Neslaganje sunija i šija po pitanju Poslanikova, s.a.v.a., sunneta

 

Neslaganje sunija i šija po ovom pitanju je iz dva osnovna razloga. Jedan od njh je nevjerodostojnost hadisa kod šija u slučaju da se čak sumnja u pravednost jednog od prenosilaca, makar on bio od ashaba, jer šije ne tvrde da su svi ashabi bili pravedni kao što je to kod ehlu sunneta.

 

Šije, također, odbacuju hadis ako je kontradiktoran nekoj predaji Imama Ehli-bejta. Oni daju prednost predajama Imama nad drugima, bez obzira kako visok položaj imali drugi i za to imaju dokaze iz Kur'ana i sunneta potvrđene i kod njihovih protivnika, a na neke smo prethodno ukazali.

 

Drugi razlog njihova neslaganja proizilazi iz razumijevanja samog hadisa: “Neslaganje moga ummeta je milost.”, tj. sunije ga tumače drugačije od šija, o čemu smo već govorili. Sunije ga tumače da je neslaganje četiri mezheba u fikskim pitanjima milost za muslimane.

 

Dok ga šije tumače da to znači putovanje jednih drugima (riječ ihtilaf, u ovom hadisu ključna za razumjevanje, je homonim, tj. ima više značenja, tako ona impliciria i značenje neslaganja i izmjenjivanja, obilaženja) i poklanjanje pažnje prilikom učenja i druge slične koristi.

 

Neslaganje između sunija i šija nije samo u razumijevanju hadisa, nego po pitanju osobe ili osoba koji se spominju u nekom hadisu, tako da hadis: “Držite se moga sunneta i sunneta pravednih halifa poslije mene.”, ehlu sunnet smatra da su to četvorica prvih halifa, dok šije smatraju da su to dvanaest imama, počevši od Alija ibn Ebi Taliba, a završava sa Mehdijem Muhamed ibn Hasan Askerijem. Ili riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.a.: “Posije mene ima dvanaest halifa, svi su Kurejšije.”

 

Šije smatraju da su ovo dvanaestorica Imama iz Ehli-bejla, dok sunije ne nalaze zadovoljavajuće objašnjenje za ovaj hadis. Razilaze se i po pitanju historijskih događaja koji su vezani za Poslanika, s.a.v.a., kao što je slučaj o danu njegova rođenja, pa sunije proslavljaju 12. rebiu-l-evvel kao dan Poslanikova rođenja, a šije 17 dan istog mjeseca.

 

Ovo neslaganje po pitanju Poslanikova sunneta je prirodna stvar i od toga se ne može pobjeći ako nema neki izvor kojem se svi vraćaju, čija presuda se izvršava i čije mišljenje se prima kod svih, a kao što je bio sam Božiji Poslanik, s.a.v.a. On je prekidao sve rasprave i sudio onako kako mu je objavljeno od Uzvišenog Gospodara i svi su to prihvatili, makar im to bilo i teško.

 

Postojanje ovakve osobe je neophodno u ummetu i svo vrijeme njena postojanja! Ovako sudi razum, i Poslanik, s.a.v.a., nije mogao ovo zanemariti, znajući da će njegov ummet tumačiti Allahov govor poslije njega, i on je morao pripremiti učitelja sposobnog da vodi taj ummet pravim putem ako bi se desilo da skrenu. I on je, zaista, pripremio svom ummetu vođu koji je uložio sav trud u njegovo odgajanje i poučavanju od dana kada je rođen pa do punoljetstva i sve dok nije došao u položaj Harunov prema Musau.

 

Njemu je predata ova plemenita dužnost Poslanikovim, s.a.v.a., riječima: “Ja se borim protiv njih zbog objave Kur'ana, jer neće da ga prihvate, a ti ćeš se boriti protiv njih zbog njegova pogrešna tumačenja.”

