Božiji Poslanik bezdušno kažnjava i sakati muslimane

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o medicini“, svez. 7., str. 13., u “Poglavlju o liječenju devinim mlijekom”, također i u “Poglavlju o liječenju devinom mokraćom”: “Sabit nas je izvjestio od Enesa, da su neki ljudi koji su bili bolesni kazali:

 

“O Božiji Poslaniče, daj nam hranu i utočište.” Božiji Poslanik je naredio da slijede njegova čobana (od deva) i da piju njihovo mlijeko i njihovu mokraću, dok se njihova tijela ne oporave. Potom su oni ubili čobana i odveli deve.

Kada je vijest stigla Poslaniku on je poslao nekoliko ljudi u potjeru za njima. Kada su dovedeni pred njega on im je odsjekao ruke i noge, a potom im usijanim željezom povadio oči. Vidio sam jednog od njih kako liže zemlju jezikom dok nije umro.”

 

Može li neko povjerovati da je Allahov Poslanik koji je i sam zabranio sakaćenje lično svojom rukom sjekao njihove ruke, noge, vadio njihove oči zato što su oni ubili njegovog čobana?! Da je prenosilac hadisa kazao da su oni sakaćenjem ubili njegovog čobana još bi se našlo neko opravdanje za istovrsan postupak prema njima. Međutim, to nije bio slučaj, pa kako je onda moguće zamisliti Poslanika da ih ubija na ovako svirep način i to bez prethodne istrage da bi se ustanovilo koje od njih ubio čobana, tako da samo ubica bude ubijen.

Možda neki žele reći da su svi oni učestovali u ubistvu, čak i da je tako nije li Božiji Poslanik mogao oprostiti njima s obzirom da se radilo o muslimanima, što se vidi iz njihovih riječi: “O Poslaniče Božiji!”

 

Zar misle da Božiji Poslanik nije čuo Allahove riječi:

 “Ako ih kazniš kažnjavaš na isti način kako si ti kažnjen. A ako se strpiš to je bolje za ove koji se mogu strpjeti.”

Ovaj ajet je bio objavljen Poslaniku onda kada je njegovo srce bilo u najvećoj boli za njegovim amidžom Hamzom prvakom šehida, čiji stomak su rasporili i grizli njegovu džigericu i odsjecali dijelove njegova tijela.

 

Poslanik je bio preneražen ovim činom kad je to vidio, i kada je rekao: “Kada bi mi Allah dao da ovladam njima, ja bi ih 70 osakatio.”, našto mu je objavljen ajet i on je na to kazao: “Ja ću biti strpljiv moj Gospodaru.” On je potom oprostio Vahšiju koji je ubio Hamzu, kao i Hindi, majci Muavijinoj, koja je masakrirala tijelo Hamzino i jela njegovu džigericu. Ovo je bio istinski karakter Božijeg Poslanka, s.a.v.a.

 

Ono što dokazuje manjkavost ove predaje je i to da se sam prenosilac gnušao od ovoga pa je tome dodao: “Katkada je kazao: Muhamed ibn Sirin me obavjestio da se ovo dogodilo prije nego je objavljen ajet o legalizaciji kažnjavanja...” Ovaj dodatak je imao za cilj da donekle amnestira Poslanika za počinjeno dijelo. Daleko je Poslanik od toga da nešto uradi po svom sudu, a da mu Allah nije pojasno tu stvar.

 

Ako nije presuđivao po svome sudu u trivijalnim stvarima, kako bi onda presuđivao u stvarima koje se tiču zločina proljevanja krvi i ubijanja? Veoma je jasno iz same ove materije, ako se ona pažljivije razmotri, da je predaja došla iz Umajadske tvornice laži potaknuta od samih Umajada ili njihovih sljedbenika koji su se dodvoravali svojim vladarima, jer ovi se nisu ustezali da ubiju nevine ljude na bazi sumnji ili optužbi, i koji se nisu ustezali od tajnog masakriranja ljudi.

 

Dokaz za ovo je ono što je Buharija donio na kraju predaje:

“Salem je rekao: Saznao sam da je Hadžadž rekao Enesu: ‘Reci mi koju je to najtežu kaznu Poslanik dodjeljivao.’ Kada je Hasan saznao za ovo rekao je: ‘Bilo bi mi draže da ovo nije rekao."

(Sahih Buhari, svez. 7., str. 13.)

 

Hadis ima miris rukotvorine koja treba da zadovolji Hadžadža Sakafija koji je proizvodio haos u zemlji i pobio hiljade nevinih sljedbenika Ehli-bejta, masakrirajući ih. On je uobičavao da im odsjeca ruke, noge i povadi oči, ili da iščupa jezik iza zuba ili pak da žrtve razapne i da ih ostavi tako da umru na žegi.

