Degradiranje Ehli-bejta a.s.

 

 

U “Knjizi o vojnim pohodima” u “Poglavlju o svjedočenju meleka na Bedru”, svez. 5., str. 16., Buhari prenosi od Ali ibn Husejna, preko Husejn ibn Alija da je Ali kazao:

 

“Dobio sam žensku devu kao hums. Kada sam namjeravao oženiti Fatimu, kćerku Poslanikovu, s.a.v.a., imao sam dogovor s kovačem iz plemena Beni Kajnuka da pođe sa mnom da donesem izbor trava ugodnog mirisa i da to on proda kovačima da zaradim tako za svadbu.

Pripremio sam za moje deve (ženke) sedla, torbe i užad, dok su moje dvije kamile kleknule pored sobe od jednog ensarije. Ja sam se vratio nakon svega što sam pripremio i ponovo došao do mojih kamila i imao sam šta vidjeti. Njihove grbe su bile odsječene, njihovi bokovi rasporeni tako da su im džigere virile napolje. Vidjevši stanje mojih deva nisam sebi mogao pomoći.

Plačući upitao sam: “Ko je ovo uradio?”

Ljudi odgovoriše: “Hamza ibn Abdulmutalib koji je stigao s nekim ensarijama i sada pije u ovoj kući.” Otišao sam dok nisam stigao do Poslanika, s.a.v.a., s kojim je bio i Zejd ibn Harisa.

Poslanik je na mom licu primjetio tragove tuge i upitao: “Šta se loše dogodilo kod tebe?”

Odgovorih: “O Božiji Poslaniče, nikada nisam doživio dan kao danas. Hamza je udario na moje dvije kamile, odsjekao njihove grbe, rasporio njihove trbuhe i on sada sjedi u toj kući i s društvom pije.”

Poslanik je upitao za svoj ogrtač, obukao ga i krenuo praćen Zejd ibn Harisom. Stigli su do kuće u kojoj je boravio Hamza. On je upitao za dozvolu da uđe. Poslije dozvole on je ušao zatekavši ih pijane. Vjerovjesnik je stao kritikovati Hamzu za ono što je učinio, ali njegove oči su bile zakrvavljene od pijanstva.

Pogledao je u oči Božijeg Poslanika, pa je pogledao u njegova koljena, potom u stomak, a onda je pogledao u njegovo lice i rekao: “Niste li vi išta drugo do robovi moga oca?” Allahov Poslanik je shvatio da je on pijan, okrenuo se i otišao od njega.”

 

Pogledajte ove rivajete ispunjenje lažima, lažnim optužbama, usmjerene u degradiranje prvaka šehida, jer je on ponos za Ehli-bejt. Koliko je puta samo Imam Ali iskazao svoj ponos njime u svojim stihovima, poput: “I Hamza, prvak šehida, je moj amidža”, i koliko je Božiji Poslanik ponosio s njime ističući da kada je on bio ubijen, da je toliko žalio i plakao za njim da mu je na kraju dao ime “prvak šehida”.

 

Hamza je Poslanikov amidža preko kojeg je Allah ojačao islam. Kada su neki od slabašnih muslimana klanjali u tajnosti, on je zauzeo otvoren stav protiv Kurejšija i stao u zaštitu svog amidžića. Hamza je učinio hidžru prije Pejgambera i pripremio teren za taj veliki dan. Hamza je bio sa svojim amidžićem Alijem herojem Bedra i Uhuda.

 

Buhari je zadovoljan da prenosi takve blasfemije koje uništavaju ponos Ehlibejta, a niska takvih falsifikatora koji su prenosili takve predaje je duga. Buhari je kazao:

 

“Prenio nam je Abudan preko Junusa, i Ahmeda ibn Saliha i Ambasata i Junusa, preko Zuhrija koji je prenio od Alija ibn Husejna Sedam je osoba u lancu koji prenose prije Ali ibn Husejna (Zejnul Abidina).

 

Je li izvodljivo da Ali ibn Husjen prenosi takve laži i da je prvak šehida pio alkohol nakon što je primo islam i nakon svoje hidžre i neposredno prije svoje smrti.

 

Jer, prema predaji, Ali ibn Talib se pripremio za svadbu koja se dogodila 2. god. po hidžri. Kaže se da je Poslanik dao h. Aliju 2 deve kao udio iz ratnog plijena s Bedra.

 

  • Da li sada priliči h. Hamzi da se nakon Bedra preda slušanju bludnog izvođača pjesama pri njegovom zahtijevu da zakolje dvije deve, da to odmah i učini bez zapitkivanja zašto?!
  • Da li doliči prvaku šehida da jede zabranjeno meso bez propisnog klanja, da odsječe grbe i da izvadi džigerice?!
  • Da li priliči Resulullahu, s.a.v.a., da ide i da traži dozvolu radi ulaska u krčmu punoj nemoranih stvari?!
  • Da li odgovara takvo ponašanje prvaka šehida da bude zakrvljenih očiju i da vrijeđa Poslanika: “Vi niste ništa do robovi moga oca?”
  • Da li je moguće da se Poslanik vrati bez upućivanja bilo kakvih ukora, kada se zna da bi se on Allaha radi, znao dobro naljutiti?!