(El-Menakib, Havarizmi, str. 44.; Jenaibu-l-mevede, str. 233.; El-Isabe, Ibn Hadžer Askalani, svez. 1., str. 25.; Kifajetu-ttalib, str. 334.; Muntehab Kenzu-l-ummal, svez. 5., str. 36., Ihkakuk-l-hakk, svez. 6., str. 37.)

 

I njegove riječi: “Ti ćeš, Ali, objašnjavati mome ummetu ono u čemu se ne slažu poslije mene.”

(Mustedreku-l-Hakim, svez. 3., str. 122.; Tarih Dimešk, Ibn Asakir, svez. 2., str. 488.; El-Menakib, Havarizmi, str. 236.; Kunuzu-l-hakaik, Menavi, str. 203.; Muntehab Kenzu-l-ummal, svez. 5., str. 33.; Jenaibu-1-mevedde, str. 182.)

 

Ako Kur'an, Allahova knjiga, zahtjeva da postoji neko ko će se boriti za pravilno tumačenje i objašnjenje jer je to knjiga koja ne govori i ima u sebi više značenja, ima jasna i skrivena značenja, pa kakav je tek slučaj sa Poslanikovim, s.a.v.a. hadisima?!

Ako je ovakva stvar sa Kur'anom i sunnetom, onda Poslanik, s.a.v.a., nije mogao ostaviti svom ummetu dvije vrijedne stvari koje šute, nijeme, a oni u čijim srcima je sumnja neće se suzdržati od njihova kriva tumačenja iz svojih koristi, i slijedit će ono što im se pričinjava želeći fitnu i dunjaluk, i uzrokovat će zabludu onih koji dolaze poslije njih, jer imaju lijepo mišljenje o njima, a na Sudnjem danu će se kajati i njih optuživati, kao što kaže Allah, dž.š.: “Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: ‘Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!"

 

I govorit će: “Gospodaru naš, mi smo prvake naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli! Godpodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim” (Ahzab, 66-68) “I kad god neki narod uđe, proklinjaće onaj za kojim se u nevjerovanju poveo.

 

A kad se svi u njemu iskupe, tada će običan puk reći o glavešinama svojim: ‘Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!’ – ‘Za sve će biti dvostruka!’ - reći će On: ‘Ali vi ne znate.’” (Araf, 38) I zabluda nije bila samo u tome! Nema naroda, a da mu Allah nije poslao Poslanika koji će im ukazati na pravi put i osvijetliti ga, ali poslije svog poslanika oni su počeli da skreću, tumače pogrešno i mijenjaju Allahov govor!

 

Može li pametan čovjek i pomisliti da je Allahov Poslanik Isa, a.s., rekao hrišćanima da je on Bog, sačuvaj nas Bože “Nisam im rekao ništa sem onog što si mi ti naredio.” Ali strast, pohlepa i ljubav prema dunjaluku su ti koj su potakli hrišćane da tako govore. Zar im Isa, a.s., nije donio radosnu vijest o dolasku Muhammeda?

 

A prije njega i Musa, a.s., ali oni su ime Muhammed i Ahmed protumačili i promijenili u ‘Izbavitelj’ i oni ga još uvijek čekaju. Muhammedov ummet se podijelio na mezhebe i pravce i to 73, svi će biti u vatri sem jednog mezheba i to zbog pogrešnog tumačenja. Evo, mi živimo danas, među ovim mezhebima i da li ijedan od njih kaže da je u zabludi?

 

Ili drugim riječima, da li ijedan mezheb tvrdi za sebe da rade u suprotnosti sa Kur'anom i sunnetom? Naprotiv, svi mezhebi tvrde da se pridržavaju Kur'ana i sunneta, pa šta je onda rješenje? Je li Poslanik, s.a.v.a., ispustio to rješenje iz vida, ili možda Allah dž.š.?! Neka nam Allah oprosti.

 

On je milostiv prema Svojim robovima i želi im samo dobro i mora da im je dao rješenje ovog problema, nakon čijeg objašnjenja, budu uništeni oni koji nisu u pravu. Allah, dž.š., ne zanemaruje Svoje robove i ne ostavlja ih bez upute. Osim, ako prihvatimo da im On želi neslaganje, razjedinjenost i zabludu da bi ih bacio u vatru, a ovo je lažno vjerovanje.

