da je on učio pred njim i svo svoje znanje od njega naučio, nikada poslije ga neće nazvati nevjernikom, niti će kritikovati i osuđivati njegovo vjerovanje, osim ako je prostak, neznalica.”

 

Svi su klimali svojim glavama, a moj prijatelj vlasnik kuće se obradovao rekavši: “Zar vam nisam rekao da je moj brat Tidžani istraživač, i to objektivan i logičan?”Onaj koji je donio knjigu, razmišljao je i tresao se, a onda je rekao: “Brate, možda je dr. Musavi nakon što je odrastao spoznao istinu.

Subhanallah! Znanje se traži od kolijevke pa do groba!”

Odgovorio sam: “Da je tako kao što kažeš, onda se doktor morao distancirati od svog djeda i od svog učitelja koji mu je dao diplomu idžtihada, a ne da ih hvali i uzdiže, i dokazuje njihovim svjedočenjem, a u isto vrijeme ih naziva nevjernicima, a ne osjeća tako.

Kada bih želio da sa vama prodiskutujem o svim temama koje je on napisao, čuda bih vam pokazao.”

 

Ovaj sastanak je završen poslije mnogih objašnjenja i komentara na sumnje i nejasnoće, i taj sastanak je, elahamdulillah, imao pozitivne rezultate, jer su trojica od prisutnih spoznali pravu istinu poslije čitanja mojih knjiga.

 

Iskoristio bih ovu priliku da poštovanim čitaocima iznesem nekoliko stranica koje sam napisao o ovoj temi, jer knjiga Eš-Šija ve-t-Ttashih ima uticaja u sredinama u kojima se nalaze vehabije. Obzirom da oni u nekim mjestima imaju bogatstvo u svojim rukama i izvršnu vlast oni utiču i djeluju na muslimansku omladinu koji ne poznaju šije, pa im daju ovu knjigu, sprječavajući ih da dođu do korisnih radova, i tako ispred njih postave prepreku koja im ne dozvoljava da stignu do željene istine.

 

Ovi protivnici su knjigu Eš-Šija ve-t-Ttashih učinili dokazom protiv šija, koja je štampana u milione primjeraka i dijeli je besplatno među obrazovanom omladinom od strane poznatih vlasti čiji su ciljevi i namjere poznati svima.

 

Ovi jadnici misle da će opovrgnuti mezheb šija imamija štampanjem i širenjem ove knjige, jer je njen pisac “ajatullah” Musavi, a budući da je on šija dokaz protiv njih će biti jači jer svjedoči neko od njih.

 

Ali, ovi jadnici su zanemarili neke stvari i nisu predvidjeli kontraefekat te knjige koji im se vratio.Ja, lično, ne trošim vrijeme da bih odgovorio na laži dr. Muse Musavija koji je njima napunio svoju knjigu, i vjerujem da u knjizi Sa onima koji su iskreni ima dovoljno odgovora na njegove laži i izmišljotine, uprkos tome što je napisana neposredno prije njegove knjige i njen sadržaj je bio takav dase pokažu vjerovanja šija koja s u cijelini temelje na Časnom Kur'anu, Poslanikovom sunnetu i slaganju muslimana među kojima su i ehli sunnet vel džemaat.

 

Mi nismo spomenuli ni jedno njihovo vjerovanje, a da ga nismo potvrdili i iz sahiha ehli sunneta vel džemaata.Time je objašnjeno da je govor dr. Muse Musavija lažan i izmišljen, on ne počiva na naučnim dokazima, niti na islamskoj logici.

On sâm kritikuje ehli sunnet prije šija. To također dokazuje da oni koji šire i proturaju njegovu knjigu u opticaj ne poznaju ništa od istine u islamu i time otkrivaju svoju sramotu i neznanje.

 

Sve što dr. Musavi uzima kao prigovor i dokaz u neispravnost šitskog vjerovanja nalazi se u sahihima ehli sunneta vel džemaata.Sramota nije na šijama, nego na Musa Musaviju i na ehli sunnet vel džemaatu koji ne znaju šta se nalazi u njihovim sahihima i musnedima.

Predaja o imametu koja govori o dvanaest Imama, svi iz plemena Kurejš, nije izmišljotina. Ona se nalazi u sahihimaehli sunneta vel džemaata.

