Susret s ulemom

 

Prijatelj me je odveo do dzamije koja je stajala u blizini mauzoleja ciji je pod prostrt cilimima i oko cijeg mihraba su ugravirani kur'anski ajeti prekrasnom kaligrafijom. U blizini mihraba sam primijetio nekoliko djecaka sa turbanima koji su bili zadubljeni u ucenje.

 

Svaki od njih je imao knjigu u rukama. Slika je ostavila dubok utisak na mene, jer sam prvi put vidio sejhe od trinaest do sesnaest godina starosti obucene u skladnu i lijepu odjecu. Prijatelj ih je upitao za "sejida" Odgovorili su mu da je vodio namaz u susjednoj prostoriji.

 

Nisam znao sta je mislio pod imenom "sejid", ali sam kasnije shvatio da je to bio sejid Kho'i, vodja shijske zajednice. Vrijedno je ovdje pomenuti da titula "sejid" pripada onima koji vode porijeklo iz porodice poslanika Muhammed (s). I sejid, bez obzira da li je on student ili alim, nosi crni turban, dok druga ulema obicno nosi bijeli turban i ima titulu "sejh".

 

Takodje sam vidio da neki nose i zelene turbane, ali oni nisu ulema nego "asraf" ili ugledne osobe. Prijatelj me je zamolio da sjednem s djecacima dok on ode i vidi sejida. Oni su mi nazvali selam i sjeli do mene u polukrug. Pogledao sam u njihova lica i vidio samu cistocu nevinost.

 

U tom trenutku sam se sjetio Poslanikovog hadis "Covjek je rodjen u islamu samo ga njegovi roditelji ucine Jevrejem ili hriscaninom ili magusom" - ili ga naprave shijom dodao sam za sebe. Pitali su me iz koje zemlje dolazim - Iz Tunisa. - odgovorio sam. - Imate li vi tamo vjerskih skola? - pitali su. - Naravno, imamo skole i univerzitete.

 

Sa svih strana sam bio bombardovan pitanjima, koja su bila odredjena i precizna. Sta sam mogao reci ovim djecacima koji su mislili da je islamski svijet bio pun vjerskih skola u kojima se uce fiqh, usule din, furue din, tefsir i dr.? Nisu znali da smo u nasem "modernom" islamskom svijetu promijenili skole u kojima se ucio Kur'an u djecije vrtice kojima su upravljali i nadzirali ih krscani.

 

Nisam bio siguran da li bi im smio reci da su oni bili "zaostali" u poredjenju sa nama. Jedan od djecaka je upitao: - Koji mezheb (islamsko ucenje) se slijedi u Tunisu? Kada sam rekao Maliki, primjetio sam da su se neki od njih nasmijali, ali nisam obracao mnogo paznje. Dalje me je pitao: - Da li ste culi za Dzaferi mezheb? - Kakvo je to novo ime? Nikad cuo.

 

Znam samo za cetiri mezheba i da svi drugi ne pripadaju islamu. Nasmijao se i rekao: "Dzaferi mezheb je srce islama. Da li znate da je imam Abu Hanifa studirao pod nadzorom imama Dzafera Sadika?" Da li znate da je sam Abu Hanifa rekao: "Bez one dvije godine kod Dzafera ne bih nista znao"? Ovo sam prvi puta cuo, ali im se nisam mogao suprotstaviti, jer su govorili s velikom sigurnoscu i uvjerenoscu.

 

Zahvalio sam se Allahu sto imam Dzafer nije bio ucitelj imama Malika, pa sam im i rekao da mi slijedimo njega a ne Abu Hanifu. On mi je na to rekao: "Sva cetiri mezheba su preuzimala ucenje jedni od drugih: Ahmed ibn Hanbal od Shafija, Shafi od Malika, Malik od Abu Hanife, a Abu Hanifa od Dzafera Sadika.