 

Neka mi oprosti zbog ovih riječi, jer ovo ne dolikuje Allahovoj Uzvišenosti, mudrosti i pravednosti. Riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je ostavio Allahovu knjigu i svoj sunnet nisu razumno rješenje za ovaj problem, nego još više umnožava pogrešna tumačenja i nejasnosti, ne spriječavaju one koji su skrenuli s pravog puta. Zar ih više ne vidiš kad su se podigli protiv svog vođe i povikali: “Presuda nije tvoja, o Ali! Presuda pripada samo Bogu!”

 

Ove riječi su velike u umovima onih koji ih izgovaraju i misle da onaj ko ih je izgovorio vodi računa o Allahovim propisima, a sve drugo odbija od ljudi. Ali istina je nešto sasvim drugo. Allah, dž.š., kaže: ”Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.” (Beqare, 204)

 

Da, mnoge lijepe riječi nas zavode, a ne znamo šta se krije iza njih, ali Imam Ali je to znao, jer je on vrata na gradu znanja, pa im je odgovorio: “To je istinita riječ, ali ono što se njome namjerava je laž.” Da, mnogo je istinitih riječi kojima se želi laž. Kako to? Kada haridžije kažu da presuda ne pripada Aliju, da li to znači da će se Allah pojaviti na Zemlji i riješiti ono oko čega se razilaze?!

 

Ili možda oni znaju šta je Allahova presuda u Kur'anu?! Ili je možda Ali to protumačio po svom nahođenju?! Šta je njihov dokaz i ko kaže da su oni ti koji su Allahov propis tačno protumačili, a on bolje zna od njih, iskreniji je i prije njih je prihvatio islam! Dakle, to su divne riječi da bi onima koji ne razmišljaju zaslijepili i pridobili njihovu podršku u ratu protiv Imama Alija, a za svoju korist, kao što se i danas dešava.

 

Vrijeme je vrijeme, ljudi su ljudi, a varke uvijek iste. Zapravo one se uvećavaju, jer oni koji varaju danas koriste iskustva svojih prethodnika. Pa, koliko li je samo mnogo istinitih riječi kojima se želi laž u naše vrijeme? Divni proglasi koje uzvikuju vehabije u lice muslimana kao što je “tevhid i klonjenje širka”, pa koji se musliman ne bi složio sa ovim.

 

Isto tako i proglas odnosno nazivanjem sebe kao ehlu sunet ve-1- džemaat, pa koji se to musliman ne bi složio da bude u zajednici koja slijedi Poslanikov sunnet? Kao što je proglas Baas partije (u Iraku, na čijem čelu je Sadam Husejn) ‘arapski narod je jedan i ima jednu Objavu’.

 

Koji musliman ne bi bio zaveden ovim lijepim riječima, prije nego što sazna ono što je skriveno u programu rada Baas partije i njenog osnivača, hrišćanina, Mišel Aflek? Neka je Allah uz tebe, Ali ibn Ebi Talibe, tvoja mudrost je ostala i ostaće dok je vremena. Koliko je samo istinitih riječi kojima se želi laž! Popeo se jedan od uleme na minber i povikao jakim glasom: “Ko kaže da sam ja šija, ja mu kažem da je kafir! Ko kaže da sam ja sunija, ja mu kažem da je kafir! Mi ne želimo, ni šije, ni sunije, samo želimo islam!”

 

Ovo je istinita riječ, a njome se želi laž. Koji to islam želi ovaj alim? Danas, u našem svijetu ima više islama. Postoji Alijev islam, Muavijin islam, i oba imaju sljedbenike i one koji ih podržaju, pa je stvar došla do međusobne borbe. Zatim imamo Husejnov islam, i Jezidov islam koji je ubijao članove Ehlibejta u ime islama i tvrdio da je Imam Husejn izašao iz islama svojim protivljenjem njemu, Jezidu.