 

Predaja o Mehdiju iz čistog Potomstva koji će ispuniti Zemlju pravdom i jednakošću kao što je bila ispunjena nepravdom i zločinima, nije izmišljotina šija, nego se nalazi u sahihima ehli sunneta vel džemaata.

 

Predaja o Imamu Ali ibn Ebi Talibu da je opunomoćenik Božijeg Poslanika, s.a.v.a., nije izmišljotina šija, nego se nalazi u sahihima ehli sunneta vel džemaata.

 

Predaja koja govori o tekijji i njenoj primjeni nije od izmišljotina šija, o njoj govori i Časni Kur'an, a potvrđuje je Poslanikov sunnet i sve to se nalazi u sahihima ehli sunneta vel džemaata.

 

Predaja o dozvoljenosti privremenog braka nije izmišljotina šiija nego ga je Allah i Njegov Poslanik učinio dozvoljenim, a zabranio ga je Omer kao što je potvrđeno u knjigama i sahihima ehli sunneta vel džemaata.

 

Predaje o humusu (petini) u dobitima, nije izmišljotina šija. Allah, dž.š., je to propisao kao obavezu, a to je i sunnet Njegovog Poslanika, o čemu svjedoče sahihi ehli sunneta vel džemaata.

 

Što se tiče posjete kabura Imama, to nije karakteristično samo za šije već i ehli sunnet posjećuju mezarja evlija i dobrih robova, pa čak imaju i prigodne obrede i svečanosti.

 

Predaja o bedau, tj. da Allah briše i potvrđuje šta hoće, nije mašta šija, nego je prenesena u Buharijinom sahihu.

 

Predaje koje govore o spajanju dva namaza kad nije neophodno, nisu izmišljotine šija, nego se o tome govori i u Kur'anu. To je bila i Poslanikova praksa što je potvrđeno u sahihima ehli sunneta vel džema

- ata.

 

Predaje o obavezi činjenja sedžde na zemlji nisu izmišljotine šija, nego je to radio prvak vjerovjesnika i pečat poslanika o čemu svjedoče isahihi ehli sunneta vel džemaata.

 

I mnoge druge tvrdnje koje je naveo dr. Musa Musavi, a sa kojima je želio samo da izazove sukobe i preuveličavanje, kao što je tvrdnja o izmijenjenosti Kur'ana.Pa ehli sunnet vel džemaat je bliža ovoj optužbi od šija, što smo objasnili u knjizi Sa onima koji su iskreni.

 

Rezime svega ovoga, je da knjiga Et-Tashih koju je napisao dr. Musavi kontradiktorna Allahovoj Knjizi, sunnetu Božijeg Poslanika, koncenzusu muslimana i onome što zdrav razum nalaže.

Mnoge stvari koje je Musavi negirao spadaju u nužna načela vjere o kojima govori Kur'an, koje je Poslanik naredio ioko kojih su se složili svi muslimani. Onaj ko ih negira je nevjernik po koncenzusu muslimana.

 

Ako je namjeravao Et-Tashihom izmijeniti ova vjerovanja i propise ušao je među nevjernike, a izašao iz kruga islama i svim muslimanima je dužnost da mu se suprotstave.

 

Ako je ovom knjigom namjeravao izmijeniti svoja lična vjerovanja to pokazuje da on ništa nije znao o šijama. Možda se baš na taj način htio osvetiti njima i pripisati im odgovornost ubistva njegova oca koji je zaklan rukom zločinca koji je bio u odjeći vjerskog čovjeka.

 

O tome govori na 5. strani svoje knjige.On je od malena rastao sa tim uvjerenjem, željan da se osveti šijama koji mu nisu učinili nikakav grijeh, zato je okrenuo svoje lice prema ehli sunnetu vel džemaatu da s njima učestvuje u mržnji prema sljedbenicima Ehli-bejta, a da im nije ni pripadao.

 

Bio je neodlučan kome će se prikloniti.O šijama je znao samo laži koje su ponavljali njihovi neprijatelji, a o ehli sunnetu je znao samo za džumu i džemat(ako je i prisustvovao tome).Ako je ovo bila namjera pisanja knjige onda njemu preostaje da, doista, ispravi svoja iskrivljena vjerovanja kojima se suprotstavlja ummetu.