 

Ja sam apsolutno uvjeren da je u spomenutom hadisu bilo riječi o Ebu Berku, Omeru, Osmanu, Muaviji umjeto Hamze sigurno da Buhari ne bi posegnuo za ovako omalovažavajućom formom hadisa. Kad bi, pak posegnuo on bi po svojoj omiljenoj praksi skratio ili preuredio hadis.

 

Ali šta se tu može učiniti zato što Buharija nije bio sklon onima koji nisu simpatizeri škole halifa? Čak i nakon ubistva gotovo cijele porodice Poslanikove na Kerbeli on ne spominje nikoga od njih izuzev Ali ibn Husejna, ali i njega lažno u negativnom kontekstu.

 

Zašto Buhari nije prenio nijedan fikhski propis od Ehli-bejta, niti nešto od njihove mudrosti, vrlina, aksetizma što je bilo obilato prisutno u sunitskim zbrikama prije nogo što se našlo u šiitskim zbirkama?

 

Pogledajmo drugu predaju koja ruši autoritet Ehli-bejta. Pošto mnogi prenosioci, među njima i Buhari nisu mogli pronaći niti ijednu grešku u ponašanju Alija, jer da je bila i jedna oni bi ispunili Zemlju kuknjavom i galamom. Umjesto toga oni su pribjegli fabrikovanju hadisa tvrdeći da je Ali olako držao do namaza.

 

U “Knjizi o pomračenju nebeskih tijela” u “Poglavlju o poticanju Poslanika na noćnu molitvu”, Buhari prenosi u svez. 2., str. 43., u svom Sahihu od Ebul Jemana, a ovaj od Šuejba, ovaj od Zahrija, on od Ali ibn Husjena, a on od Husjen ibn Alija, a on od Ali ibn Ebi Taliba da je Božiji Poslanik jedne noći pokucao na vrata Fatime i rekao:

 

“Ne klanjate?” Ja rekoh: “O Božiji Poslaniče, naše duše su u Allahovim rukama. Kada On želi, On nas probudi, i mi to učinimo.”

Poslanik, s.a.v.a., se udaljio nakon što smo rekli ovo, bez ikakva odgovora. A onda sam ga čuo kada se vratio kako udarajući se rukama po bedrima kaže: “Zaista je čovjek veliki raspravaljač.”

 

Boj se Allaha o Buhari!

 

Ovo je Ali ibn Ebi Talib o kome mi diskutiramo. Historičari su zabilježili da bi on upražnjavao noćni namaz (bitka na Sifinu) produžujući svoju sedždu između prvih borbenih linija dok bi oko njega letjele strijele i koplja, a on ne bi prekidao svoju molitvu. Ali ibn Ebi Talib je bio onaj koji je ljudima objasnio principe istine i Božanske zakonitisti i uvjek bi isticao odgovornost ljudi za svoja dijela.

 

Da li ga ti to zamišljaš u ovom hadisu kao fatalistu koji vjeruje u potpunu sudbinsku predodređenost pa na osnovu toga raspravlja s Poslanikom riječima: “Naše duše su u Allahovim rukama, kada On želi On nas probudi i mi to obavimo.”, htijući kazati mi klanjamo onda kada to Allah hoće, a spavamo (ne klanjamo) kad to On hoće. Ovo je h. Ali čija je ljubav znak imana i mržnja njega je znak manifikluka. Još nam donosiš da je on najveći raspravljač u većini stvari.

 

Ovo je grozna laž s kojom se čak ne bi složili ni Ibn Muldžim njegov ubica, ni Muavija koji je podsticao ljude da ga proklinju. To je providna laž, ali ti si otišao daleko u tvojoj želji da se dodvoriš uglednicima tvog vremena (neprijateljima Ehli-bejta).

 

Oni su izdigili tvoj spomen na ovom prelaznom svijetu, ali si razljutio svoga Gospodara sa svojim odnosom prema emiru pravovjemih, pravku onih sa očitim znakovima Dženneta, onoga koji će dijeliti ljude na Džennetlije i Džehennemlije. Oni će stajati na Sudnjem danu i svako će biti prepoznat po svojim biljezima.

 

Hiskani el-Hanefija u svom djelu Šavahidul-Tenzil, svez. 1., str. 198., u komentaru Allahovih riječi: “I na uzvisinama su ljudi svaki poznat po svojim biljezima.”, el-Hakum je prenio od Alija koji je kazao: “Mi ćemo stati na Dan Sudnji između Dženneta i Džehennema i ko je god nas pomogao mi ćemo ga poznati po njegovim biljezima, i mi ćemo im dozvoliti ulazak u Džennet i ko je god nas mrzio mi ćemo ga poznati po njegovim biljezima.

On će reći vatri: “Ovaj je za mene (Džennet), a taj je za tebe.”