 

Zatim, islam Ehlibejta i njhovih pristalica i islam vladara i naroda. Kroz historiju, nalazimo neslaganja muslimana. Zatim, imamo trpeljivi islam, kako ga naziva Zapad, jer njegovi sljedbenici pokazuju ljubav prema jevrejima i hrišćanimai i poklekli su pred dvijema velikim silama.

 

A imamo i fundamentalistički islam, opet kako ga naziva Zapad, islam fanatizma ili Allahovih luđaka. Poslije svega ovog, ne ostaje mjesta da povjerujemo u hadis “Allahovu knjigu i moj sunnet” iz razloga koje smo naveli. Ostaje istina jasna u drugom hadisu o kojem se slažu muslimani, a to je “Allahovu knjigu i moje potomstvo, Ehlibejt. Jer ovaj hadis rješava sve probleme, i ne ostavlja mjesta ne slaganju o tumačenju bilo kojeg ajeta ili o vjerodostojnosti i tumačenju bilo kojeg Poslanikovog hadisa.

 

A to ako se vratimo Imamima Ehli-bejta, kojima je naređeno da se vraćamo i odgovore na pitanja potražimo kod njih, a posebno ako znamo da ih je Allahov Poslanik, s.a.v.a., zato odredio, i niko od muslimana ne sumnja u veličinu njihova znanja, njihovu pobožnost i bogobojaznost, jer Allah je od njih otklonio svaku nečistoću i potpuno ih očistio, dao im znanje o Knjizi, ne suprotslavljaju joj se, niti se razilaze po pitanju toga, i ne razdvajaju se od nje sve do Sudnjeg dana. Božiji Poslannik, s.a.v.a., kaže: “Ostavljam vam moja dva nasljednika: Allahovu knjigu, pruženo uže sa nebesa na zemlju, i moje potomstvo, Ehli-bejt. Oni se zaista neće razdvajati sve dok mi se ne pridruže na Sudnjem danu (Havdu).”

(Musned Imam ibn Hanbel, svez. 5., str.122.; Ed-Derru-lmensur, Sujuti, svez. 2., str. 60.; Kenzu-l-umal, svez. 1., str. 154.; Medžmeu-z-zevaid, svez. 9., str. 162.; Jenabiu-lmevedde, str. 38. i 83.; Tabekatu-l-envar, svez. l., str. 16.; Mustedreku-l-Hakim, svez. 3., str. l48.)

 

Da bi bio sa iskrenima moram govoriti istinu i da mi ne smetaju nikakvi prijekori i kritike, a moj jedini cilj da steknem Allahovo zadovoljstvo i smiraj moga srca, prije nego zadovoljstva ljudi sa mnom. U ovom našem istraživanju, istina je na strani šija koji slijede Poslanikovu, s.a.v.a., oporuku o slijeđenju njegova potomstva i davanje prednosti njima nad samim sobom. Prihvatili su ih svojim vođama i ljubavlju i slijeđenjem njih približavaju se Allahu, dž.š.

 

Čestitamo im na pobijedi i na ovom i na onom svijetu, jer će čovjek biti proživljen s onima koje voli u budućem svijetu. O ovome, Zamahšeri je spjevao: “Uvećala se sumnja i neslaganje i svi tvrde da su na pravom putu, držim se riječi ‘nema boga, sem Allaha’, a moja ljubav je poklonjena Ahmedu i Aliju. Spašen je bio pas zbog svoje ljubavi prema stanovnicima pećine, pa kako mogu biti nesrećan zbog ljubavi prema Poslanikovoj porodici.”

 

Dragi Bože, učini nas od onih koji se drže za uže njihova vodstva, i onih koji idu njihovim putem, onih koji su se popeli na njihovu lađu, od onih koji tvrde da vodstvo pripada Imamima Ehli-bejta i da budemo proživljeni s njima na Sudnjem danu! Ti upućuješ onoga koga hoćeš na pravi put!