 

Ako je dr. Musa Musavi rastao i razvijao se onako kako tvrdi na 5. strani svoje knjige, učio i odgajao ga velikan prvak i vjerski vođa, kakvog šitska povijest ne poznaje njemu sličnog, od vremena Velike skrivenosti pa do danas, a to je njegov djed veliki Sejjid Ebu Hasan Musavi za kojeg je rečeno:

“Zaboravljeni su oni prije njega, a namučeni su oni poslije njega”; zašto on nije naučio njegov nauk i zašto se nije odgojio njegovim napućivanjem, zašto nije crpio iz njegovog znanja i zašto ga nije slijedio?

 

Naprotiv, vidimo kako se u svojoj knjizi ruga i ismijava vjerovanja svoga djeda,velikog vjerskog autoriteta, koji je bio jedinstven po svom znanju u šitskoj povijesti. To upućuje da je on bio neposlušan prema svojim roditeljima pa je prevršio svaku mjeru u tome kada je svoga djeda i roditelje nazvao nevjernicima.

 

Ako su u očima Musavija šije nevjernici, onda je njihov prvak i vođa, tj.njegov djed bliži nevjerstvu. Bože sačuvaj!Sramota nad sramotom je da unuk Musa zanemari i zaboravi ono što je napisao njegov djed Ebu Hasan Musavi, Allah mu se smilovao, u knjizi Vasiletu-n-nedžat, a zatim da tvrdi da je on od njega učio i da ga je on odgajao.

 

Velika je sramota da mladić Tunižanin, udaljen od Nedžefa hiljade kilometara, zna za knjigu Vasiletu-n-nedžat od velikog alima Hasana Musavija Isfahanija i da u njoj pronađe put istine o Ehli-bejtu, dok za nju ne zna unuk koji je rastao i odgojio se u njegovoj kući i pod njegovim nadzorom.

Ono što je Veliki alim Sejjid Ebu Hasan Musavi Isfahani napisao u Vasiletu-n-nedžat, to je njegov unuk dr. Musa Musavi opovrgao, izvrgao ruglu i ismijavanju, smatrajući da to izvodi iz islama.A logika kaže ako je vjerovanje velikog alima i vjerskog autoriteta kakvog šitska povijest nije poznavala (kao što vjeruje njegov unuk) ispravno vjerovanje, onda je vjerovanje njegovog unuka nevjerstvo i zabluda.

 

Ako je vjerovanje unuka dr. Muse Musavija ispravno, onda je vjerovanje njegovog djeda nevjerstvo i zabluda. U ovom slučaju, njegova dužnost i obaveza je da se distancira od djeda, i da se ne ponosi i ne hvali onim što potiče od njega i onim što je on učio, kao što je počeo uvod u svoju knjigu.Ovim dokazom i ovom logikom, također, dovodi se u pitanje diploma koju je Musa Musavi dobio od Ali Kašiful-gitai.

 

Prvo: Kopija koju je on stavio u svoju knjigu je samo svjedočanstvo da on može prenositi znanje koju dobiju većina studenata, a ne znači potvrdu da on ima stepen idžtihada, odnosno razumijevanja islama u cijelosti. I ja lično imam takve dvije dozvole, jedna je od ajatullaha Huija u Nedžefu, a druga je od ajatullaha Merašija Nedžefija iz Koma.

 

Dozvola prenošenja nije velika diploma u islamskom fikhu kao što tvrdi dr. Musa Musavi kako bi obmanuo obične ljude koji ne poznaju sistem i stepene obrazovanja u naučnim institutima.

 

Drugo: Jer je unuk velikog alima koji se poziva na knjigu Et-Tashih (Ispravak) izigrao povjerenje koje mu je ukazao njegov učitelj i profesor za kojeg Musavi tvrdi da mu je dao stepen mudžtehida, jer preminuli vjerski autoritet, direktor naučnog centra u Nedžefu, Šejh Muhammed Husejn Al-Kašiful-gitai u toj dozvoli čiju kopiju Musavi donosi u svojoj knjizi, kaže:

“Dozvoljavam mu, zbog njegove sposobnosti, da prenosi od mene ono čiju vjerodostojnost potvrđuju mnogi veliki šejhovi i poštovani profesori...”