 

Kao sto vidite svi su oni bili studenti Dzafera sina Muhammeda koji je otvorio prvi islamski univerzitet u dzamiji svog pradjeda, Allahovog Poslanika (s). Da li znate da je kod njega ucilo vise od cetiri hiljade islamskih pravnika i strucnjaka za hadis"? Bio sam iznenadjen inteligencijom ovog djecaka koji je govorio o ovome tako tecno i jasno.

 

Jos vise sam bio iznenadjen kada mi je poceo nabrajati neke istorijske podatke i naslove knjiga i odjeljaka u kojima su se nalazili. Nastavio je svoju diskusiju kao da je on bio ucitelj a ja ucenik. U stvari, osjecao sam se nemocno, tako da pozelih da sam posao s prijateljem umjesto sto sam ostao s ovim djecacima. Nisam bio u stanju da odgovorim ni na prosta pitanja koja su se odnosila na pravo ili istoriju. Pitao me je:

- Kojeg od imama sada slijedite?

- Imama Malika - odgovorio sam.

- Kako mozete slijediti mrtvog covjeka koji je zivio prije cetrnaest vjekova? Ako zelite da ga pitate o jednoj sadasnjoj stvari da li ce on biti u stanju da vam da odgovor? Razmislio sam za trenutak pa onda rekao:

- I vas Dzafer je, takodjer, umro prije cetrnaest vjekova pa koga vi danas slijedite?

- Mi slijedimo sejida Kho'i-a, on je nas imam. Nisam smio pitati ko je bio ucevniji, Kho'i ili Dzafer Sadik pa sam dao sve od sebe da promjenim temu naseg razgovora. Poceo sam im postavljati pitanja kao sto su: Koliko stanovnika ima Nadzaf? Koliko je Bagdad udaljen?

 

Da li su bili u nekim drugim zemljama osim Iraka? ... itd. Svaki put kada bi odgovorili ja sam im bio spremio novo pitanje da bi ih sprijecio da me nesto ne upitaju. Osjecao sam se nesposobnim da diskutujem s njima. Odbijao sam da priznam svoju slabost uprkos osjecanju da sam u sebi prihvacao poraz. Dani slave i ugled medju ucenim ljudima u Egiptu su se polahko topili narocito ovdje medju ovim djecacima.

 

Onda sam se sjetio rijeci: "Reci onome ko tvrdi da posjeduje znanje: "Vi ste saznali jednu stvar, ali postoje mnoge koje jos ne znate". Pomislio sam da je razmisljanje ovih djecaka bilo na vecem nivou od razmisljanja sejhova koje sam sretao na Azhar Univerzitetu i onih u Tunisu.

 

Sejid Kho'i je usao i s njim grupa ljudi koji su izgledali ugledno i dostojanstveno. Svi djecaci su se odmah podigli a i ja s njima. Onda mu je svaki od njih prisao i poljubio ruku dok sam ja ostao nepomican na svom mjestu. Sejid je sacekao dok svi sjednu, pa je onda nazvao selam svakom posebno.

 

Kada je dosao red na mene uzvratio sam mu na isti nacin. Poslije toga mu je prijatelj rekao nesto prigusenim glasom i onda pogledao u mome pravcu dajuci mi znak da dodjem blize. Sejid mi je ponudio mjesto sa svoje desne strane i kada smo izmijenili selame prijatelj je rekao:

- Recite sejidu ono sto se govori o shijama u Tunisu.

 

- Brate, zaboravimo price koje cujemo tu i tamo. Licno sam zelio da cujem sta same shije kazu, pa sam dosao s pitanjima na koje bih zelio iskrene odgovore. Prijatelj je insistirao da obavijestim sejida o onome sto mislimo o shijama. Rekao sam: - Mi smatramo da su shije dalje od islama nego Jevreji i hriscani, jer ove dvije religije vjeruju u Boga i knjige koje su objavljene Poslanicima Musau i Isau. Shije smatraju hazreti Aliju Bogom ili ga drze za "sveca".

 

Takodjer, postoji medju njima jedna sekta koja vjeruje u Allaha, ali stavljaju hazreti Aliju na isti nivo sa poslanikom Muhammedom (s) ... Ispricao sam mu i onu pricu kako shije vjeruju da je melek Dzibrail propustio ispuniti svoju duznost i umjesto Aliji prenio Allahovu poruku Muhammedu (s). Sejid za trenutak nije nista rekao gledajuci ispred sebe pognute glave.