 

Ovakvi rivajeti imaju za cilj da amnestiraju njihova dijela, jer oni su ovim nalazili ispriku tobože slijedeći Božijeg Poslanika.

“I vi imate u Allahovom Poslaniku divan uzor.” (Kur'an)

 

Nema moći ni snage osim kod Allaha. Kao rezultat ovoga Muavija je postao ekspret u kažnjavanju i masakriranju muslimana koji su bili sljedbenici h. Alija. Koliko je njih samo spaljeno na smrt?

Koliko ih je razapeto na granama njihovih palmi? Jedna od umjetnosti koju je smislio Amr ibn As bila je masakriranje Muhameda ibn Ebu Bekr, potom odjevanje njegovog tijela u kožu od magarca, a onda ga je takvog bacio u vatru. A da bi opravdali svoje razvratno i ludo ponašanje sa robinjama i ženama inovirali su nove hadise, evo nekih od njih.

 

Poslanik opsjednut seksom U “Knjizi o kupanju” u poglavlju pod naslovom “Ako neko ima seksulani odnos pa to ponovi, i kada neko seksualno obiđe sve svoje žene i potom se samo jednom okupa”, Buhari prenosi u svom Sahihu da je Muaz ibn Hišam rekao:

 

“Moj otac me obavjestio preko Katade koji je kazao:

Enes ibn Malik je rekao: ‘Božiji Poslanik bi obišao sve svoje žene (sa njima općio) noću ili danju u roku od jednog sata, a broj njegovih žena bio je 11.’

Ovaj je rekao: ‘Tako sam kazao Enesu: Da li je bio toliko potentan?’

Enes je odgovorio: ‘Mi smo rekli da je on bio potentan kao tridestorica."

 

Ovo je očigledno lažni hadis smišljen s ciljem da devalvira veličinu Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Ovaj hadis ima za cilj da amnestira hareme Haruna el Rašida, postupke Muavije i djela razbludnog Jezida. Kako je Malik ibn Enes mogao znati da se Božiji Poslanik u jednom satu sastajao sa jedanest žena?!

 

Da li ga je Poslanik obavjestio o tome, ili je on prisustovao tamo? Utječem se Bogu od ovolikih laži. A kako je to on znao da je Poslanik imao seksulanu moć koliko tridesetorica?

 

Ovo je klevetanje Božijeg Poslanika koji je proveo svoj život u borbi, molitivi i podučavanju ummeta. Šta misle ove neznalice kada prenose ovakve besčasne stvari. Biće da su njihove razvratne misli bile opsjednute njihovim životinjskim porivima. Oni su uobičavali da se ponose i hvališu svojim sekusalnim moćima.

 

Kao drugo, ovi rivajeti su smišljeni da bi opravdali vladare i halife čiji su dvorci bili puni žena i robinja, čiji broj nije imao nikakva ograničenja. Što bi rekao Enes ibn Malik prenosilac ovog hadisa kad se suočio s Ummul mu'minin Aišom, ženom Poslanika koja bi govorila da je Poslanik u seksu kao i bilo koji drugi muškarac.

 

Muslim prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o čišćenju”, u “Poglavlju o upotrebi vode i propisu pri kupanju kada se polni organi sklope”, od Ebu Zubejra preko Džabira ibn Abdullaha, a ovaj od Ummi Kulsum, a ona od Aiše žene Poslanikove da je rekla:

 

“Čovjek je pitao Poslanika o osobi koja ima spolni odnos sa ženom pa bude lijen, da li njih dvoje treba da se okupaju?” Aiša je sjedila pored Božijeg Poslanika kada je on kazao: “Ja to činim s ovom ovdje (Aišom) i tada se mi obadvoje okupamo.”

 

Tada komentator hadisa dodaje na margini Sahiha Muslimovog “pa bude lijen“ znači u el-Misbahu (poznatom riječniku) od “Aksala mujami” da kada se on povuče bez uspješne ejakulacije zbog slabosti ili drugih razloga. Šta znači onda ona tvrdnja da on ima moć koliko tridesetorica? Ovo je samo još jedan dokaz da je rečeni hadis izmišljen od strane lažova, neka ih Allah uništi i poveća im kaznu.

 

Inače kako razum uopće može prihvatiti takve hadise o donosiocu Božije Poruke, od onoga od koga je otklonjena svaka sumnja i pogreška, da govori takve stvari u prisustvu svoje žene koje bi se posigurno obični vjernik stidio reći?! Nekoliko hadisa o pravdanju plesanja i pjevanja što je bilo svojstveno vremenu Umajada.