 

Vidjeli smo kako je Musavi izvrgao ruglu i ismijavanju sve ono što je prenio veliki vjerski autoritet, direktor naučnog centra Al-Kašiful-gitai, od svojih velikih šejhova i poštovanih profesora u svojoj knjizi Aslu-š-šiati ve usuluha (Korijeni šija i njihovi načela) u kojoj je naveo sva šiitska vjerovanja i njihove propise.

 

Kako je daleko od zbilje knjiga Eš-šiatu ve-t-tashih, koju je napisao učenik izdajnik o knjizi Aslu-š-šiati ve usuluha koju je napisao veliki vjerski autoritet Kašiful-gitai.Ako je ovaj vjerski autoritet i direktor naučnog centra u Nedžefu Šejh Muhamed Husejn Al- Kašiful-gitai u pravu i ako su njegova uvjerenja ispravna, onda je Musavi na putu laži, a njegova sva uvjerenja su neispravna.

 

A ako je ovaj vjerski autoritet na krivom putu i njegova vjerovanja neispravna, pa im se Musavi ruga i opovrgava ih,onda u ovom slučaju, njegova je dužnost bila da ne laže ljudima i da ih ne obmanjuje tvrdnjom da je svoju veliku diplomu u islamskom fikhu dobio od ovog velikog šejha.

 