 

Onda je usmjerio pogled prema meni i rekao: "Mi vjerujemo da nema drugog boga osim Allaha, da je Muhammed (s) zadnji Allahov Poslanik i da je Alija samo jedan od Allahovih sluga." Onda je okrenuo glavu ka prisutnima i rekao: "Pogledajte te jadne ljude kako su zavedeni lazima.

 

Cuo sam i gore stvari od ovih. La havle ve la kuvvete illa billahil Alijjul Azim (Nema snage niti moci osim kod Allaha, Uzvisenog, Velikog)." Ponovo se okrenuo prema meni i rekao: "Da li ste citali Kur'an?"

 

Znao sam pola Kur'ana napamet kada jos nisam imao ni deset godina - brzo sam odgovorio. "Zar ne znate da se sve islamske grupe, neovisno od drugih vjerovanja, slazu oko Kur'anske vjerodostojnosti i jedinstvenosti?"

 

Kada sam odgovorio potvrdno nastavio je:

 

"Zar niste citali Allahove rijeci u njemu: "I Muhammed je samo jedan poslanik, a i prije njega je bilo poslanika ". Kur'an 3:144

"Muhammed je Allahov Poslanik, i oni s njim su strogi prema nevjernicima" Kur'an 48:29

"Muhammed nije otac ni jednom od vasih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik" Kur'an 33:40

 

- Naravno da sam ih citao i dobro su mi poznati. - Onda gdje je Alija u njima? Ako nam Kur'an kaze da je Muhammed (s) Allahov poslanik, ko moze tvrditi suprotno? Kada nisam rekao nista nastavio je: "Sto se tice Dzibrailove greske, Boze nas sacuvaj, to je gore od prvog, jer, kada je Allah poslao Dzibraila, Muhammed (s) je imao cetrdeset godina dok je Alija bio djecak od sest ili sedam godina. Kako je Dzibrail mogao napraviti gresku i zamijeniti Muhammeda (s) koji je bio odrastao covjek, sa Alijem, koji je bio dijete?

 

Poslije toga je Sejjid zasutio dok sam ja razmisljao o onome sto sam upravo cuo. Pitao sam se zasto i mi ne zasnivamo nase prosudivanje na ovako razumnoj logici. - Zelio bih da vam kazem da su shije jedina grupa medju Muslimanima koja vjeruje u nepogrjesivost poslanika i imama.

 

Pa, ako su nasi imami, kao ljudska bica bezgrijesni, kako mozemo reci da je Dzibrail, Allahov melek, mogao grijesiti. - Onda, odakle dolaze sve te lazne price o vama? upitao sam. -Od neprijatelja islama koji zele podijeliti i zavaditi Muslimane. Mi smo braca bili mi shije ili sunnije, jer obozavamo istog Allaha i ne pridruzujemo Mu nikoga, imamo isti Kur'an istog Poslanika i istu Kiblu.

 

Sunnije i shije se samo razlikuju po sherijatskim pitanjima na isti nacin kako se razlikuju sunni mezhebi medju sobom. Imam Malik se nije slagao u svemu sa Imamom Hanifom, koji se nije slagao u svemu sa imamom Shafijem...

 

- Znaci li to da je sve ono sto se o vama prica laz?

- Vi ste, hvala Allahu, jedan razuman covjek i u stanju ste da razumijete stvari. Sada, kada ste bili medu shijama i zivjeli s njima, da li ste vidjeli ista od onoga vezanog za te neistne?

- Nisam vidio nista osim dobrih stvari. Hvala Allahu koji mi je omogucio da sretnem Munima, jer je on bio uzrok mog dolaska u Irak gdje sam saznao mnogo stosta.

- Ukljucujuci i mjesto kabura imama Alije

- Munim dodade s osmijehom. U stvari, naucio sam mnogo novih stvari, cak i od ovih djecaka pozelivsi da sam imao mogucnost uciti u jednoj medresi kao sto je ova.

