Predaje koje unizuju autoritet Ehli-bejta a zadovoljavaju Buharijine kriterije

 

Krajnje je žalosno da je Imam Buhari izabrao svoj put tačno po obrascu škole halifa koja je uspostavljena od strane vladajuće garniture, i da su upravo Buharija i njemu slicnih udarili stubove jednog sistema koji je trebao da konsoliduje i propagira njihovu moć i njihov sistem mišljenja i da potvrdi vjerodostojnost hilafetske škole mišljenja, narocito u vrijeme halifa iz Ummajada i Abasija, koji su za uzvrat nudili sve osvosvjetske pogodnosti za sve učenjake koji bi se uključili u taj ciklus.

 

Dvorski učenjaci bi se tako u cilju pomoci podrške halifama dali u natjecanje u izmišljanje i interpretaciju hadisa i predaja koji bi posvjedočili valjanost politike akutelnog režima. Sve ovo je činjeno da se pridobije zadovoljstvo i blagoslov vladara. Čineci tako oni su prodavali onaj za ovaj svijet, i ta trgovina im neće biti od koristi, na Dan suđenja oni će biti među gubitnicima.

 

Ljudi su ljudi i vrijeme je vrijeme, i vi vidite i danas isti metod i istu politku. Koliko mnogo je velikih učenjaka bilo stavljeno u kućni pritvor i ljudi nisu znali za njih, a koliko je mnogo “učenjaka” džahila duboko dobila priliku da se popne na mimbere da vazi hutbe, da predovodi skupne namaze, džume i da presuđuje muslimanima. Ovo je zbog toga što su oni stekli naklonost i bliskost aktuelnih vladajućih autoriteta. Inače, recite mi tako vam Boga, kako je moguće objasniti Buharijinu odbojnost prema Ehli-bejtu (onima od kojih je Allah otklonio svaku nečistoću i očistio ih potpunim čišćenjem)?!

 

Kako objasniti Buharijino neprijateljstvo prema pravovjernim Imamima, od kojih su neki od njih bili njegovi suvremenici?! On nije prenio nista o njima osim izfabrikovanih stvari kojim nije cilj ništa drugo do devalirati visoki rejting i neprikosnovenu potvrđenu čistoću Ehlibejta.

 

Evo primjera za ovo: Potom Buhari se okrenuo prema nasibijama (koji su mrzili Ehli-bejt) i haridžijama koji su vodili ratove protiv Ehli-bejta i ubijali ih. Vidjet ćete da on prenosi hadise od Muavije, Amr ibn Asa, Ebu Hurejre, Mervan ibn Hakima, Mukataba ibn Sulejman, koji je poznat kao prevarant, od Imama Ibn Hatana neprijatelje Imama Alija i Ehli-bejta, i pjesnika Hardžija i njegove govore u kojima bi recitovao hvalospjeve na račun Ibn Mudžema ubice h. Alija.

 

Buharija je uzimao kao valjane hadise od Haridžija, Murdžija, Mudžesima i nepoznatih osoba čije postojanje historija nije zabilježila. U svom Sahihu, k tomu još, on osim laži i izmišljotina već okarakterisanih ovdje, on donosi i neke glupe i neprihvatljive hadise.

 

Primjer ovog je ono što je prenio u svom Sahihu u “Knjizi o braku” u “Poglavlju koje žene su zakonite, a koje nezakonite i Allahovim ajetima ‘Vaše majke su vam nedozvoljene...’ do kraja ajeta”.

 

Na kraju poglavlja on je kazao o Allahovim riječima:

 

“I dozvoljene su vam sve druge osim tih.”, Ikrime je preko Ibn Abasa prenio: “Ako je čovjek počinio blud sa sestrom svoje žene, njegova žena mu nije zabranjena.” Također je prenio od Jahja el-Kindija preko Sabija Džafera, da ako neko poželi jednog dječaćića i s njim bude imao spolni odnos, tada on ne može oženiti njegovu majku.”

 

Komentator Buharije je ovo u fusnoti prokomentarisao: “Bolje bi bilo za učenjake da održe svoj nivo učenjaka i da se kane pisanja i govorenja ovako ružnih riječi.”

 

Buhari je, također, izvjestio u svom Sahihu u “Knjizi komentar Kur'ana” u “Poglavlju o tome da su vaše žene vaše njive”, preko Nafi koji je kazao:

 

“Kada bi Ibn Omer čitao Kur'an on bi govorio dok ne bi završio tako sam mu otišao jednom a on je učio suru Bekare i stao je na tačci i rekao: ‘Da li vi znate u vezi čega je ovo objavljeno?’ Rekoh: ‘Ne!’ On reče: ‘U vezi toga i toga...!’ Pa je nastavio.”

I od Nafi od Ibn Umera: “Pa prilazite svojim njivama kako hoćete”, on je rekao: “On joj prilazi...”, brisanjem prijedloga, tj. ustvari pridjeva koji označava čmar. Rečeno je: “Autor je izostavio ovo zbog svog gađenja, međutim, jasno je na šta se misli." 

(Sahihul Buhari, svez. 5., str. 160. )

 

Ostavljam ti dragi čitaoče da razmisliš o ovakvim predajama. Slično ovome, sve što je Buhari prenio u “Knjizi o ponašanju” u “Poglavlju o bivanju sretan s ljudima”, od Aiše koja je rekla: “Ja bi se igrala sa lutkicama u prisustvu Resulullaha. Imala sam neke drugarice koje su se igrale sa mnom, a kada bi Božiji Poslanik ušao one bi prestale sa igrom, ali bi ih on hrabrio da dolaze meni, i one bi mi dolazile da se igraju sa mnom.” Komentator Buharije je napisao: “Igranje sa luktama znači zamišljanje živih stvorenja koje se zovu (lutke).”

 

Kada čitate ove rivajete u Buhariji preostaje li vam ikakva primjedba ili kritika na račun orjentalista, ako ste sami objektivni? Reci mi, tako ti Boga!, kada čitaš Aišine riječi upućene Allahovom Poslaniku:

 

“Ja ne shvatam tog Gospodara izuzev da On ubrza ispunjavanje tvojih požuda.”

(Sahih Buhari, svez. 6., str. 24., “Kitabul Kur'an”, “Poglavlje o riječima Uzvišenog: ‘Ti se možeš pustiti koju god hoćeš od njih i prihvatiti onu koja ti se sviđa, nećeš biti ukoren zbog toga.’” )

 

Da li vam ostaje ikakav respekt i poštovanja prema ženi poput ove, koja sumnja u Poslanikovu čistoću? Ne čini li vas to da osjećate da je njeno ponašanje primjereno adolescentu i nezreloj osobi?

 

Nakon ovoga, mogu li nepriajtelji islama biti kritikovani, tj. oni koji postavljaju pitanje o Muhammedovoj ljubavi prema ženama i njegovoj žudnji za njima?

Ako oni čitaju u Buhariji da je Allah ubrzavao ispunjenje njegovih požuda i ako oni čitaju u Buhariji da bi on spavao i sa 11 žena u jednom satu i da je imao potenciju poput 30 ljudi, mogu li oni tada biti kritizirani? Kritika je na one muslimane koje su prihvatili ove legende i tretiraju ih kao istinite.

 

Uistinu oni to tretiraju poput Kur'ana koji ne ostavlja mjesto sumnji. Ali ovi muslimani su bili kontrolisani u svemu pa čak i u svom kreduvjerskom poimanju, i ni u čemu nisu imali pravo izbora. Ove knjige su im nametnule vladara iz najranijeg doba.