Ako su vjerovanja Muse Musavija ispravna, kao što tvrdi u svojoj knjizi, nazvao je svog djeda sejjida Ebu Hasana Musavija Isfahanija nevjernikom, za kojeg sâm kaže da je najveći prvak i vjerski vođa kakovog je poznavala šitska povijest od vremena Velike skrivenosti, pa do danas.Ja sam obećao svom Gospodaru da ću prvo nastojati dobro razjasniti stvari, a onda presuditi o njima, pa kada sam pročitao knjigu Musavija Et-Tashih uključio sam sva svoja čulakako bi shvatio nešto što sam možda propustio i da bih upotpunio nešto što mi je izmaklo. U toj knjizi nisam našao ništa drugo do same laži, kontradiktornosti i negiranje onoga što je potvrdio Kur’an i ismijavanje sa sunnetom Poslanikovim i suprotstavljanje koncenzusu muslimana. Shvatio sam da Musavi nije pročitao ni Buharijin Sahih koji je najvjerodostojnija knjiga kod ehli sunneta vel džemaata i na temelju čega Musavi želi da pripiše šijama da ostavljaju naredbe Allaha i Njegovog Poslanika.Kažem da je samo zadužio sebe da pročita Sahih Buhari koja je najvjerodostojnija knjiga kod ehli sunneta vel džemaata nebi zapao u ovako težak položaj iz kojeg neće naći drugog izlaza osim iskrenog pokajanja i povratka Allahu. A ako to ne uradi, neće mu ništa koristiti velike diplome, zvučni naslovi, niti obilan imetak koji se troši da bi se unio razdor među muslimane. Allah kaže: “Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti.A oni koji ne budu vjerovali, u Džehennem će biti protjerani, da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.” Anfal,35-37U svakom slučaju njegova knjiga je puna oprečnosti u kojoj se zapliće svaki istraživač. Ako Musavi sebe smatra sposobnim da ispravlja mezheb šija, njihova vjerovanja i propise, pozivam ga na televizijsku diskusiju u naučnim krugovima, gdje je pristup svima slobodan kako bi svijet vidio kome je doista potrebna ispravka, a to je ono čemu poziva i Časni Kur'an i do čega je došla slobodna misao u razvijenim zajednicama kako bi se muslimanima razjasnilo i kako ne bi smatrali nevjernicima neki narod iz neznanja, a dase poslije toga kaju.“Ti reci: ‘Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!"Bekare, 111Ostaje nam jedna stvar u kojoj moramo biti pravični prema dr. Musaviju, a to je ono što je on naveo u svojoj knjizi i stavio pod tri glavna naslova.1- Udaranje ljudi na dan ašure2 - Treći šehadet (Alijju velijjullah)3 - Terorizam.Što se tiče udaranja skupina ljudi lancima što nije iz šitskog vjerovanja, niti iz vjere, to rade obični ljudi. To nije karakteristično samo za šije. I pripadnici ehli sunneta vel džemaata, isavije (pripadnici sekte u Maroku), poznati u cijeloj sjevernoj Africi udaraju se lancima više od šija, a time ne žele pokazivati tugu za Husejnom i nesrećama koje su zadesile Ehli-bejt.Slažemo se sa dr. Musavijem u njegovoj knjizi Ispravak i zajedno s njim ćemo nastojati da dokinemo ove pojave kod svih muslimana. Među šiitskom ulemom ima i onih koji to smatraju strogo zabranjenim i nastoje to dokinuti, što i sam Musavi priznaje.Što se tiče trećeg šehadeta Ešhedu enne Alijjen velijjullah (svjedočim da je Ali Allahov vali-prijatelj) Musavi dobro zna da sva šitska ulema kaže da ovo nije dio ezana. Međutim, ako se prouči sa nijetom da je obavezi dio ezana ili ikameta, ezan i ikamet neće biti ispravni. Musavi dobro poznaje ovu činjenicu, ali izaziva sukob bilo kojim sredstvima koji mogu pomoći u ostvarenju njegova cilja.Što se tiče terorizma, to potpuno odbacujemo isto kao što gaodbacuje dr. Musavi. On nije smio ovu ružnu optužbu uputiti šijama. Val terorizma koji je postao poznat posljednjih godinaneizbježan je rezultat svađe između istoka i zapada, između juga i sjevera, između velikih sila i potlačenih, između uzurpatora i uzurpiranih.Zašto dr. Musavi povezuje djela hašaša (ogranak ismailijja) sa šiijama? Povijest svjedoči da su šije uvijek bile na meti svih pravaca, vlasti i imperijalista. Uprkos tome, odbijali su terorizam sa svim njegovim oblicima i bojama.Zašto Musavi ne govori o Muavijinom terorizmu i o ubistvimakoje je izvršio u redovima muslimana, pa je čak ubio i ImamaHasana. Svoje protivnike je ubijao otrovom koji je stavljao u med, a to su bili iskreni vjernici, a on bi govorio: “Allah ima vojsku od meda.”Jesu li islamski pokreti u svijetu ti koji su opisani ka terorizamu Palestini, Egiptu, Sudanu, Tunisu, Alžiru, Afganistanu i drugim zemljama Zapada kao: Baskijski narod, Korzika, Irska? Da li su oni svi šije?I Musavi svjedoči da ovo nisu bile šije. Ali dr. Musavi je potpao pod uticaj stranih novinskih agencija koje ulažu sve moguće napore kako bi pripisali ove optužbe šijama zbog političkih stavova i ogromnog neprijateljstva prema islamskojrevoluciji.Zašto dr. Musavi pripisuje terorizam šijama, a on sâm u svojoj knjizi, na. 122. str. kaže da iranska šiitska država nije i ne može govoriti u ime svih šija svijeta, pa čak ni u ime šija uIranu.Ako je stvar ovakva onda dr. Musavi mora ispraviti svoja shvatanja. Našim dosadašnjim izlaganjem smo bili pravedni prema dr. Musaviju i razjasnili smo istinu od neistine, ispravnog od neispravnog.Potvrdili smo poštovanim čitaocima da je vjerovanje šija imamija u potpunosti ispravno jer ono proizlazi iz Kur'ana i sunneta.A ono što pokušavaju smutljivci koji žele izazvati nered i smutnju, tj. Allahovi neprijatelji i neprijatelji Njegovog Poslanika i islama, širenjem lažnih optužbi i potvora, kako bi unijeli osudu vjerovanja onih koji se drže čistog Potomstva, sve to propada, doživljava neuspjeh a otpaci se odbacuju.“Otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Eto tako Allah objašnjava primjere.” Rad, 17Molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi i da nam pomogne u djelima koja On voli i kojima je On zadovoljan! Molimo Ga da nas nadahne dobrim, a da otkloni Svoju srdžbu i kaznu od nas!Molimo Ga da otkloni od nas nesreće dolaskom Očekivanog Imama i da ubrza njegov dolazak, a mi mislimo da je vrijeme blizu!Posljednja naša dova: Zahvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na poslanog kao milost svjetovima, sejjiduna i mevlana Muhammeda i na njegovu dobru i čistu porodicu!Griješnik, koji želi samo milost svog Gospodara i šefat Njegovog Poslanika, Muhamed Tidžani Semavi.