- Dobro dosli! Ako zelite da studirate naci cemo mjesto za vas. - rekao je sejid. Svi prisutni su pozdravili ovaj prijedlog, narocito Munim cije je lice blistalo od srece. - Ali, ja sam ozenjen covjek s dvoje djece ...

 

- Mi cemo se pobrinuti za vas smjestaj, odrzavanje i sve sto cete trebati, najvaznije je vase ucenje - rece mi sejid. Za trenutak sam pomislio: Cini mi se neprihvatljivim da budem student nakon pet godina provedenih kao predavac. Zahvalio sam se za ponudu i rekao da bih zelio razmisliti o tome ozbiljno po povratku sa umre. Kada sam izrazio zelju da procitam nesto od njihovih knjiga, sejid je zamolio studente da me snabdiju sa odgovarajucom literaturom.

 

Za nekoliko minuta se ispred mene nadje vise od sedamdeset knjiga. Shvatio sam da nije moguce nositi sve te knjige sa sobom, pogotovo, jer sam isao u Saudijsku Arabiju gdje vlast cenzurise svaku knjigu koja ulazi u zemlju ne zeleci dopustiti razvijanje novih ideja, narocito ne onih koje se ne slazu sa drzavnom politikom. S druge strane, nisam zelio da propustim sansu da posjedujem ove knjige koje sam vidio prvi put u zivotu. Rekao sam im da je ispred mene dugo putovanje koje me vodi kroz Siriju, Jordan i Saudijsku Arabiju.

 

Na putu nazad ono ce biti cak i duze, jer treba da putujem kroz Egipat i Libiju. Pored tezine, koja bi predstavljala prepreku da ih ponesem sa sobom, vecina od ovih zemalja zabranjuje ulazak ovakvih knjiga i svoju unutrashnjost. Sejid mi je predlozio da im ostavim adresu da bi mi poslali knjige kuci u Tunis.

 

Prihvatio sam ovo i zahvalio za njegovu darezljivost. Kada sam se spremao da odem sejid se podigao i rekao: "Neka vas Allah stiti na vasem putovanju i omoguci vam sretan povratak. Kada budete stajali kod kabura moga pradjeda, Allahovog Poslanika, molim vas prenesite mu moje selame."

 

Svako je bio dirnut ovim rijecima, ukljucujuci i mene. Primijetio sam suze u njegovim ocima, pa sam pomislio: "Boze me sacuvaj, ovakav covjek ne moze biti u zabludi niti lagati: njegova dostojanstvenost i skromnost pokazuju da je on zaista potomak poslanika Muhammeda (s) Nisam se mogao suzdrzati da ne uzmem njegovu ruku i poljubim je, uprkos njegovog odbijanja. Kada sam ustao svi su se podigli i pozeljeli mi sretan put. Nekoliko djecaka me je ispratilo i zatrazilo moju adresu da bi se kasnije dopisivali.

 

Tu vece smo otisli kod jednog Munimovog prijatelja po imenu Shubbar. Citavu noc smo proveli razgovarajuci s jednom grupom studenata medju kojima su bili i studenti sejida Muhammeda Bakira Sadra. Oni mi predlozise da se sretnem s njim obecavajuci da ce ugovoriti sastanak za prekosutra. Prijatelju Munimu se dopadala ta ideja mada on sam nije mogao prisustvovati, jer je morao nazad u Bagdad na jedan vazan sastanak.

 

Slozili smo se da ostanem kod Shubbara tri do cetiri dana dok se prijatelj ne vrati. Munim nas je napustio odmah iza jutarnjeg namaza dok smo mi otisli na spavanje. Iz razgovora sa ovim studentima sam saznao o sarolikosti predmeta koji su predavani na jednoj vjerskoj ustanovi.

 

Pored islamskih predmeta kao sto su pravo (fiqh), zakon (sari'a) i tewhid (islamska teologija), predaje se i ekonomija, sociologija, politicke nauke, istorija, strani jezici i astronomija.