 

Ibn Hadžer u Savaikul-Muhrika, str. 101., je rekao: “Peneseno je od Poslanika da je kazao:

 

‘O, Ali ti si djelilac između Dženneta i Džehennema. Na Dan Sudnji ti ćeš kazati vatri: ‘Ovaj je za mene a taj je za tebe.’’ Čuo sam Božijeg Poslanika kad kaže: ‘Nikome neće biti dozvoljen ulazak osim onoga kome Ali da dozvolu."

 

Siguruno je bilo teško Buhariju da njegov uzor Omer ibn Hattab nije obavljao namaz dok je bio džunub, a nije imao vode i da je svoj ovakav stav isticao čak i u vrijeme svog hilafeta govoreći: “Što se mene tiče ja neću klanjati (u takvom stanju).”, izazivajuci time Kur'an i sunnet.

 

Zato se Buhari obratio falsifikatorima koji su mu skovali ovaj hadis koji optužuje vođu pravovjernih Alija da je bio lijen i da nije klanjao preporučeni noćni namaz. Uz pretpostavku da je ovaj hadis čak i tačan, nema prigovora niti grijeha u h. Alijevom postupku za ne obavljanje neobaveznog namaza. Jer onaj ko ga obavlja dobija za to nagradu, a ako ne obavlja nema prijekora.

 

Ne može se napraviti nikakva usporedba u težini prekršaja za nekoga ko (navodno) ne obavlja noćni dobrovoljni namaz i Omera koji ne obavlja obavezne namaze. Nema nikakvog osnova da ovaj hadis bude tačan makar da je i od Buhrije. Sahih Buharija je, međutim, za ehli sunnet autentična zbrika, a ehli sunnet podržava školu halifa koja je uglavnom utemeljena na Umajadskoj i Abasidskoj politici.

 

Objektivan tragalac za istinom bez ikakva problema može spoznati ovu istinu koja nije tajna više nikome. Ehli sunnet vel džema'at budući da je prihvatio slijediti školu halifa čija politika i djelovanje se bazira na neprijateljstvu i borbi protiv Ehli-bjeta i njegovih simpatizera, postao je tako možda i nesvjesno neprijatelj Ehli-bejta. Kao posljedicu toga dobili smo uzdizanje statusa Buharije do najvećeg stepena poštovanja.

 

Zbog toga vi nećete u Buhariji naći nikakav legalitet Ehli-bejta, nikakav govor od dvanaest Imama, čak niti od onoga koji predstavlja “kapiju grada Poslanikova znanja”, onoga koji je bio u odnosu na Poslanika, s.a.v.a., kao Harun u odnosu na Musa, a.s. Pitanje koje treba postaviti ehli sunnetu je: Čime je to Buhrija zaslužio da ga držite na najvećem stepenu respekta kod vas?

 

Ja mislim da je jedini odgovor na ovo pitanje u tome što je Buharija:

 

1. Mjenjao hadise koji su dirali dignitet nekih ashaba naročito Ebu Bekra, Omera, Osmana, Muavije. To je bilo ono što su Muavija i vladari poslije njega željeli.

 

2. Propagirao hadise koji su govorili protiv bezgriješnosti Allahova Poslanika porterišući ga kao običnu osobu sklonu greškama. To je ono što su vladari željeli u svim vremenima.

 

3. Prenosio lažne hadise u slavu trojice prvih halifa u kojima ih je izdizao iznad Ali ibn Ebi Taliba. I to je upravo ono što je Muavija želio, potpuno izbrisati Alijev spomen.

 

4. Prenosio fabrikovane hadise koje su devalvirali dignitet Ehli-bjeta.

 

5. Donosio druge hadise koje su podržavali fatalizam, antorpomorfizam (otjelovljenje Boga), tumačenje sudbine u duhu potreba hilafeta. Ovo je bilo ono što su propagirali Umajjade i Abasije za željom da uokvire sudbinu zajednice.

 

6. Prenosio krivotvorene hadise koje graniče s mitovima i legendama i bajkama, s ciljem da zaplaši ummet i stvori konfuziju u njoj. Jer, to su željeli vladari u njegovo vrijeme.

 

Citiraću ovdje jedan primjer: Buhari u “Knjizi o počektu stvaranja” u “Poglavlju o vremenu džahilijeta”, svez. 4., str. 238., prenosi preko lanca prenosilaca od Nuajma ibn Hamida, Husejna ibn Husejna, Amr ibn Mejmuna koji je rekao:

 

“Vidio sam u vrijeme džahilijeta majmunicu koja je bludničila. Drugi majmuni su se okupili okolo da je kamenuju. Oni su kamenovali i ja sam je također kamenovao s njima.”

 

Mi kažemo Buhariji: Možda je Allah, neka je sva slava Njemu, iz Svoje milosti prema majmunima, degradirao propise o kamenovanju koje im je učinio obaveznim nakon njihova progona iz Dženeta, i to učinio dozvoljenom prostitucijom za njih za vrijeme islama, nakon što im je on bila zabranjena u džahilijetu.

 

Kao rezultat toga nijedan musliman nikada nije ustvrdio da je prisutovao procesiji kamenovanja majmuna od vremena Muhammedova poslanstva do danas.